REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 9 Kžzd-139/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Jasne Smiljanić, kao predsjednice vijeća te Marijana Garca i Mirjane Rigljan, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kornelije Mandić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. M., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kzd-57/2021-16. od 15. travnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 2. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženog K. M. odbija se kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Kzd-57/2021-16. od 15. travnja 2022., optuženi K. M. proglašen je krivim zbog počinjenja djelom pod točkom 1) kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz članka 179.a KZ/11., a kaznenim djelom pod točkom 2) dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., a sve u svezi članka 51. KZ/11., činjenično opisano u izreci pobijane presude pa mu je na temelju članka 51. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavka 1. KZ/11. za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11. na štetu maloljetne A. M. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 177. stavka 2. KZ/11. na štetu maloljetne A. M. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te je na temelju članka. 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11. izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se od navedene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine se neće izvršiti ako u roku 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da se vrijeme provedeno na izvršavanju kazne ne uračunava u vrijeme provjeravanja.
2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom K. M. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 18. veljače 2021. u 15,15 sati do 19. veljače 2021.
3. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženom K. M. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati najdulje 6 (šest) mjeseci koje će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
– odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženom K. M. naloženo je platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (pet stotina) kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
5. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio optuženi K. M. po branitelju T. Š., odvjetniku iz I. G., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način kako je navedeno.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je predmet na daljnji postupak (članak 474. stavka 1. ZKP/08.)
8. Žalba nije osnovana.
9. Žaleći se zbog odluke o kazni i djelomičnoj uvjetnoj osudi, optuženik smatra da je prvostupanjski sud „podcijenio“, a nije ni u „…dovoljnoj mjeri bavio utvrđivanjem svih olakotnih okolnosti bitnim za odmjeravanje kazne“, a s obzirom na sve okolnosti „izvjesno je da se s utvrđenjem kazni u manjem vremenskom trajanju, osudom na jedinstvenu kaznu zatvora do godine dana, potom zamjenom te kazne radom za opće dobro ili uvjetnom osudom u cijelosti mogla postići svrha kažnjavanja“.
10. Nasuprot tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, cijenio i vrednovao sve okolnosti koje, u skladu s odredbom članka 47. KZ/11., utječu na izbor vrste i mjere kazne.
11. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku, polazeći od stupnja njegove krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno olakotnim cijenio činjenice da je neosuđivan, nekažnjavan, priznanje kaznenih djela, iskazano kajanje i žaljenje za njihova počinjenja, da je otac troje djece i da je zaposlen, dok mu kao otegotno niša nije utvrdio, koje okolnosti je u dostatnoj mjeri cijenio, dajući im ispravan značaj, ali i sve one okolnosti naznačene u žalbi, tako da ništa nije dovelo u sumnju pravilnost utvrđenih pojedinih kazni, izricanje jedinstvene kazne zatvora i djelomične uvjetne osude.
12. Pored toga, prvostupanjski sud je uz pravilno vrednovane utvrđene okolnosti, uzeo u obzir i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kaznena djela počinio, težinu i njihove posljedice, njihovu društvenu opasnost, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, što sve u svojoj ukupnosti opravdava da mu se izrekne jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, zatim i djelomična uvjetna osuda.
13. Zbog iznesenih razloga, prvostupanjski sud je optuženiku osnovano izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a zatim mu je temeljem članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11., izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se dio kazne zatvora na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, neće izvršiti, ako u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.
14. Upravo izrečena kaznenopravna sankcija, koju je izrekao prvostupanjski sud, primjerena je stupnju krivnje optuženika i pogibeljnosti djela za koja je proglašen krivim, a pri tome ona je i logičan rezultat svih utvrđenih pojedinačnih kazni, koje ne narušavaju razmjernost između jedinstvene izrečene kazne, pojedinačnih utvrđenih kazni i konačno djelomične uvjetne osude. Ona je i po ocjeni ovoga suda u svemu pravična i samo s takvom koju je izrekao prvostupanjski sud, ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. (odgojni utjecaj na optuženika i na druge da ne čine kaznena djela, tzv. specijalna i generalna prevencija).
15. Pored toga, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza (stručnih mišljenja i socijalne anamneze C. za socijalnu skrb I.-G., izvješće socijalne pedagoginje o razgovoru s maloljetnom A. i A. M., pregledom njihovih fotografija, iskaza oštećene L. D. M. pravilno utvrdio da postoji opasnost da bi optuženik mogao počiniti isto ili slično djelo, kao što su to kaznena djela s obilježjem nasilja za koje je pobijanom presudom proglašen krivim, koje ukazuju da postoji visok stupanj opasnosti da bi bez te mjere mogao ponoviti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva, zbog čega mu je na temelju članka 70. KZ/11., izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana, a ona će se izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, koja može trajati najdulje šest mjeseci.
16. Ovu sigurnosnu mjeru, prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.
17. Kako nije utvrđeno postojanje povreda zakona, koje ovaj sud povodom žalbi ispituje po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08., valjalo je žalbu optuženika, na temelju članka 482. ZKP/08., odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu, 22. studenog 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasna Smiljanić, v.r.
