REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 938/2020-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada Paga, P., kojeg zastupa punomoćnik B. G., odvjetnik u O., protiv tuženika-protutužitelja P. S. d.d., P., kojeg zastupa Z. Z., odvjetnik u Z., radi ispražnjenja poslovnog prostora i predaje u posjed, i po protutužbi tuženika- protutužitelja, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1351/18-2 od 6. lipnja 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu, poslovni broj P-560/2018-115 od 24. rujna 2018., u sjednici održanoj 2. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se revizija tuženika-protutužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1351/18-2 od 6. lipnja 2019. u pobijanom dijelu pod stavkom 2. izreke i predmet se u tom dijelu vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tužitelju-protutuženiku Gradu Pagu isplatiti tuženiku-protutužitelju P. s. d.d. P. iznos od 170.679,89 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos, po godišnjoj stopi od 17%, teku od 19.06.2004.god. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Dužan je tužitelj-protutuženik Grad Pag naknaditi tužitelju-protutuženiku P. s. d.d. P. troškove parničnog postupka u iznosu od 178.031,25 kn u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u iznosu od 37.549,58 kn kao neosnovan."
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„1. Odbija se djelomično žalba tužitelja Grada Paga kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu, poslovni broj P-560/2018- 115 od 24. rujna 2018. u toč. I izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju-protutuženiku Gradu Pagu isplatiti tuženici-protutužiteljici P. s. d.d., P. iznos od 170.679,89 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 24. rujna 2018. do isplate.
„2. Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda:
- u toč. I izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju na iznos od 170.679,89 kn isplatiti tuženici zakonske zatezne kamate od 19. lipnja 2004. do 23. rujna 2018., tako da se protutužbeni zahtjev tuženice u tom dijelu odbija.
- u toč. II izreke, u odluci o troškovima postupka, tako da se rješava:
Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“
3. Protiv drugostupanjske presude pod točkom 2. izreke tuženik-protutužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu pod točkom 2. izreke, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak drugostupanjskom sudu.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).
8. Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje pitanja:
„1. Je li savjesni stjecatelj bez osnove, koji je stekao imovinsku korist ulaganjem druge osobe u njegovu nekretninu za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/98 i 88/01), pored glavnice dužan platiti i zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva?
2. Je li nesavjesni stjecatelj bez osnove, koji je stekao imovinsku korist ulaganjem druge osobe u njegovu nekretninu za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/98 i 88/01), pored glavnice dužan platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja?“.
9. Obrazlažući razlog važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-25/2004, Rev-809/2011, Rev x-755/2013 u kojima da je zauzeto shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u pobijanoj odluci.
10. Odlučujući o dopuštenosti revizije ovaj sud je ocijenio da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a u ovom slučaju dopuštena.
11. Polazeći od utvrđenja da je tuženik kao posjednik izvršio ulaganja nakon razdoblja u kojem je bio u zakupu na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora do 22. lipnja 2003., a tužitelj je znao za opseg i okvirnu cijenu ulaganja te prihvatio prijedlog tuženika za adaptacijom i proširenjem s tim da bi se uložena sredstva prebijala sa zakupninom, a kako do zakupa nakon izvršenih ulaganja nije došlo, prvostupanjski sud zaključuje da tuženik na temelju odredbe čl. 210. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01- dalje: ZOO), ima pravo na isplatu stečenog bez osnove s obzirom da je otpala pravna osnova po kojoj je ulaganje izvršeno. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka, da je prometna vrijednost predmetnog poslovnog prostora uvećana za uloženu vrijednost građevinskih radova od 170.679,89 kn, prvostupanjski sud je u tom dijelu pozivom na odredbu čl. 210. ZOO-a prihvatio protutužbeni zahtjev sa zateznim kamatama od 19.06.2004. do isplate jer su radovi završeni 19. lipnja 2004., dok je drugostupanjski sud u odnosu na tijek zateznih kamata preinačio prvostupanjsku presudu i tuženici dosudio kamate od dana presuđenja do isplate i odbio zahtjev za isplatu zateznih kamata od 19. lipnja 2004. do 23. rujna 2018.
12. U odnosu na sporna pitanja od kada teku zatezne kamate na stečeno bez osnove drugostupanjski sud je zauzeo pravno shvaćanje da tuženik ima pravo na zatezne kamate tek od dana donošenja prvostupanjske presude, jer da se visina stečenog bez osnove utvrđuje prema cijenama na dan donošenja prvostupanjske odluke, a ne od 19. lipnja 2004., kada su radovi završeni.
13. Vrijednost tužiteljeve nekretnine se radom i ulaganjem tuženice povećala, pa kako nije moguće vraćanje uloženog, to je tužitelj dužan nadoknaditi vrijednost ostvarene koristi. Visina razlike između tržišne vrijednosti navedenog objekta nakon izvršenog ulaganja od strane tuženice i njegove vrijednosti prije toga u postupku je utvrđena građevinskim vještačenjem.
14. Odredbom čl. 214. ZOO-a propisan je opseg vraćanja stečenog bez osnove pa je tako propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, i to, ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva Sukladno navedenoj odredbi izraženo je i shvaćanje ovog suda u odlukama na koje se kao razlog važnosti revident poziva.
15. Suprotno zaključivanju drugostupanjskog suda, citiranom posebnom odredbom koja uređuje opseg vraćanja u slučaju stjecanja bez osnove, bez obzira na cijene prema kojim je utvrđivana vrijednost stečenog bez osnove, nije predviđena obveza plaćanja kamata tek od vremena zaključenja glavne rasprave. Stoga je drugostupanjski sud, kako to osnovano kroz naznačena pitanja tvrdi tuženik, pogrešno primijenio materijalno pravo.
16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje vezano na savjesnost tužitelja kao stjecatelja nije raspravljeno, zbog čega nema mjesta preinačenju drugostupanjske presude, slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 2. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
