REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 356/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LAGUNA TRADE d.o.o. Rogoznica, Marina Frapa, Uvala Soline 1., OIB 18996348579, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Splitu i Mladen Prka, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka, Saucha i Partneri d.o.o., iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatski nogometni klub HAJDUK SPLIT š.d.d., Split, 8. Mediteranskih igara 2., OIB 04785516590, koga zastupa punomoćnik Vinko Radovani, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-6713/14-3 od 15. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu, broj Povrv-644/11 od 16. lipnja 2014., u sjednici održanoj 2. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ilije Šarića iz Splita poslovni broj Ovrv-187/11 od 3. kolovoza 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 1.174.175,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 29.350,00 kn dok je odbijen preostali dio zahtjeva s osnove troška postupka od 14.675,00 kn (toč. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška.

4. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjska presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.

8. Tužitelj u reviziji ističe da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer mu je povrijeđeno pravo na sudjelovanje u postupku budući da nije saslušan zakonski zastupnik tužitelja premda je to predloženo tijekom postupka. Dokaz saslušanjem stranaka sukladno čl. 264. st. 2. ZPP-a sud izvodi kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Obzirom da su sudovi zaključili da su jasne ugovorne obveze između stranaka, to su opravdano zaključili da nema potrebe za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom temeljem računa broj 802/10 od 3. svibnja 2010., koji račun je izdao tuženiku za pruženu uslugu transfera Nike Kranjičara po Ugovoru od 13. lipnja 2005., na ukupni iznos od 6.511.336,56 kn (cijena usluge – 5.337.161,37 kn; PDV – 1.174.175,45 kn). U računu je navedeno da je tuženik avansno platio tužitelju cijenu usluge, dok je ostao dužan platiti obračunati PDV.

10. Prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelj, tuženik i društvo Hajduk – Sirio sport d.o.o., Split, sklopili Ugovor kojim su definirali zajednička prava i obveze iz zajedničkog poslovnog pothvata – transfera nogometaša Nike Kranjičara iz NK Dinama u NK Hajduk. Iz ugovora proizlazi da su tužitelj i Igor Štimac osigurali tuženiku novčana sredstva potrebna za isplatu naknade za transfer navedenog nogometaša. Ugovorom je određeno da u slučaju ako nogometaš Niko Kranjičar prijeđe u drugi klub za vrijeme trajanja Ugovora o profesionalnom igranju, odnosno do 31. srpnja 2008., transferno obeštećenje ne može biti manje od 2.330.000,00 EUR koji isključivo pripada tuženiku, a eventualno više ostvareni iznos obeštećenja dijeli se na način da 65% pripadne igraču, a 35% tuženiku pri čemu se tuženik obvezao da će svojih ustupiti i platiti tužitelju u cijelosti.

11. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik s navedenog osnova, odnosno „transfernog obeštećenja“ platio tuženiku 5.337.161,11 kn a koji iznos predstavlja 35% od ostvarenog transfera od 2.330.000,00 EUR.

12. Nesporeći navedenu isplatu od 5.337.161,11 kn, tužitelj ističe da mu tuženik pored tog iznosa duguje novčani iznos za koji ga tereti Ministarstvo financija – porezna uprava područni ured Šibenik (poreznim rješenjem od 1. ožujka 2010. tereti tužitelja za manje uplaćeni porez na dodanu vrijednost od 1.174.175,45 kn.

13. Sudovi zaključuju da neovisno što je Ministarstvo financija smatra da tužitelj treba platiti porez na uplatu od 5.337.161,11 kn – ne utječe na tuženikove obveze preuzete ugovorom od 13. lipnja 2005., niti to daje tužitelju pravo da svoje obveze stavlja tuženiku na teret.

14. Člankom 5. stavak 2. predmetnog ugovora propisano je da „na temelju gore razloženog, HNK Hajduk ovim ugovorom svojih 35% (trideset pet posto) koji ga pripadaju poviše iznos od 2.330.000. EUR-a (dva milijuna tristo trideset tisuća eura) temeljem sklopljenog ugovora s g. Nikom Kranjičar ustupa i daje u vlasništvo Laguni Trade d.o.o. u cijelosti i to pod uvjetom da ukupni iznos transfera g. Nike Kranjičar iz Hajduka u drugi klub bude iznosio do 8.000.000,00 EUR-a (osam milijuna eura)…“

15. Kako između stranaka nije sporno da je transfer Nike Kranjičara iz Hajduka u nogometni klub Portsmouth iz Velike Britanije iznosio manje od 8.000.000,00 EUR- a, tako je uzevši u obzir navedenu ugovornu odredbu, tuženik isplatom 35% 2.330.000,00 EUR-a (5.337.161,11 kn) izvršio svoju obvezu prema tužitelju. To stoga što se tuženik obvezao platiti tužitelju 35% a ne i pored toga dodatni iznos s osnova poreza na dodanu vrijednost. U tom je smislu ovaj revizijski suglasan sa zaključkom sudova prvog i drugog stupnja.

16. U odnosu na revizijski prigovor tužitelja da su sudovi trebali sukladno čl. 319. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15

- dalje: ZOO) istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja potrebno je istaknuti da su sudovi pravilno primijenili čl. 319. st. 1. ZOO budući da je riječ o jasnog sadržaja i značenja koja ne ostavlja posebne dvojbe što je ugovoreno.

17. Revizijski prigovor da je pogrešan zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj isključivo uložio sredstva za kupnju navedenog igrača već da iz predmetnog ugovora proizlazi da tužitelj aktivno sudjeluje u poslovanju HNK Hajduk i da pruža uslugu posredovanja, nije osnovan. Stranke u samom ugovoru (čl. 1.) izrijekom naglasile da su poslove iz tog ugovora zajednički ostvarili kao zajednički poslovni poduhvat u kojem je tužitelj osigurao dio novčanih sredstava za transfer nogometaša Nike Kranjičara iz nogometnog kluba Dinamo u nogometni klub Hajduk Split.

18. Plaćanje iznosa od 5.337.161,11 kn tužitelj pogrešno tumači priznanjem duga odnosno iznosa koji je utužen u ovom iznosu budući da je navedeni iznos tuženik tužitelju platio sukladno svojoj ugovorenog obvezi o isplati 35% od ostvarenog transfera.

19. Revizijske prigovore da sudovi nisu razmatrali odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost ovaj sud sukladno odredbi čl. 387. ZPP-a nije posebno razmatrao obzirom ovaj prigovor tužitelj nije isticao u žalbi.

20. Pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da to što Ministarstvo financija smatra da tužitelj treba platiti porez na uplatu od 5.337.161,11 kn ne utječe na tuženikove obveze preuzete predmetnim ugovorom niti to tužitelju daje za pravo stavljati tuženiku na teret pa su revizijski prigovori u tom smislu neosnovani.

21. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 2. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: eb314-c7683

Kontrolni broj: 02311-69a65-629c9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVAN VUČEMIL, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.