Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj: 19 P-136/2022-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Marini Ljubičić Knežević, u pravnoj stvari tužitelja H. d.o.o., OIB: ..., O., D. 121, kojeg zastupa T. Z., OIB: ..., odvjetnik u OD Z. i partneri d.o.o. O., K. A.. S. 4, protiv tuženika F. A., OIB: ..., Z., U. grada V. 70, radi naknade štete (vps 897.412,43 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 2. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku F. A., OIB: ..., Z., U. grada V. 70, isplatiti tužitelju H. d.o.o., OIB: ..., O., D. 121, iznos od 897.412,43 kn (osamstodevedesetsedamtisućačetiristodvanaestkuna i četrdesettrilipe) / 119.107,10 eura[1] (stodevetnaesttisućastosedameura i desetcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. prosinca 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku petnaest dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 53.650,00 kn (pedesettritisućešestopedesetkuna) / 7.120,58 eura (sedamtisućastodvadeseteura i pedesetosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku petnaest dana.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 23.750,00 kn (dvadesettritisućesedamstopedesetkuna)/ 3.152,17 eura (tritisućestopedesetdvaeura i sedamnaestcenti), odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi kako je radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku i protivniku osiguranja A. N. d.o.o. rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020. određena prethodna mjera zabranom banci, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, koje rješenje Trgovački sud u Osijeku dostavio je ovdje tuženiku na provedbu 3. veljače 2022., a isto je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1444/2022-2 od 11. ožujka 2020. Nadalje, dostavom tuženiku predmetnog rješenja, tužitelj je stekao založno pravo na predmetu osiguranja, odnosno na novčanim sredstvima protivnika osiguranja A. N. d.o.o. te je tuženik izvršio zapljenu novčanih sredstava u iznosu od 897.412,43 kn. Nakon što je tužitelj zaprimio drugostupanjsku presudu zatražio je od tuženika dostavu Očevidnika kako bi mogao izraditi točan prijedlog za ovrhu, odnosno kako bi zatražio prijenos zaplijenjenih sredstava u tom trenutku, međutim, tužitelj je u telefonskom razgovoru sa djelatnicima tuženika saznao kako su zaplijenjena novčana sredstava u iznosu od 897.412,43 kn, slučajno pogreškom, vraćena na račun A. N. d.o.o., što je potvrđeno i dostavljenim Očevidnikom neizvršenih naloga, a iz kojeg je razvidno kako nema zaplijenjenih sredstava. Tužitelj dalje navodi kako je 24. kolovoza 2021. tuženiku uputio pisanu reklamaciju na specifikaciju i zatražio hitno pisano očitovanje, a kako su se ispunile pretpostavke za ovrhu radi naplate osigurane tražbine, Trgovački sud u Osijeku odredio je ovrhu na temelju rješenja broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020. i to na način da je donio rješenje o ovrsi. Predmetno rješenje postalo je pravomoćno i ovršno 22. rujna 2021. i dostavljeno tuženiku 12. listopada 2021. sa nalogom za provedbu istog, a tužitelj se također dopisom obratio tuženiku i zatražio prijenos zaplijenjenih sredstava. Tuženik je potvrdio kako je 12. listopada 2021. zaprimio rješenje o ovrsi, ali po njegovom tumačenju prijenos novčanih sredstava isti je dužan izvršiti tek po proteku roka od 60 dana i to računajući od dana zaprimanja rješenja o ovrsi. Nadalje, tužitelj je dopisom od 19. siječnja 2021. zatražio od tuženika postupiti po zaprimljenom rješenju o ovrsi, odnosno izvijestiti ga o razlozima ne postupanja po istom, a tuženik je dopisom od 3. veljače 2022. potvrdio kako je zaprimio i evidentirao rješenje o ovrsi, no sredstva nisu prenesena jer je nad ovršenikom – A. N. d.o.o. otvoren stečajni postupak i kako je nakon otvaranja stečajnog postupka dao nalog banci da novčana sredstva zaplijenjena po nalogu tuženika oslobodi na račun stečajnog dužnika. Tužitelj dalje navodi kako se nakon zaprimanja očitovanja tuženika obratio stečajnom upravitelju trgovačkog društva A. N. d.o.o. u stečaju te ga zamolio za očitovanje jesu li od strane tuženika stečajnom dužniku prenesena sredstva od strane tuženika i ako jesu u kojem iznosu, a stečajni upravitelj dopisom je izvijestio tuženika kako stečajnom dužniku od strane tuženika nisu uplaćena nikakva sredstva. Nakon toga tužitelj je dostavio Trgovačkom sudu u Osijeku prijedlog u smislu čl. 201. u vezi s čl. 213. Ovršnog zakona, a sud je ponovno pozvao tuženika očitovati se o razlozima ne postupanja po pravomoćnom i ovršnom rješenju o ovrsi uz napomenu kako će, u slučaju nedostavljanja adekvatnih dokaza o razlozima ne postupanja, postupiti po prijedlogu ovrhovoditelja – ovdje tužitelja. Tuženik je sudu i tužitelju dostavio dopis u kojem navodi kako je svojom pogreškom oslobodio zaplijenjena sredstava u iznosu od 897.412,43 kn te ih vratio na račun dužnika, slijedom čega ih nije mogao prenijeti tužitelju. Nadalje, tužitelj je podnio sudu prijedlog nastaviti s postupanjem protiv tuženika u smislu čl. 201. u vezi čl. 213. Ovršnog zakona, a sud je takav prijedlog odbacio rješenjem broj Povrv-419/2019-56 od 21. ožujka 2022., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1495/2022-2 od 13. travnja 2022. Tužitelj navodi kako je njegov prijedlog odbačen jer se čl. 201. Ovršnog zakona ne može primijeniti na tuženika već isključivo na poslodavca te kako je upućen na podnošenje tužbe radi naknade štete protiv tuženika. Obzirom je tuženik vlastitim propustom vratio novčana sredstva zaplijenjena na temelju rješenja o osiguranju od 30. siječnja 2020. u iznosu od 897.412,43 kn trgovačkom društvu A. N. d.o.o., tužitelju je nastala šteta i tuženik mu je istu dužan naknaditi jer bi po redovitom tijeku stvari tuženik prebacio zaplijenjena sredstava najkasnije protekom roka od 60 dana od dana zaprimanja pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi. Tužitelj također navodi kako su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti za štetu te se poziva na čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom navodi kako osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe kako je tužba preuranjena i to iz razloga što još uvijek traje stečajni postupak nad A. N. d.o.o. i tužitelj kao vjerovnik još uvijek ima mogućnost namiriti tražbinu u okviru stečajnog postupka pa iz tog razloga tužitelju nije niti nastala šteta. Također, nisu ispunjene ni druge pretpostavke odgovornosti za štetu, odnosno ne postoji uzročna veza između radnje i štete, a na kojoj tužitelj temelji odgovornost za štetu. Naime, u konkretnom slučaju tužitelju bi šteta nastala i bez radnje tuženika, koju oštećenik navodi kao uzrok štete. Tuženik dalje navodi kako je 3. veljače 2020. zaprimio presudu i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020. te je zaplijenio u cijelosti novčana sredstva i to u iznosu od 897.412,43 kn, no međutim, otvaranje stečajnog postupka znatno je promijenilo stvari i poziciju tuženika u pogledu njegovog zahtjeva za naknadu štete, odnosno tuženik navodi kako je 3. rujna 2020. otvoren predstečajni postupak nad A. N. d.o.o. i kako nakon otvaranja istog novčana sredstva koja su zaplijenjena u trenutku otvaranja predstečajnog postupka ostaju i dalje zaplijenjena sve do trenutka kada tuženik zaprimi rješenje o obustavi predstečajnog postupka ili pravomoćno rješenje kojim se potvrđuje predstečajni sporazum. Nadalje, zbog otvaranja predstečajnog postupka nad A. N. d.o.o. tuženik je 23. studenog 2020. zaprimio rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Ovr-572/2020-10 od 2. studenog 2020. kojim se utvrđuje prekid postupka osiguranja, ali predmetno rješenje odnosilo se na privremenu mjeru predlagatelja osiguranja I. M. protiv protivnika osiguranja A. N. d.o.o. te je prilikom obrade rješenja Ovr-572/2020 omaškom djelatnika tuženika obustavljen postupak po prethodnoj mjeri Povrv- 419/2019 predlagatelja osiguranja H. d.o.o. (ovdje tužitelj) umjesto postupka po rješenju Ovr-572/2020 predlagatelja osiguranja I. M. te su u cijelosti oslobođena zaplijenjena sredstva u iznosu od 897.412,43 kn i omogućeno je raspolaganje prethodno zaplijenjenim sredstvima trgovačkom društvu A. N. d.o.o., iako su zaplijenjena sredstava i dalje trebala ostati zaplijenjena. Dakle, u konkretnom slučaju, a tijekom predstečajnog postupka, došlo je do pogreške i zaplijenjena sredstva su oslobođena. Također navodi kako za vrijeme trajanja predstečajnog postupka sva plaćanja vrše se uz odobrenje i nadzor povjerenika tako da su oslobođena sredstva utrošena za podmirenje troškova, kako dužnik nije mogao sam raspolagati s njima, a u međuvremenu predstečajni postupak je obustavljen i tuženik je nastavio s provedbom ovrhe. Tuženik navodi i činjenicu da sve i da nije došlo do pogreške, sredstva bi i nakon obustavljanja predstečajnog postupka i dalje bila zaplijenjena i čekala bi daljnju odluku suda, a kada je utvrđeno da je došlo do pogreške, osnova za plaćanje ponovno je evidentirana u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje s datumom 18. kolovoza 2021., ali novčana sredstva nisu zaplijenjena jer je ovršenik već bio u blokadi. Dana 4. rujna 2021. rješenje Povrv-419/2020 od 30. siječnja 2020. postalo je ovršno i ovrhovoditelj (ovdje tužitelj) je zatražio od suda donošenje rješenja o ovrsi te je isto doneseno 7. rujna 2021., a koje je tuženik zaprimio 12. listopada 2021. te isto evidentirao u Očevidnik. Protekom roka od 60 dana tuženik bi izvršio prijenos zaplijenjenih sredstava (da nije došlo do pogreške i oslobađanja zaplijenjenih sredstava i dalje bi postojala zapljena u iznosu od 897.412,43 kn i da nije došlo do otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom, a koji je otvoren 10. studenog 2021). Tuženik navodi kako je nad A. N. d.o.o. otvoren stečajni postupak pa prijenos sredstava nije niti bio moguć jer otvaranjem stečajnog postupka tuženik zaplijenjena sredstva oslobađa na račun stečajnog dužnika, a oslobođena sredstva se po nalogu suda ili stečajnog upravitelja prebacuju na novi račun stečajnog dužnika koji se otvara nakon stečaja. Da prethodno tuženik nije greškom oslobodio novčana sredstva zaplijenjena na temelju prethodne mjere, tuženik bi ionako u trenutku otvaranja stečajnog postupka zaplijenjena sredstva oslobodio od zaplijene i istima bi raspolagao stečajni dužnik na stečajnom računu. Također tuženik navodi kako tužitelj pogrešno smatra da bi mu tuženik po redovnom tijeku stvari prebacio zaplijenjena sredstva najkasnije protekom 60 dana od zaprimanja pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, obzirom se može nedvojbeno utvrditi da je prije isteka roka od 60 dana otvoren stečajni postupak te je otvaranjem stečajnog postupka postupanje tuženika uvijek isto - sva zaplijenjena sredstva oslobađaju se na račun stečajnog dužnika i nema prijenosa novčanih sredstava protekom roka od 60 dana. Iz navedenog razloga netočni su navodi tužitelja da bi tuženik tužitelju prebacio zaplijenjena novčana sredstva protekom 60 dana od dana zaprimanja pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi, obzirom do prijenosa ne bi ni došlo jer je otvoren stečajni postupak. Otvaranjem stečajnog postupka tuženik novčana sredstva oslobađa na račun stečajnog dužnika, a kojima isti može raspolagati, dok se o tražbini tužitelja, koja je predmet ove tužbe, odlučuje u samom stečajnom postupku, odnosno tužitelj se morao prijaviti kao vjerovnik u stečajnom postupku, što je isti i učinio i to kao razlučni vjerovnik i kao obični vjerovnik. Nadalje, Trgovački sud u Bjelovaru 20. svibnja 2022. donio je rješenje kojim su utvrđene tražbine vjerovnika te je utvrđena tužiteljeva tražbina u iznosu od 65.189,56 kn iz čega proizlazi kako tužitelj ima tražbinu samo u navedenom iznosu, odnosno nije jasno zbog čega je tužitelju utvrđena tražbina samo u iznosu od 65.189,56 kn i njegova pasivnost vezano za naplatu potraživanja u stečajnom postupku. Tuženik također navodi kako se postavlja pitanje je li i sam tužitelj nekom svom radnjom ili propustom u stečajnom postupku pridonio nastanku štetnog događaja i štetnih posljedica te kako tuženik ne može odgovarati i za štetu zbog pomanjkanja interesa tužitelja za zaštitu vlastitih prava, a da pritom odgovornost za nastalu štetu pripisuje u cijelosti tuženiku, odnosno kako tužitelj ne uzima u obzir da zaplijenjena sredstva niti ne bi bila prenesena tužitelju već bi ih tuženik u trenutku otvaranja stečajnog postupka oslobodio od zapljene.
3. Podneskom od 13. srpnja 2022. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu i u bitnom naveo kako je među strankama sporno je li činjenica što je nad trgovačkim društvom A. N. d.o.o. 10. studenog 2022. otvoren stečajni postupak od bilo kakvog utjecaja na tužiteljevu tražbinu prema tuženiku, odnosno ističe kako je provedbom prethodne mjere, tj. zapljenom sredstava u iznosu od 897.412,43 kn 3. prosinca 2020. na navedenom novčanom iznosu stekao založno pravo i kako se u stečajnom postupku ne bi namirivao kao stečajni vjerovnik, nego bi se namirivao kao razlučni vjerovnik. Nadalje, ističe kako je zbog tuženikove radnje ostao bez mogućnosti namirenja, odnosno kako tuženik zaplijenjena sredstva nije prenio niti tužitelju, niti stečajnom dužniku i kako je sredstva trebao prenijeti odmah po zaprimanju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi i to 12. listopada 2021., prije otvaranja stečajnog postupka nad A. N. d.o.o. Tužitelj navodi kako se u konkretnom slučaju radilo o prijenosu zaplijenjenih sredstava po rješenju o osiguranju, a A. N. d.o.o. nije tražilo odgodu provedbe istog te kako je sud rješenjem Povrv-419/2019 od 10. ožujka 2021., koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2342/2021 od 10. svibnja 2021., utvrdio kako je tužitelj na novčanim sredstvima provedbom prethodne mjere stekao založno pravo na predmetu osiguranja, a sam predstečajni postupak ne utječe na pravo odvojenog namirenja razlučnih vjerovnika. Također navodi kako je u ovoj pravnoj stvari priznavanje tražbine tužitelja u stečajnom postupku nad A. N. d.o.o. posve irelevantno, odnosno kako je tužitelj prijavio tražbinu s osnove presude i rješenja u predmetu broj Povrv- 419/2019 od 30. siječnja 2020. te je izvijestio tuženika o postojanju i osnovi razlučnog prava, a također je i decidirano naveo kako se ne odriče prava na odvojeno namirenje niti da ne pristaje da se odgodi namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja. U predmetnom stečajnom postupku tužitelj je prijavio tražbinu u iznosu od 65.189,56 kn, a radi se o tražbini s osnova parničnih i ovršnih troškova po presudi i rješenju broj Povrv- 419/2019 od 30. siječnja 2020. s pripadajućim zateznim kamatama, odnosno radi se o tražbini koja nije bila osigurana prethodnom mjerom i za koju sredstva nisu bila zaplijenjena.
4. Podneskom od 28. srpnja 2022. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja te u bitnom naveo kako nije odmah trebao postupiti po rješenju Povrv- 419/2019, odnosno kako bi tužitelj da se prijavio kao razlučni vjerovnik i/ili kao obični vjerovnik sva prava u smislu naplate cjelokupne tražbine ostvario u stečajnom postupku. Ističe kako sve i da nije bilo pogreške tuženika situacija se ne bi promijenila jer bi sredstva bila vraćena ovršeniku pa radnjom tuženika nije nastala šteta tužitelju, odnosno kako je tužitelj sam pridonio nastanku štetnih posljedica.
5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020. (str. 7-13 i 147-153 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1444/2020-2 od 11. ožujka 2020. (str. 14-18 spisa), specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje Povrv-419/2019-14 od 22. svibnja 2020. (str. 19-20 spisa), specifikaciju izvršenja osnova za plaćanje Povrv-419/2019-14 od 18. kolovoza 2021. (str. 21-22 spisa), podnesak tužitelja – zahtjev za rješavanje reklamacije u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima na ime tuženika od 24. kolovoza 2021. (str. 23-24 i 145-146 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-49 od 7. rujna 2021. (str. 25-28 spisa), podnesak tuženika – odgovor na reklamaciju A. N. d.o.o. – Povrv-419/2019 na ime punomoćnika tužitelja od 22. listopada 2021. (str. 29 i 100-101 spisa), podnesak tužitelja – zahtjev za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava na ime tuženika od 19. siječnja 2022. (str. 30 spisa), podnesak tuženika na ime tužitelja od 1. veljače 2022. (str. 31 i 102-103 spisa), ispis e-mail komunikacije između punomoćnika tužitelja i stečajnog upravitelja A. N. d.o.o. od 3. veljače 2022. (str. 32 spisa), podnesak stečajnog upravitelja A. N. d.o.o. B. V. na ime punomoćnika tužitelja od 14. veljače 2022. (str. 33 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2021-53 od 23. veljače 2022. (str. 34-35 spisa), podnesak tužitelja na ime Trgovačkog suda u Osijeku od 17. siječnja 2022. (str. 36-37 spisa), podnesak tuženika na ime Trgovačkog suda u Osijeku od 7. ožujka 2022. (str. 38-39 i 104-105 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-56 od 21. ožujka 2022. (str. 40-42 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1495/2022-2 od 13. travnja 2022. (str. 43-46 spisa), prijavu tražbine vjerovnika (ovdje tužitelja) u predstečajnom postupku (nad A. N. d.o.o.) od 23. rujna 2020. (str. 55-78 i 91-92 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021-49 od 20. svibnja 2022. (str. 79-85 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2342/2021-2 od 10. svibnja 2021. (str. 93-96 spisa), prijava tražbine tužitelja u stečajnom postupku nad AGROKOM NATURA d.o.o. (str. 97-99 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-35 od 10. ožujka 2021. (str. 106-107 spisa), zapisnik od 4. svibnja 2022. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021-47 (str. 118-124 spisa), izvješće stečajnog upravitelja za izvještajno ročište u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021 od 7. ožujka 2022. (str. 125-129 spisa), zaključak Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St- 252/2021-64 od 25. kolovoza 2022. (str. 130-133 spisa), izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižnog odjela Slatina od 28. srpnja 2022. (str. 134-135 spisa), podnesak tužitelja – zahtjev za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, podredno zahtjev radi naknade štete na ime tuženika od 13. listopada 2021. (str. 142-144 spisa) i podnesak H. O. na ime tuženika od 13. prosinca 2021. (str. 154-155 spisa). Također, sud je uz suglasnost stranaka putem e-Oglasne ploče sudova izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021.
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među parničnim strankama nesporno je kako je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020., koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1444/2020-2 od 11. ožujka 2020., određena prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine ovdje tužitelja prema A. N. d.o.o. u iznosu od 798.322,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i to zabranom banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s njegovih računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera te kako provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja (str. 7-18 spisa).
8. Također je nesporno kako je tuženik postupio po rješenju Trgovačkog suda u Osijeku, odnosno kako je zaplijenio novčana sredstva u iznosu od 897.412,43 kn (str. 19-20 spisa) te kako 18. kolovoza 2021. na računu A. N. d.o.o. više nije bilo zaplijenjenih novčanih sredstava (str. 21-22 spisa).
9. Nesporno je i kako je tužitelj tuženiku 24. kolovoza 2021. uputio zahtjev za rješavanje reklamacije u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (str. 23-24 spisa).
10. Nije sporno niti kako je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-49 od 7. rujna 2021. određena ovrha na način da se tuženiku nalaže da sredstva zaplijenjena po rješenju o osiguranju određivanjem prethodne mjere Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020., a radi namirenja tražbine iz predmetnog rješenja o ovrsi i to u iznosu od 798.322,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, prenese na račun tužitelja (str. 25-28 spisa) te kako je tuženik tužitelju 22. listopada 2021. uputio dopis iz kojeg je razvidno kako je njegovo postupanje po rješenju o ovrsi jasno propisano odredbama Ovršnog zakona i to čl. 206. st. 3., odnosno kako još uvijek nisu stečeni uvjeti za prijenos novčanih sredstava, niti onih koji su zaplijenjeni do 12. listopada 2021., tako niti onih koji će eventualno biti zaplijenjeni nakon 12. listopada 2021. (str. 29 i 100-101 spisa).
11. Također nije sporno kako se tužitelj obratio tuženiku 13. listopada 2021. sa zahtjevom za prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava, odnosno zahtjevom radi naknade štete (str. 142-153 spisa) te kako je 13. prosinca 2021. H. O. obavijestilo tuženika o statusu odštetnog zahtjeva ovdje tužitelja iz kojeg je razvidno kako je isto otklonilo njegovu odgovornost za naknadu štete, odnosno istu ne može utvrditi te je odštetni zahtjev u cijelosti odbilo kao pravno neosnovan (str. 154-155 spisa).
12. Nesporno je također kako se tužitelj obratio tuženiku 19. siječnja 2022. sa zahtjevom za prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava te kako je tuženik tužitelju odgovorio dopisom od 1. veljače 2022., u kojem je naveo kako je 12. listopada 2021. zaprimio rješenje o ovrsi i isto evidentirao u Očevidniku te bi protekom 60 dana izvršio prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava da nije došlo do otvaranja stečajnog postupka nad A. N. d.o.o. i to 10. studenog 2021., odnosno kako nije u mogućnosti postupiti po traženju tužitelja (str. 31 i 102-103 spisa).
13. Nije sporno niti kako se tužitelj obratio stečajnom upravitelju stečajnog dužnika A. N. d.o.o., B. V., odnosno kako je tužitelj istom postavio upit je li tuženik prenio sredstva na temelju predmetnog rješenja o osiguranju na račun stečajnog dužnika i ako jest u kojem iznosu (str. 32 spisa), na što je B. V. odgovorio kako nisu uplaćena nikakva sredstva na račun A. N. d.o.o. u stečaju od strane tuženika (str. 33 spisa).
14. Također je nesporno kako je Trgovački sud u Osijeku rješenjem broj Povrv-419/2021-53 od 23. veljače 2022. pozvao tuženika da u roku od 8 dana izvijesti sud o razlozima ne postupanja po pravomoćnom i ovršnom rješenju istog suda broj Povrv-419/2019-49 od 7. rujna 2021. (str. 34-35 spisa), a na temelju prijedloga tužitelja od 17. siječnja 2022. (str. 36-37 spisa) te kako je 7. ožujka 2022. tuženik odgovorio sudu. Naime, tuženik je u podnesku u bitnom naveo kako je 12. listopada 2021. zaprimio rješenje Povrv-419/2019 od 7. rujna 2021., kako je postupio u skladu sa čl. 206. st. 3. Ovršnog zakona, kako je 10. studenog 2021. otvoren stečajni postupak nad dužnikom A. N. d.o.o., ali i kako je ranije došlo do omaške i oslobađanja zaplijenjenih novčanih sredstava u iznosu od 897.412,43 kn te kako tuženik nije mogao novčana sredstva prenijeti na račun stečajnog dužnika, odnosno kako su omaškom zaplijenjena novčana sredstva oslobođena i vraćena na račun dužnika, a kada je utvrđeno da je došlo do pogreške prethodna mjera je ponovno evidentirana u Očevidnik, ali nije došlo do zapljene novčanih sredstava jer dužnik nije imao sredstava na računima (str. 38-39 i 104-105 spisa).
15. Nesporno je i kako je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv- 419/2019-35 od 10. ožujka 2021. zahtjev tuženika – A. N. d.o.o. za ukidanje prethodne mjere određene rješenjem istog suda broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2022., odbijen kao neosnovan (str. 106-107 spisa), koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2342/2021-2 od 10. svibnja 2021. (str. 93-96 spisa).
16. Nije sporno niti kako je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-56 od 21. ožujka 2022., koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1495/2022-2 od 13. travnja 2022., prijedlog tužitelja da sud naloži tuženiku prijenos sredstava zaplijenjenih po rješenju o osiguranju određivanjem prethodne mjere Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-419/2019-14 od 30. siječnja 2020. u iznosu od 897.412,43 kn na račun tužitelja, odbačen kao nedopušten (str. 40-46 spisa).
17. Nesporno je i kako je tužitelj prijavio tražbinu u predstečajnom postupku nad A. N. d.o.o. u ukupnom iznosu od 915.989,75 kn, kako se nije odrekao prava na odvojeno namirenje te kako nije pristao da se odgodi namirenje iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo radi provedbe plana restrukturiranja (str. 55-78 i 91-95 spisa).
18. Nije sporno niti kako je nad A. N. d.o.o. otvoren stečajni postupak, kako je tužitelj u istom prijavio tražbinu u iznosu od 65.189,56 kn te kako je tužiteljeva tražbina utvrđena u istom iznosu, odnosno u iznosu od 65.189,56 kn (str. 79-85 i 97- 99 spisa).
19. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.
20. Naime, tijekom postupka tuženik je isticao kako i da nije došlo do njegove pogreške zaplijenjena novčana sredstva ne bi bila prenesena na račun tužitelja, obzirom je nad A. N. d.o.o. otvoren stečajni postupak.
21. Također, tuženik je isticao kako je tužitelj bio dužan prijaviti tražbinu u stečajnom postupku nad A. N. d.o.o. i za ovdje utuženi iznos te kako postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti.
22. Sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021 kao i zapisnik od 4. svibnja 2022. u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St- 252/2021-47 (str. 118-124 spisa), izvješće stečajnog upravitelja za izvještajno ročište u predmetu Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021 od 7. ožujka 2022. (str. 125-129 spisa), zaključak Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021-64 od 25. kolovoza 2022. (str. 130-133 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Virovitici, Zemljišnoknjižnog odjela Slatina od 28. srpnja 2022. (str. 134-135 spisa) te utvrdio kako tužitelj nije prijavio svoju tražbinu na ime ovdje utuženog iznosa, što i nije bilo sporno, kako ukupna potraživanja iznose 53.076.937,83 kn te kako je vrijednost nekretnina 1.180.000,00 kn, a vrijednost pokretnina 132.253,11 kn. 23. Čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je kako tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je čl. 1046. istog Zakona propisano kako šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
24. Čl. 1049. ZOO-a propisano je kako krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom, dok je čl. 1062. st. 1. ZOO-a propisano kako pravna osoba odgovara za štetu koju njezino tijelo prouzroči trećoj osobi u obavljanju ili u vezi s obavljanjem svojih funkcija.
25. Nadalje, čl. 1085. st. 1. ZOO-a propisano je kako odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok je čl. 1086. propisano kako obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.
26. Tijekom postupka utvrđeno je kako je na temelju rješenja Trgovačkog suda u Osijeku broj Povrv-419/2019-14 tuženik zaplijenio novčana sredstva za korist ovdje tužitelja i to u iznosu od 897.412,43 kn te kako su ista greškom oslobođena. Naime, tuženik je isto naveo u svom očitovanju Trgovačkom sudu u Osijeku, odnosno tuženik je naveo kako je došlo do omaške i oslobađanja zaplijenjenih novčanih sredstava, a do ponovne zapljene do otvaranja stečajnog postupka nad A. N. d.o.o. nije došlo jer dužnik nije imao sredstava na računu.
27. Navedeni podnesak tuženik je dostavio Trgovačkom sudu u Osijeku 9. ožujka 2022., a tužitelj je prethodno i to 24. kolovoza 2021. uputio zahtjev tuženiku za rješavanje reklamacije u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima.
28. Tuženik je također 22. listopada 2021. uputio podnesak tužitelju iz kojeg je razvidno kako još uvijek nisu stečeni uvjeti za prijenos novčanih sredstava po rješenju kojim je određena ovrha pa je tužitelj 19. siječnja 2022. ponovno uputio zahtjev tuženiku za prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava, na što mu je tuženik odgovorio kako po istom nije u mogućnosti postupiti jer je 10. studenog 2021. otvoren stečajni postupak nad A. N. d.o.o. T. je kontaktirao stečajnog upravitelja A. N. d.o.o. i isti je naveo kako na račun stečajnog dužnika nisu uplaćena nikakva sredstva.
29. Dakle, tijekom postupka je utvrđeno kako su 22. svibnja 2020. bila zaplijenjena novčana sredstva u iznosu od 897.412,43 kn, a 18. kolovoza 2021. nije bilo zaplijenjenih sredstava, odnosno kako je omaškom u radu tuženika došlo do oslobođenja zaplijenjenih sredstava.
30. Tvrdnja tuženika kako novčana sredstva ne bi bila prenesena na račun tužitelja jer je došlo do otvaranja stečajnog postupka nisu ni od kakvog značaja u ovoj pravnoj stvari i to iz razloga što je nepažnjom tuženika nastala šteta tužitelju.
31. Naime, tužitelj je više puta uputio podneske tuženiku, a koji je tek po pozivu Trgovačkog suda u Osijeku da isti izvijesti o razlozima ne postupanja po pravomoćnom i ovršnom rješenju istog suda, 7. ožujka 2022. odgovorio, odnosno priznao činjenicu kako je došlo do omaške i oslobađanja zaplijenjenih novčanih sredstava u iznosu od 897.412,43 kn, iako još 18. kolovoza 2021. nije bilo zaplijenjenih novčanih sredstava i tužitelj nije dobio konkretan odgovor od strane tuženika, a stečajni postupak nad A. N. d.o.o. otvoren je 10. studenog 2021.
32. Tuženik je također isticao kako postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti, no međutim, sud je utvrdio kako ne postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti.
33. Naime, tuženik je tek 7. ožujka 2022. priznao svoju grešku i oslobođenje zaplijenjenih sredstava pa je po ocjeni ovog suda tužitelj imao osnovano pravo očekivati isplatu utuženog iznosa.
34. Također, tužitelj je prijavio tražbinu u stečajnom postupku nad A. N. d.o.o. u iznosu koji odgovara visini parničnih i ovršnih troškova, za koji iznos nije bila određena prethodna mjera.
35. Nadalje, a vezano za ovdje utuženi iznos, tužitelj je konstantno pokušavao ostvariti svoje pravo pred Trgovačkim sudom u Osijeku u predmetu Povrv-419/2019, kao i putem podnesaka upućenim tuženiku.
36. Iz svega naprijed navedenog, sud je utvrdio kako je nepažnjom tuženika tužitelju nastala šteta i kako je tuženik istu dužan naknaditi tužitelju pa je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa.
37. Odluku o kamatama sud je donio u skladu sa čl. 29. ZOO-a.
38. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka Branka Valentića, obzirom za isto nije bilo potrebe, odnosno sud je izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Bjelovaru broj St-252/2021 i priloženu materijalnu dokumentaciju iz navedenog spisa u ovaj spis, a sve u skladu sa čl. 10. st. 1. i čl. 492.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19).
39. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio u skladu sa čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22), a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19 i 92/21).
40. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 53.650,00 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 24. svibnja 2022. u iznosu od 8.980,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 13. srpnja 2022. u iznosu od 8.980,00 kn (Tbr. 8. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 18. kolovoza 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT) uvećano za PDV, trošak zastupanja na ročištu održanom 30. kolovoza 2022. u iznosu od 8.980,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV i trošak zastupanja na ročištu održanom 27. rujna 2022. u iznosu od 8.980,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV. Tužitelju je također priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 2.500,00 kn (Tar. br. 1. t. 1.) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 5.000,00 kn (Tar. br. 2. t. 1.).
41. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 23.750,00 kn odbio kao neosnovan.
42. Naime, tužitelj je tražio trošak u iznosu od 8.980,00 kn uvećano za PDV za sastav podneska od 18. kolovoza 2022., kao i za sastav podneska od 31. kolovoza 2022., a u konkretnom slučaju radi se o podnescima iz Tbr. 8. t. 3. OT te mu je sud priznao trošak u iznosu od 500,00 kn uvećano za PDV za svaki podnesak posebno.
43. Također, tužitelj je tražio materijalni trošak u iznosu od 50,00 kn, a sud mu isti nije priznao iz razloga što tužitelj nije dokazao koje je to točno materijalne troškove imao.
44. Tužitelj je također tražio trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, a sud mu je priznao trošak u iznosu od 2.500,00 kn, koji trošak je tužitelj i imao.
45. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.
U Osijeku 2. studenog 2022.
Zapisničar:
Sutkinja:
Sanda Gučić
Marina Ljubičić Knežević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.
