REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5241/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. J. iz P., OIB: ..., 2. P. J. (P.) iz P., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika 1. M. J. (M.), OIB: ..., iz Z., i 2. V. J., OIB: ..., iz Z., oboje zastupani po punomoćniku I. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž- 357/2018-3 od 16. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P-373/2016-28 od 19. listopada 2017., u sjednici održanoj 2. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-357/2018-3 od 16. rujna 2021. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu poslovni broj P- 373/2016-28 od 19. listopada 2017.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena određena pravna pitanja za koja predlagatelji smatraju da su važna te su određeno izloženi razlozi (Rev 1858/2015-2 od 13. srpnja 2016., Rev-x 836/2011-6 od 11. veljače 2020., Rev 1921/1999-2 od 22. siječnja 2003. i dr.), zbog kojih tužitelji smatraju da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Razmatrajući prvo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ovaj sud je ocijenio da odgovor na ovako postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pri čemu su se okolnosti koje su utjecale na zaključak suda da tužitelji nisu dokazali da su stvarni posjednici i vlasnici predmetnih nekretnina odnosno da nisu dokazali pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, ocjenjivale prema utvrđenom činjeničnom stanju u ovom predmetu, pa iz pobijane odluke proizlazi pravno shvaćanje proizašlo iz tih okolnosti, a ne i shvaćanje relevantno za ono što je odlučno za prijedlog za dopuštenje revizije i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
4. U odnosu na preostala tri pitanja podnositelj prijedloga za dopuštenje revizije ukazuje na (eventualno) pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjenu pred drugostupanjskim sudom, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, one u smislu čl. 385.a ZPP jer i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji da takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda – njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačavanje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Osim toga, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu primjenjujući pravila o teretu dokazivanja uz zaključak da tužitelj nije dokazao zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a takav zaključak sud je izveo ne samo na temelju sporazuma o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina od 30. prosinca 2010. već i na temelju drugih provedenih dokaza. Stoga ova pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. U odnosu na sva ta postavljena pitanja valja reći da nema značaj pravnih pitanja koje ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, s obzirom da se dijelom radi o pitanjima koja se odnose na primjenu pravila o teretu dokazivanja na koje se ne može jednoznačno odgovoriti jer odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.
7. Iako već s obzirom na navedeno nije odlučno za napomenuti je da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelji pozivaju nisu donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a slijedom toga niti pravno shvaćanje na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda u predmetnom sporu nije suprotno shvaćanju u odlukama na koje se kao razlog važnosti predlagatelji pozivaju.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 2. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
