REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-4058/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB ..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženice S. T., OIB ..., vlasnice Poljoprivredno trgovačkog obrta „M.“, S.. L. P., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Č. i partneri d.o.o. P., radi isplate i predaje u posjed, odlučujući o tuženičinoj žalbi protiv presude zbog ogluhe Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-117/2022-3 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženičina žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda zbog ogluhe Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-117/2022-3 od 15. lipnja 2022.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-117/2022-3 od 15. lipnja 2022. naloženo je tuženici da tužiteljici preda u posjed nekretnine označene kao:

- kč.br. 647/1 k.o. L. u površini od 1809 m2 (0,1809 ha),

- kč.br. 709/1 k.o. L. u površini od 2471 m2 (0,2471 ha),

- kč.br. 983/2 k.o. L. u površini od 2100 m2 (0,2100 ha),

- kč.br. 2106/1 k.o. L. u površini od 1090 m2 (0,1090 ha),

- kč.br. 2106/2 k.o. L. u površini od 827 m2 (0,0827 ha),

- kč.br. 4803/1 k.o. L. u površini od 463 m2 (0,0463 ha),

- kč.br. 4803/10 k.o. L. u površini od 810 m2 (0,0810 ha),

- kč.br. 4803/2 k.o. L. u površini od 1156 m2 (0,1156 ha),

- kč.br. 4803/3 k.o. L. u površini od 1060 m2 (0,1060 ha),

- kč.br. 4803/4 k.o. L. u površini od 268 m2 (0,0268 ha),

- kč.br. 4803/5 k.o. L. u površini od 79 m2 (0,0079 ha),

- kč.br. 4803/6 k.o. L. u površini od 1007 m2 (0,1007 ha),

- kč.br. 4803/8 k.o. L. u površini od 1580 m2 (0,1580 ha),

- kč.br. 4803/9 k.o. L. u površini od 810 m2 (0,0810 ha),

- kč.br. 4038 k.o. Mrgani u površini od 478 m2 (0,0478 ha),

- kč.br. 4127 k.o. M. u površini od 5175 m2 (0,5175 ha), slobodne od osoba i stvari (točka I. izreke), naloženo je tuženici da isplati tužiteljici iznos od 12.204,15 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na iznos od 2.003,67 kn od 1. siječnja 2017. do isplate, na iznos od 2.185,82 kn od 1. siječnja 2018. do isplate, na iznos od 2.185,82 kn od 1. siječnja 2019. do isplate, na iznos od 2.185,82 kn od 1. siječnja 2020. do isplate, na iznos od 2.185,82 kn od 1. siječnja 2021. do isplate, na iznos od 1.457,20 kn od 1. rujna 2021. do isplate, (točka II. izreke) te je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka III. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude zbog ogluhe prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženica pozvana odgovoriti na tužbu u roku od 30 dana od primitka poziva i upozorena da će u protivnom biti donesena presuda zbog ogluhe, da je poziv za odgovor na tužbu primila 10. svibnja 2022. i u određenom roku nije podnijela odgovor na tužbu.

2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica vlasnica nekretnina označenih kao k.č.br. 647/1, 709/1, 983/2, 2106/1, 2106/2, 4803/1, 4803/10, 4803/2, 4803/3, 4803/4, 4803/5, 4803/6, 4803/8, 4803/9, sve k.o. L., te kč.br.4038 i kč.4127 k.o. M. i da se navedene nekretnine nalaze u posjedu tuženice, koje iskorištava za poljoprivrednu i drugu gospodarsku djelatnost, bez valjane pravne osnove te da pri tome ne plaća naknadu za korištenje zemljišta. Utvrdio je i da u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora tuženica nije osporila da je u posjedu navedenog poljoprivrednog zemljišta kako je to utvrđeno inspekcijskim nalazom, nego je predložila sklapanje izvansudske nagodbe, na način koji nema zakonsku osnovu.

2.2. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da tuženica kao nepošteni posjednik, sukladno članku 165. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14) ima obvezu predati predmetne nekretnine vlasniku, te ima obvezu i plaćanja naknade za koristi koje je imala za vrijeme svog posjedovanja, a tužiteljica kao vlasnica nekretnina ima pravo tražiti plaćanje naknade za bespravno korištenje, sve dok tuženica ne preda u posjed navedene nekretnine.

2.3. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozvavši se na odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18), članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i članka 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) te je na temelju članka 368. stavaka 2. i 5. te članka 22. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima u vezi sa člankom 91. Zakona o obveznim odnosima naložio tuženici da tužiteljici preda u posjed predmetne nekretnine i isplati iznos od 12.204,15 kn.

3. Protiv te presude zbog ogluhe žalbu je podnijela tuženica koja predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od ukupno 2.707,50 kn.

4. Tuženica u žalbi u bitnome navodi da je u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora istaknula kako je u predmetne nekretnine uložila znatna sredstva kojima je povećana njihova vrijednost i zatražila zadržavanje posjeda i ubiranje usjeva te predložila regulaciju odnosa, pa smatra da je takav sadržaj odgovora zapreka za donošenje presude zbog ogluhe. Ističe kako odgovorom na zahtjev za mirno rješenje spora nije priznato nepoštenje posjeda, a ni zahtjevom ni tužbom se ne navode činjenice usmjerene na nepoštenje posjeda tuženice. Zbog toga tuženica smatra da nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe i činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev su protivne sadržaju odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora koji dokaz je tužitelj sam privio uz tužbu. Osporava i primjenu odredaba Zakona o obveznim odnosima pozivajući se i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela tog suda od 14. studenoga 2013. Tuženica, također osporava i odluku o trošku jer tužiteljica nema pravo na PDV.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda zbog ogluhe pravilna i na zakonu osnovana.

8. Odredbom čl. 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku je propisano da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

9. Tuženica je propuštanjem podnošenja odgovora na tužbu odnosno svojom pasivnošću zapravo priznala istinitost tužiteljevih činjeničnih navoda, s kojima je bila upoznata urednom dostavom tužbe. Imajući u vidu navedeno, prema shvaćanju ovog suda u konkretnom slučaju su ispunjene sve pretpostavke propisane člankom 331.b stavkom 1. Zakona o parničnom postupku za donošenje presude zbog ogluhe.

10. U odnosu na žalbene navode valja naglasiti da se presuda zbog ogluhe ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. Zakona o parničnom postupku), a osim toga iznošenje novih činjenica i dokaza u žalbi nije dopušteno (članak 352. stavak 1. Zakona o parničnom postupku). Tuženica je uredno primila tužbu s prilozima te je mogla podnijeti odgovor na tužbu i iznijeti sve relevantne činjenice smatra odlučnim za ovaj postupak.

11. Također, neosnovano žaliteljica smatra da zbog toga što nije prihvatila prijedlog za mirno rješenje spora nisu ispunjene pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe. Pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe propisane su navedenom odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku koje su u konkretnom slučaju ispunjene.

12. Isto tako, tuženica i u žalbi ističe kako je prije podnošenja tužbe predložila tužiteljici sporazumno reguliranje međusobnih odnosa, iz čega proizlazi kako je znala da nije vlasnica predmetnih nekretnina i ne pripada joj pravo na posjed.

13. Stoga neosnovano žaliteljica ističe da „nije priznato nepoštenje posjeda“, a ta činjenica nije proturječna privijenim ispravama, osobito zapisniku i nalazu Državnog inspektorata koji je potpisala i tuženica.

14. Suprotno žalbenim navodima, osnovanost tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio na temelju odredbe članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iako se nepotrebno pozvao i na odredbe Zakona o obveznim odnosima. Također, tuženici nije dosuđen PDV na trošak, što neosnovano tuženica navodi u žalbi.

15. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.

Zagreb, 2. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Srđan Šimac