REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-248/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja H. M. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u Odvjetničkom društvu H. & Partneri d.o.o. Z., protiv tuženika N. M. j.d.o.o., OIB ..., Ž., kojeg zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik iz S., radi isplate iznosa od 1.451,75 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-406/2021-11 od 17. studenoga 2021., 2. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-406/2021-11 od 17. studenoga 2021. u točki I. i dijelu točke III. njene izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.193,75 kn.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tuženikova žalba kao nedopuštena u odnosu na točku II. i dio točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-406/2021-11 od 17. studenoga 2021. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška od 312,50 kn.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-406/2021-11 od 17. studenoga 2021. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice M. P. iz S., poslovni broj Ovrv- 6865/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.451,75 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 55,25 kn od 12. lipnja 2019. do isplate, na iznos od 226,25 kn od 10. srpnja 2019. do isplate, na iznos od 240,25 kn od 10. kolovoza 2019. do isplate, na iznos od 232,50 kn od 11. rujna 2019. do isplate, na iznos od 240,25 kn od 10. listopada 2019. do isplate, na iznos od 224,75 kn od 13. studenog 2019. do isplate i na iznos od 232,50 kn od 11. siječnja 2020. do isplate, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 412,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 19. listopada 2020. do isplate (točka I. izreke), ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-6865/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka od 37,50 kn te predvidive troškove ovršnog postupka od 506,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan (točka II. izreke) i naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka od 1.193,75 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 312,50 kn odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj dostavio račune po osnovi mjesečne cijene pretplate za isporuku tiskovine S. D. u razdoblju od lipnja do studenog 2019. godine i za siječanj 2020. godine, da je u svim računima tuženik naveden kao obveznih plaćanja i da računi sadrže datum izdavanja i datum dospijeća.

2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj dostavio i izvadak iz poslovnih knjiga prema kojem tužitelj ima evidentirano potraživanje prema tuženiku od 1.599,00 kn, evidentirano usklađenje od 147,25 kn, zbog čega ukupno dugovane tuženika iznosi 1.451,25 kn te je dostavio i izjavu trgovačkog društva T. p. d.o.o. Z. od 29. travnja 2021., a kojom izjavom to društvo potvrđuje da je u ime i za račun tužitelja dostavljalo tiskovine S. D. na adresu tuženika i to u razdoblju od 21. ožujka 2019. do 9. travnja 2020.

2.2. Prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik, koji je naveo da je imao zaključen pretplatnički odnos s tužiteljem, a koji odnos da je davno prestao, uopće ne navodi od kada do kada bi taj pretplatnički odnos trajao, odnosno kada je točno prestao, a niti je radi utvrđenja takve činjenice ponudio bilo kakve dokaze.

2.3. Također, prvostupanjski sud je raspravnim rješenjem od 3. rujna 2021. pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li tuženik utužene račune knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po njima koristio pravo na odbitak pretporeza, a tuženik nije postupio po pozivu suda i dostavio bilo kakav izvadak iz svojih poslovnih knjiga odnosno ispravu na temelju koje bi se moglo utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

2.4. Stoga je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 221.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) utvrdio kako se ima smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza i da utužena tražbina tužitelja postoji, a tuženik u odnosu na navode o nepostojanju utužene tražbine tužitelja nije ponudio ili predočio sudu niti jedan dokaz, osim prijedloga za saslušanje zastupnika po zakonu tuženika M. M., a koji prijedlog je sud prihvatio, ali zastupnik po zakonu tuženika M. M. nije pristupio na ročište za saslušanje.

2.5. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu preinači odnosno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi kako izjava na ročištu od 8. listopada 2021. predstavlja pravnorelevantnu izjavu, a time i javnu ispravu o tome da tuženik nema podataka da bi ostvario pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima i nema što ni dostaviti.

4.1. Tuženik smatra da neosnovanost tužbenog zahtjeva proistječe iz činjenice da tužitelj nije dostavi dokaz o pretplatničkom odnosu s tuženikom, što pretpostavlja da tuženiku nije dostavljena tiskovina, a time ni osnova potraživanja. Smatra da ako tužitelj nije dostavio osnovu potraživanja onda se ne može ni primijeniti predmnijeva iz članka 221.b Zakona o parničnom postupku čime je ostvaren razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.

7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.

8. Tuženikova žalba u odnosu na točku II. i dio točke III. izreke pobijane presude kojim je odbijen dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška nije dopuštena, jer je u tom dijelu tužiteljev zahtjev.

9. Prema odredbi članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla ili odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.

10. U konkretnom slučaju, tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na onaj dio odluke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev.

11. Zbog toga je valjalo, s obzirom na to da je tuženikova žalba u odnosu na točku II. i dio točke III. izreke pobijane presude ocijenjena nedopuštenom u smislu citiranog članka 358. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, na temelju članka 367. Zakona o parničnom postupku takvu nedopuštenu žalbu odbaciti.

12. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za isporučene tiskovine „S. D.“ u razdoblju od lipnja do studenog 2019. godine i za siječanj 2020. godine u iznosu od 1.451,75 kn.

13. Odredbom članka 221.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Člankom 221.b stavkom 4. Zakona o parničnom postupku je propisano da u slučaju kada tražbina iz stavka 1. toga članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 10.000,00 kn, smatrat će se da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

14. U konkretnom predmetu tuženik je bio pozvan rješenjem od 3. rujna 2021. dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, a tuženi u ostavljenom roku od 15 dana nije postupio po tom rješenju.

15. Suprotno žalbenim navodima, tuženik isprave iz kojih proizlazi da, eventualno, nije koristio pravo na odbitak pretporeza nije privio ni na ročištu 8. listopada 2021., a tvrdnja njegovog punomoćnika iznesena (nakon proteka roka) na tom ročištu ne predstavlja ispravu (članak 232. Zakona o parničnom postupku) na temelju koje bi sud mogao utvrditi da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza (članak 221.b 4. Zakona o parničnom postupku).

16. Stoga je pravilnom primjenom odredbe članka 221.b stavaka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud zaključio kako tužiteljeva tražbina postoji.

17. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije uzeo u razmatranje žalbene navode kojima žalitelj polemizira s prosudbama i zaključcima koje je prvostupanjski sud izveo o činjenicama koje su utvrđene iz provedenog dokaznog postupka.

18. Također, utvrđenje kako su stranke bile u ugovornom (pretplatničkom) odnosu nije proturječno ispravama privijenim spisu, tužiteljevim navodima da je ugovor zaključen telefonski, niti tuženikovoj tvrdnji s pripremnog ročišta od 13. srpnja 2021. da je tuženik imao zaključen pretplatnički odnos s tužiteljem (koji je prestao).

19. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku održao na snazi nalog za namirenje tražbine sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu označenom u točki I. izreke pobijane presude.

20. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 2. studenog 2022.

Sudac

Davor Pustijanac