Poslovni broj:10 Gž Ob-68/2023-2

 

 

 

Poslovni broj:10 Gž Ob-68/2023-2

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak-Premec kao predsjednice vijeća te Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. (OIB:...) iz S., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz S., protiv tuženika S. S. (OIB:...) iz K. Š., zastupanog po punomoćniku M. Ž., odvjetniku iz S., radi utvrđenja bračne stečevine, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P Ob-92/2020-18 od 24. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 20. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o j e

 

I/Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj P Ob-92/2020-18 od 24. travnja 2023.

 

II/Nepobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice radi osiguranja zabranom tuženiku opterećenja i otuđenja nekretnine na koju je upravljena tražbina tužiteljice  ostaje neizmijenjeno.

 

Obrazloženje

             

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da kuća s dvorištem anagrafske oznake K. Š., upisana kao čkbr. 1714 u zk.ul.br. 1278 k.o. K. Š. – novo, naziva K., površine 480 m2 od toga kuća površine 104 m2 a dvorište 376 m2 (dalje: predmetna nekretnina) predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka, radi utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela prethodno opisane nekretnine, da joj je tuženik dužan izdati ispravu podobnu za upis njezinog prava suvlasništva koju će u protivnom zamijeniti prvostupanjska presuda, radi tuženikove obveze na trpljenje upisa tužiteljičinog prava suvlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine uz istodobno ovlaštenje tužiteljici da na temelju prvostupanjske presude zatraži uknjižbu prava suvlasništva na 1/2 dijela predmetne nekretnine. Toč.II izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 3.422,84 Eur sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Nepobijanim rješenjem odbijen je tužiteljičin prijedlog radi osiguranja njezine nenovčane tražbine zabranom tuženiku otuđenja i opterećenja nekretnine na koju je upravljen tužbeni zahtjev.

 

2.Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica u cijelosti, iz svih zakonskih žalbenih razloga i kako navodi – „zbog odluke o troškovima postupka“ uz prijedlog ovom sudu da je usvoji.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba tužiteljice je neosnovana.

 

5.Odbivši tužbeni zahtjev tužiteljice uvodno u ovom obrazloženju opisanog sadržaja, sud prvog stupnja, polazeći od slijedećih iz dokaznog postupka proizašlih činjenica:

 

- da su parnične stranke sklopile brak 7. srpnja 1973., da je isti razveden presudom suda prvog stupnja broj P Ob-50/2020-17 od 15. listopada 2021. a da je faktična bračna zajednica prestala 6. kolovoza 2018.;

 

-da su u braku rođena dvojica sinova – G. rođen ...., a S. rođen....;

 

-da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao samovlasništvo tuženika uz zabilježbu predmetnog spora;

 

-da je tuženik na temelju zapisnika Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću broj Z-1655/2008/1278 od 14. prosinca 2009. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige uknjižen kao samovlasnik čkbr. 1714 za koju je tada utvrđeno da odgovara dijelu ranije čkbr. 1319/3 koja je do tada bila uknjižena u korist S. M. (pok. G.) i tuženika svakog u ½ dijela;

 

-da je tuženikov brat M. S. u postupku preoblikovanja izjavio da je suglasan da se izvrši upis prava vlasništva novonastale čkbr.1714 u korist tuženika i to kao istočnog dijela ranije nekretnine;

 

-da je darovnim ugovorom od 30.ožujka 1981. tuženikov otac G. S. (pok. M.) tuženiku darovao ½ dijela čkbr.1319/3 u k.o. K. Š. i to istočni dio stambene zgrade sagrađene na toj čestici koja se sastojala od prizemlja i kata, time da se u prizemlju nalazio dnevni boravak i kuhinja a na katu četiri spavaće sobe sa svim sanitarijama, a da je potom ulaganjima parničnih stranaka ista dovršena 1990-ih godina,

zaključuje da nije sporno da je predmetnu nekretninu u roh-bau sistemu izgradio pok. otac tuženika G. S., već da je sporno koliko su stranke ulagale tijekom braka u uređenje te nekretnine i da li su time izmijenili prijašnji oblik kuće odnosno da li je tim ulaganjima bitno izmijenjen identitet posebne imovine tuženika i da li je nastala nova stvar.

 

5.1. Opisana činjenična utvrđenja prvostupanjski sud je obzirom na vrijeme stjecanja  nepokretne zajedničke imovine parničnih stranaka prosuđivao pozivom na odredbu čl. 271. Zakona o braku i porodičnim odnosima (dalje: ZOBPO – "Narodne novine" broj 11/78, 47/89 – pročišćeni tekst i 59/90) koja određuje pojam bračne imovine koju čini imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja braka ili koja potječe iz te imovine, zatim na odredbu čl.272.stav.2. ZOBPO-a prema kojoj je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) a različitoj od navedene u čl. 271. tog zakona - njegova posebna imovina i primjenom odredbe čl. 281.stav.2. ZOBPO koja propisuje način podjele te imovine odnosno utvrđivanja suvlasničkih omjera u zajedničkoj imovini prema doprinosu svakog bračnog druga u stjecanju zajedničke imovine pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku, zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada, suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

 

5.2. Povezujući između parničnih stranaka nespornu činjenicu – da je predmetna nekretnina i to istočni dio obiteljske kuće bio posebna imovina tuženika koji je istu stekao darovanjem od oca 1981. sa utvrđenjem proizašlim iz dokaznog postupka – da su stranke tijekom trajanja braka ulagale u predmetnu nekretninu, prvostupanjski sud je parničnim strankama u okviru načela otvorenog pravosuđenja stavio na znanje nužnost provođenja građevinskog vještačenja kako bi se utvrdilo jesu li ta zajednička ulaganja izmijenila prijašnji oblik i oblik kuće tj. je li tim ulaganjima bitno izmijenjen identitet posebne imovine tuženika i jeli nastala nova stvar u smislu odredbe čl.21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (dalje: ZOVO – „Narodne novine“ broj 53/91 koji svoju primjenu u predmetnoj pravnoj stvari nalazi osnovom odredbe čl. 388.stav.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima objavljenim u „Narodnim novinama“ broj 91/96. koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997.). Naime, citirana odredba čl.21. ZOVO propisuje da se po samom zakonu pravo vlasništva stječe stvaranjem nove stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom. No obzirom da je tužiteljica izričito otklonila potrebu provođenja dokaza građevinskim vještačenjem, to je prvostupanjski sud o tužbenom zahtjevu upravljenom na utvrđenje da je suvlasnica u ½ dijela predmetne nekretnine odlučio (očiglednom) primjenom pravila o teretu dokazivanja sadržanom u odredbi čl.221.a. Zakona o parničnom postupku i odbio njezin tužbeni zahtjev.

 

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. i čl.221.a. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se  ZID ZPP - 80/22 primjenjuje u dijelu propisanom svojim odredbama čl.107.stav.2., 3., 4. i 5.) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

 

7. Naime, pobijajući prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tužiteljica tvrdi da je prvostupanjska presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi, da u istoj uopće nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava no pri tom iznesene nedostatke ne razrađuje niti konkretizira u odnosu na predmetnu prvostupanjsku presudu pa je ovaj sud pobijanu presudu ispitao iz aspekta žalbom reproduciranog zakonskog opisa i zaključio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke koji bi bila zapreka njezinom meritornom ispitivanju. Nastavno ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a na eventualno ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ovaj je žalbeni sud utvrdio da nije ostvarena niti jedna od njih.

 

7.1. Osporavajući primijenjeno materijalno pravo, tužiteljica opširno i detaljno iznosi etape izgradnje predmetne nekretnine koja je u času darovanja tuženika bila u stanju tzv. niskog roh-baua, interpretirajući i ponavljajući tijekom postupka iznesene činjenice vezane uz sadržaj i opseg izvedenih radova, novčana ulaganja i izvore novčanih sredstava ističući pri tom da je uglavnom ona radila i ona bila ta koja je imala prihode i tijekom 45 godina braka ulagala u predmetnu nekretninu, snosila troškove gradnje i uređenja iste, a da unazad više od 4 godine živi kao podstanar.

 

7.2. Potvrdu svog suvlasništva u predmetnoj nekretnini tužiteljica nalazi i u činjenici što su parnične stranke kao primatelji uzdržavanja dana 21. siječnja 2008. sa sinom S. S. kao davateljem uzdržavanja sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju ovjerenog po Općinskom sudu u Kaštel Lukšiću pod brojem R2-33/08 16.05.2008. čime je tuženik zapravo priznao da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine koja je uknjižena na ime tuženika.

 

8. Imajući u vidu iznesene žalbene navode za zaključiti je da tužiteljica zapravo osporava pravilnost primijenjenog materijalnog prava pa valja, razumijevanja radi pojasniti da se stjecanje (su)vlasništva u predmetnoj nekretnini prosuđuje obzirom na vrijeme njezinog stjecanja/gradnje primjenom odredbi ZOVO koji u čl. 20.stav.1. propisuje da se pravo vlasništva stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem. Stjecanje po zakonu propisano je daljnjom odredbom čl.21.stav.1. ZOVO kroz institute stvaranja nove stvari, spajanjem, miješanjem, građenjem na tuđem zemljištu, odvajanjem plodova, dosjelošću, stjecanjem vlasništva od nevlasnika, okupacijom i u drugim slučajevima određenim zakonom.

 

8.1. Imajući u vidu činjenicu da je nekretnina u niskom roh-bau stanju koju je 1981. darovanjem stekao tuženik njegova posebna imovina, te utvrđenje prvostupanjskog suda da su parnične stranke svojim ulaganjima dovršile predmetnu nekretninu to je potpuno pravilan njegov daljnji zaključak da je u svrhu primjene instituta stvaranja nove stvari propisanog kao zakonski osnov stjecanja vlasništva, potrebno provesti dokaz građevinskim vještačenjem obzirom na konkurenciju instituta posebne imovine tuženika i zajedničkog ulaganja obiju parničnih stranaka kao tadašnjih bračnih drugova. Obzirom da je tužiteljica izričito otklonila potrebu provođenja takvog dokaza isticanjem, citira se: “da njoj ne treba nikakvo građevinsko vještačenje“ to je potpuno pravilno i osnovano prvostupanjski sud, rukovodeći se pravilom o teretu dokazivanja sadržanog u odredbi čl. 221.a. ZPP-a po ocjeni provedenih dokaza, zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Činjenica sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanja iz aspekta činjenične – i materijalno-pravne osnove predmetne tužbe nije ni od kakvog pravno-relevantnog značaja jer tužiteljicu ne legitimira na stvarno-pravni zahtjev prema tuženika niti dokazuje prethodno iznesene pretpostavke propisane odredbom čl.21.stav.1. ZOVO.

 

9. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost i zakonitost postupanja prvostupanjskog suda i primijenjenog materijalnog prava valjalo je njezinu žalbu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tužiteljica pobija očigledno tek za slučaj uspjeha sa žalbom u odnosu na meritum predmetne pravne stvari jer ne pobija ni osnov dosuđenja niti visinu tuženiku dosuđenih troškova.

 

9.1. Nepobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice radi osiguranja zabranom tuženiku opterećenja i otuđenja nekretnine na koju je upravljena tražbina tužiteljice  ostaje neizmijenjeno.

 

10. Zaključno valja nadodati, da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo niti su nasljeđivanje, onaj kome se u pogledu neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. Prema tome, za stjecanje prava vlasništva na temelju zakona, a time i za stjecanje prava vlasništva s osnova bračne stečevine, nije pretpostavka tabularna isprava kojom se izražava, volja dotadašnjeg vlasnika da njegovo pravo vlasništva prijeđe na stjecatelja pa se presudom ne može naložiti tuženiku kao dosadašnjem vlasniku nekretnine da tužiteljici izda valjanu tabularnu ispravu jer se pravo vlasništva, u ovom slučaju suvlasništva, na temelju zakona stječe neovisno od volje dotadašnjeg vlasnika, samim ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavaka.

 

U Varaždinu 20. ožujka 2024.