REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-5882/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Nikoline Mišković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. B., OIB ..., Š. p. S., Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik iz Z., protiv tuženika G. O. d.d., OIB ..., Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik N. B., odvjetnik u K. & B. Odvjetničko društvo j.t.d. Z., radi isplate iznosa od 54.735,50 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-148/2020 od 22. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-148/2020 od 22. listopada 2021. u točki I. i dijelu točke II. njene izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 36.875,00 kn.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-148/2020 od 22. listopada 2021. u dijelu točke II. njene izreke za iznos od 28.750,00 kn i sudi:
Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 28.750,00 kn.
III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 6.250,00 kn.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-148/2020 od 22. listopada 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 54.735,50 EUR u protuvrijednosti u kunama na dan isplate, zajedno sa zakonskim kamatama od 28. kolovoza 2015. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 65.625,00 kn (točka II. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su se stranke nalazile u ugovornom odnosu osiguranja i zaključile policu osiguranja broj P06-102001762856 izdanu na zahtjev tužitelja kao ugovaratelja osiguranja.
2.1. Osim toga, utvrđeno je kako je u servisnom izvještaju društva P. d.o.o., ovlaštenog Volvo servisera od 3. studenog 2015. navedeno da je kod pregleda motora utvrđeno da su senzori ispušne grane motora otpojeni (isključeni), da je na svakom ispušnom koljenu po jedan senzor (ukupno četiri na plovilu), da je lijevi motor u radu pregrijan, nagorjele su ispušne grane, instalacija motora, kroz nagorjelu ispušnu granu došlo je do prodora mora u plovilo te da motori kod otpajanja senzora rade u rezervnom programu.
2.2. Prvostupanjski sud je, nadalje, utvrdio da je neposredni uzrok prodora morske vode u prostor brodice nagorjela ispušna grana odnosno izgorjela savitljiva gumena ispušna cijev lijevog motora, a posredni, ali ujedno i glavni uzrok ove havarije, a to znači i uzrok izgaranja savitljive gumene ispušne cijevi, je smanjeni dotok rashladne morske vode u ispušnu granu motora. Utvrđeno je da je to dovelo do smanjenja hlađenja ispušnih plinova u ispušnom koljenu te su ovi još vrući plinovi postepeno izgarali savitljivu gumenu ispušnu cijev.
2.3. Prvostupanjski sud je utvrdio i da su na predmetnom plovilu postojala sredstva koja su omogućavala upozoravanje posade na navedene procese neposrednog i posrednog (ali glavnog) uzroka havarije, a to su osjetnik temperature (senzor) ispuha, koji nadzire temperaturu i hlađenje ispušne grane motora, i svjetlosni i/ili zvučni alarm koji nadzire temperaturu i zagrijavanje unutarnjeg kruga hlađenja motora.
2.4. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da ako posada pravovremeno i pravilno reagira na alarm poduzimajući odgovarajuće radnje, ne može doći do izgaranja ispušne savitljive cijevi te da je otpajanje osjetnika temperature ispuha, ili plovidba s neispravnim osjetnicima i alarmom potpuno neprihvatljivo i nedopustivo.
2.5. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je zaključio da je plovilo doživjelo predmetnu havariju zbog zakašnjele i neadekvatne brige te je odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da je predmetna šteta isključena iz osiguranja sukladno članku 6. Uvjeta za osiguranje budući da su iz osiguranja isključene štete koje su nastale izravno ili posredno zbog nemara, namjernog postupka ili zbog krajnje nepažnje osiguranika.
2.6. Tuženikov prigovor da je plovilo uredno servisirano prije havarije prvostupanjski sud je otklonio obrazlažući da servisi ne isključuju (logički i prema pravilima životnog iskustva) mogućnost isključenja sustava osjetnika koji upozoravaju na neispravan rad motora u vremenu nakon havarija, a na što ukazuje spomenuto izvješće društva P. d.o.o.
2.7. Prvostupanjski sud je obrazložio i da nije proveo predložene personalne dokaze cijeneći da se njima ne utvrđuju navedene pravnorelevantne i odlučne činjenice, a utvrdio je i da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi kako procjenu štete nije moguće napraviti jer nije napravljena defektaža motora, budući da nije utvrđeno i odgovarajuće dokumentirano koje dijelove treba zamijeniti odnosno koji dijelovi nisu oštećeni i mogu se koristiti.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a potražuje i naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 6.250,00 kn uvećano za PDV.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije cijenio ni spomenuo tužiteljev iskaz koji je dostavljen u pisanom obliku i nije obrazložio iz kojeg razloga je odbio provesti druge dokazne prijedloge koje je predložio tužitelj i to saslušanje svjedoka G. G. i M. G., S. B., A. K., A. Č., koji su predloženi da bi se utvrdilo na koji je način došlo do štete i koji su imali ili neposrednih saznanja o događajima ili su stručne osobe te nije cijenio ni nalaz i mišljenje vještaka A. Č. kojeg je tužitelj priložio uz tužbu, a koji je detaljno obrazložio način nastanka štete i visinu štete.
4.1. Tužitelj, nadalje, ističe da je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka koji nije zatražio ni izvršio pregled broda i koji je samo naveo koji su mogući uzroci štete ali ne navodi na koji način je došlo do havarije te nije dao procjenu štete na motorima uslijed izgaranja ispušne savitljive cijevi prodora morske vode, a također nije uzeo u obzir da je brod redovito servisiran zbog čega smatra da nalaz i mišljenje nisu izrađeni sukladno pravilima struke.
4.2. Tužitelj ukazuje na to kako utvrđenje prvostupanjskog suda da nije osporio servisni izvještaj društva P. d.o.o. nije točan, jer je tužitelj osporio izvještaj Inspekcijskim izvještajem, iskazom tužitelja i predloženim svjedocima koje sud nije saslušao.
4.3. Tužitelj osporava i odluku o trošku, jer je prvostupanjski sud priznao troškove šest ročišta iako je održano ukupno pet, od kojih se na dva stranke nisu upustile u raspravljanje. Osporava i da je tuženik podnio četiri obrazložena podneska i odgovor na tužbu.
5. Odgovor na žalbu podnio je tuženik predlažući da ovaj sud odbije tuženikovu žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Potražuje naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 6.334,50 kn.
6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome navodi kako tužitelj neosnovano tvrdi da prvostupanjski sud nije naveo razlog zbog kojeg nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka iako u samoj prijavi štete nisu navedeni nikakvi svjedoci. Osporava tužiteljevo pozivanje na nalaz i mišljenje vještaka A. Č. jer vještaka imenuje isključivo parnični sud, a i sam A. Č. u svom nalazu ističe da se oslanja na tvrdnje i navode tužitelja i priznaje da je prihvatio podatke i navode vjerodostojnim, iako ih nije bio u stanju provjeriti u cijelosti.
7. Žalba je djelomično osnovana.
8. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13) u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana u odnosu na glavni zahtjev, dok je u odnosu na parnični trošak djelomično donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine u iznosu od 54.735,50 EUR na temelju tužiteljeve tvrdnje da je u navedenom iznosu pretrpio štetu iz štetnog događaja od 27. kolovoza 2015. koja je pokrivena policom osiguranja.
10. U konkretnom predmetu prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši, između ostalog, i kako nije bilo moguće utvrditi visinu štete jer nije provedena defektaža motora na temelju koje bi bilo utvrđeno koje dijelove treba zamijeniti odnosno koji dijelovi nisu oštećeni i mogu se koristiti.
11. Budući da na temelju izvedenog dokaza vještačenjem po sudskom vještaku za pomorski promet i brodogradnju dr. sc. R. G. nije bilo moguće utvrditi visinu štete, a teret dokaza utvrđenja te sporne činjenice leži na tužitelju koji je i iznio tvrdnju da trpi štetu u navedenom iznosu i kojemu ta činjenica ide u prilog, pravilnom primjenom odredbe članka 221.a Zakona o parničnom postupku je prvostupanjski sud odbio tužiteljev zahtjev za isplatu naknade iz osiguranja.
12. Ovaj sud primjećuje kako ni eventualnim novim vještačenjem bez defektaže motora i utvrđenja koji dijelovi motora su neoštećeni ne bi bilo moguće utvrditi stvarna oštećenja i visinu štete, a što ne bi bilo moguće utvrditi ni da su provedeni predloženi personalni dokazi. Budući da odgovarajuća inspekcija motora nije obavljena, a nije provedeno ni pravovremeno osiguranje dokaza, visinu stvarne štete u konkretnom predmetu nije moguće utvrditi ni na temelju privijenih isprava.
13. Suprotno žalbenim navodima, nalaz i mišljenje vještaka iz Slovenije kojeg je privatno angažirao tužitelj, nema jednaku dokaznu snagu kakvu ima vještačenje koje je u sudskom postupku izradio od strane suda imenovani sudski vještak i ta isprava u konkretnom slučaju nije dovoljna da bi sud mogao na temelju nje sa sigurnošću zaključiti o visini štete, a čak ni u toj ispravi visina štete nije utvrđena u utuženom iznosu.
14. Također, s obzirom na to da je uzrok štete na motoru nastao zbog pregrijavanja savitljive gumene ispušne cijevi, koju je uzrokovao smanjeni dotok rashladne morske vode u ispušnu granu motora, evidentno je da je do štete došlo zbog toga što je plovilo korišteno za vrijeme dok sustav hlađenja motora nije ispravno radio. Tome je pridonijela i činjenica da su senzori temperature ispuha bili otpojeni.
15. Stoga ovaj sud prihvaća shvaćanje prvostupanjskog suda kako je tužitelj, koji je u kolovozu 2015. primijetio nedostatke u radu motora (i kojemu je čak serviser iz Slovenije sugerirao da zamijeni oba motora), a dijagnostiku motora u Volvo servisu P. d.o.o. obavio tek u listopadu 2015. pokazao neadekvatnu brigu o osiguranom plovilu koja predstavlja razlog za isključenje tuženikove odgovornosti prema članku 8. stavku 1. točki 1. i 2. tuženikovih Uvjeta za osiguranje brodica i jahti.
16. Zbog toga žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
17. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud donoseći odluku o trošku postupka pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 155. stavka 2. Zakona o parničnom postupku.
18. Tuženik ima u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) pravo na naknadu troška nagrade odvjetniku za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 6.250,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u koji iznos je uključen i PDV od 25% (Tbr. 42. Tarife), nagradu za sastav podneska od 12. travnja 2018., 1. srpnja 2021. i 30. srpnja 2021. u iznosu od po 625,00 kn s uključenim PDV-om za svako (Tbr. 8. t. 3. Tarife), podneska od 6. listopada 2020. kojim se očitovao na vještački nalaz u iznosu od 6.250,00 kn s uključenim PDV-om (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanje na ročištu 29. listopada 2019. u iznosu od 625,00 kn s uključenim PDV-om (Tbr. 9. t. 5. Tarife), ročištu od 10. ožujka 2019., 13. travnja 2021. i 18. svibnja 2021. od po 3.125,00 kn s uključenim PDV-om (Tbr. 9. t. 2. Tarife) i ročištu od 16. lipnja 2021. i 30. rujna 2021. od po 6.250,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife) odnosno ukupno iznos od 36.875,00 kn.
19. Stoga je rješenje o trošku postupka sadržano u točki II. izreke pobijane presude djelomično preinačeno primjenom odredbe članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku za iznos od 28.750,00 kn kao u točki II. izreke.
20. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za donošenje odluke (članak 155. Zakona o parničnom postupku). Stoga je i tuženikov zahtjev za naknadu troška nastalog u žalbenom postupku odbijen kao u točki III. izreke ove presude.
Zagreb, 2. studenog 2022.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
