Poslovni broj: 9 UsI-1719/20-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužiteljice M. Č. iz Z., protiv tuženog Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske (ranije: Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske), Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Z., radi prava na doplatak za pomoć i njegu, 2. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II-551-07/18-01/694, URBROJ: 519-08/3- 20-4 od 5. svibnja 2020.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak KLASA: UP/II- 551-07/18-01/694, URBROJ: 519-08/3-20-4 od 5. svibnja 2020. odbijena je žalba tužiteljice protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnice T. KLASA: UP/I-551- 07/18-01/257, URBROJ: 534-122-13-06-18-6 od 13. rujna 2018. kojim je odbijen njezin zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu kao neosnovan.
2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da smatra da nije teži nego teški invalid i da joj je potrebno odobriti novčani iznos u punom iznosu za tuđu pomoć i njegu neovisno o visini njezine mirovine jer je činjenično stanje takvo da joj je danas dok je ovoliko ostarjela i trpi nedostatak noge i niz problema od tada upravo takva pomoć neophodna. Dodaje da joj proteza jedva služi, da ju čitavo ljeto po vrućini ne može niti navući, a da kad dođe do iritacije mora bataljak namazati s Betrionom i na podu ležati po par dana dok to ne prođe, da može kratko protezu navući i za čas opet isto. Opisuje da se iritacija nalazi na sredini bataljka, između nogu i na tuberu, Iznosi da ne može sjediti niti u invalidskim kolicima jer bi spao Betrion s kože. Nastavlja da ako je zima, van se ne usudi da ne padne ako je poledica ili sklisko te da je tijekom godina, kad je mogla nositi protezu često padala i ozljeđivala se. Pita se kako joj bilo tko, a kamoli službe koje rade s invalidima mogu odgovoriti da nije teži ni teški invalid. Ističe da je od 20. ožujka 1970. otkad nema nogu teški invalid. Smatra da u ovim godinama, ako dobivaju pomoć drogeraši i alkoholičari od države, pomoć u obliku novčane pomoći za pomoć i njegu treba i ona dobiti jer dobar dio njezine mirovine odlazi na točno takvu pomoć koju daje drugima da bi opstala. Smatra da nije dobro utvrđeno činjenično stanje. Ne slaže se s ocjenom da kod nje ne postoji teški niti teži invaliditet. Smatra da kod nje postoji teški invaliditet budući da ima protezu na desnoj nozi. Dodaje da živi sama u 32,5 m2, da smatra da to nije adekvatan prostor budući da je korisnik invalidskih kolica. Dodaje da se ne kreće otežano zbog dijabetesa već zbog neadekvatne proteze. Također napominje da je samostalno pokretna, ali ne s jednom štakom već sa dvije, a u ljetnom periodu nepokretna zbog žuljeva koji joj nastaju od proteze. Nastavlja da ima više vrsta oštećenja jer da kod nje postoji oštećenje kičme te da joj je uništeno stopalo lijeve noge, koljeno lijeve noge i kukovi. Navodi da ima mirovinu koja je duplo viša od prosječne, ali smatra da joj se može priznati traženi doplatak u punom iznosu. Predlaže poništiti osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga navedenih u istome te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Nesporno je da je tužiteljica podnijela 23. ožujka 2018. zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.
7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku odbijen taj njezin zahtjev. 8. Člankom 57. Zakona o socijalnoj skrbi ("Narodne novine" broj: 157/13., 152/14., 99/15., 52/16. 16/17. i 130/17.) propisano je da pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama uslijed čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba (stavak 1.). Nadalje, propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu ne može priznati osobi:
- koja ima sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju
- koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu
- koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti
- ako prosječni mjesečni prihod samca prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, odnosno ako prosječni mjesečni prihod članova kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je podnesen zahtjev, odnosno pokrenut postupak po službenoj dužnosti
- ako doplatak za pomoć i njegu može ostvariti po posebnom propisu
- kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po ovom Zakonu ili na temelju drugih propisa
- kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga, u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi, odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama toga Zakona ili drugim propisima (stavak 2.).
9. Nadalje, člankom 60. stavkom 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu, neovisno o uvjetima iz članka 57. stavka 2. podstavaka 2., 3. i 4. toga Zakona, priznaje:
- osobi s težim invaliditetom
- osobi s težim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju ili
- slijepoj, gluhoj i gluhoslijepoj osobi koja nije osposobljena za samostalan život i rad. 10. Iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 16. studenog 2018. proizlazi da je tužiteljica samostalno pokretna, da dolazi sa štakom, da su ruke pokretne iza glave, iza leđa, da pokus kažiprst nos provodi uredno, da ruke i noge održava u AG položaju, da je desna noga s protezom zbog visoke amputacije natkoljenično, da je lijeva noga pokretna u kuku i koljenu te da ima izraziti halux valgus na lijevom stopalu. Izneseno je da nalaze stanje nakon natkoljenične amputacije desno od 20. ožujka 1970. uz opskrbu protezom koja je funkcionalna 2016., ali da se u Stubičkim Toplicama u rujnu 2016. navodi zamjena iste krajem godine, jer joj ista ne odgovara. Nastavljeno je da ujedno ima bolove u lijevom koljenu uz deformaciju stopala lijevo u vidu haluksa i skvrčenih prstiju II i III uz bolne MTT, zbog čega je opskrbljena ortopedskim cipelama (fizijatar 16. rujna 2014.). Navedeno je da je 2013. praćena zbog tegoba i ograničene pokretnosti desnog ramena. Dodano je da je dobro regulirani dijabetičar i hipertoničar na terapiji, da ima suženje žila vrata ACI obostrano od 35-40%. Opisano je da se prati po okulisti zbog kratkovidnosti i astigmatizma uz VOD 0.8 i VOS 0.7, VP uredno, blaže koncentrično suženo. Izneseno je da je pregledana po ORL zbog obostrane perceptivne slabočujnosti uz indicirano slušno pomagalo, dobre razumljivosti na udaljenosti od 2 m. Nastavljeno je da je u praćenju zbog rektoragije uz pozitivnu obiteljsku amanmnezu, a da je ranije kolonoskopski odstranjen polip. Navedeno je da postupajući po žalbi, nakon uvida u medicinsku i ostalu dokumentaciju te navode žalbe, a sukladno Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalne sposobnosti Vijeće viših vještaka kod tužiteljice utvrđuje tjelesno oštećenje II stupnja i kroničnu bolest I stupnja. Dodano je da postoji tjelesno oštećenje, da ne postoji više vrsta oštećenja, da ne postoji teži niti teški invaliditet, da postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju te da postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege u smanjenom opsegu zbog potrebe pomoći druge osobe pri kretanju izvan stana u svrhu nabavke osnovnih životnih potrepština i provođenja zdravstvene zaštite.
11. Sud prihvaća navedeni nalaz i mišljenje jer je jasan i obrazložen te se temelji na medicinskoj dokumentaciji i pregledu tužiteljice. Iz tog nalaza i mišljenja utvrđeno je da kod tužiteljice ne postoji teži invaliditet odnosno teža trajna promjena u zdravstvenom stanju u skladu s Listom težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti (Prilog 5. Uredbe o metodologijama vještačenja "Narodne novine" broj: 67/17.), pa nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka 60. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi.
12. Konačno, kako prosječni mjesečni prihod tužiteljice prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 27. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi tužiteljici pravilno nije priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu pri čemu je sud imao u vidu članak 57. stavak 2. podstavak 4. Zakona o socijalnoj skrbi.
13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu 2. studenog 2022.
Sutkinja
Vanja Crnković v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).
