Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijek a
Poslovni broj: Gž-2047/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Svjetlane Pražić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. B. S. iz O., OIB…, i 2. I. B. iz S. M., OIB…, oboje zastupani po punomoćniku N. D., odvjetniku u I.-G., protiv tuženika J. J. iz L., OIB…., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Pn- 230/2015-61 od 11. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Pn-230/2015-61 od 11. srpnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju isplatu naknade štete, i to tužitelj B. S. u iznosu od 7.092,99 kn, a tužiteljica I. B. u iznosu od 13.699,50 kn, kao i njihovi zahtjevi za naknadu troškova postupka.
Protiv te presude tužitelji podnose žalbu, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13. i 89/14., 70/19., dalje ZPP) te predlsžu ukinuti pobijanu presudu I predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Žalba nije osnovana.
Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu štete nastale u štetnom događaju 17. rujna 2014., kad je na vozilo tužiteljice I. B., kojim je upravljao tužitelj B. S. naletio konj u vlasništvu tužitelja te je na vozilu nastala totalna šteta, a tužitelj B. S. je zadobio tjelesne povrede.
Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje:
-da je do štete došlo na cesti I.-G. – K., koja cesta nije upisana u zemljišne knjige, niti Katastar zemljišta, a koja služi za potrebe I.-e te je na cesti postavljena ploča s natpisom da je to radilište I.-e i da je zabranjen pristup nezaposlenim osobama,
-da se uz cestu prostire šuma Ž., u okviru koje se nalaze dva velika pašnjaka – G. i K., koji su dani u koncesiju fizičkim osobama koje na tim pašnjacima drže konje I drugu stoku i to neprekidno od proljeća do jeseni na ispaši, tamo da se nalazi u tom periodu oko 1000 do 1500 grla razne stoke,
-da tuženik temeljem koncesije na tim pašnjacima, konkretno G., drži konje,
-da se pašnjak G. nalazi udaljen od ove ceste zračnom linijom oko 5-6 km,
-da je par dana prije prometne nesreće došlo do otvaranja ustave P. kojim se ispušta maksimalna količina vode iz S. u odvodni kanal L.-S., a kako bi se izbjeglo poplavljivanje velikih gradova,
-da je uoči prometne nesreće došlo do ispuštanja vode u kanal koji se nalazi uz pašnjak G.,
-da su dan uoči prometne nesreće vlasnici konja pa tako i tuženik bili na G. i da pašnjak nije bio poplavljen, a da je u noći kada je obavljen očevid povodom nezgode od strane nadležne Policijske postaje već bila poplavljena šuma Ž., a kroz koju prolazi predmetna cesta koja je od kanala udaljena oko 5 km. Voda da je bila s jedne i druge strane ceste, dok je samo cesta bila izdignuta iznad vode i to jednim dijelom iz pravca I.-G. dok je nastavno prema K. i cesta bila poplavljena,
-da je u noći 16./17. rujna 2014. zbog iznimno velikog priljeva vode S. došlo do prelijevanja kanala te je poplavljen pašnjak G. i nastavno šuma Ž., a u takvim situacijama voda istječe brzo te sve životinje bježe pred vodom, a što da je i kritične zgode bio slučaj te da je utvrđeno da je u noći krdo konja bježalo pred vodom te istrčalo bočno na Ž. cestu, kojom se kretao B. S.,
-da je na dionici ceste na kojoj je došlo do nezgode prometnica izrazito ravna, vidljivost na njoj da je dobra te tužitelj B. S. pri upaljenim dugim svijetlima da je, prema mišljenju vještaka prometne struke, mogao uočiti jednog ili krdo konja ispred vozila na najmanje 70m, a pri upaljenim kratkim svijetlima na udaljenosti od 25-30 m te bi pri svim brzinama od 47 km/h kočenjem mogao zaustaviti vozilo i izbjeći nalet. Stav je prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nalet bio neizbježan jer su konji iznenada bočno došli odnosno dogalopirali i izašli na cestu i tako tužitelju B. S. prepriječili put.
Utvrđujući da je tuženik dan ranije bio na G. te da usprkos tome što je voda puštena u kanal, G. i Ž. nisu bile poplavljene, ocjenjuje da tuženik nije mogao znati da će doći do poplavljivanja G. i Ž. te da će stoka bježati, a o tome da ga kao vlasnika konja nisu niti obavijestili iz konjske udruge, kao što su ranije znali činiti. Stoga, utvrđujući da tuženik kao vlasnik konja nije mogao znati niti predvidjeti da će doći do poplavljivanja pašnjaka i šume te da će konji bježati u unutrašnjost šume, da nije mogao predvidjeti da će se cestom kretati osoba koja nije zaposlenik I.- e d.d., a čiji radnici su očito upoznati s mogućnošću ovakvih situacija te uzimajući u obzir da se radilo o poplavi koja je bila najveća u posljednjih 100 godina, ocjenjuje da je do štete došlo u stanju nužde, a za koju štetu ne može odgovarati vlasnik konja jer u konkretnom slučaju isti nije kriv za nastanak opasnosti uslijed kojih je došlo do štete, već se radi o višoj sili (vis maior).
Obzirom na navedeno ocjenjuje da su ispunjene pretpostavke iz čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15.,dalje ZOO) za oslobađanje vlasnika opasne stvari od odgovornosti.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postuka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuju tužitelji, budući da su u presudi, temeljem provedenih i obrazloženih dokaza, izneseni jasni razlozi za njeno donošenje i istu je moguće ispitati.
Valja istaknuti da činjenica kažnjavanja tuženika u prekršajnom postupku koji je protiv njega vođen, nije od utjecaja na zakonitost predmetne odluke. Naime, u predmetnom je postupku bilo potrebno utvrditi, obzirom da je sporna odgovornost tuženika, kao imatelja opasne stvari, postoje li okolnosti za oslobođenje od odgovornosti.
Obzirom na iznenadno i nepredvidljivo plavljenje područja na kojem konji i ostala stoka borave neprekidno na ispaši, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje egzoneracijskih razloga, konkretno višu silu.
Valja istaknuti da se u pravnoj teoriji, kao viša sila (vis maior) razumijeva onaj vanjski događaj ili pojava koja je po snazi svog djelovanja u toj mjeri jača od samog čovjeka da njezino djelovanje nastupa nezavisno od čovjekove volje, jer se ono ni objektivno nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti.
Pravilno je stoga pravostupanjski sud, analizirajući provedene dokaze, utvrdio da se u konkretnom slučaju nije mogao predvidjeti tako silan nalet vode iz Save (najjača poplava u zadnjih 100 godina), koji je poplavio cijelo podružje uz cestu, na kojem se nalaze pašnjaci za konje i stoku, koja je uslijed siline naleta vode bježala prema jedinom dijelu koji nije poplavljen – cesti.
U kontekstu navedenog irelevantno je pitanje je li cesta upisana u zemljišne knjige ili katastar, radi li se o nerazvrstanoj cesti ili ne, upravlja li cestom G. na čijem se području ona nalazi, služi li cesta svima ili samo zaposlenicima I.-e, budući da je bit jedino je li tuženik mogao i morao znati da će pašnjak poplaviti, a kako iz provedenih dokaza proizlazi to nije mogao, jer niti dan koji je prethodio nezgodi (16. rujna) kad je kao i drugi vlasnici konja i stoke, otišao na pašnjak nije bilo naznaka o plavljenju u poplavi koja je uslijedila u noći od 16. na 17. rujna.
Također, valja istaknuti vezano uz žalbene navode, da su pašnjaci od ceste udaljeni oko 5 km, da se radi o poljoprivrednom području na kojem se stoka uvriježeno slobodno kreće, a kako proizlazi iz iskaza tijekom postupka saslušanih svjedoka, vlasnici stoke svakodnevno obilaze područje pašnjaka te se na taj način obavlja i nadzor nad životinjama. Ovakva izvanredna situacija, u kojoj su životinje bježale spašavajući svoj život, izvanredna je situacija, koja se nije mogla predvidjeti niti su vlasnici stoke mogli izbjeći plavljenje do kojeg je iznenada došlo.
Iz istih je razloga irelevantna brzina kretanja vozila tuženika, koja brzina, neovisno o prometnom znaku, uvijek mora biti prilagođena uvjetima na cesti, a konkretne zgode radilo se o izvanrednim uvjetima uslijed kojih su konji i stoka bježali od poplave, kako se ne bi utopili. No valja dodati da iz nalaza vještaka prometne struke jasno proizlazi da se radi o ravnoj dionici ceste na kojoj je velika preglednost te da je tužitelj B. S. mogao konja, upravljajući s uključenim dugim svjetlima. životinju ugledati na duljini od 70m, a pri srednjim svjetlima na duljini od do 30m.
Pravilna je i odluka o troškovima postupka temeljena na čl. 154. ZPP-a.
Tužiteljima nije priznat trošak žalbenog postupka, budući da nisu uspjeli u istom, sve analognom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.
Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st, 1, ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 2. studenog 2022.
Predsjednik vijeća
Ksenija Dimec
