Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž-1630/2022-3
Split, Gundulićeva 29a
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Dragice Samardžić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Zavoda iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. O. d.d. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u OD G. i p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 41-Pn-3334/2020-60 od 10. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2022.,
r i j e š i o j e
I. Prihvaćaju se tužiteljeva žalba i tuženikova žalba, ukida se presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 41-Pn-3334/2020-60 od 10. lipnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o tužiteljevu i o tuženikovu zahtjevu za naknadu troška žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
"I Nalaže se tuženiku E. O. d.d. iz Z., OIB … isplatiti tužitelju Zavodu iz Z., OIB … iznos od 33.025,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja od dospijeća pa do 31.12.2007. teče po stopi propisanoj čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. pa do 31.07.2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima i to na pojedine iznose kako slijedi:
- na iznos od 2.181,12 kn od dana 24.09.2004. pa do isplate
- na iznos od 3.228,18 kn od dana 07.10.2004. pa do isplate
- na iznos od 2.897,51 kn od dana 22.10.2004. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 04.11.2004. pa do isplate
- na iznos od 31,50 kn od dana 21.10.2004. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 04.11.2004. pa do isplate
- na iznos od 4.201,01 kn od dana 12.11.2004. pa do isplate
- na iznos od 2.582,01 kn od dana 02.12.2004. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 05.01.2005. pa do isplate
- na iznos od 78,86 kn od dana 11.01.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 05.01.2005. pa do isplate
- na iznos od 47,24 kn od dana 29.12.2004. pa do isplate
- na iznos od 125,87 kn od dana 24.12.2004. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 05.01.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 05.01.2005. pa do isplate
- na iznos od 204,64 kn od dana 30.12.2004. pa do isplate
- na iznos od 954,00 kn od dana 01.12.2004. pa do isplate
- na iznos od 1.139,09 kn od dana 28.01.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 04.02.2005. pa do isplate
- na iznos od 1.272,00 kn od dana 11.01.2005. pa do isplate
- na iznos od 1.812,68 kn od dana 03.03.2005. pa do isplate
- na iznos od 39,31 kn od dana 26.11.2004. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 01.03.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 01.03.2005. pa do isplate
- na iznos od 636,00 kn od dana 08.02.2005. pa do isplate
- na iznos od 1.526,04 kn od dana 31.03.2004. pa do isplate
- na iznos od 47,24 kn od dana 08.04.2005. pa do isplate
- na iznos od 62,16 kn od dana 08.04.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 04.04.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,06 kn od dana 04.04.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,11 kn od dana 02.05.2005. pa do isplate
- na iznos od 126,47 kn od dana 14.04.2005. pa do isplate
- na iznos od 47,46 kn od dana 14.04.2005. pa do isplate
- na iznos od 636,00 kn od dana 31.03.2005. pa do isplate
- na iznos od 1.452,07 kn od dana 18.05.2005. pa do isplate
- na iznos od 152,94 kn od dana 28.04.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,11 kn od dana 09.05.2005. pa do isplate
- na iznos od 47,46 kn od dana 18.05.2005. pa do isplate
- na iznos od 636,00 kn od dana 04.05.2005. pa do isplate
- na iznos od 1.368,30 kn od dana 17.06.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,11 kn od dana 09.05.2005. pa do isplate
- na iznos od 165,49 kn od dana 10.06.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,11 kn od dana 06.07.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,11 kn od dana 06.07.2005. pa do isplate
- na iznos od 48,95 kn od dana 17.06.2005. pa do isplate
- na iznos od 636,00 kn od dana 31.05.2005. pa do isplate
- na iznos od 1.309,91 kn od dana 22.07.2005. pa do isplate
- na iznos od 48,95 kn od dana 01.07.2005. pa do isplate
- na iznos od 305,96 kn od dana 22.07.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,11 kn od dana 10.08.2005. pa do isplate
- na iznos od 48,95 kn od dana 11.08.2005. pa do isplate
- na iznos od 48,95 kn od dana 11.08.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,11 kn od dana 02.09.2005. pa do isplate
- na iznos od 49,47 kn od dana 25.08.2005. pa do isplate
- na iznos od 96,25 kn od dana 11.08.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,22 kn od dana 30.09.2005. pa do isplate
- na iznos od 82,25 kn od dana 03.08.2005. pa do isplate
- na iznos od 224,75 kn od dana 23.09.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,22 kn od dana 30.09.2005. pa do isplate
- na iznos od 82,25 kn od dana 03.08.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,22 kn od dana 30.09.2005. pa do isplate
- na iznos od 54,60 kn od dana 07.09.2005. pa do isplate
- na iznos od 329,02 kn od dana 29.08.2005. pa do isplate
- na iznos od 39,56 kn od dana 07.09.2005. pa do isplate
- na iznos od 38,93 kn od dana 07.09.2005. pa do isplate
- na iznos od 10,22 kn od dana 03.02.2006. pa do isplate
- na iznos od 10,22 kn od dana 03.02.2006. pa do isplate
- na iznos od 10,22 kn od dana 03.02.2006. pa do isplate
- na iznos od 1.495,50 kn od dana 07.03.2006. pa do isplate
- na iznos od 10,22 kn od dana 07.03.2006. pa do isplate
- na iznos od 73,79 kn od dana 17.02.2006. pa do isplate
- na iznos od 10,22 kn od dana 07.03.2006. pa do isplate
- na iznos od 49,47 kn od dana 24.02.2006. pa do isplate, u roku od 15 dana. II Odbija se zahtjev tužitelja za iznos od 29.286,71 kn (od zatraženih 62.312,14 kn do dosuđenih 33.025,43 kn) s pripadajućim kamatama.
III Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."
2.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tužitelj pobijajući odluku u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i u odluci o trošku postupa, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP), predlažući presudu u pobijanomu dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno odluku preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.
3.Protiv navedene prvostupanjske presude žali se i tuženik koji odluku pobija u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u odluci o trošku postupa, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, odnosno ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4.Na žalbe nije odgovoreno.
5.Tužiteljeva žalba je osnovana.
6.Tuženikova žalba je osnovana.
7.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade troškova liječenja tužiteljeva osiguranika D. K., koji je dana 10. veljače 2004. stradao u prometnoj nezgodi, kao suvozač u vozilu reg. oznake KR ….., a koje vozilo je u trenutku nastanka nezgode bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Među strankama nije sporno kako je tužitelj za osiguranikovo liječenje podmirio zdravstvenim ustanovama troškove koje ovdje regresno potražuje od tuženika, a sporna su pitanja je li tužiteljev osiguranik doprinio nastanku štetnog događaja, je li iscrpljena svota osiguranja iz tog štetnog događaja te je li nastupila zastara potraživanja, odnosno sporni su osnova i visina tužiteljeva potraživanja.
8.U prvostupanjskom postupku je u bitnom utvrđeno:
-kako je tužiteljev osiguranik D. K. 10. veljače 2004. stradao u prometnoj nezgodi, kao suvozač u vozilu reg. oznake KR …, koje je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti te da nije sporno, a što proizlazi i iz presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj KMP-57/04 od 8. studenoga 2005., kako je tuženikov osiguranik odgovoran za nastanak tog događaja i proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 272. st.
2. KZ-a,
-kako je u postupku izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku stručne ustanove R. vještačenja d.o.o., Z. R., koji vještak je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, pregledao dokaze o svim izvršenim isplatama i utvrdio novčane iznose koje je ukupno tuženik isplatio na ime glavnice po osnovi naknade štete osobama koje su sudjelovale u prometnoj nezgodi od 10. veljače 2004., s tim što je utvrđeno i kako je tuženik iscrpio limit od 1.400.000,00 kn, pri čemu je u obračun uračunao i isplate koje je tuženik izvršio tužitelju tijekom postupka,
-kako iz nalaza spomenutog vještaka proizlazi da je uzeo u obzir isplate svim oštećenicima po predmetnoj polici osiguranja, prikazujući svrhu isplata, datume isplata, ukupni isplaćeni iznos te razradu tog iznosa na glavnicu, kamate i troškove, odnosno utvrdio kako je tuženik po predmetnoj polici osiguranja broj AO 0805778549 isplatio ukupni nominalni iznos glavnica naknade šteta od 1.593.675,22 kn u razdoblju od 18. srpnja 2005. do 22. siječnja 2014., pa je nakon uračunavanja svih obavljenih isplata limit predmetne police prekoračen za 193.675,22 kn,
-kako je među strankama nesporno da je tuženik tijekom postupka tužitelju isplatio iznos od 177.775,22 kn,
-kako su se stranke suglasile da se u ovom postupku koristi kao dokaz nalaz i mišljenje vještaka iz kaznenog postupka koji je vođen pred Općinskim sudom u Zlataru pod poslovnim brojem KMP-57/04, protiv okrivljenika V. F., a koje vještačenje je izradio stalni sudski vještak dipl. ing. Z. K.,
-kako iz nalaza navedenog vještaka proizlazi da je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi V. F. u vrijeme prometne nesreće mogla iznositi 0,55 g/kg, no s obzirom da analiza nije uzeta i iz mokraće, te zbog proteka vremena od događaja do uzimanja krvi na analizu, nije moguće sa sigurnošću utvrditi u kojoj se fazi nalazio alkohol u krvi okrivljenika, je li u fazi eliminacije ili resorpcije, uz pretpostavku da se alkohol nalazio u fazi resorpcije u vrijeme događaja tada je koncentracija apsolutnog alkohola u krvi u vrijeme štetnog događaja mogla biti i niža od 0,50 g/kg, kod koncentracije od 0,55 g/kg apsolutnog alkohola u krvi većina ljudi nalazi se u prijelazu između trijeznog i pijanog stanja, vozačke sposobnosti su smanjene, ali ne bitno, dok se kod koncentracije od 0,50 g/kg apsolutnog alkohola u krvi ljudi nalaze u trijeznom stanju,
-kako je pregledom presuda iz parničnih predmeta u kojima je od tuženika potraživao naknadu štete oštećenik D. K. (Općinski sud u Krapini P-397/05) i njegovi srodnici (predmet Općinskog suda u Krapini broj P-357/07), utvrđeno da ni u jednom postupku nije utvrđeno postojanje doprinosa oštećenika zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, iako je tuženik u svim parnicama isticao takav prigovor.
9.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je u bitnom zaključio kako je sudski vještak financijske struke utvrdio da je po predmetnoj polici osiguranja tuženik ukupno isplatio 1.593.675,22 kn, da je nebitno kojeg dana i kojom točno isplatom je iscrpljen limit, već je pravno relevantno koliki su ukupni iznosi izvršenih isplata, da se ti iznosi potom stavljaju u razmjer s limitom obveze osiguratelja, a tužitelj prigovorima nije doveo u pitanje izračun vještaka i nije osporavao iznose koje je vještak naveo kao uplaćene po predmetnoj polici i razlučio ih po osnovi glavnica, kamata i troškova, a niti je osporio broj oštećenika i ukupne iznose štete koje su oni ostvarili, kao niti metodu obračuna. Stoga prvostupanjski sud drži utvrđenim da zahtjevi svih oštećenika iz predmetnoga štetnog događaja, odnosno ukupne štete koje su dosuđene oštećenicima "po glavnici" iznose 1.593.675,22 kn, kako je očito da su ukupne štete veće od osigurane svote, s tim što je u limitu 88 % štete svakog oštećenika (primjenom formule: 1.400.000,00 kn : 1.593.675,22 kn x 100 = 88%), što znači da je od utužene štete tužitelja (koja je iznosila 240.087,36 kn) u limitu 211.276,87 kn. S obzirom da je nesporno tuženik tijekom postupka tužitelju isplatio iznos od 177.775,22 kn, to i da obvezu plaćanja razmjernog dijela štete od 88% onoga što je u okviru limita tuženik nije ispunio u cijelosti te je tužitelju dužan platiti još iznos od 33.025,43 kn (ili 53% iznosa kojeg tužitelj potražuje). Stoga su i iznosi na koji tužitelj ima pravo na isplatu razmjerno umanjeni te je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen, a za iznos od 29.286,71 kn tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen.
10.Obrazažući pobijanu presudu, prvostupanjski sud nadalje navodi i kako su, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, imaju primijeniti odredbe ranije važećeg Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99 i 88/01, dalje ZOO/91), a temeljem članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 dalje ZOO/05). Kako primjenom članka 376. stavak 1. ZOO/91 predmetno potraživanje zastarijeva u roku od 3 godine od dana isplate, no kada je šteta uzrokovana krivičnim djelom, a za krivično gonjenje predviđen dulji rok zastare zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru krivičnog gonjenja, a za predmetno kazneno djelo u smislu tada važećeg KZ-a, relativna zastara kaznenog gonjenja nastupa za tri godina od počinjenja, a apsolutna za 6 godina (čl. 19.st.1. alineja 5 u svezi s čl. 20. st. 6. KZ-a) pa kako je neutemeljen prigovor tuženika da su pojedini računi zastarjeli, jer su svi zahtjevi podneseni unutar zastarnog roka. Naime, takav zaključak sud izvodi primjenjujući odredbe članka 377. st. 1. i 2. ZOO/91 i odredbe članka 392. ZOO/91, jer pokretanje (optužni prijedlog od 28. svibnja 2003.) i vođenje kaznenog postupka prekida tijek zastarijevanja kaznenog gonjenja i povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete, koje ponovno počinje teći od pravomoćnosti osuđujuće kaznene presude, a što je u ovom slučaju bilo 29. ožujka 2006. Konačno, prvostupanjski sud zaključuje i kako nema mjesta zaključku prema kojemu bi tužiteljev osiguranik D. K. doprinio nastanku štetnog događaja zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem V. F., s obzirom da vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li koncentracija apsolutnog alkohola u krvi V. F. bila iznad dopuštene, odnosno iznad 0,50 g/kg, a ako je alkohol bio u fazi resorpcije tada je ta koncentracija mogla biti i niža pa nije nedvojbeno utvrđeno da bi se radilo o alkoholiziranom vozaču. No, čak i da je koncentracija alkohola kod vozača bila 0,55 g/kg, tada se radi o prijelazu između trijeznog i pripitog stanja, vozačke su sposobnosti smanjene, ali ne bitno pa kako se ne radi o stupnju alkoholiziranosti u kojem suputnik u vozilu prosječnim opažanjem tu alkoholiziranost ne može ne zamijetiti, odnosno da mu ne bi mogla ostati nepoznata. Konačno, i kako iz kaznene presude ne proizlazi da bi do nezgode došlo zbog alkoholiziranosti vozača, a sud alkoholiziranost V. F. nije uzeo kao otegotnu okolnost niti proizlazi da se radilo o bahatoj i osobito opasnoj vožnji, već o vozačkom neiskustvu i mladosti.
11.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju izravno ukazuju žalitelji jer se presuda ne može ispitati jer nisu navedeni jasni razlozi o svim odlučnim činjenicama.
12.Osim toga, u konkretnom slučaju nisu ostvareni zakonski razlozi za donošenje drugostupanjske presude u smislu odredaba članka 373.a ZPP-a, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba postupka, jer sve odlučne činjenice još uvijek nije moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
13.Člankom 110. Stavak 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 94/01, dalje ZZO) propisano je kako je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od osobe koja je prouzročila bolest, ozljedu ili smrt osigurane osobe. U smislu članka 115. stavak 1. tog Zakona Zavod je obvezan zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 110. Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.
14.Prije svega valja navesti kako u postupku nije sporno da je tužiteljev osiguranik D. K. 10. veljače 2004. stradao u prometnoj nezgodi, kao suvozač u vozilu koje je bilo osigurano kod tuženika i kako je tuženikov osiguranik odgovoran za nastanak tog događaja, kao i da je tuženik tijekom postupka tužitelju po predmetnoj osnovi isplatio iznos od 177.775,22 kn. Međutim, prvostupanjski sud nije dao prihvatljivo obrazloženje u pogledu zaključaka o limitu osiguranja i kada i koje je iznose tuženik isplatio temeljem predmetnoga štetnog događaja, odnosno u postupku nije valjano raspravljeno pitanje utvrđenja i možebitne iscrpljenosti svote osiguranja u konkretnom slučaju.
15.Naime, prvostupanjski sud očito pogrješno drži dostatnim kako je u tom pogledu sudski vještak financijske struke utvrdio uplaćene iznose po predmetnoj polici i razlučio ih po osnovi glavnica, kamata i troškova, kao i utvrdio broj oštećenika i ukupne iznose štete koje su oni ostvarili, a što tužitelj nije utemeljeno osporio, no prema shvaćanju ovog suda radi utvrđenja činjenica koje se odnose na pitanje je li u okviru limita tuženik ispunio u cijelosti svoju obvezu prema tužitelju potrebno je jasno očitovanje sudskog vještaka financijske struke, odnosno vještaka aktuara, jer se radi o stručnim pitanjima za koja sud nema potrebna znanja u smislu članka 250. ZPP-a. Pritom posebno valja navesti i kako je iz podataka u spisu razvidno da je sudski vještak za financije, knjigovodstvo i računovodstvo Z. R. dao nalaz i mišljenje koje vještačenje ne sadrži navedena utvrđenja, a prvostupanjski sud je i odbio tužiteljeve dokazne prijedloge radi nadopune vještačenja.
16.U smislu članka 85. stavak 1. i 2. Zakona o osiguranju (Narodne novine 46797, dalje ZOO) obveza društva za osiguranje na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društava za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos, a iznos iz stavka 1. tog članka posebno se utvrđuje za štetu na osobama, a posebno za štetu na stvarima.
17.Sukladno odgovarajućoj sudskoj praksi u primjeni odredaba ranijih Zakona o osiguranju imovine i osoba i Zakona o osiguranju i podzakonskih propisa kojima nije bio propisan način revalorizacije svote osiguranja, prosuđivanje iscrpljenosti svote osiguranja vrši se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, a nenovčana materijalna i nematerijalna šteta se utvrđuju u cijenama, odnosno prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja te se tako utvrđeni iznosi naknade stavljaju u odnos s osiguranom svotom.
18.U konkretnom slučaju je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljeva šteta koju potražuje iznosila 240.087,36 kn, da je nesporno tuženik tijekom postupka tužitelju isplatio iznos od 177.775,22 kn, kao i da je ukupni iznos štete koja je dosuđena oštećenicima iz štetnog događaja "po glavnici" 1.593.675,22 kn, no nisu utvrđene sve odlučne činjenice o tomu je li u okviru limita tuženik ispunio u cijelosti svoju obvezu prema tužitelju pa u takvom stanju stvari za sada nije moguće prihvatiti kao pravilan i zaključak prvostupanjskog suda kako su ukupne štete veće od osigurane svote, odnosno da je u limitu 88 % štete svakog oštećenika.
19.Utemeljeno tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud, suprotno odredbama ZPP-a, odbio tužiteljeve prijedloge za očitovanje sudskog vještaka financijske struke, odnosno za vještačenje po drugom vještaku, držeći kako tužitelj nije osporavao iznose koje je vještak naveo da su uplaćeni po predmetnoj polici i razlučio ih po osnovi glavnica, kamata i troškova, a niti je osporio broj oštećenika i ukupne iznose štete koje su oni ostvarili, kao niti metodu obračuna, jer prema shvaćanju ovog suda tužitelj iznosi svoje pravno tumačenje pitanja limita osiguranja, ali i ukazuje, odnosno ističe prigovore koji bi zahtijevali posebno očitovanje vještaka. Osim toga, sudski vještak je utvrdio kako je limit osiguranja po predmetnoj polici iscrpljen 10. svibnja 2010., a koji limit je iznosio 1.400.000,00 kn, što također u postupku prvostupanjski sud nije cijenio, posebno i s obzirom na tuženikove navode o većem ukupnom isplaćenom iznosu naknada.
20.Dakle, kako je već navedeno, prvostupanjski sud je odbio tužiteljeve dokazne prijedloge, a pritom nije utvrđivao navedene činjenice koje se odnose na izvršene isplate iz predmetnoga štetnog događaja i možebitne iscrpljenosti svote osiguranja te nije dao jasne i prihvatljive razloge za svoje zaključke te je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer se presuda ne može ispitati budući da nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.
21.Stoga je, postupajući temeljem članka 369. stavak 1. ZPP-a, valjalo prihvatiti žalbe i ukinuti prvostupanjsku presudu.
22.U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, nadopuniti dokazni postupak vještačenjem po sudskom vještaku za financije, odnosno po vještaku aktuaru, posebno utvrditi činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem u pogledu izvršenih isplata i iznosa svote osiguranja, potom pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, utvrditi sve odlučne činjenice te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
23.Budući da za sada nije moguće utvrditi uspjeh stranaka u postupku, to je ukinuta i prvostupanjska odluka o trošku postupka.
24.S obzirom da je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, to je, temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, ostavljano odluku o troškovima žalbenog postupka donijeti u konačnoj odluci.
25.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
Split, 27. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Dragica Samardžić, v. r.
