Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kžzd-22/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Đorđa Benussi kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Ucović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika M. S., zbog kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. i članka 139. stavak 2. u svezi stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, pod brojem 14 Kzd-33/2020 od 9. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog optuženika za izdvajanjem kao nezakonitog dokaza DVD-a sa videozapisom od 24. srpnja 2020. i službene zabilješke PP Dubrovnik od 25. srpnja 2020. (l.s.33-34).

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. U svojoj žalbi Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku navodi da je izdvojena privatna snimka inkriminiranog događaja koju je snimila majka oštećenog djeteta prije podnošenja kaznene prijave te nije mogla znati da će biti počinjeno kazneno djelo i o tome obavijestiti policiju koja bi u tom slučaju tražila izdavanje naloga radi provođenja posebne dokazne radnje kojom se privremeno ograničavaju određena ustavna prava građana. Slijedom navedenog imajući u vidu da interes zaštite djeteta prevladava u postupcima kazneno-pravne zaštite djeteta nad interesima okrivljenika predmetna snimka se može koristiti kao dokaz imajući u vidu da je na njoj snimljeno počinjenje kaznenog djela na štetu djeteta.

5. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i utemeljeno izdvojio DVD sa videozapisom od 24. srpnja 2020. i službenu zabilješku PP Dubrovnik od 25. srpnja 2020. (l.s.33-34) kao nezakonite dokaze uz obrazloženje kako je snimka okrivljenog M. S. nastala tako što je oštećena M. S. mobitelom snimala okrivljenika u njegovoj kući, tako da okrivljeni nije znao da se od strane M. S. snima njihov razgovor, te su predmetne snimke razgovora oštećenika i okrivljenika i pripadajuću službena zabilješka sačinjene suprotno načinu pribavljanja ovakvih dokaza

ZKP/08 imajući u vidu da se optuženiku ne propisanom članku 332. stavak 1.

stavljaju na teret djela iz nadležnosti županijskog suda.

6. Po stavu drugostupanjskog suda pitanje zakonitosti dokaza u vidu video snimke optuženika i pripadajuću službene zabilješke valja razmatrati u smislu odredbe iz članka 10. ZKP/08 u kojoj se propisuje koji dokazi se smatraju nezakonitima. Na konkretni slučaj odnosi se odredba iz članka 10. stavak 2. točka 2. ZKP/08, kojom je propisano da su nezakoniti oni dokazi koji su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim ugovorom zajamčenih prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, a koja prava se u Ustavu Republike Hrvatske propisuju odredbom iz članka 35.

7. Točno je da su daljnjom odredbom iz članka 36. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske dopuštene iznimke od Ustavom proklamiranog načela da su sloboda i tajnost dopisivanja i svi drugi oblici općenja zajamčeni i nepovredivi, kada je takvo snimanje dopušteno, s time da se samo zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka. Dopuštenu iznimku predstavljaju samo slučajevi kada se radi o dragovoljnom odricanju snimane osobe od Ustavom Republike Hrvatske zaštićene privatnosti, te kada je snimanje obavljeno na temelju naloga sudbene vlasti (pri čemu su zakonom propisana ograničenja kada se takav nalog može donijeti), i samo uz ostvarenje tih uvjeta snimka razgovora može se koristiti kao valjani dokaz u kaznenom postupku.

8. Budući se u konkretnom slučaju iz razloga koji su već prethodno obrazloženi prvostupanjskom odlukom ne radi o dragovoljnom odricanju snimane osobe od Ustavom Republike Hrvatske zaštićene privatnosti, te kako video snimanje optuženika u njegovoj kući evidentno nije obavljeno na temelju naloga sudbene vlasti, suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem predmetni DVD sa videozapisom od 24. srpnja 2020. i službenu zabilješku PP Dubrovnik od 25. srpnja 2020. izdvojio iz spisa kao nezakonite dokaze, na kojem se ne može temeljiti sudska odluka.

9. Na kraju valja navesti da u konkretnom slučaju nisu ispunjene niti pretpostavke za primjenu odredbe iz članka 10. stavak 3. ZKP/08, prema kojoj je iznimno dopušteno sudsku odluku temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakoniti način pod uvjetom da se radi o dokazima pribavljenim kršenjem određenih temeljnih prava iz članka 10. stavaka 2. točka 2. ZKP/08 (o kakvom dokazu se upravo i radi u ovom slučaju), međutim samo uz daljnji uvjet da se radi o kaznenom postupku za teške oblike kaznenih djela iz nadležnosti županijskog suda, kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava, a o kakvom kaznenom djelu se u konkretnom slučaju evidentno ne radi.

10. Slijedom svega navedenog žalba Općinskog državnog odvjetnika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u članku 494. stavak 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

Dubrovnik, 31. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Pero Miloglav