REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1144/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dolores Peruško kao predsjednica vijeća, Alenka Paus, kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Virna Sarvan kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu P., Š. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženice L. Z., OIB: …, iz O., zastupane po punomoćnici I. L., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-782/2019-19 od 25. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 31. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-782/2019-19 od 25. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je: „I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženici L. Z. isplatiti tužitelju T. G. iznos od 30.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, te joj se nalaže naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana." II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP jer je sud onemogućio tužitelju raspravljanje pred sudom time što je odbio daljnji dokaz saslušanjem tužitelja, a koji je želio biti saslušan i iznijeti svoju argumentaciju, da nisu izvedeni niti dokazi saslušanjem svjedoka koji su neposredni sudionici događaja i koje je tuženica netočno i neistinito komentirala čime bi se utvrdila netočnost i neistinitost izjava tuženice kao nepobitna štetna radnja koja je nanijela štetu tužitelju, da je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP je presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati koja se očituje u tome da presuda nema razloga o odlučnim činjenica te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika; da se predmetno očituje u tome što je sud ocijenio kako je tuženica govorila istinu, odnosno točne podatke kada je izjavila kako je tužitelj postupao ''… na štetu Komore'', a navodeći kako predmetno proizlazi iz Izvješća o radu Nadzornog odbora HLK-a od 15. lipnja 2018.g.; da je činjenica o tome je li tuženica govorila istinu, odnosno točne podatke o tužitelju odlučna za donošenje odluke u ovom parničnom postupku, da činjenica da u navedenom Izvješću Nadzornog odbora HLK-a ne stoji da bi tužitelj postupao na štetu Komore, a niti je bilo kojoj ispravom u spisu potvrđeno ili utvrđeno da bi tužitelj postupao ''na štetu Komore''. Ističe da je sud paušalno cijenio kako je tuženica svoje zaključke i tvrdnje crpila iz Izvješća o radu Nadzornog odbora HLK-a, iako takve tvrdnje u predmetnom izvješću nisu iznesene; da je tuženica aktivni sudionik događaja koji su predmet njenih komentara te je bila ili morala biti upoznata sa sadržajem Izvješća o radu Nadzornog odbora HLK-a, a što je nemušto pokušala relativizirati u svom iskazu; da je tužena visoki funkcionar HLK-a te je u javnim nastupima trebala voditi računa da ne iznosi činjenice koje nisu točne ili najmanje potvrđene od pravosudnih tijela RH; da je ista bila neposredni sudionik događanja u HLK i znala je ili morala znati da navodi iz predmetnog Izvješća nisu točni niti istiniti. Stoga je i činjenično stanje bitno za odluku ostalo pogrešno utvrđeno jer nije dana mogućnost niti tužitelju da kroz svoje svjedočenje i predložene dokaze ukaže na netočnost činjeničnih utvrđenja u predmetu. Tvrdnje koje je tuženica iznijela o tužitelju su objektivno podobne za prouzročiti nematerijalne štete povredom prava osobnosti tužitelja, pa je sud bio dužan primijeniti odredbu čl. 1045. ZOO i dosuditi mu naknadu štete. Predlaže preinaku presude, podredno ukidanje i vraćanje na ponovno suđenje te potražuje trošak za sastav žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja T. G. da mu tužena L. Z. naknadi neimovinsku štetu zbog pretrpljenih duševnih boli zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva koju štetu je pretrpio kao posljedicu štetne radnje tuženice – njezinim navodima u intervjuu objavljenom u Večernjem listu broj … od 19. prosinca 2018., a nastavno i dana 20. prosinca 2018. u online izdanju Večernjeg lista pod istim naslovom „Akcija prijavljivanja liječnika za korupciju je poput lova na vještice“, a, kojim navodima da je javno optužila tužitelja da je nanio financijsku štetu Hrvatskoj liječničkoj komori (dalje HLK) i to na način da je bez propisanih odobrenja donosio financijske odluke kojima su preplaćivani radovi na adaptaciji poslovnih i stambenih prostora u Zagrebu i Rijeci te da je počinio čitav niz drugih kršenja propisa Komore.

6. Prvostupanjski je sud odbio je zahtjev tužitelja jer nije utvrdio da bi tužena u predmetnom intervjuu iznijela neistine o tužitelju; da je istinita informacija da je tužitelj razriješen dužnosti predsjednika HLK odlukom Skupštine HLK, da mu je nepovjerenje izglasano velikom većinom glasova i to na temelju Izvješća Nadzornog odmora Komore koje je utvrdilo niz protustatutarnih postupanja tužitelja; da je samostalno i bez propisanog odobrenja donosio financijske odluke kojim su preplaćeni radovi na adaptaciji poslovnih i stambenih zagrada u Zagrebu i Rijeci; da nije utvrđeno niti da bi tužitelj pretrpio štetu zbog iznošenja tih informacija, čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbe te pazeći dodatno, po službenoj dužnosti, na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZPP/14) koji se primjenjuje osnovom odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19), ovaj žalbeni sud ocjenjuje kako je žalba neosnovana.

7.1. Nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP/14 jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o bitnim činjenicama, isti su jasni i neproturječni, nema niti proturječnosti o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava konkretno Izvješća Nadzornog odbora HLK i samog tog Izvješća, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih zapisnika.

7.2. Naime, zaključak suda prvog stupnja da je tužena govorila istinu kada je navela sve za što je tužitelj tereti u predmetnom intervjuu u Večernjem listu, a što se odnosi na tužitelja, pa i u dijelu u kojem se navodi „na štetu Komore“, ne predstavlja proturječnost onome što se navodi u Izvješću Nadzornog odbora HLK. Sud prvog stupnja je jasno naveo što je utvrđeno iz toga Izvješća, pod točkom 8. obrazloženja odluke, a iz takvih navoda (o kojima i nastavno) jedini je logičan zaključak da je takvo postupanje na štetu Komore (i ugleda i financijski).

7.2.1. Navodeći iskaz tužene sud prvog stupnja je naveo i da je tužena iskazala da nije sigurna je li baš pojam financijska šteta bio upotrijebljen u Izvješću, ali da je sigurno utvrđeno da su radovi adaptacija bili preplaćeni i donesena nestatutarna odluka o njihovom plaćanju izvan odobrenja tijela Komore kako je to propisano. Upravo je tako i naznačeno u zapisniku s glavne rasprave 14. travnja 2022. Dakle, niti je tužena to iskazala u ovom postupku (da je u Izvješću naznačeno da je postupao tužitelj na štetu Komore), niti je u Izvješću Nadzornog odbora tako navedeno, niti je sud izveo takav zaključak (da je u Izvješću naznačeno da je tužitelj postupao na štetu Komore), niti je kao utvrđenu činjenicu naznačio da je u Izvješću Nadzornog odbora HLK naznačeno, navedeno da je tužitelja postupao „…na štetu Komore“.

7.3. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP/14 time što tužitelj nije saslušan kao stranka. Naime, tužitelj je bio uredno pozvan na glavnu raspravu 14. travnja 2022., a koji je poziv primio putem punomoćnika na raspravi 9. prosinca 2021. Podneskom od 14. ožujka 2022. isti je zatražio odgodu ročišta jer da istom nije u mogućnosti prisustvovati; tome se tužena, podneskom dostavljenim prije rasprave, protivila ukazujući da tužitelj uopće nije iznio razlog navodne nemogućnosti prisustvovanja glavnoj raspravi na kojoj je određeno provođenje dokaza saslušanjem stranaka; sud prvog stupnja odlučio je održati raspravu 14. travnja 2022., na istoj je punomoćnik tužitelja ponovno tražio odgodu navodeći da je tužitelj otputovao iz Zagreba zbog privatnih razloga uslijed ranije preuzetih obveza, a sud prvog stupnja odlučio je izvesti dokaz saslušanjem tužene u odsutnosti tužitelja te je nastavno odustao od izvođenja daljnjih dokaza te odbio prijedlog za saslušanjem svjedoka.

7.3.1. Člankom 264. ZPP/14 propisano je da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Sud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. Odredbom čl. 265. st. 2. ZPP/14 propisano je da neće se saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda.

7.3.2. Dakle, kako se tužitelj bez opravdanog razloga nije odazvao pozivu suda, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je odlučio da se tužitelja neće saslušati, cijeneći pritom i dokaze koje je već imao u spisu. Takvo postupanje ne predstavlja onemogućavanje tužitelja u raspravljanju već predstavlja zakonit postupak u kojem su pravilno primijenjene relevantne odredbe.

7.3.3. Navedena povreda iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP/14 nije počinjena niti time što je sud odlučio da neće izvoditi dokaze saslušanjem svjedoka jer time tužitelju nije onemogućeno raspravljanje, isti je imao mogućnost predlaganja tih dokaza, to je i učinio, a okolnosti da sud prvog stupnja nije prihvatio ono što je on predlagao, pa i izvođenje tih dokaza na predložene okolnosti ne predstavlja onemogućavanje tužitelja u raspravljanju već postupanje suda koji je zaključio da je predmet spora dovoljno raspravljen i s provedenim dokazima i da se ocjenom istih mogu utvrditi sve činjenice relevantne za odluku. Time je pravilno primijenio odredbu čl. 220. ZPP/14 kojom je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8. Člankom 19. st. 1. i 2. ZOO propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da onaj koji drugome prouzroči štetu dužan je istu naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Članak 1100. ZOO propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

9. I kraj žalbenih navoda tužitelja, pravilno je sud prvog stupnja i po ocjeni ovoga suda utvrdio:

- da je tužena u članku objavljenom u Večernjem listu od 19. prosinca 2018., a nastavno 20. prosinca 2018. na portalu Večernjeg lista odgovarala na pitanja novinarke R. K. B. vezano za temu korupcije i mita u liječničkoj struci te je na novinarski upit navela da je bivši predsjednik HLK razriješen odlukom Skupštine, kao najvišeg tijela Komore i to velikom većinom glasova; da mu je nepovjerenje izglasano na temelju Izvješća Nadzornog odbora Komore koje je utvrdilo niz protustatutarnih postupanja jer je samostalno, bez propisanog odobrenja, donosio financijske odluke kojima su prihvaćeni radovi na adaptaciji poslovnih i stambenih prostora u Zagrebu i Rijeci, sve na štetu Komore, a da je utvrđen i čitav niz drugih kršenja propisa Komore;

- da iz Izvješća o radu Nadzornog odbora HLK od 15. lipnja 2018. slijedi da je došlo do protustatutarnog postupanja tužitelja (u svezi projekta adaptacije stana u … u smislu da je samostalno odobrio isplatu višeg iznosa od iznosa odobrenog od strane Izvršnog odbora i Vijeća HLK; da je trošak izrade projekta i nadzora, odnosno tehničkog savjetovanja i kontrole adaptacije stana povjeren tvrtki T. d.o.o., kojoj je plaćeno više od odobrenog za tu svrhu iznosa, da Nadzorni odbor nije dobio na uvid podatke o referencama tvrtki koje su izvodile radove, da je Nadzorni odbor izrazio i zabrinutost što je u navedenom slučaju došlo do višestrukog odstupanja od uobičajene cijene, da su i glede projekta Kluba liječnika u Rijeci utvrđene u bitnom istovjetne nepravilnosti; da su utvrđena protustatutarna postupanja tužitelja vezana za poslovanje HLK i A. d.o.o. s tvrtkom W. komunikacije d.o.o., te vezano za isplate HKL društvu A. d.o.o.; da je tužitelj odgovoran i za protustatutarno donošenje zaključka o suglasnosti Vijeća HLK da se višak sredstava od 10.000.000,00 kn raspodjeli tvrtki A. d.o.o. za namjenski definirane projekte poput stanogradnje)

- da iz zaključaka Izvršnog odbora od 18. lipnja 2018. i zahtjeva za sazivanjem izvanredne sjednice Skupštine HLK od istog dana proizlazi da je povodom tog Izvješća 37 delegata Skupštine zatražilo sazivanje izvanredne sjednice Skupštine, s prijedlogom razrješenja tužitelja s dužnosti predsjednika HLK

- da iz odluke Skupštine HLK od 14. srpnja 2018. slijedi da je tužitelj razriješen s dužnosti predsjednika HLK,

-da su na portalu www.jutarnji.hr i vijesti.rtl.hr u srpnju 2018. objavljene informacije o razrješenju tužitelja s mjesta predsjednika HLK i razlozima istog

a iz čega zaključuje, ocjenjujući iskaz tužene kao logičan i uvjerljiv (time istinit, a u koju neposrednu ocjenu ovaj sud ne nalazi razloga za sumnju), da tužena navodima koje je iskazala u objavljenom intervjuu nije iznijela neistinite i netočne podatke; pa nema osnove za njezinu odgovornosti za štetu koju tužitelj potražuje.

10. Takav zaključak nije doveden u sumnju žalbenim navodim tužitelja, a činjenica da je tužena u intervjuu još navela, da je postupanje tužitelja bilo na štetu Komore, a koji se termin „na štetu Komore“ ne navodi u Izvješću ne predstavlja radnju koja bi tužitelju uopće mogla nanijeti štetu, odnosno zbog koje bi isti mogao pretrpjeti štetu kraj činjenice da je tužiteljica u intervjuu ukratko iznijela sve ono što je u Izvješću Nadzornog odbora i navedeno, odnosno utvrđeno, a to je niz statutarnih povreda od strane tužitelja u više projekata, odnosno poslovnih odnosa HLK.

11. Je li sva ta protustatutarna postupanja koja su utvrđena kao takva u Izvješću Nadzornog odbora tužitelj zaista i počinio ili je Izvješće pogrešno nije od značaja za predmetnu pravnu stvar, pa je stoga pravilno sud prvog stupnja odbio prijedlog za saslušanjem svjedoka koje je tužitelj predlagao na te okolnosti jer su nepotrebni. Time, kako je već navedeno, nisu ostvarene bitne povrede na koje tužitelj ukazuje u žalbi (čl. 354. st. 2. t. 6. i t. 11. ZPP). Upravo suprotno, navedeno ukazuje na razumno promišljanje od strane suda prvog stupnja bitnih činjenica za ovaj spor uz poštivanje odredbi procesnog prava.

12. Bitne su činjenice u predmetnom slučaju odgovornost tužene, odnosno je li tužena u odnosu na tužitelja iznijela neistinite činjenice (protupravna radnja), uzročna veza u smislu da upravo iste vrijeđaju tužiteljev ugled, dostojanstvo i čast i nastanak štete, odnosno da iste vrijeđaju isto u tolikoj mjeri da izazivaju duševne boli koje nastavno opravdavaju dosudu pravične novčane naknade.

13. Tužena je kako je i utvrdio sud prvog stupnja iznijela ono što je navedeno u Izvješću i što je istim utvrđeno od strane Nadzornog odbora, dakle jasno je da je sa Izvješćem bila upoznata. Neprihvatljivi su navodi tužitelja u smislu da je tužena kako aktivni sudionik događaja bila ili morala biti upoznata sa sadržajem Izvješća, pa i tužiteljevim očitovanjem o istom, pa da je mogla ili morala znati da navodi iz Izvješća nisu točni. Upravo suprotno, logično je i životno da je ista prihvatila, poštovala utvrđenja Nadzornog odbora u Izvješću. To što tužitelj tvrdi da je takvo Izvješće Nadzornog odbora neistinito i nepravilno, odnosno da ništa od onog što je utvrđeno nije počinio, nije od značaja za ovaj postupak.

14. Odluka o trošku je pravilna i valjano obrazložena po osnovi, čl. 154. st. 1. ZPP/14 i visini, čl. 155. st. 1. ZPP/14.

15. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP/14 odlučeno je kao u izreci.

16. Kako je žalba neosnovana odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. ZPP/14.

U Puli-Pola, 31. listopada 2022.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško