REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj Gž Ob-209/2022- 2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Biljane Bojanić, predsjednice vijeća, Nataše Babić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika H. M. iz R., OIB:..., protiv tuženika - protutužitelja 1. mlt. U. M. O.:... i 2. mlt. K. M. O.:... oboje iz O., oboje zastupani po majci i zz V. M., OIB:..., a ona po punomoćnici I. B., odvjetnici u S., radi promjene pravomoćne sudske odluke o uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika H. M. protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 46 P Ob-46/2021-15 od 3. kolovoza 2022., u sjednici vijeća od 31. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja-protutuženika H. M., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj 46 P Ob-46/2021-15 od 3. kolovoza 2022.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom izmijenjen je iznos uzdržavanja određen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj 33 R1 Ob-183/2018-2 od 18. svibnja 2018., tako da se u točci VI. mijenja i nalaže tužitelju-protutuženiku da za mlt. K. M. i mlt. U. M. plaća za svakog 1.500,00 kuna mjesečno ili ukupno 3.000,00 kuna mjesečno, počev od podnošenja protutužbe 24. kolovoza 2021., pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele a neplaćene iznose mjesečnog uzdržavanja, dok je stavkom II. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika za smanjenjem uzdržavanja, te je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj-protutuženik je podnio pravovremenu žalbu u kojoj ističe da je povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje, te čl. 38. st. 1. i čl. 40. Ustava RH, koji mu jamče slobodu mišljenja i izražavanja. Navodi da je pobijana presuda protupravna jer u predmetu postoji rješenje naslovnog suda od 13. travnja 2021., kojim je žalitelj pozvan da dostavi sudu izvješće o provedenom obaveznom savjetovanju, te da ukoliko nema tog izvješća da će se tužba odbaciti, po čemu naslovni sud nije postupio i odbacio tužbu, jer tužitelj nije nikada dostavio sudu izvješće o obaveznom savjetovanju. Također u zapisniku s ročišta od 23. ožujka 2022. se navodi da se ročište za glavnu raspravu zakazuje za 26. svibnja 2022., na kojem će se provesti saslušanje stranaka, ukoliko se stranke ne dogovore, a 26. svibnja 2022. održano je ročište u odsutnosti žalitelja, te nije zakazano novo radi njegova saslušanja, čime je povrijeđeno pravo žalitelja da bude saslušan. Ističe da je prvostupanjski sud proizvoljno i ničim dokazano izvodio zaključke da je tužitelj dobrog zdravlja te da bi se mogao zaposliti i puno radno vrijeme, da više ne postoje razlozi koje je isticao u tužbu u svezi s Covidom 19, pa prema tome sud je donio presudu prema vlastitom mišljenju, a ne po žaliteljevim dokazima i nema pravo prisiljavati žalitelja da daje iznos po svojoj odluci, već će žalitelj davati onoliko koliko je u mogućnosti dati, i sud nema pravo prisiljavati žalitelja da u slobodno vrijeme traži dodatne poslove, umjesto da slobodno vrijeme provodi sa svojom djecom i trenutnom partnericom.
Predlaže da se prvostupanjska presuda poništi i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Sa žalbom žalitelja postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku.
4. Tuženici-protutužitelji su podnijeli odgovor na žalbu, u kojem su naveli da žalitelj nije istakao niti jedan od žalbenih razloga zbog kojeg se može pobijati presuda, pa predlažu da sud prvog stupnja odbaci žalbu kao nepotpunu i nedopuštenu, bez da o istoj odlučuje viši sud.
5. Žalba žalitelja nije osnovana.
6. Prvostupanjski sud je naložio žalitelju da za svako maloljetno dijete plaća iznos uzdržavanja od 1.500,00 kuna, ukupno 3.000,00 kuna mjesečno, počev od dana podnošenja protutužbe 24. kolovoza 2021., pa nadalje, sa utvrđenjem, u bitnome, da se radi o iznosu koji odgovara potrebama maloljetne djece, te mogućnostima žalitelja, a i sukladan je Tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, koju donosi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike RH, temeljem čl. 314. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20) od 23. ožujka 2022. po kojoj za djecu u dobi maloljetnih tužitelja (od 7 do 12 godina) minimalni iznos uzdržavanja je 1.426,00 kuna.
7. Takva odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti protutužbenog zahtjeva protutužitelja je zakonita i nije dovedena u pitanje žalbom žalitelja. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365.st.2. Zakona o parničnom postupku.
8. I činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:
- da je rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću, poslovni broj 33 R1 Ob-183/18-2 od 18. svibnja 2018. razveden brak tužitelja i majke tuženika, te su maloljetna djeca U., rođena 7. travnja 2011. i mlt. K., rođen 6. svibnja 2014., povjereni majci,
- točkom VI. tog rješenja naloženo je žalitelju da plaća za svako maloljetno dijete 1.250,00 kuna mjesečno ili ukupno 2.500,00 kuna, počev od 1. travnja 2018. pa nadalje;
- da je u ovom predmetu žalitelj podnio tužbu radi smanjenja uzdržavanja u kojoj je tražio da se snizi iznos uzdržavanja iz naprijed navedenog rješenja, te da za oboje djece plaća ukupno 1.500,00 kuna mjesečno;
- da je u tom istom postupku zz. maloljetnih tuženika-protutužitelja podnijela protutužbu kojom je zatraženo povišenje iznosa uzdržavanja, tako da žalitelj plaća za svako dijete 1.500,00 kuna mjesečno odnosno iznos od 3.000,00 kuna za oba djeteta;
- da je majka maloljetne djece podstanar temeljem ugovora o najmu, te plaća mjesečnu najamninu od 2.500,00 kuna;
- da je majka maloljetne djece zaposlena sa plaćom od 6.800,00 kuna;
- da je žalitelj zaposlen u svom fitnes klubu, trgovačkom društvu E. retreat d.o.o. kojeg je jedini osnivač, temeljem ugovor o radu za nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno, za bruto plaću od 2.125,00 kuna. kao trener, te se bavi i masažom, sat koje se plaća 250,00 kuna, živi kod roditelja i nema druge djece za uzdržavanje,
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika na sniženje uzdržavanja, a prihvatio protutužbeni zahtjev protutužitelja za povišenjem uzdržavanja, zbog činjenice što su isti sada starije životne dobi, školskog uzrasta, te su njihove potrebe veće, te zbog sveopćeg povećanja životnih troškova, tako da je po stavu i ovog suda iznos koji je dosuđen prvostupanjskom presudom primjeren i neosnovano žalitelj isti osporava.
10. Prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 37/22 ) za djecu u dobi 7-12 godina, kao što su maloljetni tuženici-protutužitelji, minimalni iznos uzdržavanja je 1.425,80 kuna, dakle neznatno niži od onoga koji je dosuđen prvostupanjskom odlukom. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud uzeo u obzir činjenicu da je, za razliku od žalitelja, majka maloljetne djece sa djecom podstanar i plaća mjesečnu najamninu 2.500,00 kuna.
11. Žalitelj neosnovano navodi da je trebalo tužbu tuuženika-protutužitelja odbaciti jer nije provedeno savjetovanje, iz razloga što je upravo žalitelj taj koji je pokrenuo ovaj postupak podnošenjem tužbe za sniženje uzdržavanja. Žalitelj u žalbi ističe da je tužbu trebalo odbaciti jer nije provedeno obavezno savjetovanje prije pokretanja postupka, po čl. 329. st. 3. Obiteljskog zakona, međutim, radi se o pozivu koji je upravo žalitelj dobio, da pokrene postupak savjetovanja, koji nesporno nije pokrenut, a osim toga isti nije niti uvjet za pokretanje postupka radi sniženja ili povišenja uzdržavanja, s obzirom da je čl. 329. st. 3. Obiteljskog zakona propisano da osobe iz stavka 1. tog članka (roditelji i drugi članovi obitelji) moraju pokrenuti i sudjelovati u postupku obaveznog savjetovanja prije pokretanja sudskog postupka radi izmjene sudske odluke ili sporazuma o ostvarivanju roditeljske skrbi ili osobnih odnosa s djetetom, samo ako nisu postigli sporazum o pitanju u svezi kojeg namjeravaju pokrenuti sudski postupak. Dakle, navedeno se ne odnosi na postupak radi uzdržavanja, pa prema tome stranke nisu bile obavezne provesti postupak obaveznog savjetovanja prije pokretanja postupka radi povišenja odnosno sniženja uzdržavanja.
12. Žalitelj neosnovano ističe da mu nije dano pravo da sudjeluje u postupku jer da nije bio saslušan kao stranka, dok je zz. protutuženika bila saslušana, međutim navedeno žalitelj neosnovano ističe jer je bio uredno pozvan na ročište koje je bilo određeno radi saslušanja stranaka, 26. svibnja 2022. i poziv za to ročište je primio na ročištu održanom 23. ožujka 2022. Na tom ročištu stranke su bile pozvane da se pokušaju izvansudski dogovoriti o ovom sporu, u roku od 30 dana, a u protivnom se određuje ročište za 26. svibnja 2022., što su prisutni primili na znanje pa tako i žalitelj. Nesporno stranke nisu postigle nikakav izvansudski dogovor, pa je žalitelj mogao pristupiti ročištu 26. svibnja 2022. koje je bilo zakazano radi saslušanja parničnih stranaka.
13. Niti žalbeni navodi žalitelja o tome da nije u mogućnosti ostvarivati veće prihode jer time ne bi mogao u dovoljnoj mjeri biti u kontaktu sa djecom i sadašnjom partnericom, nisu osnovani, jer je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je žalitelj mlada i zdrava osoba, da ima svoj fitnes klub u kojem radi kao trener, te da ima mogućnost dodatnog rada, dužeg od 20 sati tjedno, bilo u svojem trgovačkom društvu ili kod drugog poslodavca i time ostvariti veće prihode. Naime, isti je zaključio u svom trgovačkom društvu E. retreat d.o.o. kojeg je jedini osnivač, ugovor o radu za nepuno radno vrijeme od 20 sati tjedno, za bruto plaću od 2.125,00 kuna.
14. Na utvrđene činjenice pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odredbe čl. 307. st. 2., 311., 313. st. 2. kao i čl. 310. st. 1. Obiteljskog zakona, po kojem roditelj koji stanuje s djetetom svoj udio u obvezi uzdržavanja ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom u obliku novčanog uzdržavanja.
15. Iz navedenog je razloga žalba žalitelja odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku.
U Puli- Pola 31.listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Biljana Bojanić,v.r.
