- 1 -              Rev 638/2015-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 638/2015-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Š., pok. I., OIB ..., iz K., kojeg zastupaju punomoćnici M. P., odvjetnik u Z. i Đ. P., odvjetnik u P., protiv tuženika Ž. (Ž.) Š. pok. I., OIB ..., iz Republike Srbije, M. Š., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništavnosti ugovora o diobi i utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1928/2014-3 od 21. listopada 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1811/2010 od 15. svibnja 2014., u sjednici održanoj 20. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbijaju se revizije tužitelja.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

"Ništav je i ne proizvodi pravne posljedice Ugovor o diobi sklopljen 19. prosinca 1997. god., a navodno potpisan po strankama kojim Ugovorom se imovina naslijeđena temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Kninu poslovni broj O-313/76 od 12. listopada 1977. godine i rješenja o naknadno pronađenoj imovini od 24.11.1977. godine dijeli na način da tuženika pripadnu za cijelo nekretnine u k.o. Z., a tužitelj u k.o. K. jer je riječ o krivotvorini."

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja iz točke I. u dijelu u kojem se navodi da ugovor o diobi od 19. prosinca 1997. god. tužitelj nije potpisao.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

" 1. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za ½ dijela nekretnina oznake čest. zgr. 564, čest. zem. 5897 i dijela čest. zem. 5898/1 k.o. Z., što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelj upiše pravo suvlasništva naprijed navedenih nekretnina u zemljišnim knjigama za k.o. Z. na svoje ime uz upis brisanja suvlasničkog djela za ½ s imena tuženika na ime tužitelja.

3. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove, a sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude."

IV. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“.

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„1. Uvažava se žalba tuženika Ž. Š., preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1811/10 od 15. svibnja 2014. godine pod točkom I izreke tako da se sada sudi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I. Ništav je i ne proizvodi pravne posljedice Ugovor o diobi sklopljen 19. prosinca 1997. god., a navodno potpisan po strankama kojim Ugovorom se imovina naslijeđena temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Kninu poslovni broj O-313/76 od 12. listopada 1977. godine i rješenja o naknadno pronađenoj imovini od 24.11.1977. godine dijeli na način da tuženiku pripadnu za cijelo nekretnine u k.o. Z., a tužitelju u k.o. K. jer je riječ o krivotvorini“.

2. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ž. Š. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1811/10 od 15. svibnja 2014. godine u dijelu pod točkom II. i III. izreke.

3. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1811/10 od 15. svibnja 2014. godine pod točkom IV u dijelu kojim je odlučeno rješenjem o troškovima postupka, tako da se sada rješava:

„Nalaže se tužitelju Ž. Š. da tuženiku Ž. Š. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 718.750,00 kn u roku od osam dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška odbija.“.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je podnio dvije revizije po dva punomoćnika s prijedlogom ovome sudu preinačiti nižestupanjske presude i prihvatiti tužbeni zahtjev, podredno, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

4. U svom odgovoru na reviziju zaprimljenu 12. siječnja 2015. tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu ili odbaciti kao nedopuštenu te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizije nisu osnovane.

 

6. Zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju nije osnovan.

 

7. Pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za utvrđenje da je ništav i da ne proizvodi pravne posljedice ugovor o diobi sklopljen 19. prosinca 1997. kojim ugovorom se imovina stranaka, naslijeđena iza njihovog pokojnog oca I. Š. dijeli na način da tuženiku pripadaju za cijelo nekretnine u Z., a tužitelju u K., te zahtjev za utvrđenje da je tužitelj u jednoj polovini vlasnik nekretnina navedenih u Z.

 

9. Na temelju utvrđenja da je ugovor koji je predmet postupka potpisala jedna osoba, dakle, da je oba potpisa ugovornih strana učinila ista osoba, s time da nije moguće utvrditi tko je skriptor ta dva potpisa, ali da barem jedna osoba u čije ime je sastavljen ugovor, nije ugovor potpisala, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev i utvrđuje da je isti ništav (i ne proizvodi pravne posljedice). Nasuprot tome, sud drugog stupnja zaključio je da taj ugovor nije niti nastao.

 

10. Obzirom da je otac stranaka nekretninu u Z., a koje su predmet spora, kupio krajem 1960-ih godina od „obitelji T.“ tuženik je 12 godina vodio spor protiv prodavatelja, u kojem je predložio, kao jedan od dokaza na okolnost da je upravo on vlasnik tih nekretnina, i navedeni ugovor o diobi od 19. prosinca 1997., te se pravomoćnošću presude u tom predmetu koji je vođen pod brojem P-1600/04 na Općinskom sudu u Zadru, upisao vlasnikom u zemljišnim knjigama na nekretnini koja je predmet spora. Nadalje, sudovi su na temelju provedenog postupka zaključili da su se stranaka još krajem 80-ih godina faktično podijelile, na način da je nekretnina u Z. pripala tuženiku, zbog čega su odbili tužiteljev tužbeni zahtjev na utvrđenje.

 

11.1. Suprotno navodima u revizijama u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP njihove presude nisu suprotne utvrđenim činjenicama, detaljno su obrazložene, pa se ne mogu smatrati niti arbitrarnim niti očito nerazumljivima.

 

11.2. Sud prvog stupnja ocijenio je provedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, dok je sud drugog stupnja prihvativši takvu odluku, također, postupio sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

11.3. Sudovi su glede svojih utvrđenja odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika, bilo u postupku pred sudom prvog stupnja bilo na njegove žalbene navode. Također, obzirom na navedeno, sud drugog stupnja pravilno se pozvao na svoje ovlaštenje iz odredbe čl. 375. st. 5. ZPP i u dijelu koji se odnosi na činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja, a drugostupanjski sud prihvatio ta činjenična utvrđenja, u svom obrazloženju je žalitelja uputio na obrazloženje prvostupanjske odluke.

 

11.4. Jednako tako, nisu ostvarene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se tuženik paušalno poziva jer su njegovi razlozi neodređeni i neobrazloženi, pa kao takvi nisu uzeti u obzir pozivom na odredbu čl. 386. ZPP.

 

11.5. Pri tome, valja navesti da tuženik u svojim revizijama obrazlažući navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, u biti prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a što nije dozvoljeno u revizijskom stadiju postupka (argumentum a contrario iz odredbe čl. 385. ZPP).

 

12. Konačno, suprotno revizijskim navodima sud drugog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev na utvrđenje da se radi o ništavom ugovoru. Naime, navedeni ugovor nije nastao. Pozivom na odredbu čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93 i 3/94 - dalje: ZOO) kada je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kad ispravu potpišu sve osobe koje se obvezuju. Kako ugovor koji je predmet spora nije potpisala barem jedna od dvije ugovorne stranke koje su se njime obvezale taj ugovor nije nastao. Obzirom da ugovor nije nastao, isti nije ni mogao biti ništav, međutim u oba slučaja ne proizvodi pravne učinke.

 

13. Slijedom navedenog, kako se nisu ostvarili revizijski navodi to je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. ZPP odbiti revizije tužitelja.

 

14. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (argumentum a contrario) iz odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 20. ožujka 2024.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.