REPUBLIKA HRVATSKA

P-464/22

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Š. L. iz K., L. i S. D., O.:

…, zastupan po pun. M. B. odvj. u S., protiv tuženika pod 1

Ž. G. iz S., O.: …, pod 2 V. G.

iz S., O.: …, pod 3 M. G. iz S.,

O.: …, i pod 4 K. G. iz S., O.:

…, svi zastupani po pun. D. K. odvj. u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 21. rujna 2022. god., u prisustvu zamj. pun. tužitelja D. R. odvj. u S. i zamj. pun. tuženika pod 1 – pod 4 A. M.

odvj. vjež. u S., dana 28. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Dužni su tuženici, solidarno, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete i svih koristi koje su ostvarili za vrijeme posjedovanja stana u S., površine 77,20 m2, položen na drugom katu sa južne strane nekretnine označene kao čest.zgr. 3904m ZU 7785, poduložak 2, ko S., u periodu od 16. srpnja 2008.g. do 02. listopada 2017.g., ukupan iznos od 308.768,90 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako slijedi:

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2008.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2008.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2008.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2008.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2008.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2009.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2010.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2010.g.,,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2010.g.

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2011.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2012.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2013.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2013.g.,,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2013.g. -na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2013.g.,,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2013.g.

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2013.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2013.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2013.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2013.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2013.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2013.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2013.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2014.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2015.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.10. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.11. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.12. 2016.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.01. 2017.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.02. 2017.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.03. 2017.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.04. 2017.g.,,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.05. 2017.g.

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.06. 2017.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.07. 2017.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.08. 2017.g.,

-na iznos od

2.806,99 kn počevši od 15.09. 2017.g.,

sve do konačne isplate, s tim da zakonske zatezne kamate na pojedinačne navedene iznose u razdoblju od 15.08.2008.g. do 31.07.2015.g. teku od dospijeća pa do isplate po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u razdoblju od 01.08.2015.g. pa nadalje do konačne isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

-Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja (po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena) na predmetni iznos teče od dana presuđenja, pa sve do isplate."

II Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Tuženici pod 1 – pod 4 i pravni prednik tuženika pod 1 pok. Z. G. iz

S., su kao tužitelji, dana 22. prosinca 2010 god., podnijeli ovom sudu tužbu protiv tužitelja, kao tuženika, u kojoj navode da je pravni prednik tuženika pod 1 pok. Z. G. nositelj stanarskog prava na stanu koji se nalazi u S., u kući označenoj kao čest.zgr. 3904, upisanoj u Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S., anagrafske oznake …, položenog na drugom katu zgrade sa južne strane, ukupne površine 77,20 m2, koji se sastoji od tri sobe sa pripadajućim sporednim prostorijama.

Navode da pravni prednik tuženika pod 1 pok. Z. G. koristi naprijed navedeni stan na temelju sklopljenog Ugovora o korištenju stana od 08. studenog 1967 god., sklopljenog između pravnog prednika tuženika pod 1 pok. Z. G.

i P. za izgradnju S.-S., M. kao organizacije za

gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu, zastupanog po R. B., kojim je utvrđeno da je pravni prednik tuženika pod 1 nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u zgradi, u O. ulici, na drugom katu, davaoca stana na korištenja S. A.. Predmetnim ugovorom utvrđeno je da je pravni prednik tuženika pod 1 nosilac stanarskog prava na stanu koji se nalazi u zgradi, u O. ulici, na drugom katu, davaoca stana na korištenja S. A..

U opisanom stanu stanuje pravni prednik tuženika pod 1 Z. G., zajedno sa članovima svoga obiteljskog domaćinstva, tuženikom pod 1 Ž. G., sinom, tuženicom pod 2 V. G., nevjestom, te tuženikom pod 3

M. G., unukom, i tuženicom pod 4 K. G., unukom.

Nadalje navode da je tutužitelj vlasnik opisanog stana, a sve temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. srpnja 2008 god., između mal. L. Š. i A. Z.. A. Z. je stekao u vlasništvo predmetni stan temeljem

Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. studenog 2007 god., dok je M. S.

postao vlasnikom predmetnog stana temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti S. A..

Ističu da su se obratili tužitelju pismenom, uputivši ga njegovom punomoćniku, a u privitku kojeg dopisa je upućen i Ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom, koji ugovor je potpisan od strane tuženika, te je na adresu punomoćnika poštanskom uputnicom doznačen iznos zaštićenog najma za listopad 2010 god., (uplaćena na ime punomoćnika tužitelja), kao i Izračun zaštićene najamnine od strane grada S. i Ugovor o korištenju stana od 09. studenog 1967 god., a u kojem pismenu je tuženik zatražio potpis ugovora o najmu od strane tužitelja kao najmodavca, te dostavu potpisanog ugovora tuženiku. Punomoćnik tužitelja se je oglasio pismenom od 25. listopada 2010 god., da više nije punomoćnik tužitelja. Stoga je predmetno pismeno dostavljeno izravno tužitelju na kućnu adresu uz povratnicu, koje pismeno isti nije zaprimio, a na kojoj poštanskoj kuverti stoji naznaka obaviješten. Budući da iznos od 201,77 kn uplaćen na ime zaštićene najamnine nije vraćen uz vraćeno pismeno od 25. listopada 2010 god., pretpostavlja se da je punomoćnik tužitelja isti iznos predao tužitelju.

Nadalje navode da tužitelj do dana današnjeg nije potpisao predočene Ugovore o najmu stana sa zaštićenom najamninom, pa je tuženik sukladno Izračunu mjesečne zaštićene najamnine S.-dalmatinske županije, G. S. S.

za imovinsko pravne poslove i gospodarenje gradskim resursima, odsjek za poslovni prostor i poslove stanovanja od 17. rujna 2010 god., izvršio uplatu najamnine u iznosu od 201,77 kn, na adresu punomoćnika tužitelja za listopad 2010 god., te istog izvijestio o izvršenoj uplati o čemu svjedoči gore naznačeno pismeno, a budući da je isti putem pismena iskazao da više nije punomoćnik tužitelja, a tužitelj ne zaprima pismena o čemu svjedoči naznačena kuverta na kojoj je naznačeno obaviješten, navode da će ubuduće izvršavati uplatu zaštićene najamnine na sudski depozit. Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom čl. 33. st. 3. Zakona o najmu stanova sa zaštićenom najamninom, tuženici pod 1 – pod 4 i pravni prednik tužitelja- protutuženika pod 1 pok. Z. G. iz S., O., predložili su sudu da donese odluku koja zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana (sa zaštićenom najamninom).

Podneskom od 04. listopada 2012 god., tuženik pod 1 Ž. G. je izvijestio sud da je kao sin jednini zakonski nasljednik prvotno označenog tužitelja pok. Z. G. iz S., O.

U odgovoru na tužbu od 14. ožujka 2013 god., tužitelj navodi da je dana 06. travnja 2010 god., pred ovim sudom ustao tužbom protiv prvotno označnog tužitelja pok. Z. G. (pravnog prednika tuženika pod 1 na čijem navodnom stambenom pravu tuženici temelje tužbu i tužbeni zahtjev), zahtijevajući da se istom naloži da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, preda predmetni stan tužitelju u materijalni i zakoniti posjed, slobodan od svih stvari i osoba.

Ovaj sud je presudom zbog ogluhe posl. br. P 1-1820/10 od 20. kolovoza 2010 god., naložio prvotno označenom tužitelju pok. Z. G., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, uvesti tužitelja u materijalni i zakoniti posjed predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari, a koji je položen na drugom katu južne strane zgrade anagrafske oznake O. u S. sagrađene na čest.zgr. 3904, upisane u

Z.U. 7785, poduložak 2, K.O. S., koji stan se sastoji od tri sobe sa pripadajućim sporednim prostorijama, ukupne površine 77,20 m2.

Prvotno označeni tužitelj pok. Z. G. je kao tuženik u tom predmetu,

preminuo dana 22. prosinca 2010 god., (tijekom žalbenog roka protiv navedene Presude zbog ogluhe), stoga je rješenjem ovog suda posl.- br. P.-1820/10 od 10. studenog 2011 god., utvrđeno da je dana 22. prosinca 2010 god., po sili zakona nastupio prekid postupka, te je pozvan tuženik pod 1 Ž. G. kao nasljednik da preuzme prekinuti postupak. Tuženik pod 1 Ž. G. je protiv navedene presude zbog ogluhe i rješenja ovog suda, podnio žalbu, no iste su odbijene kao neosnovane.

Sukladno navedenom, presudom Ž. suda u S. posl. b. G.-

662/2012 od 13. srpnja 2012 god., potvrđena je presuda zbog ogluhe ovog suda posl. br. P.-1820/10 od 20. kolovoza 2010 god., dok je rješenjem Ž. suda

u S. posl. br. G.- 662/2012-2 od 13. srpnja 2012 god., potvrđeno rješenje ovog suda posl. br. P.-1820/10 od dana 10. studenog 2011 godine.

Tužitelj nadalje navodi da je dana 27. rujna 2012 god., a na temelju naprijed navedenih ovršnih isprava, podnio ovom sudu prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine u posjed, kojem prijedlogu je udovoljeno rješenjem o ovrsi ovog suda posl. br. O.-5926/12 od 19. listopada 2012 godine.

Svrsishodnim drži istaknuti kako se dostava navedenog rješenja o ovrsi tuženiku pod 1 Ž. G., nije mogla izvršiti na adresi u S., O.,

uslijed čega je istome postavljen privremeni zastupnik u osobi odvj. N. J.. Navedena okolnost upućuje na zaključak kako tuženici pod 1-pod 4 ne borave u predmetnom stanu, a što samu tužbu čini apsurdnom.

Međutim, ono što je neprijeporno u konkretnom slučaju jest činjenica da su tužbeni zahtjev istaknut u parnici pred ovim sudom pod posl. br. P. -1820/10 (koja je pravomoćno okončana kako je naprijed navedeno) i tužbeni zahtjev koji predstavlja predmet ove parnice, sadržajno kontradiktorni i uzajamno inkompatibilni, stoga pravomoćnost presude zbog ogluhe ovog suda posl. br. P.-1820/10 od 20. kolovoza 2010 god., predstavlja zapreku vođenju ove parnice. Sukladno navedenom, ističe prigovor „res iudicata“, te predlaže tužbu odbaciti bez daljnjeg raspravljanja, sukladno odredbi čl. 333. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Nadalje navodi da je odredbom čl. 33. st. 2. Zakona o najmu stanova, propisano da je najmoprimac dužan podnijeti vlasniku stana zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog Zakona, dok je odredbom st. 3. istog članka, propisano da je najmoprimac ovlašten tražiti od suda donošenje presude koje će zamijenit takav ugovor, i to u roku od tri mjeseca od primitka pisanog zahtjeva najmoprimca (uz ogluhu najmodavca) ili odbijanja zaključenja ugovora. Uvažavajući stav judikature izražen na zajedničkim sastancima Vrhovnog suda RH i Županijskih sudova kako se ipak ne radi o prekluzivnom, već od instruktivnom roku, ističe kako se okolnost da rokovi iz čl. 33. st. 2 i 3. Zakona o najmu stanova, nisu prekluzivnog karaktera, ne bi smjela tumačiti na način da pitanje roka gubi svaku važnost i da ne postoji vremensko ograničenje za najmoprimca do kada on može koristiti mogućnost/obvezu podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora o najmu stana. Posebno ističe kako je Zakon o najmu stanova stupio na snagu 1996 god., dok je predmetni zahtjev o sklapanju ugovora o najmu podnesen u studenom 2010 god., a predmetna tužba dana 22. prosinca 2010 godine. Opisani vremenski odmak se ne može smatrati razumnim, niti pravdati instruktivnom prirodom rokova iz čl. 33. st. 2 i 3 Zakona o najmu stanova.

Osim toga, tužitelj osporava da bi pravni prednik tuženika pod 1 pok. Z. G. na bilo koji način stekao stanarsko pravno na predmetnom stanu (već bi riječ mogla eventualno biti o pravu korištenja), a sve budući isti stan nije predstavljao društveno vlasništvo obzirom da je bio izuzet od nacionalizacije, što proizlazi i iz povijesnog zemljišno-knjižnog izvatka koji dostavlja u privitku. Stoga pravni prednik tuženika pod 1 temeljem ugovora o korištenju stana priloženog uz tužbu nije mogao steći stanarsko pravo, imajući u vidu odredbu čl. 3. Zakona o stambenim odnosima, posljedično i aktivnu legitimaciju tužitelja. Štoviše, pravni prednik tuženika pod 1 je za vrijeme trajanja navodnog stanarskog prava bio suvlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 771/4 upisane u Z.U. 11278, K.O. S., a koja okolnost anulira mogućnost egzistiranja stanarskog prava na koje se pozivaju tuženici pod 1 – pod 4.

Međutim, sve kada bi se i prihvatila teza da je prednik tuženika pod 1 stekao stanarsko pravo na predmetnom stanu, to se naznačivanje četvero tužitelja kao aktivno legitimiranih stranaka iskazuje pogrešnim, obzirom da ne mogu svi biti titularni prava na koje se pozivaju, a što na dodatan način ukazuje na neosnovanost/promašenost tužbe i samog zahtjeva.

U podnesku od 28. veljače 2014 god., tužitelj između ostaloga, ističe da ima pravni interes potraživati od tuženika pod 1 – pod 4 kao nepoštenih posjednika, naknadu svih šteta i koristi koje su isti imali koristeći stvar u njegovom vlasništvu bez ikakvog osnova i prava na posjed (čl. 163. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Takva naknada štete, odnosno nepripadajuća korist nepoštenog posjednika se očituje u neplaćanju prosječne tržišne najamnine/onemogućavanja tužitelja uprihoditi iznos prosječene mjesečne najamnine za stan istih obilježja, površine i iste lokacije kao što je predmetni stan, i to od dana kada je stekao vlasništvo istog stana, pa sve do predaje u posjed predmetnog stana.

Navodi kako predmnijeva da je riječ o iznosu od 2.500,00 kn mjesečno, a kako među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog stana temeljem ugovora o kupoprodaji od 16. srpnja 2008 god., sklopljenog sa prodavateljem Z. A., te kako među strankama nije sporno da upravo tuženici pod 1 - pod 4 koriste predmetni stan, to je za period od stjecanja prava vlasništva predmetnog stana 16. srpnja 2008.god., pa do 28. veljače 2014.god., istaknuo tada protutužbeni zahtjev, a sada tužbeni zahtjev, te predložio sudu da donese odluku kojom će tuženike solidarno obvezati na isplatu iznosa od ukupno 167.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedinačne mjesečne iznose od 2.500,00 kn, teče od 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec pa do isplate, počev od 15. kolovoza 2008 godine.

Tuženici pod 1-pod 4 su na raspravnom ročištu održanom dana 13. travnja 2014 god., u odnosu na istaknuti protutužbeni zahtjev, sada tužbeni zahtjev istaknuli prigovor zastare potraživanja.

Na istom raspravnom ročištu, tužitelj ističe da nema govora da bi u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja, a sve imajući u vidu odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa tako i praksu viših sudova koja je dostavljena u predmetni spis.

Presudom ovog suda posl. br. P.-189/13 od 19. rujna 2014. god., odbijen je kao neosnovan prvotni tužbeni zahtjev sada tuženika pod 1 – pod 4, radi donošenja odluke koja zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom (toč. I izreke), kao i tada protutužbeni zahtjev, a sada tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate na ime naknade štete i svih koristi koje su tuženici pod 1 –pod 4 ostvarili za vrijeme posjedovanja predmetnog stana u periodu od 16. srpnja 2008. god., do 28. veljače 2014. godine (toč. II izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (toč. III izreke).

Presudom Ž. suda u S. posl. br. G.-323/2015 od 10.

studenog 2016. god., odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda ovog suda posl. br. P.-189/13 od 19. rujna 2014. godine.

Rješenjem V. suda R. H. posl. br. R.-2099/2017-2 od

13. travnja 2021. god., prihvaćena je revizija tužitelja i ukinuta presuda Ž.

suda u S. posl. br. G.-323/2015 od 10. studenog 2016. god., i presuda ovog suda posl. br. P.-189/13 od 19. rujna 2014. god., u dijelu kojim je odbijen tada protutužbeni zahtjev, sada tužbeni zahtjev tužitelja, te u odluci o troškovima postupka, i u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o korištenju stana br. … od 08. studenog 1967 god., potvrde o uplati poštanske uputnice od 13. listopada 2010 god., omota preporučene poštanske pošiljke od 05. studenog 2010 god., omota preporučene pošiljke S. G. S. od 22.

rujna 2010 god., obavijesti G. S., S. za imovinsko-pravne poslove i gospodarenje gradskim resursima odsjek za poslovni prostor i poslove stanovanja od 17. rujna 2010 god., izračuna mjesečne zaštićene najamnine na dan 17. rujna 2010 god., G. S., S. za imovinsko-pravne poslove i gospodarenje gradskim resursima, potvrde o primitku pošiljke od 05. studenog 2010 god., zahtjev tužitelja- protutuženika pod 1-pod 4 sa potvrdom o primitku pošiljke od 05. studenog 2010 god., nacrta ugovora o najmu stana (sa zaštićenom najamninom) od 29. rujna 2010 god., povratnice-obavijesti o prijamu/uručenju od 15. listopada 2010 god., zahtjeva tužitelja-protutuženika pod 1-pod 4 od 13. listopada 2010 god., povijesnog izvatka iz zemljišne knjige br. S.I.3773 od 01. ožujka 2010 god., obavijesti P. S.- dalmatinska, S. upravnih inspekcijskih i poslova civilne zaštite od 10. lipnja 2010 god., pet uvjerenja o prebivalištu P. S.-dalmatinska od 08. lipnja 2010 god., obavijesti pun. tuženika-protutužitelja od 25. listopada 2010 god., S. lista ureda državne uprave u S.-dalmatinskoj županiji, M. ured S. od 16. veljače 2012 god., prijedloga za ovrhu zaprimljenog kod ovog suda pod posl. br. O.- 5926/12 dana 27. rujna 2012 god., rješenja o ovrsi ovog suda posl. br. O.-5926/12 od 19. listopada 2012 god., rješenja ovog suda posl. br. O.-5926/12 od 07. veljače 2013 god., povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za čest.zgr. 3904 br. S.I. 9055/10 od 30. ožujka 2010 god., rješenja Ž. suda u S. br. G.-O.-1414/13 od

12. rujna 2013 god., rješenja Ž. suda u S. br. G.-1232/13 od 31.

listopada 2013 god., presudu V. suda br. R.-36/09-2 od 15. veljače 2012

god., br. R.-1080/08-2 od 19. listopada 2011 god., i br. R.-1158/10-2 od 31. kolovoza 2011 god., potvrde o prebivalištu od 07. svibnja 2010 god., obavijest P. uprave, područni ured- I. S. od 15. travnja 2014 god., pravnog stajališta sadržanog u odluci V. suda R. br. R.-1500/89 od 10. siječnja 1990 god., presude ovog suda posl. br. I. P.-2275/05 od 23. ožujka 2010 god., presude Ž. suda u S. br. G.-38/11 od 14. rujna 2011 god., te se spisa predmeta ovog suda posl. br. P.-1820/10, O.-4744/13 (ex O.-5926/12 i O-739/11).

Tijekom ponovno provedenog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao spis predmeta ovog suda posl. br. O.-4744/13 (ex. O.-5926/12) i P.-1820/10, O. M. financija, P. uprave K.. …, U.. br. … od 07. travnja 2022. god., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 16.

srpnja 2008. god., Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 28. studenog 2017. god., Tabularnu izjavu od 28. studenog 2017. god., Izvadak iz zemljišne knjige ovog suda – neslužbena kopija sa stanjem na dan 17.03. 2022. god., Zapisnik ovog suda posl. br. O.-4744/13 od 22. svibnja 2017. god., I. iz zapisnika V. suda

R. H. br. S.-I.-16/2021-5 od 01. ožujka 2021. god., i P.

Ž. suda u S. posl. br. G.-915/2020-2 od 25. listopada 2021. godine.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Kako je već navedeno, presudom ovog suda posl. br. P.-189/13 od 19. rujna 2014. god., odbijen je kao neosnovan prvotni tužbeni zahtjev sada tuženika pod 1 – pod 4, radi donošenja odluke koja zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom (toč. I izreke), kao i tada protutužbeni zahtjev, a sada tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate na ime naknade štete i svih koristi koje su tuženici pod 1 –pod 4 ostvarili za vrijeme posjedovanja predmetnog stana u periodu od 16. srpnja 2008. god., do 28. veljače 2014. godine (toč. II izreke), te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (toč. III izreke).

U odnosu na tada protutužbeni zahtjev, a sada tužbeni zahtjev tužitelja, radi isplate iz osnova naknade štete na ime izgubljene dobiti u visini prosječne tržišne najamnine za predmetni stan tijekom spornog razdoblja, ovaj sud je tada cijenio kako valja primijetiti da tužitelj tijekom postupka ističe kako se dostava navedenog rješenja o ovrsi tuženiku pod 1 Ž. G., nije mogla izvršiti na adresi u S., O., uslijed čega je istome u ovršnom postupku postavljen privremeni zastupnik, te da

navedena okolnost upućuje na zaključak kako tuženici pod 1-pod 4 ne borave u predmetnom stanu, a što samu tužbu čini apsurdnom. Tužitelj ističe i to da je pravni prednik tuženika pod 1 pok. Z. G. za vrijeme trajanja navodnog stanarskog prava, bio suvlasnik nekretnine označene kao čest.zem. 771/4 upisane u Z.U. 11278, K.O. S., a koja okolnost anulira mogućnost egzistiranja stanarskog prava na koje se pozivaju tuženici pod 1-pod 4. Međutim, i pored toga u podnesku od 28. veljače 2014. god., tužitelj navodi kako među strankama nije sporno da upravo tuženici pod 1 - pod 4 koriste predmetni stan.

Nadalje je ovaj sud tada cijenio da tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje niti jednog dokaza na okolnost da su upravo tuženici pod 1 – pod 4 tijekom spornog razdoblja koristili predmetni stan za stanovanje, a niti je predložio izvođenje ijednog dokaza na okolnost da je predmetni stan kupio upravo u namjeri da ga izdaje trećim osobama u najam, i na taj način ostvaruje dobit u visini tržišne najamnine za predmetni stan, odnosno na okolnost da bi redovitim tijekom stvari u slučaju da je kao vlasnik bio i u posjedu predmetnog stana, tijekom spornog razdoblja ostvarivao dobit u visini tržišne najamnine za predmetni stan.

Radi naprijed navedenog, ovaj sud je odbio kao neosnovan i protutužbeni zahtjev, a sada tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iz osnova naknade štete na ime izgubljene dobiti u visini prosječne tržišne najamnine za predmetni stan tijekom spornog razdoblja.

Kako je već navedeno, presudom Ž. suda u S. posl. br. G.-

323/2015 od 10. studenog 2016. god., odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda ovog suda posl. br. P.-189/13 od 19. rujna 2014. godine.

U obrazloženju odluke drugostupanjskog suda se između ostalog, navodi da je ovaj sud valjano odbio – tada protutužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio isplatu naknade štete i svih koristi koju su tuženici ostvarili za vrijeme posjedovanja predmetnog stana u periodu od 16. srpnja 2008. god., kada je isti poslao vlasnik tog stana do 28. veljače 2014. godine.

Prema odredbi članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZV), nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati stvar vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

Prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužitelja po ovom osnovu jer da "tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje niti jednog dokaza na okolnost da su upravo tuženici pod 1 - 4., tijekom spornog razdoblja koristili predmetni stan za stanovanje, a niti je predložio izvođenje i jednog dokaza na okolnost da je predmetni stan kupio upravo u namjeri da ga izdaje trećim osobama u najam i na taj način ostvaruje dobit u visini tržišne najamnine za predmetni stan, odnosno na okolnost da bi redovitim tijekom stvari u slučaju da je kao vlasnik bio i u posjedu predmetnog stana, tijekom spornog razdoblja ostvarivao dobit u visini tržišne najamnine za predmetni stan" koju traži tužbom.

Tijekom postupka, a imajući u vidu rezultate parničnog postupka na iseljenje prednika tuženika, kada je sud donio presudu zbog ogluhe, iako je utvrđeno da adresatu te tužbe ista nikad osobno nije dostavljena na adresi spornog stana, kao ni članovima njegovog obiteljskog domaćinstva; kod činjenice da u ovršnom postupku tuženiku pod 1. Ž. G. kao pravnom slijedniku tuženika u parničnom postupku u kojem je donijeta presuda zbog ogluhe kao ovršna isprava, rješenje o ovrsi nije moglo biti dostavljeno na adresi spornog stana, već mu je bio stavljen privremeni zastupnik, sud je došao do navedenog zaključka koji je naprijed citiran. Istina je, da se u spisu nalaze i potvrde o prebivalištu tuženika na adresi spornog stana na koji upire tužitelj u žalbi, ali te potvrde su dokaz koje je sud cijenio na način kako to nalažu odredbe iz članka 8. ZPP-a, i koje iako predstavljaju javnu ispravu su pravomoćnim odlukama suda u ovršnom i u parničnom postupku o kojima je bila naprijed riječi, ukazale na postojanje suprotne činjenice, a to je da, navedeni nisu boravili u predmetnom stanu. Stoga je prihvatiti utvrđenje i zaključak suda prvog stupnja jer isti proizlazi iz provedenih dokaza u kojima su utemeljeni, pa se i tužitelj radi suvišnog ponavljanja upućuje na razloge pobijane presude. Stoga, dakle kako nije sa uspjehom dokazano da bi tuženici bili nepošteni posjednici predmetnog stana, odnosno nije dokazana korist koju bi imali za vrijeme svojega posjedovanja, kao i ona korist koju bi ta stvar dala da nije došlo do njenog zanemarenja, to je valjano primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tada protutužbeni zahtjev. Kako je već navedeno, rješenjem V. suda R. H. posl. br. R.-2099/2017-2 od 13. travnja 2021. god., prihvaćena je revizija tužitelja i ukinuta presuda Ž. suda u S. posl. br. G.-323/2015 od 10. studenog 2016.

god., i presuda ovog suda posl. br. P.-189/13 od 19. rujna 2014. god., u dijelu kojim je odbijen tada protutužbeni zahtjev, sada tužbeni zahtjev tužitelja, te u odluci o troškovima postupka, i u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

U obrazloženju odluke revizijskog suda se između ostalog, navodi da je drugostupanjskom presudom potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženicima da mu solidarno isplate iznos 167.500,00 kn s osnova koristi ostvarene korištenjem stana u S., O. u razdoblju od 16.

srpnja 2008. do 28. veljače 2014. god, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

"Da li je za vlasnika a neposjednika stana, imajući u vidu odredbu čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, od odlučnog značaja za osnovanost zahtjeva na naknadu štete i koristi od nepoštenog posjednika dokazati sljedeće činjenice – a) da li je tužitelj vlasnik stana, b) jesu li tuženici nepošteni posjednici, c) je li tužitelju nastala šteta, odnosno jesu li tuženici ostvarili korist od nepoštenog posjeda, d) kolika je visina takove štete, odnosno koristi – ili je pak dužan dokazivati da je stan stekao s namjerom da ga iznajmljuje trećim osobama."

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da o tom pravnom pitanju u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1080/08-2 od 19. listopada 2011. i Rev 933/00-2 od 29. siječnja 2002. je izraženo pravno shvaćanje suprotno onom u pobijanoj presudi.

Predloženo je preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno u tom dijelu ukidanje obje nižestupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude, a kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu određena je visinom tog iznosa: 167.500,00 kn, a koji dakle ne ispunjava pretpostavke iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 67. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Pitanjem postavljenim u reviziji tužitelj problematizira pravilnost nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa na ime nemogućnosti korištenja stana u utuženom razdoblju, uz izraženo pravno shvaćanje da tužitelj nije dokazao da su tuženici u spornom razdoblju stanovali u predmetnom stanu, odnosno da je tužitelj taj stan kupio s namjerom da ga iznajmljuje u cilju ostvarivanja dobiti u vidu tržišne najamnine za taj stan.

Takvom pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova revident suprotstavlja pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u prethodno navedenim odlukama broj Rev 1080/08-2 od 19. listopada 2011. i Rev 933/00-2 od 29. siječnja 2002. godine.

U presudi Rev 1080/08-2 od 19. listopada 2011., a predmet koje je bio zahtjev vlasnika za naknadu im štete zbog nemogućnosti korištenja prostora kojeg je neovlašteno držao tuženik, V. sud R. H. je polazeći od odredbe

čl. 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izrazio pravno shvaćanje da vlasnika pripada pravo na naknadu štete zbog nemogućnosti korištenja tog prostora dok je ovaj bio u posjedu tuženika.

U rješenju Rev 933/00-2 od 29. siječnja 2002., V. sud R. H. je izrazio pravno shvaćanje vezano za utjecaj istaknutog prigovora na pravo retencije vezano za predaju stvari vlasniku, zbog čega ovaj sud ocjenjuje da ta odluka pitanju zbog kojeg je ova revizija podnesena ne daje značaj važnosti.

Obzirom na prethodno navedeno, polazeći od pravnog pitanja zbog kojeg je ova revizija podnesena, kao i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi Rev 1080/08-2 od 19. listopada 2011., ocjena je ovog suda da su ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost ove revizije, jer pravno shvaćanje iz nižestupanjskih presuda odstupa od izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u toj odluci.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim smatrajući da je na njemu bio teret dokazati da bi u spornom razdoblju korištenjem spornog stana ostvario određenu korist.

Takvo pravno shvaćanje posljedica je pogrešnog tumačenja i primjene odredbe čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP). Tom odredbom propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

Dakle prema citiranoj odredbi nepošteni posjednik tuđe stvari mora vlasniku nadoknaditi i sve koristi koje je imao za vrijeme dok ju je posjedovao.

U smislu prednjeg, za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja nije odlučno bi li on i na koji način kao vlasnik koristio predmetni stan u spornom razdoblju, već koje su koristi u tom razdoblju tuženici odnosno prethodno njihov pravni prednik, kao nepošteni korisnici tog stana ostvarili njegovim korištenjem i posjedovanjem u spornom razdoblju.

Kako su zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskih sudova u tumačenju odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP, izostala odlučna utvrđenja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, to je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP- a, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi sa odredbom čl. 82. ZID ZPP, primjenjuje na ovaj spor, trebalo u pobijanom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U nastavljenom postupku prvostupanjski sud će polazeći od upute u ovom ukidnom rješenju raspraviti sporna pitanja na koja je ukazano te donijeti novu zakonitu presudu. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Tijekom ponovno provedenog postupka na raspravnom ročištu dana 17. ožujka 2022. god., tužitelj je predložio od Porezne uprave pribaviti podatak o tome kolika je tržišna vrijednost, odnosno iznos najamnine nekretnine u periodu od 2008.- 2014. god., približno iste površine na približno istoj lokaciji, a sve kako bi se na nedvojbeni način utvrdila korist koju su tuženici stekli kao nepošteni posjednici u smislu odredbe čl. 165 ZOV-a. Ukoliko Porezna uprava ne dostavi potrebne podatke, predlaže provesti vještačenje po vještaku procjenitelju, a opreza radi predlaže provesti i dokaz knjigovodstveno - financijskim vještačenjem na okolnost visine najamnine, a sve za period od 2008. do 2014. god., kao i pribaviti spis pos.br. O.- 4744/13, iz kojeg će biti razvidno da su tuženici živjeli u predmetnom stanu.

Tuženici pod 1–pod 4 na istom ročištu navode da se poštenje posjeda predmnijeva, a da tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženici bili nepošteni posjednici, kao što nije dokazao niti od kada bi oni bili nepošteni posjednici. Nadalje predlažu da se pribavi ovosudni spis posl.br. O.-4744/13, a na okolnost da tuženici nisu bili nepošteni posjednici. Također ističu i prigovor zastare na potraživanje iz tužbe.

Na raspravnom ročištu dana 27. svibnja 2022. god., tuženici pod 1 – pod 4 ponovno ističu da je predmetna nekretnina kao i sama činjenica iseljenja odnosno donošenja presude uslijedila zbog ogluhe, upravo zbog toga što je zaštićeni najmoprimac u to vrijeme bolovao i preminuo do raka gušterače.

Nadalje navode da je upravo iz tog razloga evidentno da su prebivali u navedenom stanu, i imali posjed u pravom smislu riječi, te je to bio njihov jedini dom, pa su izlišni navodi revizijske odluke o koristi koju su ostvarili, kao i pribava podataka od strane Porezne uprave glede najamnine. U smislu pravičnosti i javnog interesa zasigurno nije da osobe čiji je to jedini dom u kojem imaju status zaštićenih najmoprimaca, a koji su izgubili iz formalnih razloga radi smrti jedne osobe, da sada to bude ujedno i osnov predmetne tužbe u smislu naknade štete i to onog vlasnika koji je stekao predmetnu nekretninu sa spoznajom da u istoj živi zaštićeni najmoprimac.

Tužitelj je na istom ročištu prigovorio svim navodima tuženika ističući da je u ovom postupku bitno utvrditi jesu li tuženici bili nepošteni posjednici u smislu Zakona o vlasništvu.

Pregledom pribavljene O. M. financija, P. uprave K..

…, U.. br. … od 07. travnja 2022. god., utvrđeno je

da se u istoj navodi da je izvršenom pretragom baze podataka informacijskog sustava Porezne uprave utvrđeno da su na lokaciji (naziv ulice i naziv mjesta) evidentirane prijave najma/zakupa kako slijedi;

-za stambeni prostor na lokaciji S., O. ulica, površine 60,00 m2,

najamnina iznosi 3.750,00 kn, odnosno 62,50 kn za m2,

-te za stambeni prostor S., O. ulica, površine 55,00 m2, najamnina iznosi 2.000,00 kn, odnosno 36,36 kn za m2.

Tužitelj u podnesku od 13. lipnja 2022. god., navodi da među strankama ne bi smjela biti sporna činjenica da predmetni stan kojim su se koristili tuženici (kao nepošteni posjednici) ima površinu od 77,20 m2. To pogotovo imajući u vidu da su tuženici u svom tužbenom zahtjevu uperenom na donošenje presude kojom se nadomješta ugovor o najmu stana – iskazivali upravo površinu od 77,20 m2.

Tužitelj ističe kako iz očitovanja M. financija-P. uprave, K.: …, U.: … od dana 07.04.2022. g., proizlazi kako

nesporna i najmanja cijena najma usporedne nekretnine iznosi 36,63 kn/m2.

Imajući u vidu da predmetni stan ima površinu od 77,20 m2, to bi u konkretnom cijena najma tog stana (koju tuženici nisu plaćali i time za sebe ostvarili korist kao nepošteni posjednici u smislu odredbe čl.165. ZV) iznosila 2.806,99 kn mjesečno (77,20 x 36,36 = 2.806,99).

Sukladno tome, tužitelj navodi da uređuje tužbeni zahtjev na način da je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, te predložio sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.

U podnesku od 21. lipnja 2022. god., tuženici pod 1 – pod 4 navode da se predmetni postupak vodi temeljem revizije V. suda R. H.

(dalje:V.), posl.br. R.-2099/2017-2 od dana 13. travnja 2021.godine. Navode da je zauzeti stav u navedenoj reviziji glede osnovanosti prava na isplatu, a sve vezano uz točku 13. obrazloženja, u cijelosti u suprotnosti sa zauzetim stavom druge sjednice građanskog odjela VSRH (2/21) održane dana 1. ožujka 2021.g., sve pod posl.br. S.-I.-16/2021-5, a koji stav je već implementiran u odluke sudova, pa tako i u odluku Ž. suda u S., pod brojem G.-915/2020-2 od 25. listopada 2021. godine.

Nesporna je činjenica da je tužitelj-protutuženik podnio predmetnu tužbu u kojoj traži isplatu iznosa od 167.500,00 kn, i to iz osnova koristi ostvarene korištenjem stana u S. za razdoblje od 16.srpnja 2008. g., do 28. veljače 2014.godine. Ovakav tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan jer isti ni u kom slučaju (premda vlasnik) nema pravne osnove (sukladno prednje navedenom) tražiti naknadu jer su tuženici upravo u tom razdoblju bili pošteni posjednici.

Naprijed navedenu tvrdnju dokazuju činjenicom da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine 16. srpnja 2008. g., na način da je od prednika vlasnika g. Z. A. - koji je nekretninu kupio od prednika kojemu je ovaj stan bio nacionaliziran, pa vraćen, ali sa neriješenim pitanjem vezanim uz najmoprimce koji su se nalazili u predmetnom stanu. Pod najmoprimcima koji su se nalazili u stanu, prvenstveno misle na sada pok. nositelja stanarskog prava g. Z. G..

Štoviše, niti Z. A., niti Š. L. nikada nisu bili u posjedu stana,

niti su prilikom kupnje nekretnine ikada prethodno obišli ili u nju ušli. Predmetnu nekretninu kupili su sa tzv. teretom, odnosno sa osobama koje su se nalazile u tom stanu i koje su temeljem valjanog ugovora upravo taj stan dobili na korištenje i za to plaćali naknadu.

Naime, uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnine između Z. A. i

Š. L. ovdje tužitelja, evidentno je da isti nema nijednu odredbu o posjedu,

kao niti o uvođenju u posjed. Štoviše, u konkretnom slučaju ovaj ugovor mogao je biti u pravnom prometu, ali je primjerice, trebao biti sačinjen u formi javnobilježničkog akta, a nije...što mu daje mogućnost pobojnosti.

Nadalje, nesporna je činjenica da je pok. Z. G. koristio predmetni

stan temeljem ugovora o korištenju stana od dana 8.studenog 1967. g., a koji ugovor je bio sklopljen na neodređeno vrijeme. Nesporna je i činjenica da je Z. G.

preminuo dana 22. prosinca 2010. godine. Njegova smrt nastupila je kao posljedica oboljenja od leukemije, zbog čega je isti dugotrajno boravio u bolnici, te nikada nije zaprimio tužbu, niti poziv suda da da odgovor na tužbu. Uslijedilo je to da je tužbeni zahtjev presudom zbog ogluhe usvojen u cijelosti, te je predmetna presuda postala pravomoćna na oglasnoj ploči suda.

U konkretnom slučaju presuda zbog ogluhe u odnosu na sada pok. Z. G. donesena je 20. kolovoza 2010. g., a u kom žalbenom roku je umro Z.

G.. Uslijed navedenog, tek je dana 10. studenog 2011. g., pokrenut postupak u odnosu na Ž. G. da kao nasljednik preuzme prekinuti postupak, te je isti

21. veljače 2012. g., zaprimio obavijest (od 14. veljače 2012.g.) kojom se obavještava da su navedena pismena istaknuta na oglasnoj ploči suda, te da je došlo do pravomoćnosti presude i rješenja.

Dakle, po svim navedenim saznanjima, nesporno proizlazi da je tuženik Ž. G., saznao za postupak najranije dana 21. veljače 2012. g., te je upravo temeljem tog saznanja isti i pokrenuo postupak. Konkretno podnio je prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti presude zbog ogluhe u predmetnu naslovnog suda pod brojem P.-1820/10, a koji prijedlog je ovaj sud u ovom predmetu odbio, i to dana 25. travnja 2017.godine. U odnosu na navedeno rješenje Ž. G. je 17.svibnja 2017. g., izjavio žalbu na pobijano rješenje, a po kojoj žalbi još nije odlučeno.

Slijedom svega navedenog, evidentno je da su tuženici bili pošteni posjednici za čitavo vrijeme na koje se odnosi tužbeni zahtjev.

Štoviše, uvidom u ovršni spis naslovnog suda posl. br. O.-4744/2013 (ex O.- 5926/2012), razvidno je da je (ovrhovoditelj) Š. L. dana 27.rujna 2012. g., podnio ovom sudu ovršni prijedlog protiv (ovršenika) Ž. G., a radi

donošenja rješenja o iseljenju ovršenika iz predmetnog stana i predaji predmetnog stana slobodnog od osoba i stvari u materijalni i zakoniti posjed ovrhovoditelju, te da je ovaj sud donio rješenje o ovrsi posl.br. O.-5926/12 od 19. listopada 2012. g., kojim je odredio predloženu ovrhu.

Naprijed navedeno rješenje postalo je pravomoćno dana 12. rujna 2013.godine. S tim da je bitno napomenuti kako je status ovršenika u navedenom predmetu Ž. G. stekao isključivo iz osnova nasljeđivanja pok. Z.

G., dok se to nipošto nije odnosilo na ostale tuženike u ovom predmetu.

No, svakako tužitelj Š. L. nikada nije podnio tužbu za predaju u posjed predmetnog stana u odnosu na tužene Ž. G. i dr., stoga je predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

Na raspravnom ročištu dana 13. srpnja 2022. god., tužitelj navodi da su svi navodi iz zadnjeg podneska protivne strane promašeni i neosnovani, te uostalom ne predstavljaju sami za sebe bilo kakvu novu činjenicu koju bi trebalo utvrđivati. Predlažio je zaključiti glavnu raspravu i donijeti odluku.

Tuženici pod 1 – pod 4 na istom ročištu navode da se protive preinaci tužbe iz podneska od 13. lipnja 2022. g., a iz razloga što je ista poduzeta sukladno očitovanju Porezne uprave, a iz tog kojega nije razvidno apsolutno na koji se period odnose podaci vezani uz cijenu najma. Obzirom na naznačene cijene jasno je da je riječ o aktualnim cijenama po m2 za 2022. god., a ne o cijenama za utuženi period od 2008. god., - 2014. godine. Također ukazuju na apsurd iz ovog podneska, a obzirom na navedene cijene najma za dvije nekretnine kod kojih postoji razlika od 5 m2, te je apsurdno da je zbog tih 5 m2 razlika u cijeni 1.750,00 kn. Ponovno ističu da tužitelj ničim nije dokazao nepoštenje posjeda tuženika.

Slijedom svega navedenog, valja primijetiti da među strankama nije sporno da je pravni prednik tuženika pod 1 pok. Z. G. koristio predmetni stan na temelju sklopljenog i priloženog U. o korištenju stana od 08. studenog 1967. god., sklopljenog između pravnog prednika tuženika pod 1 pok. Z. G. i

P. za izgradnju S.-S., M. šetalište, kao organizacije za

gospodarenje stambenim zgradama u društvenom vlasništvu, i to sve do svoje smrti dana 22. prosinca 2010. godine.

P. priloženih U. o prebivalištu P.U. S.-dalmatinske od

08.lipnja 2010. god., utvrđeno je da je pok. Z. G. imao prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana u S., O., još od 09. lipnja 1955.

god., da tuženik pod 1 Ž. G. ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetnog stana u S., O., još od 29. lipnja 1973. god., tužena pod 2

V. G., još od 24. ožujka 1982. god., tuženik pod 3 M. G., još od 28.

travnja 1983. god., i tužena pod 4 K. G., još od 09. kolovoza 1993. godine.

Ovaj sud stoga ne dvoji da je pok. Z. G. koristio predmetni stan još od 1955. god., da je tuženik pod 1 rođen 1955. god., koristio predmetni stan od rođenja 1955. god., a potom nakon svoje punoljetnosti prijavio i prebivalište na adresi predmetnog stana tijekom 1973. god., da je tužena pod 2, koristila predmetni stan od sklapanja braka sa tuženikom pod 1 tijekom 1982. god., da je tuženik pod 3, koristio predmetni stan od rođenja tijekom 1983. god., te da je tužena pod 4 K. G.,

koristila predmetni stan od rođenja tijekom 1993. godine.

Prema tvrdnjama samog tužitelja na kojima temelji predmetni tužbeni zahtjev, pravni prednik tuženika pod 1 pok. Z. G., kao i tuženici pod 1 – pod 4,

nepošteni su posjednici predmetnog stana još od svojega useljenja u predmetni stan na adresi u S., O..

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 215 st. 1, da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

U odredbama čl. 227 ZOO-a, propisano je da pravo iz kojega proistječu povremene tražbine zastarijeva za pet godina, računajući od dospjelosti najstarije neispunjene tražbine (st. 1). Kad zastari pravo iz kojega proistječu povremene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare (st. 2).

Nema nikakve dvojbe da citirane odredbe čl. 215 st. 1 i čl. 227 st. 1 i st. 2 ZOO-a, obvezuju svagdašnjeg vlasnika predmetnog stana.

U konkretnom slučaju najstarija mjesečna tržišna najamnina za predmetni stan u odnosu na tuženika pod 1, dospjela je za isplatu tijekom 1955. god., u odnosu na tuženu pod 2, dospjela je za isplatu tijekom 1982. god., u odnosu na tuženika pod 3, dospjela je za isplatu tijekom 1983. god., a u odnosu na tuženu pod 4, dospjela je za isplatu tijekom 1993. god., dok je tužitelj istaknuo predmetni, tada protutužbeni, a sada tužbeni zahtjev radi isplate na ime naknade štete i svih koristi koje su tuženici pod 1 – pod 4 ostvarili za vrijeme posjedovanja predmetnog stana u periodu od 16. srpnja 2008. g., do 02. listopada 2017.g., tek po proteku zastarnog roka od pet godina, i to svojim pisanim podneskom od 28. veljače 2014 godine.

Slijedom navedenog, tuženici pod 1 – pod 4, tijekom postupka osnovano ističu prigovor zastare predmetne tražbine, pa je vodeći računa o zastari samog prava iz kojega proistječe predmetna povremena tražbina tužitelja na ime naknade štete i svih koristi koje su tuženici pod 1 – pod 4 ostvarili za vrijeme posjedovanja predmetnog stana u visini tržišne mjesečne najamnine za predmetni stan u iznosu od 2.806,99 kn za razdoblje od 16. srpnja 2008. god., pa do 02. listopada 2017. god., sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog mjesečnog iznosa 15-tog dana u mjesecu za protekli mjesec, pa do isplate, tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 i 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Pregledom spisa predmeta je utvrđeno da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, i to zatražene izdatke za sudske pristojbe, i zastupanje po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Obzirom da su parnične stranke imale približno iste parnične troškove tj. izdatke učinjene u tijeku i u povodu postupka, te obzirom na podjednak ne/uspjeh stranaka u parnici, valjalo je donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

U Splitu, 28. listopada 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu u S., putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1 – pod 4