Poslovni broj: 15 UsI-1238/22-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. R., OIB: …, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva

Lj.-V. & P. d.o.o., sa sjedištem u S., , protiv

tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, radi prisiljavanja na obustavu građenja izricanjem novčane kazne, nakon javne i usmene rasprave zaključene 20. listopada 2022. godine u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 28. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u Splitu, KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-76 od 29. travnja 2022. godine, te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 1. lipnja 2022. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-76 od 29. travnja 2022. godine, tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi zbog povrede pravila upravnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te nepravilne primjene materijalnog prava, nakon čega reproducira izreku osporenog rješenja, pa ističe kako je tuženik već u dva navrata tužitelju iz identičnog pravnog temelja izrekao novčanu kaznu u iznosu od po 80.000,00 kuna, protiv kojih rješenja tužitelj da je pokrenuo upravne sporove koji se pred ovim sudom vode pod poslovnim brojevima: Uslgr- 342/20 i Usl-2184/21, a također tužitelju prije donošenja osporenog rješenja da su izrečene još jedna novčana kazna od 80.000,00 kuna te jedna od 100.000,00 kuna,

protiv kojih rješenja isto tako da je pokrenuo upravne sporove, što pak znači da je tužitelju do sada izrečeno ukupno 440.000,00 kuna novčanih kazni. Osporeno rješenje da je nezakonito jer zapisnik sastavljen na licu mjesta dana 30. lipnja 2020. predstavlja knjiški primjer nezakonitog dokaza kojeg treba izdvojiti iz spisa. Naime, nezakoniti dokazi su dokazi pribavljeni povredom odredaba postupka. Kao što to proizlazi iz obrazloženja osporenog upravnog akta, isto se temelji na nezakonitom dokazu, tj. na zapisniku o obavljenom inspekcijskom pregledu od dana 19. travnja 2022. godine. Ujedno, ovdje da je bilo nužno prekinuti postupak, a do pravomoćnog okončanja postupka izdavanja rješenja o izvedenom stanju jer kod Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostave T., da je u tijeku postupak Klasa: UP/I- 361-02/18-09/0270, Urbroj: 2181/1-11-08/14-20-0005, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, u kojem da je podnesen prijedlog radi odgode izvršenja rješenja do okončanja tog postupka, no bez obzira na to tuženik da donosi rješenje kojim tužitelja kažnjava novčanom kaznom od 100.000,00 kuna, a provođenjem istog tužitelju da će se onemogućiti normalan život, jer će mu biti blokirani računi. Donošenje rješenja kojim će se odrediti odgodni učinak sud neće postupati suprotno javnom interesu jer tužitelj samo želi odgodu postupanja dok se ne odluči o zakonitosti rješenja o uklanjanju, dok će u odnosu na tužitelja i njegovu obitelj donošenje rješenja o odgodnom učinku tužbe značiti otklanjanje nenadoknadive štete jer isti neće imat od čega živjeti, stoga navedenu štetu da neće nikada moći nadoknaditi. Tuženik da niti jednom jedinom riječi ne obrazlaže zbog čega se izriče upravo novčana kazna od 100.000,00 kuna, iako da svaka kazna, bez obzira je li riječ o parničnom, kaznenom ili prekršajnom postupku treba biti obrazložena u osnovu i visini, zbog čega se izriče baš ta kazna, no očito da tuženik smatra kako može određivati kazne bez ikakvog obrazloženja. Tužitelj u odnosu na samo rješenje o uklanjanju ističe da je u postupnosti nezakonito jer stranci,

kao ni u ovom postupku, nije omogućeno da sudjeluje kod izvođenja dokaza. Naime, pravni prednik tužitelja M. V., podnio je još 14. lipnja 2018. zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, u kojem je tužitelju priznato svojstvo stranke u postupku, te u kojem da je u tijeku pribavljanje snimki nastalih prije 22. lipnja 2011. godine, koji da stoga još nije okončan. Potom tužitelj citira odredbu čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku, u svezi s kojom navodi kako iz provedenoga postupka je sasvim jasno kako stranci nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama, okolnostima ili pravnim pitanjima koje su od važnosti za rješavanje ove pravne stvari, a riječ je o postupanju na licu mjesta od 19. travnja 2022. Nakon donošenja odluke tuženika stranka u postupku nije na bilo koji način obavještena o provođenju daljnjih radnji. Tuženik je proveo dokaznu radnju, očevida na licu mjesta, bez da je stranku na bilo koji način obavijestio o izvođenju dokaza u postupku. Tuženik da je na takav način povrijedio prava stranke u sporu, onemogućio joj ravnopravan položaj u sporu s obzirom kako je odluku donio bez bilo kojeg dokaza u postupku, a isključivo na temelju utvrđenja samog tuženika, čime ju povrijeđeno načelo ravnopravnosti u postupku. Stranci da je onemogućeno sudjelovanje na očevidu na licu mjesta, da daje prijedloge, prigovore, sudjeluje u postupku uz stručne pomagače, da se provede očevid, što predstavlja povrede odredaba zakona i jednakosti stranka. Tužitelj se potom poziva na točku 5. odluke Ustavnog suda broj U-lII-3538/2017 od 18. travnja 2019. i točku 35. odluke istog suda broj: U-III-4336/2017 od 26. lipnja 2019., obje objavljene na www.usud.hr), u svezi kojih u bitnom napominje kako je tuženik nezakonitim provođenjem dokaza u postupku stavio stranke u neravnopravan položaj, kao i da je povrijeđeno načelo jednakosti oružja, razvijeno u praksi Ustavnog suda, kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje, koje omogućava pravičnu ravnotežu među strankama u procesnom smislu, dajući stranci razumnu mogućnost iznošenja i dokazivanja činjenica na način koji je ne stavlja u bitno lošiji procesni položaj u odnosu prema drugoj stranci u postupku. Također, tužitelj da prigovara sadržaju navedenog zapisnika u cijelosti jer sadržaj zapisnika ne odgovara stvarnom stanju na licu mjesta. Isto tako, tužitelj se poziva i na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2732/88 od 6. lipnja 1989., kao i na stajališta Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem tekstu: ESLJP) izražena u presudama Perić protiv Hrvatske (br. 34499/06, §§ 24. 125., presuda od 27. ožujka 2008., u odnosu na povredu članka

6. stavka 1. Konvencije) I LB INTERFINANZ A.G. protiv Hrvatske (br. 29549/04, presuda od 27. ožujka 2008.), prihvaćena u odlukama Ustavnog suda RH broj: U-III- 2182/2014 od 17. lipnja 2014., U-III-3874/2008 od 4. travnja 2012., U-Ill-4304/2011 od 15. listopada 2014., U-III-3516/2016 (odluka od 1. prosinca 2016.), na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Klauz protiv Hrvatske, odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojevima U-III-1201/18 od 4. srpnja 2019. i U-III-5989/13 od 9.veljače 2016., te na predmet Europskog suda za ljudska prava Korošec protiv Slovenije (presuda od 8. listopada 2015., zahtjev br. 77212/12). Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet mu vratiti na ponovni postupak, ujedno je predložio da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe, te konačno da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnom naveo kako osporava tužbene navode tužitelja jer da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, slijedom čega da tuženik ostaje u cijelosti kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3.U sporu je održana rasprava 20. listopada 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju je pristupila zamjenica opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenica opunomoćenik tužitelja u bitnom navela kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pri prijedlogu za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, kao i pri predloženim dokazima u tužbi, a konačno popisala je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak spora tužitelju u naznačenom iznosu.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5. Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da se od nadležnog Katastarskog ureda pribave i pregledaju snimke predmetnih građevina nastale prije 22. lipnja 2011., da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke, da se u svojstvu svjedoka saslušaju l. M. V., M. K., N. R. i M.V., te da se u ovom sporu u svojstvu stranke

sasluša tužitelj, sve to na okolnosti

precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza, imajući u vidu dokaze koje prileže spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu od strane tuženika, te spisu upravnog spora, posebice cijeneći predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja prisiljavanja na obustavu građenja izricanjem pete novčane kazne.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-22-76 od 29. travnja 2022. godine, točkom 1. se utvrđuje kako je rješenje istog tijela KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3- 20-10 od 20. srpnja 2020. godine, kojim je tužitelju kao investitoru naređeno u roku od 15 dana od zaprimanja tog rješenja uklanjanje građevina koje se grade na lokaciji U. D., O.G., na k.č. 1769/10, 1769/11, 1769/13 i 1769/14 k.o. O. izvan granica građevinskog područja bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole i kojim je utvrđeno da je postavljanjem službenog znaka na građevinu 2. srpnja 2020. obustavljeno građenje na predmetnim česticama postalo izvršno 13. kolovoza 2020., točkom 2. se utvrđuje kako je tužitelj nakon izrečene četvrte novčane kazne rješenjem KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-42 od 22. rujna 2021. godine kojim se sprječava daljnje građenje, nastavio s građenjem na k.č. 1769/10, 1769/11, 1769/13 i 1769/14 k.o. O., točkom 3. tužitelj se prisiljava na obustavu građenja na naznačenim česticama petom novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kn, točkom 4. se precizira kako je tužitelj izrečenu kaznu dužan platiti u roku od 8 dana od dana zaprimanja ovog rješenja, točkom 5. tužitelj se upozorava da u slučaju nastavka građenja na predmetnim česticama, da će se na obustavu građenja prisiljavati sljedećom novčanom kaznom, dok je točkom 6. tužitelj upozoren da će se izvršenje novčane obveze provesti sudskim putem ukoliko ne postupi sukladno točki 4. ovog rješenja, sve u bitnom iz razloga što je tuženik smatrao da su za donošenjem istog ispunjene pretpostavke propisane odredbama čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) te čl. 137. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09).

10.Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tuženik rješenjem KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. godine, točkom 1. tužitelju kao investitoru naredio u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklanjanje i to:

- iskopa maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 20 x 20 m, dubine cca 3 m, potpornog zida dužine cca 20 m, visine cca 2,50 m, temeljnih traka širine cca 1 m, max. tlocrtnih dimenzija cca 20 x 20 m, izvedenih uz sjeveroistočni rub parcele,

- građevine u središnjem dijelu parcele, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 55 x 28 m, koja se sastoji od podruma od armirano betonskih zidova debljine 20 cm, maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 17,80 x 22,5 m, visine cca 2,70 m, ab. podne ploče prizemlja maksimalnih tl. dim. cca 55 x 28 m, armirano betonskih zidova prizemlja debljine 20 cm, visine cca 4 m, te bazena tl. dim. cca 6 x 13 m,

- armirano betonskih potpornih zidova izvedenih južno od navedene građevine, i to potpornog zida uz istočni rub k.čest.zem. 1769/13 k.o. O., dužine cca 20 m,

visine cca 1 m, potpornog zida uz južni rub k.čest.zem. 1769/13 k.o. O., dužine cca 40 m, visine cca 1,20 m, potpornog zida uz istočni rub k.čest.zem. 1769/11 k.o. O.,

dužine cca 27 m, visine od cca 1,20 m do max. cca 3,00 m, te potpornog zida uz južni rub k.čest.zem. 1769/11 k.o. O., dužine cca 22 m, visine cca 3 m,

- građevine tlocrtnih dimenzija cca 4,50 m x 4,50 m, visine cca 3 m, koja se sastoji od armirano betonskih zidova debljine 20 cm, i armirano betonske krovne ploče debljine cca 15 cm, armirano betonskog zida dužine cca 4,30 m, visine cca 3 m, koji su izvedeni uz potporni zid uz južni rub k.čest.zem. 1769/11 k.o. O. , dok je točkom

3. tužitelj upozoren da će se na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja, odnosno izvođenja radova na predmetnim česticama ako nastavi graditi, odnosno izvoditi radove nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, te je predmetno rješenje prema dostavnici koja prileže spisu tužitelju putem njegovih opunomoćenika uredno dostavljeno 28. srpnja 2020., uslijed čega je to rješenje postalo izvršno.

11.Nadalje, nesporno je i da je tužitelj protiv naprijed citiranog rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. pokrenuo upravni spor, u kojem je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIgr-324/20-18 od 20. rujna 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-402/22-2 od 7. listopada 2022., što znači da je to rješenje ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

12.Također, nije sporno ni da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/20- 02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-19 od 29. srpnja 2020. godine odbijen zahtjev tužitelja za prekid postupka izvršenja inspekcijskog rješenja KLASA: UP/I-362- 02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. godine, protiv kojeg je tužitelj isto tako pokrenuo upravni spor, u kojem je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: Uslgr-343/20-6 od 3. prosinca 2020. godine, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem citiranog rješenja, protiv koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1486/21-2 od 16. srpnja 2021., što znači da je i to rješenje ne samo izvršno,

već da je isto i pravomoćno.

13.Isto tako nije prijeporno ni da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/20- 02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-42 od 22. rujna 2021. godine tužitelju izrečena četvrta novčana kazna kojim ga se sprječava na daljnje građenje, kao i da je to rješenje postalo izvršno 7. listopada 2021. Konačno, nesporno je i da je kontrolnim inspekcijskim pregledom od 19. travnja 2022. godine od strane višeg građevinskog inspektora utvrđeno da je tužitelj nastavio s izvođenjem građevinskih radova na predmetnoj lokaciji te da je od posljednjeg očevida obavljenog 2. ožujka 2022. tužitelj u potpunosti izveo armirano betonsku ploču iznad 1. kata, te izveo otvore na armirano betonskim zidovima sjevernog pročelja i na zidovima podrumske etaže, o čemu je sastavljen zapisnik, koji prileže spisu, kojem su priložene fotografije sačinjene na terenu, a koje čine sastavni dio zapisnika.

14.Međutim, među strankama se ukazuje prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje osporenog rješenja kojim se tužitelja prisiljava na obustavu građenja na predmetnim česticama petom novčanom kaznom,

kao i jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja, uslijed čega je sporna zakonitost akta tuženika u cijelosti.

15.Odredbom čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) propisano je da ako investitor odnosno vlasnik i/ili izvođač nastavi graditi nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, građevinski inspektor provodi sprječavanje daljnjeg građenja izricanjem novčanih kazni.

Potom, odredbom članka 142. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

Stavkom 2. da novčana kazna kojom se fizička osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem u iznosu do dvije prosječne godišnje bruto plaće ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Novčana kazna kojom se pravna osoba prisiljava na izvršenje izriče se rješenjem odgovornoj osobi te pravne osobe u iznosu do deset prosječnih godišnjih bruto plaća ostvarenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini. Žalba na rješenje o novčanoj kazni ne odgađa izvršenje rješenja.

Stavkom 3. da u slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze, izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno, novčana kazna može se izreći i više puta.

Stavkom 4. da se novčane kazne izvršavaju sukladno odredbama ovoga Zakona o izvršenju novčanih obveza.

16.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio rješenje kojim je između ostalog točkom 1. utvrđeno kako je rješenje istog tijela, KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03- 13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. godine postalo izvršno, točkom 2. kako je tužitelj nakon izrečene četvrte novčane kazne rješenjem KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-42 od 22. rujna 2021. godine kojim se sprječava daljnje građenje, nastavio s građenjem na k.č. 1769/10, 1769/11, 1769/13 i 1769/14 k.o. O., a točkom 3. se tužitelja prisiljava na obustavu građenja na naznačenim česticama petom novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 kn, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranim odredbama čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu te čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

17.Prvenstveno je za naglasiti, kako je u ovoj upravnoj stvari od odlučne važnosti da je rješenje tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02- 03-13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. godine postalo izvršno, što je nedvojbeno uzimajući u obzir da je predmetno rješenje prema dostavnici koja prileže spisu tužitelju putem opunomoćenika uredno dostavljeno 28. srpnja 2020. koju okolnost tužitelj ni ne spori. Također, od važnosti je i da je rješenje KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-12-01-21-42 od 22. rujna 2021. godine kojim se tužitelja sprječava na daljnje građenje izricanjem četvrte novčane kazne također postalo izvršno, što je isto tako nedvojbeno i koju okolnost tužitelj također ne spori, kao i da je on nakon toga nastavio s građenjem nakon donošenja citiranog rješenja na način što je od posljednjeg očevida obavljenog 2. ožujka 2022. tužitelj u potpunosti izveo armirano betonsku ploču iznad 1. kata, te izveo otvore na armirano betonskim zidovima sjevernog pročelja i na zidovima podrumske etaže, a što proizlazi iz zapisnika o kontrolnom inspekcijskom pregledu od 19. travnja 2022., koje isto tako prileže spisu, pa kako je nedvojbeno da je tužitelj u rješenju tuženika od 20. srpnja 2020. godine upozoren točkom 3. da će se na sprječavanje daljnjeg građenja prisiljavati novčanim kaznama do obustave građenja, odnosno izvođenja radova na predmetnim česticama ako nastavi graditi, odnosno izvoditi radove nakon zatvaranja gradilišta posebnim službenim znakom, te u rješenju od 22. rujna 2021. točkom 5. da u slučaju nastavka građenja na predmetnim česticama, da će se na obustavu građenja prisiljavati sljedećom novčanom kaznom, jasno je da su bile ispunjene sve zakonske pretpostavke da tuženik donese svoje rješenje od 29. travnja 2022. godine, kojim ga se prisiljava na obustavu građenja izricanjem pete novčane kazne u iznosu od 100.000,00 kuna.

18.Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe da njemu nije omogućeno sudjelovanje u upravnom postupku, što da je u suprotnosti s odredbom čl. 30. i čl. 52. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, za navesti je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neutemeljeni.

19.Naime, u svezi prethodno iznijetog prije svega za naglasiti je kako u smislu odredbe čl. 106. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18) građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora ako utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke, pa kako je dakle inspektor i samo rješenje o uklanjanju ovlašten donijeti bez saslušanja stranke, tim prije je ovlašten donijeti i rješenje kojim tužitelja prisiljava na obustavu građenja izricanjem novčane kazne, o kojoj situaciji se i radi u konkretnom slučaju, uslijed čega je jasno kako je građevinski inspektor bio ovlašten donijeti osporeno rješenje i bez saslušanja tužitelja jer se u predmetnoj upravnoj stvari navedeni Zakon primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), sve ovo tim prije što je u postupku bilo dostatno utvrditi da je nakon izvršnosti rješenja o uklanjanju, te rješenja kojim ga se prisiljava na obustavu građenja izricanjem četvrte novčane kazne, tužitelj nastavio s građenjem nakon postavljanja službenog znaka, koje činjenice tužitelj u tužbi uopće ne osporava.

20.Što se pak tiče tužbenih tvrdnji tužitelja kako u upravnom postupku činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno, što je po njegovom mišljenju u suprotnosti s odredbom čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, za kazati je kako iz spisa tuženika proizlazi upravo suprotno s obzirom da je činjenično stanje mjerodavno za donošenje osporenog rješenja pravilno i potpuno utvrđeno, ovo stoga što je u nespornim okolnostima i to da su rješenja o uklanjanju te o prisiljavanju na obustavu građenja izricanjem četvrte novčane kazne postala izvršna, nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije obustavio daljnje građenje nakon postavljanja službenog znaka na predmetnoj lokaciji, odnosno da je nastavio graditi, a što je sve utvrđeno prilikom kontrolnog inspekcijskog pregleda od 19. travnja 2022. obavljenog od strane više građevinske inspektorice o čemu je sastavljen zapisnik koji prileže spisu kada je predmetna gradnja fotografirana, te su fotografije sastavni dio ovog zapisnika, koja utvrđenja tužitelj niti ne osporava svojim tužbenim navodima, a koja su dostatna za donošenje rješenja u smislu odredbe čl. 119. st. 5. Zakona o Državnom inspektoratu.

21.U odnosu pak na tužbene prigovore u kojima tužitelj navodi kako je osporeno rješenje neadekvatno obrazloženo, koja okolnost po njegovom mišljenju utječe na zakonitost akta tuženika, za navesti je kako sud nalazi upravo suprotno, odnosno da je obrazloženje akta tuženika jasno, precizno i nedvojbeno u pogledu razloga zbog kojih je donijeto rješenje kojim se tužitelja prisiljava na obustavu građenja izricanjem pete novčane kazne, koji razlozi su u cijelosti prihvatljivi i ovom sudu, s tim da je za nadodati kako sud nalazi i da je obrazloženje rješenja u potpunosti sukladno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, uslijed čega nije došlo ni do povrede naznačene odredbe ZUP-a na štetu tužitelja.

22.Glede tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe razloge zbog kojih smatra da je i samo rješenje o uklanjanju od 20. srpnja 2020. nezakonito, kao i da je on protiv tog rješenja pred ovim sudom pokrenuo upravni spor koji da se vodi pod poslovnim brojem: UsIgr-324/20, za kazati je kako ove okolnosti nisu od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. S tim u vezi najprije je za navesti kako je nesporno da je tužitelj protiv rješenja o uklanjanju pokrenuo upravni spor u kojima je imao mogućnost osporavati zakonitost tog rješenja, međutim predmet ovog spora nije, niti može biti ocjena zakonitosti naznačenog rješenja, niti drugih rješenja koje tužitelj navodi u tužbi, već je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 29. travnja 2022., dakle onog kojim se tužitelja na obustavu građenja prisiljava izricanjem pete novčane kazne. Osim toga, za istaknuti je kako je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj: UsIgr-324/20-18 od 20. rujna 2021. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja o uklanjanju, protiv koje je tužitelj izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-402/22-2 od 7. listopada 2022., što znači da je to rješenje ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno, u kojim presudama su otklonjeni tužbeni prigovori tužitelja koji su se odnosili na zakonitost tog rješenja, pa se tužitelja upućuje na obrazloženje naznačenih presuda.

23.Također, u odnosu na okolnost koju tužitelj problematizira u tužbi i to da je u odnosu na spornu građevinu pokrenut postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju pred nadležnim tijelom, za naglasiti je kako niti ova okolnost ne utječe na zakonitost osporenog akta, to stoga, što je upravo tužitelj ovlašten u smislu odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12, 143/13 i 65/17) podnijeti zahtjev za prekidom izvršenja rješenja o uklanjanju, ukoliko su ispunjene pretpostavke iz ove odredbe, dok na strani tuženika ne postoji obveza da provjerava je li u tijeku postupak legalizacije u odnosu na građevinu za koju je donijeto rješenje o uklanjanju, međutim to nije ni predmet ovog upravnog spora, pa okolnost da bi bio podnesen zahtjev za ozakonjenje konkretne građevine ničim ne utječe, niti može utjecati na zakonitost rješenja koje se osporava ovom tužbom, ovo posebice stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o izvršenju rješenja o uklanjanju,

već o rješenju kojim se tužitelja prisiljava na obustavu građenja izricanjem pete novčane kazne.

24.Ujedno, s prethodnim u vezi, iako to nije od nikakve važnosti za predmet ovog spora, za nadodati je kako spisu tuženika prileže rješenje KLASA: UP/I-362- 02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-19 od 29. srpnja 2020. godine kojim se odbija zahtjev tužitelja za prekid postupka izvršenja inspekcijskog rješenja KLASA: UP/I-362-02/20-02/00661, URBROJ: 443-02-03-13-01/3-20-10 od 20. srpnja 2020. godine, što pak znači da je tužitelj iskoristio mogućnost kakvu u vidu ima odredba čl. 42. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, te je tužitelj i protiv ovog rješenja pokrenuo upravni spor u kojem je ovaj sud presudom poslovni broj: Uslgr-343/20-6 od 3. prosinca 2020. godine odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem naznačenog rješenja od 29. srpnja 2020. godine, protiv koje je tužitelj također izjavio žalbu, koja je odbijena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1486/21-2 od 16. srpnja 2021., što znači da je i to rješenje ne samo izvršno, već da je isto i pravomoćno.

25.Isto tako, u cijelosti su bespredmetni tužbeni navodi tužitelja u kojima ističe kako zapisnik tuženika od 19. travnja 2022. predstavlja nezakonit dokaz pa da ga treba izdvojiti iz spisa, ovo iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o provođenju upravnog inspekcijskog postupka koji je prethodio upravnom sporu, kojeg je u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o Državnom inspektoratu sastavio viši građevinski inspektor, koji je pak sastavljen sukladno mjerodavnim odredbama Zakona o općem upravnom postupku i koji stoga u smislu odredbi mjerodavnog Zakona o općem upravnom postupku predstavlja zakonit dokaz.

26.U odnosu na tužbene navode u kojima tužitelj problematizira izrečenu visinu kazne, prije svega za kazati je kako je novčana kazna zakonito i pravilno izrečena u propisanoj visini s obzirom da je odredbom čl. 14.k Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj 46/20 i 80/20) propisano da se fizička osoba na izvršenje naredbe o obustavi daljnjeg građenja, donesene na temelju članka 119.

stavka 1., stavka 2. i stavka 7. Zakona, a provedene na temelju članka 119. stavka 3.

Zakona, kao izvršenik prisiljava novčanom kaznom treći put i svaki sljedeći put u iznosu od 100.000,00 kuna, pa kako se ovdje radi o izricanju pete novčane kazne, to je nedvojbeno da je ista pravilno i zakonito izrečena upravo u fiksnoj visini koju propisuje citirana odredba.

27.Zaključno, pozivanje tužitelja na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, isto tako je u cijelosti bespredmetno jer se radi o odlukama koje ni po čemu nisu primjenjive na predmetnu upravnu stvar, odnosno na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja prisiljava na obustavu građenja izricanjem pete novčane kazne, a o čijoj se zakonitosti sud u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude iscrpno očitovao.

28.Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužitelja i to kako u pogledu njegovih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

29.Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

30.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

31.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 26. stavka 1. ZUS-a propisano da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano, dok je odredbom stavka 2. istog članka propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa imajući u vidu da tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

32.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 28. listopada 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i točke 2. rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka , dok žalba protiv točke

1. rješenja nije dopuštena na temelju odredbe čl. 67. ZUS-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Lj.-

V. & P. d.o.o., sa sjedištem u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Građevinskoj inspekciji, Zagreb, Šubićeva 29, uz zapisnik od 20. listopada 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.

Rj./

- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.