Poslovni broj: UsI-264/22-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužitelja C.-b. d.o.o., Z., OIB: ..., kojega zastupa opunomoćenik D. D., odvjetnik u ZOU D. D., Ž. R. i S. M., Z., , protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, Z., radi utvrđivanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 21. listopada 2022. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. listopada 2022. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-320-02/15-01/113, URBROJ: 525-07/0154-21-2 od 13. prosinca 2021. godine.
II. Poništava se rješenje Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove u Čakovcu, Odjela za gospodarstvo, KLASA: UP/I-320-02/14-01/670, URBROJ: 2109-01-03-02-15-07 od 30. ožujka 2015. godine, i to u točki 1. izreke glede visine naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, iznad iznosa od 105.942,93 kn, tj. za iznos od 75.777,37 kn.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.606,25 kn/345,91 eura, a u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 28. siječnja 2022. godine protiv rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-320-02/15- 01/113, URBROJ: 525-07/0154-21-2 od 13. prosinca 2021. godine, kojim se odbija žalba na rješenje Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove u Čakovcu, Odjela za gospodarstvo, KLASA: UP/I-320-02/14-01/670, URBROJ: 2109-01-03-02-15-07 od 30. ožujka 2015. godine. Potonjim rješenjem je u točki 1. izreke tužitelju, kao investitoru izgradnje poslovne građevine za industrijsko pranje rublja u Č., Gospodarska zona Istok- sjeverni dio, na kč.br. 1700/30 pašnjak od 21685 m2 k.o. Č., određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 181.720,30 kn. U točki 2. izreke naveden je broj računa Državnog proračuna RH na koji se uplaćuje utvrđena naknada u točki 1. izreke, dok je prema točki 3. izreke stranka dužna predočiti dokaz Odjelu za gospodarstvo da je plaćena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja. Na iznos naknade koji nije plaćen u roku plaća se zakonska zatezna kamata.
2. Tužitelj navodi da pobijano rješenje nije moguće kritički preispitati, obzirom u svome obrazloženju ne daje odgovor na argumentirane pravne i činjenične navode kojima se pobijaju zaključci prvostupanjskog rješenja, već donosi odluku, kojom bez bilo kakvog upuštanja u pobijanje navoda žalbe na prvostupanjsko rješenje, proizvoljno zaključuje o neosnovanosti iznijetih navoda, iako je zakonska obveza tuženika da u svome obrazloženju odgovori na žalbene navode. Naime, tužitelj je kupio od Međimurske županije zemljište površine 21.685 m2, temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. travnja 2013. godine, po provedenom Javnom natječaju za prodaju nekretnina na području gospodarske zone „Poslovni park Međimurje". Radi se o nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama pri Općinskom sudu u Čakovcu u zk.ul.br. 4404 k.o. Č., i to z.k. čest. 1134/53/26 (kat. čest. 1700/29), u naravi pašnjak, površine 9.920 m2 i z.k. čest. 1134/53/27 (kat. čest. 1700/30), u naravi pašnjak, površine 11.765 m2, dok je kupoprodajna cijena iznosila 25,70 eur/m2, odnosno u protuvrijednosti kuna. Međimurska županija je prethodno stekla predmetne nekretnine od Republike Hrvatske na temelju Ugovora o prijenosu prava vlasništva, KLASA: 940-06/03-07/92, URBROJ: 50441-07 od 8. lipnja 2007. godine. Iz navedenog Ugovora o prijenosu prava vlasništva, ali i općepoznate činjenice, razvidno je da je na predmetnom zemljištu bila Vojarna „N. Š. Z." u Č., pa je u prethodnom postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer se u konkretnom slučaju ne radi o poljoprivrednom zemljištu u smislu odredbe članka 3. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, obzirom je na istome desetljećima bila vojarna sa izgrađenim zgradama, pripadajućim pomoćnim zgradama i drugim objektima isključivo vojne namjene, a ne poljoprivredno zemljište, koja činjenica je zasigurno poznata gotovo svakoj osobi u Č. i okolici. Sukladno Uredbi o vojnim građevinama, sve vojne građevine se evidentiraju u Katastar vojnih lokacija, dok podaci iz Katastra vojnih lokacija nisu javni, već tajni i klasificirani, pa se vojne građevine ne evidentiraju u područnim uredima za katastar, zbog čega je evidentna činjenica kako je Ured državne uprave u Međimurskoj županiji pogrešno zatražio podatke od javnog nadležnog Područnog ureda za katastar Č.. Zbog navedenog propusta, tužitelj smatra kako je pogrešno utvrđeno činjenično stanje da se u konkretnom slučaju radi o pašnjaku, obzirom se radi o bivšoj vojnoj građevini s vojnim poligonima, što je čak i općepoznata činjenica. Tužitelj posebno navodi kako je protekao prekluzivni rok za donošenje prvostupanjskog rješenja o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, koji je određen odredbom članka 23. stavka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 39/13.) i koji propisuje kako se rješenje o naknadi za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta donosi najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka potvrde glavnog projekta. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja, razvidna je činjenica kako je Ured državne uprave u Međimurskoj županiji, dana 11. travnja 2014. godine, zaprimio Potvrdu glavnog projekta od Odsjeka za provođenje dokumenata prostornog uređenja i izdavanja akata o gradnji G. Č., KLASA: 361- 03/13-01/31, URBROJ: 2109/2-05-02-14-11 od 4. travnja 2014. godine, dok je rješenje o naknadi za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta donijeto tek 30. ožujka 2015. godine, dakle, nakon proteka roka duljeg od godinu dana. Tuženik je pobijanim rješenjem, kao i prvostupanjskim rješenjem pogrešno utvrdio vrijednost nekretnine. Naime, odredbom članka 22. stavka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj: 39/13.), propisano je kako za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja, dok se visina naknade određuje u iznosu od 2,5% tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja. Porezna uprava, u svojem dopisu KLASA: 945- 02/14-01/29, URBROJ: 513-07-20-148/14-02, Uredu državne uprave u Međimurskoj županiji dostavila je podatak o tržišnoj vrijednosti građevinskog zemljišta u iznosu od 335,20 kn/m2. Tužitelj osporava ovakve podatke o vrijednosti zemljišta, posebice na njihovu paušalnost u odnosu na metodologiju i izračun, prvenstveno jer ne postoje informacije na koji način i kojom metodom se došlo do utvrđenja takve vrijednosti nekretnine, što upućuje na površnost i nezakonitost odlučivanja prilikom donošenja pobijanog rješenja, ali i prvostupanjskog rješenja. Nesporna je činjenica da je tužitelj upravo na javnom natjecanju, kupio predmetno zemljište za iznos od 25,70 eur/m2, odnosno u protuvrijednosti za iznos od 195,32 kn/m2. Kako se radilo o kupoprodaji izvršenoj temeljem javnog natjecanja, logično je da cijena postignuta na javnom nadmetanju - tržišna cijena. Čak i u slučaju korištenja usporedne metode prilikom utvrđivanja vrijednosti nekretnine, s obzirom da su naknadno u istoj Gospodarskoj zoni Istok - sjeverni dio u Č. prodane i druge nekretnine, moguće je nesporno utvrditi prosječnu tržišnu vrijednost nekretnina. Tako je npr. i društvo L. A. d.o.o. 2015. godine kupilo 4 susjedne istovjetne nekretnine za cijenu od 22,95 eur/m2. Dodatno u svrhu dokazivanja tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, tužitelj navodi kako je dana 1. ožujka 2013. godine, stalni sudski vještak D. M., dipl. ing., izradio je procjenu predmetnog zemljišta i isto procijenio na iznos od 25,00 eur/m2. Dakle, kupoprodajna cijena od 25,70 eur/m2 predstavlja tržišnu vrijednost nekretnina, koja je postignuta na transparentan način na javnom natjecanju, stoga, neprihvaćanjem cijene kao parametra za utvrđenje osnovice tržišne vrijednosti zemljišta predstavlja samovoljno arbitriranje tuženika, te narušava povjerenje u vladavinu prava. Time su tuženik i prvostupanjsko upravno tijelo donijeli nezakonito pobijano rješenje i prvostupanjsko rješenje, upotrijebivši u obračunu pogrešan podatak o vrijednosti zemljišta.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-320-02/15-01/113, URBROJ: 525- 07/0154-21-2 od 13. prosinca 2021. godine i rješenje Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove u Čakovcu, Odjela za gospodarstvo, KLASA: UP/I-320-02/14-01/670, URBROJ: 2109- 01-03-02-15-07 od 30. ožujka 2015. godine. Isti predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 55. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-320-02/15-01/113, URBROJ: 525-07/0154-21-2 od 13. prosinca 2021. godine (stranica 8-9 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove u Čakovcu, Odjela za gospodarstvo, KLASA: UP/I-320-02/14-01/670, URBROJ: 2109-01-03-02-15-07 od 30. ožujka 2015. godine (stranica 10-11 spisa), očitovanje o procijenjenom tržišnoj vrijednosti nekretnina – Gospodarska zona Istok (k.o. Č.) od 1. ožujka 2013. godine stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina (stranica 12-18 spisa), ugovor o prijenosu vlasništva između Republike Hrvatske i Međimurske županije od 5. lipnja 2007. godine (stranica 19-22 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina između Međimurske županije i ovdje tužitelja od 11. travnja 2013. godine (stranica 38-43 spisa), podatak o tržišnoj cijeni zemljišta Ministarstva financija – Porezne uprave, od 24. studenog 2014. godine, izvod iz posjedovnog lista br. 5784 k.o. Č. od 23. rujna 2014. godine, te potvrdu glavnog projekta G. Č., Upravnog odjela za prostorno uređenje i gospodarstvo, Odsjeka za provođenje dokumenata prostornog uređenja i izdavanje akata o gradnji, KLASA: 361-03/13-01/31, URBROJ: 2109/2-05-02-14-11 od 4. travnja 2014. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 13. prosinca 2021. godine, kojim se odbija žalba na rješenje Ureda državne uprave u Međimurskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko- pravne poslove u Čakovcu, Odjela za gospodarstvo, KLASA: UP/I-320-02/14-01/670, URBROJ: 2109-01-03-02-15-07 od 30. ožujka 2015. godine. Potonjim rješenjem je u točki 1. izreke tužitelju, kao investitoru izgradnje poslovne građevine za industrijsko pranje rublja u Č., Gospodarska zona Istok-sjeverni dio, na kč.br. 1700/30 pašnjak od 21685 m2 k.o. Č., određena visina naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u iznosu od 181.720,30 kn. Nadalje, člankom 21. stavak 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 39/13.), propisano je da se jednokratna naknada za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno po primitku potvrde glavnog projekta, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je nadležni Ured državne uprave, izdao žalitelju, ovdje tužitelju, potvrdu glavnog projekta, KLASA: UP/I-361-03/13-01/31, URBROJ: 2109/2-05-02-14-11 od 4. travnja 2014. godine, kojom se dozvoljava gradnja predmetnog objekta. Pored toga, odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 39/13.) propisano je da se poljoprivrednim zemljištem u smislu ovoga Zakona smatraju poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se može privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Uvidom u izvod iz posjedovnog lista nadležne Državne geodetske uprave, KLASA: 935-07/14-01/00001, URBROJ: 541-29-02/14-14/1875 od 23. rujna 2014. godine, utvrđeno je da je k.č.br. 1700/30 k.o. Č., po kulturi pašnjak, površine 21685 m2. Tuženik dalje navodi da je člankom 22. stavkom 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj: 39/13.), propisano da se za poljoprivredno zemljište koje se nalazi unutar granica građevinskog područja i na kojem je dopuštena gradnja visina naknade određuje se u iznosu od 2,5 % tržišne vrijednosti tog zemljišta unutar granica građevinskog područja. Osim toga, članak 23. stavak 1. istog Zakona, propisuje da rješenje o naknadi donosi nadležni ured državne uprave u županiji ili upravno tijelo G. Z. nadležno za poljoprivredu, na temelju podataka nadležne porezne uprave o tržišnoj vrijednosti zemljišta unutar građevinskog područja. Uvidom u dopis Ministarstva financija-Porezne uprave, KLASA: 945-02/14- 01/29, URBROJ: 513-07-20-148/14-02 od 24. studenog 2014. godine, vidljivo je da tržišna vrijednost zemljišta unutar građevinskog područja na području gdje se zemljište nalazi u k.o. Čakovec, iznosi 335,20 kn/m2, što za površinu zemljišta od 21685 m2 iznosi 7.268.812,00 kn. Na temelju ovog podatka prvostupanjsko tijelo je utvrdilo naknadu za prenamjenu sukladno članku 22. stavku 3. citiranog Zakona, tako da je na tržišnu vrijednost čestice primijenilo postotak od 2,5 %, te je na taj način pravilno utvrdilo ukupnu naknadu za prenamjenu u iznosu od 181.720,30 kn. Na navode žalitelja, ovdje tužitelja, da se na predmetnoj čestici nalazi Vojarna, ističe se da se u postupku prenamjene, kultura čestice utvrđuje uvidom u katastar, tj. posjedovni list, a predmetna čestica se u katastru na dan 23. rujna 2014. godine, vodi kao poljoprivredno zemljište, kulture pašnjak.
8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije prihvatio stajalište tuženika da je prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo kada je tužitelja obvezalo na plaćanje jednokratne naknade u utvrđenom iznosu, odnosno da je pravilno utvrdilo ukupnu naknadu za prenamjenu u iznosu od 181.720,30 kn. Pri tome je sud polazio od činjenice da su tužitelj kao kupac i Međimurska županija kao prodavatelj sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. travnja 2013. godine, i to temeljem Odluke skupštine Međimurske županije o prodaji nekretnina, KLASA: 406- 01/13-02/5, URBROJ: 2109/1-02-13-2 od 21. ožujka 2013. godine i ponude kupca, ovdje tužitelja od 15. ožujka 2013. godine, koja je odabrana kao najpovoljnija po provedenom Javnom natječaju za prodaju nekretnina na području gospodarske zone "Poslovni park M.", KLASA: 406-01/12-02/13, URBROJ: 2109/1-01-13-05 od 1. ožujka 2013. godine. Na osnovu predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina kupac, ovdje tužitelj se obvezao isplatiti prodavatelju cijenu za kupljene nekretnine u iznosu od 25,70 eur/m2, što za sveukupno 21685 m2 iznosi 557.304,50 eur, plativo u kunama. U svezi s tim potrebito je uputiti na članak 391. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji propisuje da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave tijela nadležna za njihovo raspolaganje mogu otuđiti ili njom na drugi način raspolagati samo ako na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržnoj cijeni, ako zakonom nije drugačije određeno. Stoga sud smatra da je tržišna cijena predmetnog zemljišta radi određivanja naknade za prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko iznos od 25,70 eur/m2 (x 7,6 kn), a ne iznos od 335,20 kn/m2, koji je utvrdila Porezna uprava temeljem prosječne tržišne cijene zemljišta iz ISPU, a koja cijena nije ničim dokazana. Takvom stajalištu u prilog ide utvrđena tržišna vrijednost predmetne nekretnine iz očitovanja o procijenjenoj tržišnoj vrijednosti nekretnina – Gospodarske zone Istok (k.o. Č.) stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina od 1. ožujka 2013. godine. Osim toga, rješenje o naknadi radi prenamjene trebalo je donijeti u roku od 30 dana od dana primitka izvršnog akta na temelju kojeg se može graditi građevina, odnosno od dana primitka potvrde glavnog projekta, u konkretnom slučaju od primitka potvrde glavnog projekta dana 11. travnja 2014. godine. Međutim, donošenjem takvog rješenja izvan zakonskog roka ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje rješenja o naknadi za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta. Nadalje, iz priloženog posjedovnog lista broj: 5784 k.o. Č. razvidno je da kč.br. 1700/30 je prema katastarskim podacima pašnjak u površini od 21685 m2, pa se radi o poljoprivrednom zemljištu iz članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Sve je to potvrđeno opisom kupljenih nekretnina iz članka 1. Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 11. travnja 2013. godine.
9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
10. Potrebiti trošak i visina istog za vođenje ovog upravnog spora na strani tužitelja u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn/829,52 eura, temelji se na članku 79. Zakona o upravnim sporovima, a sastoji se od sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 eura, zastupanja na ročištu 21. listopada 2022. godine – 2.500,00 kn/331,81 eura, te PDV – a – 1.250,00 kn/165,90 eura. Dosuđeni trošak upravnog spora tužitelju temelji se na članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima, odnosno obveza tuženika da naknadi trošak upravnog spora tužitelju razmjerno uspjehu u sporu od 41,70 % tužbenog zahtjeva, i to u iznosu od 2.606,25 kn/345,91 eura.
U Zagrebu, 28. listopada 2022. godine
Sudac:
Ivan Levak,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
