REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj 139 Povrv-1515/2022-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Tihani Cišper u pravnoj stvari tužitelja Z. H. d.o.o., Podružnica Č., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & Partneri d.o.o. iz Z., protiv 1-tuženice Z. M., OIB:…, Z., 2-tuženice V. M.-C., OIB:…, R., obje zastupane po punomoćniku G. M. i 3-tuženika G. M., OIB: …, Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. listopada 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. M. S., odvjetničke vježbenice u Z., a u odsutnosti 1-3. tuženika, na ročištu za objavu presude 28. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice I. L. iz Z. poslovni broj Ovrv-73680/2010 od 28. siječnja 2011. kojim je naloženo predniku tuženika isplatiti tužitelju iznos od 636,64 kune / 84,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama te se odbija tužbeni zahtjev.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, je 30. prosinca 2010. podnio prijedlog za ovrhu protiv prednika tuženika V. M. u kojem navodi da mu prednik tuženika s osnove neplaćene usluge za odvoz komunalnog otpada duguje ukupni iznos od 636,64 kune sa zakonskim zateznim kamatama te je Javna bilježnica I. L. iz Z. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-73680/2010 od 28. siječnja 2011. kojim je naloženo predniku tuženika isplatiti tražbinu tužitelja, te trošak ovršnog postupka u iznosu 222,20 kuna.
2. Prednik tuženika je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da osporava osnov i visinu tražbine tužitelja, jer tužitelj nije naveo na koje račune se navedeni dug odnosi, nije dostavio usklađenje stavaka, niti se priložena specifikacija može smatrati vjerodostojnom ispravom.
3. Na temelju članka 54. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. i 88/05.) Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Povrv-5422/11-3 od 6. lipnja 2011. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje, te odredio da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (stranica 8 spisa).
4. Prednik tuženika V. M. je preminuo 9. srpnja 2012. te je sud rješenjem od 3. siječnja 2013. utvrdio prekid postupka (stranica 24 spisa).
5. Po prijedlogu tužitelja sud je rješenjem poslovni broj Povrv-5422/11-20 od 7.veljače 2022. pozvao Z. M., V. M.-C. i G. M., da kao nasljednici pokojnog V. M. preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari (stranica 42-44 spisa). Nasljednici su podnijeli žalbu protiv navedenog rješenja te je Županijski sud u Vukovaru rješenjem poslovni broj Gž-287/2022. od 22. travnja 2022. odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje (stranica 54-56 spisa).
6. U nastavku postupka tužitelj navodi da se njegovo potraživanje temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada te da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz Zakona o održivom gospodarenju otpadom. Ističe da nije evidentirana niti jedna uplata tuženika po utuženim računima, pa predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, kao i da održi na snazi rješenje o trošku te naloži tuženicima plaćanje daljnjeg parničnog troška.
7. U nastavku postupka 1-3. tuženici navode da je potraživanje tužitelja nepostojeće i neosnovano u cijelosti. Prigovaraju pravnom legitimitetu Podružnice Č. koja nije pravna osoba i ne može biti stranka u postupku. Dostavljeni računi su neosnovani, jer su priloženi prijepisi i na tim računima je zaračunato više usluga po više osnova, pa tako Podružnica Č. ne može potraživati dugovanje po osnovi komunalne naknade i vodne naknade. Ovi računi nemaju nikakvu knjigovodstvenu podlogu i tužitelj nije dostavio dokaze da predmetni računi nisu plaćeni. Ističu prigovor zastare i predlažu da se ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.
8. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (stranica 3 spisa), račune (stranica 60-71 spisa), Opće uvjete poslovanja s korisnicima od 2.3.2015. (stranica 72-78 spisa), Izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja s korisnicima od 6.11.2015. (stranica 79-81 spisa), Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Z. od 3.7.2014. (stranica 82-87 spisa), Dopunu Cjenika javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (stranica 88-89 spisa), Opće uvjete ugovora s korisnicima usluga od 19.1.2016. (stranica 90 spisa), Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (stranica 91 spisa) i Zaključak o davanju suglasnosti trgovačkom društvu Z. H. d.o.o. na Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog i komunalnog otpada (stranica 92 spisa).
9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.-dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Predmet spora je zahtjev za plaćanje usluge odvoza komunalnog otpada na adresi Z., za razdoblje od 1. srpnja 2009. do 30. lipnja 2010.
11. Neosnovani su prigovori 1-3. tuženika da tužitelj u ovom postupku nema pravni legitimitet i da ne može biti stranka u postupku. Naime, tužitelj u ovom postupku je Z. H. d.o.o. koji je pravna osoba i na tužbi je naznačen njegov OIB. Naznaka Podružnice Č. ne označuje pravnu osobu niti osobu tužitelja u ovom postupku, već samo podružnicu koja je pružala uslugu za koju se traži naplata, dok je iz naznake OIB-a razvidno da je tužitelj Z. H. d.o.o. Stoga nisu osnovani ovakvi prigovori 1-3. tuženika.
12. U odnosu na prigovor 1-3. tuženika da je tražbina tužitelja zastarjela ističe se da je takav prigovor djelomično osnovan. Člankom 232. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO) propisano je da zastarijevaju za jednu godinu tražbine naknade za održavanje čistoće. Prijedlog za ovrhu je Javnoj bilježnici podnesen 30. prosinca 2010. što znači da su zastarjele sve tražbine koje su dospjele do 30. prosinca 2009. Uzimajući u obzir vrijeme dospijeća računa, ovaj sud zaključuje da je zastarjela tražbina tužitelja koja se odnosi na račune za izvršenu uslugu odvoza komunalnog otpada za srpanj, kolovoz, rujan, listopad i studeni 2009., jer se radi o računima koji su dospjeli 16. kolovoza, 16. rujna, 16. listopada, 16. studenoga i 16. prosinca (za iznos od 265,36 kuna).
13. U odnosu na prigovore 1-3. tuženika osnovi i visini tražbine tužitelja ističe se da je sudionik u obveznom odnosu sukladno članku 9. i članku 65. stavak 1. ZOO-a dužan ispuniti obvezu plaćanja komunalne naknade koja proizlazi iz članka 20. stavak 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 36/95., 109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/1.2, 56/13., 94/13. i 153/13.) kojim je propisano da se cijena komunalne usluge plaća isporučitelju usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik nekretnine ili korisnik kad je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika.
14. Člankom 17. Zakona o otpadu ("Narodne novine", broj 178/04.) propisano je da se troškovi gospodarenja otpadom obračunavaju prema kriteriju količine i svojstvu otpada uz primjenu načela "onečišćivač plaća" (stavak 1.), dok je, iznimno od stavka 1. toga članka, propisano da se za komunalni otpad iz kućanstva mogu primijeniti i drugi obračunski kriteriji u skladu s propisom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo (stavak 2.), pa je tako bilo moguće primjenjivati odredbe Pravilnika, koje su dozvoljavale kao obračunski kriterij primjenjivati površinu stambenog prostora.
15. Međutim, člankom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu ("Narodne novine", broj 60/08.), koji je stupio na snagu 5. lipnja 2008., izmijenjen je članak 17 stavak 2 . Zakona o otpadu na način da je propisano da Grad Zagreb, grad i općina za komunalni otpad iz kućanstva kao kriterij količine iz stavka 1. ovoga članka mogu primijeniti jedinicu mase ili volumen otpada ili broj članova kućanstva, no, sukladno članku 57. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o otpadu, do 31. prosinca 2009. za obračun komunalnog otpada mogu primjenjivati i druge obračunske kriterije u skladu sa zakonom kojim se uređuje komunalno gospodarstvo.
16. Člankom 219. stavak 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
17. Budući 1-3. tuženici osporavaju osnov i visinu tražbine tužitelja te, između ostalog ističu da računi nemaju nikakvu podlogu, to znači da je tužitelj u obvezi dokazati cijenu usluge koju naplaćuje korisnicima.
18. Tužitelj je kao dokaz visine svoje tražbine uz podnesak od 6. rujna 2022. dostavio: Opće uvjete poslovanja s korisnicima od 2. ožujka 2015., Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Z. od 3. srpnja 2014., Dopunu Cjenika javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada, Opće uvjete ugovora s korisnicima usluga od 19. siječnja 2016., Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada i Zaključak o davanju suglasnosti trgovačkom društvu Z. H. d.o.o. na Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog i komunalnog otpada iz 2015.
19. Predmetne Odluke i Cjenik se odnose na razdoblje od 2014. pa nadalje, dok je predmet ovog spora plaćanje usluge za razdoblje od srpnja 2009. do lipnja 2010. Dakle, isprave koje dostavlja tužitelj za dokazivanje svoje tražbine ne odnose se na razdoblje koje je predmet ovog spora.
20. Za sud nije sporno da su korisnici dužni plaćati uslugu odvoza komunalnog otpada, ali u ovom slučaju, kada 1-3. tuženici osporavaju visinu tužbenog zahtjeva, tada je tužitelj bio dužan dostaviti isprave (odluke Grada Z. i Cjenik) na temelju kojih bi sud mogao utvrditi nedvojbeno i sa sigurnošću visinu te obveze tuženika, tj. visinu tražbine tužitelja.
21. Računi koje je dostavio tužitelj, a koje također osporavaju 1-3. tuženici, ne mogu biti dovoljan dokaz o visini tražbine, jer se radi o ispravama koje sastavlja tužitelj, tuženici osporavaju ove račune te sudu nisu predočeni dokazi (isprave) na temelju kojih može provjeriti istinitost i ispravnost izračunatih troškova pružene usluge.
22. Budući tužitelj nije dostavio Cjenik koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, nije dostavio zaključak Grada Z. o davanju suglasnosti na takav Cjenik te odluku Grada Z. kojom ga se ovlašćuje za vršenje i naplatu ove usluge, ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao visinu svoje tražbine.
23. Stoga je sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice I. L. iz Zagreba poslovni broj Ovrv-73680/2010 od 28. siječnja 2011. kojim je naloženo predniku tuženika platiti tužitelju iznos od 636,64 kune / 84,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
24. U odnosu na troškove postupka ističe se da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, te sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučuje ovom presudom kojom se postupak završava (zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017.).
25. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova, jer nije uspio u sporu.
26. Sukladno članku 48. u svezi članka 43. stavak 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su dvojno, u kunama i euru, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.
27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 28. listopada 2022.
Sutkinja
Tihana Cišper
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).
Žalba ne odgađa ovrhu (članak 467.a ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćnicima uz rješenje o pristojbi za presudu
2. 1-2. tuženicama po punomoćniku i 3-tuženiku
