REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1134/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-T. d.o.o, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženice M. M. iz Z., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3948/2019-23 od 24. veljače 2022., 25. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-3948/2019-23 od 24. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika B. M. u Z., poslovni broj Ovrv-2087/2019 od 24. travnja 2019. kojim je naloženo tuženici M. M. isplatiti tužitelju HEP-T. d.o.o. iznos od 4.801,56 kn (slovima: četiri tisuće osamsto jedna kuna i pedeset šest lipe) sa zateznim kamatama:

- na iznos od 702,68 kuna od 27. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 628,30 kuna od 26. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 291,49 kuna od 29. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 183,75 kuna od 27. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 174,83 kuna od 25. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 173,13 kuna od 25. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 168,45 kuna od 25. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 180,35 kuna od 26. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 376,70 kuna od 28. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 501,01 kuna od 22. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 686,53 kuna od 24. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 734,34 kuna od 28. veljače 2019. pa do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-T. d.o.o. za naknadom troškova parničnog postupka.“

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nije razumljiva i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Ukazuje da se njegov zahtjev odnosi na neplaćene račune za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2019., za isporučenu toplinsku energiju za stan u Z., kojeg vodi pod šifrom krajnjeg kupca:…, na što se imaju primijeniti Opći uvjeti za isporuku toplinske energije („Narodne novine“ broj: 35/14 i 129/15 - dalje: Opći uvjeti), a koji zahtjev je utemeljen na priloženim dokazima - Ugovorom o potrošnji toplinske energije broj: 260025201401 od 17.11.2014, Odlukom suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije, K. 1-3, Z., rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika J.Ž. iz Z., poslovni broj: O-6805/2012, UPP/OS-89/2012 od 01.10.2012. i njegovim računima, pa je posljedično tome valjalo zaključiti o osnovanosti njegova zahtjeva. Pri tome ukazuje da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu čl. 42. Općih uvjeta kojom je propisano da je krajnji kupac dužan u roku osam dana od dana nastale promjene pisanim putem prijaviti distributeru i opskrbljivaču toplinske energije svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose jer se radi o nepostojećoj odredbi, a da pri tome i pogrešno zaključuje da iz zapisnika o stvarnom stanju radijatora u stanu M. M. od 10.11.2015. i dopisa o stanju radijatora od 21.09.2017. potpisanih od strane predstavnika suvlasnika, odnosno djelatnika Gradsko stambeno-komunalnog gospodarstva d.o.o. proizlazi da je obaviješten o tome da u stanu tuženice ne postoje radijatori pa da se samim time ne isporučuje toplinska energije u odnosu predmetnu nekretninu. Protivno zaključku prvostupanjskog suda da tužitelj nije isporučio svoju uslugu tuženici, tužitelj se poziva na račune koji sadrže sve podatke iz kojih se može zaključiti kolika je potrošnje, raspodjela i obračun troškova isporučene toplinske energije, kao i prikaz cijene tarifnih stavki (snage i energije), a što je u skladu s Općim uvjetima, Pravilnikom o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj: 99/14, 27/15 i 124/15) i Odlukama o visini tarifnih stavki („Narodne novine“ broj: 105/14). Osim toga, smatra i da je ovakav zaključak prvostupanjskog suda protivan cilju primjene Općih uvjeta i to odredbi čl. 26. kojim je propisano da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom Zakonom o tržištu toplinske energije, a odredbom čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15) propisano da je krajnji kupac, kojem je odobreno izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava, dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Osim toga, ukazuje i na odredbu čl. 20. Ugovora o potrošnji toplinske energije kojom je također propisano da krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije mogu izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje iz toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine te ukoliko ispune ostale uvjete propisane Zakonom o tržištu toplinske energije, članka 45.stavak 1., pa se posljedično tome tuženica ne može osnovano pozivati na to da je obavijestila tužitelja da u njezinom stanu nema radijatora i da se izdvojila iz toplinskog sustava na zajedničkom mjerilu toplinske energije, pa da posljedično tome Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka odnosno da se ona ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. U ovome predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora od 4.801,56 kn, riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl.107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22 – dalje: ZID ZPP/22).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i 2. ZPP presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuju se odredbe čl. 370. ovog Zakona.

7. Stoga, obzirom na sadržaj navedene zakonske odredbe (argumentum a contrario) valja zaključiti da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedično čemu u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tužitelja valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku.

8. Ispitujući, pak, pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 457. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, radi čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.801,56 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ime isporučene toplinske energije za utuženo razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2019., za stan u Z., pod šifrom krajnjeg kupca: …, smatrajući tuženicu obveznikom takve obveze.

11. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao neosnovan odbio ovakav zahtjev tužitelja i posljedično tome ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. M. iz Z. poslovni broj: Ovrv- 2087/2019 od 24. travnja 2019. kojim je tuženici naloženo platiti tužitelju iznos od 4.801,56 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, zaključujući, u bitnome, da u navedenom stanu tuženice ne postoje radijatori, a niti razdjelnici odnosno da u utuženom, razdoblju nije ni bila priključena na toplinski sustav tužitelja, a o čemu je tužitelja i obavijestila, pa posljedično tome ni ne postoji njena obveza platiti tužitelju utuženu naknadu na ime toplinske energije koja joj nije ni isporučena. Pri tome je prvostupanjski sud, u odnosu na prigovor tužitelja da tuženica nije podnijela zahtjev za izdvajanje, odnosno da nije proveden propisan postupak izdvajanja, radi čega joj je i dalje ispostavljao račune za toplinsku energiju sukladno odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju,15),izrazio pravno shvaćanje da je ispostavljanje računa za uslugu koja nije isporučena protivna načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO), te načelu jednake vrijednosti uzajamnih činidbi utemeljenog na odredbi čl. 7. ZOO.

12. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj zahtjev tužitelja.

12.1. U ovom postupku nije sporno da je tuženica u utuženom razdoblju bila evidentirana kao krajnji kupac usluga tužitelja na adresi u Z., i da je ugovor o potrošnji toplinske energije broj: … od 17. studenog 2014. sklopljen na temelju odluke o sklapanju predmetnog ugovora većinom glasova suvlasnika, između ostalih, i prednika tuženice, a nije sporno ni da tužitelj u utuženom razdoblju za stan tuženice nije isporučivao toplinsku energiju iako joj je dostavljao račune za tu uslugu.

12.2. Obzirom na žalbene razloge žalitelja, sporno je li tuženica dužna platiti ovu utuženu novčanu tražbinu tužitelja, obzirom na njezinu tvrdnju da joj komunalna usluga tužitelja - isporuka toplinske energije nije pružena budući u utuženom, razdoblju nije ni bila priključena na toplinski sustav tužitelja.

13. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP) koje, kao što je to i prethodno navedeno (argumentum a contrario odredbe čl. čl. 467. st. 2. ZPP), ne može biti predmetom preispitivanja u ovom žalbenom postupku, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da ne postoji obveza tuženice platiti tužitelju ovu utuženu novčanu tražbinu za uslugu koja tuženici nije ni pružena.

13.1. Naime, iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tuženici u utuženom razdoblju nije izvršavana usluga tužitelja – nije joj isporučena toplinska energija sa stan u Z., iako joj je unatoč tome obračunata ova naknada za takvu uslugu (uslugu koja nije pružena), pa je posljedično tome ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da tuženica takvu uslugu nije ni dužna platiti jer bi suprotno tome došlo do povrede načela savjesnosti i poštenja odnosno načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja (čl. 4. i 7. ZOO), sve kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud i sve pri činjenici da iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženica prethodno obavijestila tužitelja o stanju njezinih instalacija potrebnih za takvu isporuku (u stanu nema radijatora, a cijevi su blindirane), pa je i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

13.2. Istina, pri tome valja primijetiti da u konkretnom slučaju vjerojatno nije proveden postupak izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava stana tuženice sukladno odredbi čl. 45. st. 1. Zakonom o tržištu toplinske energije, kako to tvrdi i tužitelj, ali kako iz provedenih dokaza jasno proizlazi da tužitelj u utuženom razdoblju tuženici nije isporučivao nikakvu uslugu, a njegova se tražbina odnosi upravo na utrošak toplinske energije, a ne i na ostale troškove koje bi neovisno o izdvajanju bila dužna platiti (čl. 45. st. 3. navedenog Zakona), to je zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti iz prethodno navedenih razloga (točka 13.1. obrazloženja), radi čega je i njegovu žalbu valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

14. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi odredbe čl. 457. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 25. listopad 2022.

S u d a c:

Bruno Franković