REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 120 Pn-1167/2014-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ireni Šafar kao sucu pojedincu, po prijedlogu višeg sudskog savjetnika-specijaliste Bernarde Šuman, u pravnoj stvari tužitelja R. M. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. U., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 28. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku G. Z. isplatiti tužitelju R. M., iznos od 35.725,00 kn/4.741,52 eur[1] , sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku G. Z. naknaditi tužitelju R. M. troškove parničnog postupka u iznosu od 22.034,72 kn/2.924,51 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 4. travnja 2013. godine oko 15,30 sati, tužitelj stradao kao pješak na autobusnom stajalištu G. V. (kod crkve), na način da je zbog oštećenja na asfaltu na autobusnom stajalištu u vidu rupe na istome, ozlijedio lijevu nogu, te je tom prilikom tužitelj zadobio ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Obzirom je tuženik odgovoran za održavanje autobusnog stajališta u G. Z., to se tužitelj obratio sa odštetnim zahtjevom u mirnom postupku tuženiku dana 15. listopada 2013. godine, međutim stranke nisu mirnim putem riješile spor. Slijedom navedenoga, tužitelj potražuje od tuženika slijedeću štetu:

-za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.000,00 kn,

-za pretrpljene fizičke boli iznos do 12.000,00 kn,

-za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn,

-za duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti iznos od 15.000,00 kn, ukupno iznos od 39.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. listopada 2013. do isplate, te troškovima parničnog postupka uvećanim za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.

2. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužitelj je 5. lipnja 2020. postavio konačan tužbenim zahtjev kojim od tuženika potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i potrebe za tuđom pomoći, a prema slijedećim kriterijima:

-za tuđu pomoć i njegu iznos od 4.725,00 kn,

-za pretrpljene fizičke boli iznos do 13.000,00 kn,

-za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn,

-za duševne boli zbog smanjene životne i radne aktivnosti iznos od 8.000,00 kn, ukupno iznos od 35.725,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 16. listopada 2013. do isplate, te troškovima parničnog postupka uvećanim za zatezne kamate od dana presuđenja do isplate.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, i to kako osnovu tako i visini tužbenog zahtjeva. Tuženik prvenstveno osporava štetni događaj, obzirom da o istome nema nikakvih saznanja, te osporava da se štetni događaj uopće dogodio na autobusnom stajalištu u ulici G. V. (kod crkve).

Tuženik osporava i odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, jer tužitelj očito nije primijenio dužnu pažnju prilikom kretanja. Nadalje, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je održavanje predmetnog autobusnog stajališta u nadležnosti Z. H. d.o.o., Podružnica Z.e. t.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, i to: izjava svjedoka V. B. od 3. travnja 2013. ( list 7 spisa), fotografije ( list 8-12,27- 31, 70-74 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja ( list 13-18 spisa), dopis Z. H. d.o.o., Podružnica Z. e. . od 31.

listopada 2014. ( list 37 spisa), saslušan je svjedok V. B. ( list 41 -42 spisa), saslušan je tužitelj ( list 42-43 spisa), dopis Z. H. od 24. listopada 2016. i 16. prosinca 2016. ( list 52, 57 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta ( list 65-67 spisa), pročitana je sudska praksa, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. B. Š. (list 97-98 spisa), saslušan je vještak dr. B. Š. ( list 111-112 spisa), izvršen je uvid u zdravstveni karton tužitelja ( list 118- 275 spisa).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Na okolnost pada tužiteljice izveden je dokaz saslušanjem svjedoka V. B. iz čijeg iskaza je sud utvrdio da je zajedno sa tužiteljem bilo u Z.-ovom autobusu i izlazili su iz istog na autobusnom stajalištu G. V. na način da je svjedok prvi izašao iz autobusa, a tužitelj je bio je odmah iza njega i u jednom trenutku je osjetio da ga je tužitelj uhvatio za rame. Okrenuo se, uhvatio je tužitelja da ne padne i vidjeo je da mu je noga izvrnuta. Rupa je bila na autobusnom stajalištu točno gdje su izašli iz autobusa. Radilo se o oštećenju asfalta, rupa je bila duboka oko 10 cm, široka oko 80 cm. Nije bilo nikakvih naznaka niti upozorenja da je na autobusnom stajalištu odnosno da se izvode neki radovi. Tužitelj se žalio se na bolove u nozi, odnosno zglob.

8. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj na dan štetnog događaja sa svjedokom V. B. izlazio iz autobusa na predmetnom autobusnom stajalištu. Tužitelj je izlazio iza gospođe B. Do ozljeđivanja tužitelja je došlo prilikom izlaska iz autobusa na način da je tužitelj prvo stao desnom nogom, a zatim lijevom nogom na sam rub te rupe i tom prilikom izvrnuo nogu. Uhvatio se za se za V. B., zastao sam , osjetio je bol, stajali su 10-ak minuta, mislio je da je samo izvrnuo nogu. Nije taj dan zatražio liječničku pomoć, nadao se da nije slomio nogu. Zatražila je liječničku pomoć drugi dan nakon nezgode. Rupa u asfaltu na predmetnom stajalištu bila je sigurno mjesec dana prije događaja, a bila je i još neko vrijeme nakon. Nakon štetnog događaja tužitelj je imao potrebu za tuđom njegom i pomoći.

9. Iskaz svjedoka V. B. sud je prihvatio kao istinit obzirom je životan, logičani i uvjerljivi te u skladu s drugim provedenim dokazima u postupku. Iskaz tužitelja sud je također prihvatio kao istinit jer je tužitelj iskazivao uvjerljivo i životno, u skladu s iskazom svjedoka.

10. Na okolnost mjesta pada tužitelja proveden je očevid na licu mjesta na autobusnom stajalištu, na adresi u Z., G. V. ( kod crkve). Očevidom je

sud utvrdio da je stajalište za autobus, odnosno za izlazak putnika, na cesti na kojoj se križa V. u. i P., te da stajalište nije posebno označeno i putnici prilikom izlaska iz autobusa izlaze na zebru. Tužitelj je pokazao kao mjesto štetnog događaja područje prema sredini ceste i to između 5 i 6 vodoravne crte. Na navedenom području, nalaze se udubljenja odnosno oštećenja te brazde na asfaltu različitih promjera, odnosno na navedenom području nalaze se puknuća asfalta.Tužitelj je pojasnio da u vrijeme nastanka štetnog događaja na navedenom području ceste nije bilo iscrtanih pruga, odnosno nije bilo zebre, te da su u vrijeme nastanka štetnog događaja bile dvije rupe i da je jedna od njih bila nasuta šljunkom.

11. Ocjenom iskaza svjedoka i tužitelja koji su u dijelu u kojem opisuju mjesto i nastanak štetnog događaja suglasni, iz Zapisnika o očevidu koji je javna isprava, sud je jasno i nedvojbeno utvrdio da je tužitelj nastradao na u tužbi opisan način te na mjestu opisanom u tužbi. Stoga je odbijen prigovor tuženika kojim je osporavao nastanak i mjesto nastanka štetnog događaja kao neosnovan.

12. Neosnovan je i prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što je tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljica pala na autobusnom stajalištu zbog oštećenja asfalta, za čije je održavanje odgovoran tuženik koji nije uklonio nastala oštećenja niti spriječio njegovo nastajanje.

13. Odredbom čl. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 144/12, 94/13 dalje ZKG) propisano je da se ovim zakonom određuju načela, način obavljanja i financiranja komunalnog gospodarstva te ostala pitanja glede svrhovitog obavljanja komunalnih djelatnosti. Pod komunalnim gospodarstvom u smislu ovoga Zakona razumijeva se obavljanje komunalnih djelatnosti, a naročito pružanje komunalnih usluga od interesa za fizičke i pravne osobe te financiranje građenja i održavanje objekata i uređaja komunalne infrastrukture kao cjelovitog sustava na području općina, gradova i G. Z. (u daljnjem tekstu: jedinice lokalne samouprave) kao i županija kada je to određeno ovim Zakonom. Nadalje, u čl. 3. st. 1. ZKG-a je određeno da su komunalne djelatnosti u smislu toga Zakona, između ostalog i održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta, a pod čime se podrazumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta, javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Pod održavanjem nerazvrstanih cesta razumijeva se održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste. Čl. 4. ZKG-a određeno je da komunalne djelatnosti mogu obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba-vlastiti pogon, koju osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

14. Iz citiranih propisa evidentno je da je upravo tuženik dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju na način da se zaštiti imovina građana i spriječi nanošenje štete te da se eventualnim prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe pa tako i Z. h. d.o.o,

Podružnicu Z. t. d.o.o. tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a time se ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom radu.

15. U konkretnom slučaju pitanje odgovornosti tuženika kao osobe koja obavlja poslove od javnog interesa određeno je odredbom čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18 i 126/21 dalje: ZOO) prema kojoj organizacije koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu, ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovno odnosno neuredno obavljaju uslugu. Takva osoba ne odgovara samo prema odredbi članka 1084. Zakona o obveznim odnosima već i po općim kriterijima odštetne odgovornosti za štetu – članak 1045. st. 3. i članak 1064. Zakona o obveznim odnosima koja je posljedica njezinih propusta u izvršavanju poslova koji su joj povjereni, a koja se šteta mogla spriječiti. U konkretnom slučaju da je tuženik otklonio oštećenja na asfaltu gdje se kreće velik broj pješaka koji izlaze na predmetnom autobusnom stajalištu, a isti predstavlja potencijalnu opasnost za osobe koje se kreću i izlaze iz autobusa, pad tužitelja bi bio izbjegnut. Tuženik nije dokazao postojanje nekog od razloga iz članka 1067. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima koji bi ga oslobodili odgovornosti, a na njemu je bio teret dokaza. Također nije dokazao niti da bi tužitelj djelomično pridonio nastanku štete, što je određeno člankom 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

16. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva su je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku. dr. B. Š. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 10. ožujka 2020. sud je utvrdio da je tužitelj kod silaska iz autobusa stao u rupu na asfaltu i ozljedio lijevi gležanj (prema izjavi tužitelja). Zadobio je prijelom laeola lisne kosti u lijevom gležnju. Liječen je imobilizacijom noge kroz nešto manje od 6 tjedana, mirovanjem, analgeticima. Po skidanju imobilizacije proveo je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivene ozljede kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prima priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu kod pregleda tužitelja, kao posljedica prijeloma u lijevom gležnju kod tužitelja su zaostali povremeni kronični bolovi u gležnju (kod duljeg hodanja i kod hodanja uz brdo i po neravnom terenu), manja mišićna slabost lijeve noge i ograničenja opsega pokreta u gležnju manjeg stupnja. Navedene trajne posljedice uzrok su umanjenja životne aktivnosti od 5% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno. Zaostali bolovi uključeni su u smanjene životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. Nakon toga je trpio sekundari strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječnja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć u smanjenom opsegu od 3 sata dnevno bila je potrebna tijekom 6 tjedana (imobilizacija noge) u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna, u opsegu 1 sat dnevno 3 tjedna za pomoć kod dolazaka na kontrolne preglede u periodu imobilizacije noge, za obavljanje težih kućnih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je izvršeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 6 tjedana iza posljednjeg pregleda fizijatra, a koji je bio 20.06.2013. godine.

17. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka, te sud na ročištu održanom 12. veljače 2021. izveo dokaz usmenim saslušanjem vještaka dr. B. Š. koji je u svom iskazu naveo da kod izrade vještačenja nije imao na uvid zdravstveni karton tužitelja ali u priloženoj medicinskoj dokumentaciji nigdje se ne navodi eventualna ranija ozljeda lijevog gležnja te je stoga kod davanja nalaza i mišljenja uzeo u obzir da tužitelj ranije nije imala ozljede lijevog gležnja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja od strane vještaka utvrđeno je da je lijevi gležanj lagano otečen u području oko maleola lisne kosti, da su kod tužitelja zaostali kronični bolovi u gležnju kod duljeg hodanja i hodanja po neravnom terenu, manja mišićna slabost lijeve noge i ograničenje opsega pokreta u gležnju manjeg stupnja, a sve to je valjano ocijenjeno sa 5 % umanjenja životne aktivnosti. Vještak je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

18. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka budući da je vještvo izrađeno savjesno i u skladu s pravilima struke, a usmenim saslušanjem vještaka su otklonjeni svi prigovori tuženika, te sud nije našao nedostataka niti proturječnosti u navedenim nalazima i mišljenjima da bi sud temeljem čl. 261. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14 i 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) zatražio mišljenje drugih vještaka medicinske struke.

19. Čl. 19. st. 1. ZOO, propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

20. Čl. 1095. st.1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

21. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli i strah, kao i za smanjenje životne i radne sposobnosti temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

22. S obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, lokalitet ozljeda, te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, ovaj sud je tužitelju dosudio cjelokupni zatraženi iznos od 12.000,00 kuna.

23. S obzirom na jačinu i trajanje straha kojeg je ocjenio vještak te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, a osobito dob tužitelja, sud je tužitelju s osnova pretrpljenog straha temeljem odredbe čl. 1100. ZOO-a dosudio iznos od 10.000,00 kuna.

24. Nadalje, s obzirom na duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru 5 % zbog čega će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, s obzirom na životnu dob sud je tužitelju s osnova trajnih posljedica dosudio iznos od 8.000,00 kuna.

25. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 189 sati. Budući da cijenu sata pružene tuđe pomoći i njege nije moguće nedvojbeno utvrditi, sud je naknadu dosudio prema slobodnoj ocijeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a, pri čemu je kao naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određen iznos od 25,00 kn. U skladu s time tužitelj ima pravo na pravičnu naknadu s ovog osnova u iznosu od 4.725,00 kn. 26. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 35.725,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva utvrđen neosnovanim te je odlučeno kao pod toč. I. presude.

27. Zatezne kamate na naknadu neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u smislu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) odnosno od 16. listopada 2013. Stopa kamate na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 2., 7. i 8. ZOO-a.

28. Odluka o parničnom trošku određena je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a (Narodne novine 70/19), u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a, a visina troškova je određena prema vrijednosti predmeta spora koja se tijekom postupka mijenjala, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), te prema priloženim troškovnicima.

29. Trošak tužitelja koji je bio potreban za svrhovito vođenje postupka odnosi se na trošak sastava odštetnog zahtjeva od 15. listopada 2013. od 100 bodova temeljem Tbr. 7/1 OT, trošak sastava tužbe od 1. travnja 2014. od 100 bodova temeljem Tbr. 7/1 OT, trošak sastava podnesaka od 5. rujna 2014. od 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom dana 3. rujna 2014. od 50 bodova po Tbr. 9/5 OT, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom dana 17. listopada 2014. od 100 bodova po Tbr. 9/1 OT, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom dana 19. siječnja 2015. od 100 bodova po Tbr. 9/1 OT, trošak sastava podnesaka od 18. studenoga 2016. od 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanje po punomoćniku na očevidu održanom dana 29. rujna 2017. od 100 bodova po Tbr. 9/1 OT, trošak sastava podnesaka od 11. listopada 2017. i 23. svibnja 2018. svaki od 25 bodova temeljem Tbr. 8/3 OT, trošak sastava podnesaka od 14. listopada 2019. od 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu održanom dana 2. prosinca 2019. od 100 bodova po Tbr. 9/1OT, sastava podnesaka od 5. lipnja 2020. od 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanje po punomoćniku ročištu održanom dana 12. veljače 2021. od 100 bodova po Tbr. 9/1OT, sastava podnesaka od 4. svibnja 2021. od 100 bodova temeljem Tbr. 8/1 OT, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu 4. travnja 2022. od 100 bodova po Tbr.

9/1OT, trošak zastupanje po punomoćniku na ročištu 13. rujna 2022. od 100 bodova po Tbr. 9/1OT što uz primjenu Tbr. 50 OT i uvećano za PDV 25% ukupno iznosi 18.750,00 kn. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 740,00 kn i sudske pristojbu na presudu u iznosu od 740,00 kn, troškovi medicinskog vještačenja u punom iznosu od 1.500,00 kn i trošak očevida u iznosu od 304,72 kn, pa ukupni osnovani troškovi tužitelja koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka iznose 22.034,72 kn/ 2.924,51 eur.

30. Tužitelju nije priznat je priznat trošak sastava podneska od 22. svibnja 20178., 11. lipnja 2018., 8. siječnja 2020. . jer je tužitelj u istom dostavio sudu obavijest o uplati predujma za medicinsko vještačenje i trošak uplate predujma za očevid i pristojbe koje uplate je sud provjerio i bez intervencije tužitelja, i ponavljao navdoe te navedeni podnesci nisu bili potrebni. Jednako tako, tužitelju nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da isti nije neophodan u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer se isto ročište održava bez obzira da li su na isto uredno pozvane stranke, da li su uredno pozvane stranke pristupile, pri čemu se za uredno pozvanu stranku koja nije pristupila dostava presude vrši istog dana objavom na E-oglasnoj ploči sudova. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

31. Obzirom je tuženik u cijelosti izgubio spor u ovoj pravnoj stvari, odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. listopada 2022.

Sudac

Irena Šafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- pun. tuženika