4. P Ob-116/2021-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Sanji Sušilović, u pravnoj stvari tužiteljice S.M., OIB: ..., iz A., koju zastupa punomoćnik B.M., odvjetnica iz O., protiv tuženika J.M., OIB: ..., iz A., radi utvrđenja i podjele bračne stečevine, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 15. rujna 2022. u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, a koja presuda je objavljena 28. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice S. M. iz A., OIB:..., i tuženika J. M. iz A., OIB: ..., čini nekretnina upisana u k.o. A., zk. ul. ... kčbr. ..., opisano kao kuća, dvor i oranica, ukupne površine 1280 m2, te je tuženik dužan na navedenoj nekretnini tužiteljici priznati suvlasništvo u ½ dijela.

II/ Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, a koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave od strane tuženika.

III/ Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice S.M. iz A., OIB: ..., i tuženika J.M. iz A., OIB: ..., čini kredit podignut kod Banke d.d. dana 15. srpnja 2008. broj 9013914602 u iznosu od 25.000 Eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju za eure tečajne liste Banke d.d. važeće na dan korištenja kredita.

IV/ Nalaže se tuženiku J.M. iz A., OIB: ..., da tužiteljici S.M. iz A., OIB: ..., isplati ½ iznosa na ime otplaćenih rata kredita podignutog kod Banke d.d. 15. srpnja 2008. broj 9013914602, u vremenskom razdoblju od veljače 2019. do 31. siječnja 2020., i to iznos od 9.111,05 kn /1.209,24 eura (devettisućastotinujedanaestkunaipetlipa/jednatisućadvijestotinedeveteuraidva desetčetiricenta) sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog

4. P Ob-116/2021-29

pojedinog iznosa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%- tna poena, i to:

- na iznos od 677,59 kn (šeststotinasedamadesetsedamkunaipedesetdevetlipa) od 28. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 673,07 kn (šeststotinaosedamadesettrikuneisedamlipa) od 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 768,25 kn (sedamstotinašezdesetosamkunaidvadesetpetlipa) od 30. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 1.182,68 kn (jednatisućastotinuosamdesetdvijekune- išezdesetosamlipa) od 31. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 774,20 kn (sedamstotinasedamdesetčetirikuneidvadesetlipa) od 30. lipnja 2019. do isplate.,

- na iznos 764,50 kn (sedamstotinašezdesetčetirikuneipedesetlipa) od 31. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 670,27 kn (šeststotinasedamadesetkunaidvadesetsedamlipa) od 31. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 855,30 kn (osamstotinapedesetpetkunaitridesetlipa) od 30. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 687,21 kn (šeststotinaosamdesetsedamkunaidvadesetjednalipa) od 31. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 15,54 kn (petnaestkunaipedesetčetirilipe) od 30. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 1.356,32 kn (jednatisućatristotinepedesetšestkunaitri- desetdvijelipe) od 31. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos o 686,12 kn (šeststotinaosamadesetšestkunaidvanaestlipa) od 31. siječnja 2020. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime troška postupka iznos od 7.812,50 kn /1.036,90 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je brak s tuženikom sklopila 17. srpnja 1993. te je brak razveden presudom Općinskog suda u Đakovu broj... od ... Navodi da su za vrijeme trajanja braka stekli nekretninu opisanu pod I/ izreke presude koja je upisana kao vlasništvo tuženika. Spornu nekretninu kupili su 10. lipnja 1998., radilo se o devastiranoj nekretnini koju su od kupovine do useljenja renovirali novcem koji su tužiteljici dali njezini roditelji. Također su realizirali i kredit za uvođenje grijanja u nekretninu i uređenje prizemlja nekretnine, a koji nakon prestanka braka ona samostalno otplaćuje. Predlaže donošenje presude kojom bi se utvrdilo da nekretnina upisana u zk. ul. ... k.o. A. predstavlja bračnu stečevinu stranaka uz nalog tuženiku priznati tužiteljici suvlasništvo u ½ dijela, izdati joj valjanu tabularnu ispravu

4. P Ob-116/2021-29

podobnu za uknjižbu prava vlasništva, a što će u protivnom zamijeniti ovosudna presuda. Također, predlaže utvrđenje da bračnu stečevinu čini i kredit realiziran kod Banke d.d. dana 15. srpnja 2008. uz nalog tuženiku isplatiti ½ otplaćenih rata u ukupnom iznosu od 9.111,05 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine iznose od dana plaćanja pa do isplate.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da sporna nekretnina predstavlja njegovu vlastitu imovinu jer je kupljena novcem koji je tuženiku darovan od strane njegovog oca te kako nije kupljena novcem koji su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice niti potječe iz te imovine, ne može se smatrati bračnom stečevinom. Također, navodi da niti dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom tužiteljica nije mogla steći vlasništvo, a protivi se i dijelu zahtjeva za isplatu na ime rata kredita koje je plaćala tužiteljica u periodu od veljače do rujna 2019. jer je brak pravomoćno razveden 4. rujna 2019., a u odnosu na preostale iznose smatra da tužiteljica nije dokazala da se radi o dugu koji tereti bračnu zajednicu. Nadalje ističe i da nije vidljivo za adaptaciju kojeg objekta je realiziran kredit kod Banke kao i da priložene fotografije nekretnine nisu dokaz da se radi o spornoj nekretnini.

3. Rješenjem od 1. veljače 2022. utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 50.000,00 kn jer je tužiteljica u tužbi kao vrijednost predmeta spora označila iznos od 50,00 kn, tuženik je prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora smatrajući da je ista označena prenisko, te je sud utvrdio vrijednost predmeta spora iznosom od 50.000,00 kn temeljem odredbe čl. 40 Zakona o parničnom postupku.

4.Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze čitanjem presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P Ob-... od ..., zk izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. .. k.o. A., kupoprodajnog ugovora od 10. lipnja 1998., ugovora o kreditu od 15. srpnja 2008. uz otplatni plan, pregledom fotografija na strani 68 spisa, čitanjem najave korištenja kredita od 31. srpnja 2008., računa, strana 71 do 77 spisa, podneska Banke od 21. veljače 2022., predmeta Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P Ob-..., saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka, te svjedoka R.L., K.F., G.B., A.M., J.M., I. M., M. M., M. V., J. A. I LJ. Đ.

5. Iz presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj P Ob- ..., kao i iz predmeta Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj ... utvrđeno je da je razveden brak tužiteljice i tuženika presudom od 18. veljače 2019., a koja je pravomoćna 29. travnja 2019.

6. Iz zk. izvatka za nekretninu upisanu u zk. ul. .. k.o. A. utvrđeno je da je tuženik upisan kao samovlasnik na navedenoj nekretnini.

7.Iz kupoprodajnog ugovora od 10. lipnja 1998. utvrđeno je da su isti sklopili R.L. kao prodavatelj i tuženik kao kupac, a u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. .. k.o. A., te za kupoprodajnu cijenu od 25.000 DEM.

8. Iz ugovora o kreditu od 15. srpnja 2008. utvrđeno je da je isti sklopila tužiteljica kao korisnik kredita dok je tuženik solidarni dužnik i založni dužnik, a kredit

4. P Ob-116/2021-29

je realiziran u iznosu od 25.000 eura za adaptaciju stambenog objekta i refinanciranje.

9. Iz fotografija na strani 68 spisa utvrđeno je da je prikazana devastirana nekretnina bez krova, prozora, vrata.

10. Iz računa na strani 69 do 77 spisa utvrđeno je da je tužiteljica plaćala građevinski materijal, stolariju, laminat, opremu za kupaonicu, platila je prijevoz betona i sam beton, a određeni materijal kupovala je sredstvima iz kredita.

11. Iz podneska Banke od 21. veljače 2022. utvrđeno je da je tužiteljica otplaćivala rate kredita te je od 15. veljače 2019. do 31. siječnja 2020. otplatila ukupno 18.222,14 kn.

12. Saslušana tužiteljica S. M. iskazala je da je brak s tuženikom sklopljen 17. srpnja 1993., a oni i danas žive u istoj nekretnini, iako su njihovi odnosi narušeni unazad 8 do 9 godina, te unazad 5 godina svako koristi odvojenu sobu za boravak i spavanje, ona kuha za oboje, ali svako sebi pere rublje. Režije za kuću plaća tuženik, dok ona otplaćuje kredit. Brak među njima je razveden 18. veljače 2019. Što se tiče kupovine nekretnine u A., kupili su je 1998. te su kupoprodajnu cijenu isplatili u dva navrata, a radilo se o iznosu od ukupno 25.000 DEM, te su dio novca imali ušteđeno od njihovih primanja, dio im je ostao od svatova, a dio su im dali roditelji tuženika i njeni roditelji, ali ne može reći koliko točno su im dali. Kuća je bila u lošem stanju, derutna, oštećena granatama i nije bila useljiva. Nije imala instalacije, stolariju, sanitarije, namještaj, pločice, utičnice, krov. Od kako su kupili nekretninu krenuli su s radovima na njoj jer je trebalo obiti raniju žbuku i postaviti novu, odnosno trebalo je kompletno sve ponovno urediti. Radovi su trajali do 2000. kada su u kuću uselili. Što se tiče samih radova podigli su kredit 1998. te su od njega postavili novi krov, firma njenog ujaka je izvodila radove na unutarnjem uređenju kuće, a njeni roditelji su kupili stolariju, parkete, baka joj je poklonila kupatilo. Što se tiče same kupovine stolarije i parketa radilo se o kupovini njima kao bračnim drugovima. U početku su izvodili kompletne radove na renoviranju kata, postavljen je novi krov, žbukali su cijelu kuću, spustili stropove, postavili parkete, kompletnu stolariju, uredili kupaonu, postavili fasadu. Njeni roditelji su im također poklonili sredstva za vanjsku fasadu, a oni su samo financirali postavljanje stiropora. Poklonili su im kuhinju, spavaću su kupili sami, a dnevnu sobu je ona dobila kao miraz. Nakon prve faze radova podigli su kredit za uvođenje grijanja, ali se ne može točno sjetiti koje godine, a kupili su i automobil, te refundirali prvi kredit iz 1998. Za uređenje samog prizemlja realizirala je kredit 2008. u iznosu od 25.000 eura i tuženik je po tom kreditu bio sudužnik i taj kredit još uvijek otplaćuje. Što se tiče samog prizemlja radilo se o kompletnom uređenju dvije prostorije koje su do tada bile prazne, a površine su oko 90m2. Za vrijeme njihovog braka roditelji tuženika su im uvijek pomagali, ali nije vidjela da bi dali neka veća novčana sredstva u vrijeme kupovanja nekretnine. U vrijeme kupovine nekretnine u A., a tako i u vrijeme podizanja kredita, nisu niti ona niti tuženik imali drugih nekretnina u vlasništvu. Također, ništa od kredita nije utrošeno na imovinu djece jer su njihova djeca u to vrijeme bila maloljetna i pohađali su osnovnu školu. Prodavateljici R. L. su prilikom kupovine prvi puta platili 10.000 DEM, a drugi puta 15.000 DEM. Prilikom isplate cijene bili su prisutni tuženik, ona, prodavateljica, kao i njihova djeca. U vrijeme kupovine i renoviranja nekretnine nije im pomagao nitko osim njihovih roditelja. Ujaku također ništa nisu plaćali te su njemu plaćali njeni

4. P Ob-116/2021-29

roditelji. Što se tiče samog kredita tuženik joj nije platio niti jedan iznos na ime polovice rate kredita. Isplata kupoprodajne cijene je tekla na način da je negdje krajem 1997. plaćena kapara u iznosu od 10.000 DEM, a sredinom 1998. je isplaćen ostatak. Od 1992. tuženik i ona su živjeli zajedno. Nikada nije postojao dogovor na način da ona plaća kredit, a tuženik režije, odnosno, ona nije htjela plaćati režije jer on nije plaćao kredit. Unazad 5 godina tuženik plaća režije, a ona kredit. Kredit iz 1998. refundiran je i zatvoren i trenutno otplaćuje samo kredit iz 2008., a kredit iz 2003. je realiziran za kćerkine svatove. Što se tiče radova na nekretnini nije došlo do povećanja gabarita nekretnine, ali su obavili sve radove unutar gabarita koji su bili neophodni za useljenje u istu. Novac R. L. su nosili bivši suprug, ona i djeca, i to u njenu kući u A.

13. Saslušani tuženik J.M. iskazao je da je točno da su tužiteljica i on započeli zajednički život 1992., a djeca su im rođena 1994., 1996. i 2001., te je njihov brak razveden 2019., a odnosi u braku su poremećeni unazad 7 do 8 godina i od tada on koristi posebnu prostoriju za boravak i spavanje. Točno je da bivša supruga kuha, a da on sebi pere rublje. Unazad 7 do 8 godina on plaća režije za kuću, a bivša supruga kredit iz 2008. i nisu razgovarali o tome tko će što plaćati. U odnosu na sve kućanske potrepštine sudjeluje u kupovini i tužiteljica i on. Što se tiče kupovine kuće u A. njegov pokojni otac mu je dao iznos od 25.000 DEM 1998. te je od tog novca dao kaparu, ali ne zna u kojem iznosu i kada, te u tri navrata plaćao cijenu prodavateljici jer nekretnina nije bila čista kao što je ona tvrdila i nije joj htio odmah isplatiti cjelokupnu cijenu. Kada je otac davao novac rekao je da im novac daje kako bi nešto sebi stvorili odnosno, dao je novac kao dar njemu i supruzi.

Nakon posljednje rečenice tuženik okreće glavu prema svom punomoćniku koji odmahuje glavom, a nakon čega tuženik navodi da je novac darovan samo njemu, te nakon što sudac upozorava da je čuo sve što je rečeno, tuženik navodi da sud napiše što želi.

Kada su kupili kuću, ona je bila razrušena i bez krova, te nije bila uopće useljiva i oni su morali kompletno renovirati kuću. Nisu ništa na njoj proširivali. Nakon predočenja fotografija s lista 68 tuženik potvrđuje da je nekretnina bila u stanju u kojem je prikazana upravo na toj fotografiji. Renoviranje nekretnine radili su sredstvima koja su dobili iz kredita 1998., a osim toga on je sva svoja primanja ulagao u renoviranje. Pomagali su u renoviranju financijski kako njegovi roditelji, tako i roditelji tužiteljice. Točno je da je ujak tužiteljice pomagao u radovima, ali on nije imao svoju firmu, te su njega platili roditelji tužiteljice. Mnogo radova na renoviranju je obavljao sam, kao i uz pomoć prijatelja i nije im morao za pomaganje plaćati ništa. Točno je da su obavljeni svi radovi na renoviranju koje je tužiteljica opisala u svom iskazu, s tim što za krov nisu morali platiti ništa, a kredit iz 1998. je utrošen za druge radove na nekretnini. Točno je također i da su roditelji tužiteljice dali materijal za postavljanje parketa, sam parket, stolariju, kao i fasadu. Grijanje je uvedeno prije 2000. godine odnosno prije useljenja i novac za njega su dali njegovi roditelji. Roditelji su mu dali novac kako bi uveo grijanje samo sebi, a na upit suda je li bilo i za djecu, odgovara da jeste, odnosno bilo je i za suprugu. Kredit iz 2003. realiziran je za kćerkine svatove. 2008. realiziran je kredit za radove na kući i taj kredit bivša supruga i dalje otplaćuje. U vrijeme kupovine kuće u A., kao i u vrijeme izvođenja svih radova, te realiziranja kredita iz 2008. nisu imali drugih nekretnina u vlasništvu. Ne može točno reći što je napravljeno kreditom iz 2008., ali može reći da je taj kredit utrošen u kuću u A. Koliko

4. P Ob-116/2021-29

zna, nije nikada platio niti jednu ratu tog kredita, a također nikada nije davao pola iznosa gospođi. Nije od nje tražio niti da mu plati pola iznosa režija. Ne zna koliko je iznosio kredit iz 2003. te ne zna koliko je uloženo u svatove kćerke. Kada mu je otac davao novac od 25.000 DEM rekao mu je da je to novac kojim da sebi kupi kuću, a stekao je dojam da novac daje njemu, s tim što je prije odgovora na pitanje rekao da mu prilikom predaje novca otac ništa nije rekao. Otac ima njih šestero djece i svakome je pomogao, pa tako i njemu. Automobil koji su kupili kreditom koštao je par tisuća eura. Kćerka koja se udavala 2003. je 1994. godište te pojašnjava da je kredit iz 2003. u cijelosti utrošen u kuću u A. Prije useljenja 2000. već je bilo uvedeno plinsko grijanje. Materijal za krov su kupili, a kada je rekao da ništa nisu platili mislio je na ruke, a za uzvrat je on njemu nešto drugo odrađivao. Za vrijeme izvođenja radova tužiteljica je kuhala za njega i majstore. Također je tužiteljica i radila za cijelo vrijeme trajanja njihovog braka. O djeci su se brinuli zajedno, a također su zajedno brinuli i o cjelokupnom kućanstvu. Hranu za kuću kupuju zajedno, ali pretežito tužiteljica. Također, sve popravke koje treba obaviti u kući financira on.

14.Saslušana svjedokinja R. L. iskazala je da poznaje tužiteljicu i tuženika jer su od nje kupili kuću te su joj kupoprodajnu cijenu isplatili u dva navrata i to su bili oboje, a ne zna iz kojeg razloga nisu isplatili odjednom. Jedna isplata je bila negdje 1997., a druga negdje 1998. Kuća je bila u derutnom stanju, nije imala krov, prozore, godinama je kisnula i radilo se o ruševini, u donjem dijelu je otpadala žbuka, i to u svim sobama. Novac za kupovinu isplaćen je u njenoj kući i to su bili i tužiteljica i tuženik. Vidjela je da su kuću obnavljali, ali ne zna od kojih novčanih sredstava, niti zna od kuda im iznos za kupovinu kuće. Čini joj se da je prvi puta dan iznos od 20.000 DEM, a idući puta iznos od 5.000 DEM. Kod nje su došli automobilom te su s njima bila i njihova djeca, a također joj je tužiteljica donijela i kavu. Sjeća se da su oboje dolazili, a za djecu nije sigurna jesu li bila oba puta. Ne zna točno koliko je djece bilo s njima.

Dopunski saslušana svjedokinja R. L. iskazala je da se ne može sjetiti je li na zadnjem ročištu bila upozorena na dužnost govorenja istine, ali zna da joj je od strane suda nešto bilo rečeno. Bez obzira na sve primjedbe u cijelosti ostaje kod onoga što je iskazala, te nema što za dodati, a i sama zna da je dužna govoriti istinu. Sve ono što je ranije iskazivala je istina i ništa nije lagala.

15.Saslušani svjedok K.F. iskazao je da poznaje tužiteljicu i tuženika jer mu je tuženik prijatelj iz djetinjstva, a preko njega je upoznao tužiteljicu, te se sjeća da su kupili kuću u A. i da je novac za kupovinu kuće tuženiku dao njegov otac, i to samo njemu, a ne snaji, jer tko bi još dao snaji, što je logično. Isto je čuo i od njegovih roditelja. Za iznos od 25.000 DEM čuo je od tuženika. Ne zna je li cijena plaćena od jednom ili u više navrata. Zna da su i roditelji tužiteljice dali novac, ali ne zna jesu li dali za kupovinu ili renoviranje, te mu je poznato i da su kuću kompletno renovirali. Ne zna od kojih sredstava su renovirali kuću te ne zna je li išta ostalo od novca koji su dali roditelji tužiteljice. Tuženik i njegova braća su skrbili o roditeljima, a tuženik je dolazio navečer, te je spavao u kući i davao im je hranu. Nema saznanja da su ikada podizali bilo kakav kredit. Također, nikada nije čuo da bi imali ušteđevinu ili da bi im ostalo novca od svatova. Ne zna ni jesu li imali drugih nekretnina u vrijeme kupovine kuće u A. Čini mu se da su radovi krenuli s unutarnjim dijelom prema vanjskom dijelu, s tim što je prvo postavljen krov. Osobno je radio na izolaciji te za to nije plaćen jer je to učinio tuženiku kao prijatelju. Ne zna odakle materijal za izolaciju. Ne

4. P Ob-116/2021-29

zna koje godine su roditelji dali novac tuženiku. Ne zna tko je još radio na renoviranju osim njega i tuženika, ali bilo je dvije tri osobe koje su bile prijatelji. Očitujući se na primjedbu tužiteljice svjedok odgovara: " Gospođo draga, ja sam kod roditelja tuženika od malih nogu i bio sam u kući te sam čuo da su njegovi roditelji rekli da su dali novac, ali nisu rekli koliko."

16.Saslušani svjedok G. B. iskazao je da poznaje tužiteljicu i tuženika još od rata te na upit suda zna li nešto o kupovini kuće u A., odgovara da mu je poznato da su roditelji tuženika dali iznos od 25.000 DEM, i to je čuo od tuženika. Bio je još dva ili tri puta kada se oko kuće nešto radilo, ali ne zna ništa o bilo kakvim drugim iznosima za kuću. Ne zna ništa o renoviranju kuće odnosno od kojih sredstava bi se isto radilo. On osobno nije pomagao u radovima oko kuće. Ne zna koje godine je tuženik dobio novac od oca. U vrijeme kupovine kuća je bila dosta loša, bez krova.

17.Saslušani svjedok A. M. iskazao je da mu je poznato da je pokojni otac dao bratu iznos od 25.000 DEM za kupovinu kuće u A., a prije toga mu je želio kupiti kuću u I., međutim, brat nije htio tu kuću. Zna da je dao novac samo da bi brat sebi kupio i zna da je dao novac samo bratu, a ne i snaji. Ne zna je li cijena za kuću isplaćena od jednom ili u više navrata. Kuća je izgledala onako kako je prikazana na fotografijama na listu 68 spisa. Ne zna od kojih sredstava su brat i snaja renovirali i uređivali kuću. Ne zna ništa o kreditima brata i snaje, ali zna da je njegov kum radio na uređivanju, ali ne zna je li za to plaćen. Otac je dao novac negdje 1996. ili 1997. godine, ne može točno reći, a prije toga, negdje 1995., je bratu trebao vratiti pozajmicu koju je ranije od njega uzeo i radilo se o par stotina maraka. Ne zna odakle materijal za renoviranje kuće, a moguće je da mu je i to otac dao. Ne zna da bi roditelji tužiteljice dali bilo što jer to ne zna. Ne zna je li netko od rodbine tužiteljice radio na renoviranju jer on također nije radio.

18. Saslušani svjedok J. M. iskazao je da mu je poznato da je za kupovinu kuće u A. otac dao iznos od 25.000 DEM i to s namjerom da J. kupi sebi kuću, ali ne zna točno koje godine je novac dan. Ne zna je li cijena za kuću plaćena odjednom ili u više navrata. Ne zna jesu li brat i snaja imali bilo kakvu ušteđevinu, je li im ostalo bilo šta od svatova, te ne zna ništa ni o kreditima. Ne zna od kojih sredstava su rađena renoviranja kuće. Na početku im je malo pomagao u radovima, a osim njega je bilo još "dosta ljudi, što on zna". Prilikom renoviranja je tužiteljica bila i zna da je bilo i kuhane hrane, ali ne zna tko je kuhao, čini mu se da su bile ona i njezina majka. Zna da su oni zajedno brinuli o djeci. Koliko zna nisu imali drugih nekretnina u vlasništvu u vrijeme kupovine kuće u A. Ne zna jesu li njegovi roditelji dali još nešto novca osim 25.000 DEM i misli da nisu. Također, ne zna niti je li im bilo tko poklanjao materijal ili novčano pomagao. Ne zna da bi roditelji tužiteljice dali bilo što jer mu to nitko nije rekao niti pokazao.

19.Saslušani svjedok I. M. iskazao je da mu je poznato da je otac dao bratu iznos od 20.000 do 25.000 DEM da kupe kuću i nakon upita odvjetnika koliko je točno dano, odgovara da se radilo o 25.000 DEM, a radilo se o 1996., 1997. ili 1998. godini. Poznato mu je da su roditelji tužiteljice također davali novac, ali ne zna koje godine, te ne zna za što su točno davali. Nije mu poznato da bi brat i tužiteljica imali bilo kakvu ušteđevinu ili da bi im ostalo nešto od svatova. Ne zna ništa o njihovim kreditima. Ne zna od čega su platili renoviranje kuće. Nije siguran jesu li platili cijenu za kuću odjednom ili u više navrata, i to dva ili tri puta, ali ne zna. Čini mu se da je

4. P Ob-116/2021-29

tužiteljica u vrijeme kupovine i renoviranja kuće bila zaposlena te da je kuhala, spremala, brinula o djeci.

20.Saslušana svjedokinja M. M. iskazala je da, a na upit suda što joj je poznato o kupovini kuće, da zna zašto je pozvana na sud, a na daljnji upit kako zna, odgovara prvo nejasno i općenito, a potom da joj je brat rekao zbog čega treba doći i da se sude oko imovine. Na daljnji upit je li vidjela ili čula nešto o kupoprodaji nekretnine, odgovorila je da je vidjela i čula za novac, i to zna da je otac dao 25.000 DEM bratu kako bi mu pomogao, i to samo njemu. Ne zna je li još netko drugi pomagao bratu i snaji te bi oni trebali znati tko im je pomagao, a ne ona. Zna samo ono što ona zna, a ono što ne zna je njihov problem. Ne zna koje godine je dan novac. Zna da je tužiteljica bila u braku s njenim bratom te je ona čuvala njihovu kćerku, te ne zna je li tužiteljica brinula o djetetu, a nakon toga se ispravlja i govori da je brinula, a također zna da je kuhala, spremala, održavala kućanstvo. Ne zna kojim sredstvima su renovirali kuću, ne zna da bi dobili novac još od nekog osim od njenih roditelja. Bili su jako bliski jer je čuvala njihovu kćerku. Ne zna ništa o kreditima koje su podizali. Ne zna jesu li plaćali majstore za renoviranje. Poznato joj je da su roditelji tužiteljice kupili prozore i vrata. Nije bila prisutna kada je otac dao novac bratu. Poznato joj je da su roditelji tužiteljice dali novac, a prethodno na upit odgovara da ne zna, da valjda jesu. Tužiteljica je bila zaposlena za vrijeme braka.

21. Saslušana svjedokinja M.V. iskazala je da joj je poznato da su prije kupovine kuće u A. sestra i tuženik živjeli kao podstanari, te su odlučili kupiti kuću u A. i kupili su je dijelom od svoje ušteđevine, a dio su dali roditelji tuženika i njihovi roditelji, te zna da se radilo o većem iznosu, ali ne zna tko je sudjelovao u kojem točnom iznosu. Njeni roditelji su davali novac i sestri i tuženiku kako bi sebi kupili kuću te nije bila prisutna kada su im davali novac, ali zna da su im pomagali jer su i njoj pomagali, a za novac je čula kako od sestre i tuženika, tako i od njenih roditelja jer to nije bila tajna i o tome se pričalo za stolom. Zna također da su njeni roditelji jako puno sudjelovali prilikom renoviranja jer su u tom dijelu puno pomagali i njoj, i to u kupovini namještaja, stolarije. Njeni roditelji su dali novac 1997. i 1998. godine i tada su govorili da se kuća kupila za 25.000 DEM. Poznato joj je da su tužiteljica i tuženik negdje u vrijeme kupovine podigli nekakav kredit, da su naknadno podigli kredit kojim su preuređivali garaže u prostorije jer su prije toga živjeli na katu, a također su podigli nekakav kredit za kćerkine svatove. Za vrijeme braka oni su oboje bili zaposleni te se sestra brinula o sestri i kućanstvu jer su tako bile odgojene i tako su funkcionirale. Prije kupovine kuće u A. nisu imali drugih nekretnina u vlasništvu. Po priči tužiteljice i tuženika cijena za kuću je plaćena na dva puta, i to na način da je prvi puta dana kapara, a drugi puta ostatak cijene. Poznavala je roditelje tuženika, ali s njima nije nikada razgovarala o novcu koji su dali za kuću, dok za svoje roditelje zna da su im htjeli pomoći da stanu na noge. Kada je kuća kupljena bila je u jako lošem stanju, a nakon predočenja fotografija s lista 68 spisa, odgovara da je kuća bila u takvom stanju. Zna da su ljudi radili na renoviranju, ali ne zna tko su bile te osobe. U vrijeme gradnje kuće sestra i tuženik su imali automobil, jer su uvijek imali automobil. Kada su bili zajedno za stolom, njena sestra, tuženik, njen suprug i ona netko od njih dvoje je rekao da je cijena plaćena u dva navrata. Novac su oba puta nosili prodavateljici i zna da su s njima bila i djeca, ali ne zna koliko puta.

4. P Ob-116/2021-29

22. Saslušani svjedok J. A. iskazao je da mu je poznato da je kupljena kuća u A., ali ne zna ništa o iznosu kojim je plaćena cijena, te je on kuću vidio u trenutku kada je radio radove na katu i to u vidu adaptacije. Što se tiče radova stavljao je stolariju, spuštanje stropa, prezide, stavljali su glazuru i krpali podove. Krov je već postojao te su njega za radove angažirali roditelji tužiteljice i platila ga je majka tužiteljice A. M. U to vrijeme su stranke živjele u prizemlju. Na radovima je bio sa svojom grupom te nije vidio druge osobe koje bi radile. Nema saznanja od čega su plaćeni ostali radovi na kući kao niti na koji način je postavljena stolarija, ugrađene instalacije, postavljene sanitarije. Ne zna ništa o bilo kakvim kreditima stranaka. Nikada nije čuo nikakvu priču o bilo kakvom novcu koji bi dali roditelji tužiteljice ili roditelji tuženika. Na kući ih je zajedno radilo ukupno 5, a radili su oko mjesec dana, te ne zna detalje, jer o tome nije nikada razmišljao. Koliko mu je poznato tužiteljica je bila zaposlena za vrijeme braka, a također je bio zaposlen i tuženik.

23. Saslušana svjedokinja LJ. Đ. iskazala je da poznaje tužiteljicu dugi niz godina, i to 10, 15, 20 godina, i preko nje je upoznala i tuženika, te je prvi puta bila kod njih u kući u A. i oni su tada u kući živjeli, kuća je bila useljena, uredna, imala je stolariju, instalacije, sanitarije, kupaonu. Nikada nije s njima pričala o tome kako su došli na ideju kupiti kuću u A., također nije čula niti odakle im sredstva za kupovinu. Upoznala je i roditelje tužiteljice, ali nije nikada čula nikakvu priču o bilo kakvom novcu. Za vrijeme trajanja braka tužiteljica i tuženik su najnormalnije funkcionirali, bili su oboje zaposleni sve dok tuženik nije otišao u mirovinu, oboje su brinuli o djeci. Na kući je nešto rađeno, i to čini joj se fasada i nešto na katu, ali ne sjeća se točno koji su radovi izvođeni. Tužiteljica joj je osobno rekla da su joj roditelji pomagali i da su joj dali novac za fasadu. Kada je prvi puta došla u kuću, kuća tada nije bila još do kraja dovršena, ali se ne može točno sjetiti što to nije dovršeno. Čini joj se da nije bila fasada kada je bila prvi puta, a ne zna koje godine je kod njih bila prvi puta. Ništa nije dogovoreno s tužiteljicom jer se do ročišta nije ni čula ni vidjela s tužiteljicom.

24. Među strankama je nesporno da su sklopili brak 17. srpnja 1993., da je brak pravomoćno razveden presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama broj ... od ...., kao i da su bračni odnosi poremećeni unazad 8 do 9 godina odnosno da od 2014./2015. žive u istoj kući u kojoj su nastavili živjeti i nakon razvoda braka, te od 2014./2015. svako od njih koristi posebnu prostoriju za boravak i spavanje, tužiteljica kuha za oboje, a svako sebi pere rublje. S obzirom na navedeno, sud smatra da je faktična bračna zajednica prekinuta 2014./2015. i da nakon toga nije bilo ponovne uspostave zajednice bez obzira što su nastavili živjeti u istoj kući jer je među strankama nesporno da od tada žive razdvojeno. Nesporno je i da su stranke 1998. godine kupile kuću u A. za 25.000 DEM koja je bila derutna i neuseljiva te su je uređivali i uselili u nju 2000., a naknadno su i dalje renovirali i ulagali, te je u tu svrhu realiziran kredit iz 2008. godine od strane tužiteljice. Iako tuženik u odgovoru na tužbu ističe da iz ugovora o kreditu nije vidljivo za adaptaciju kojeg objekta je kredit realiziran, kao niti da su priložene fotografije dokaz da se radi o spornoj nekretnini, u svom iskazu potvrđuje da je nekretnina prikazana na fotografiji na strani 68 spisa upravo sporna nekretnina, da je kupljena u stanju u kojem je prikazana na fotografiji odnosno da je bila devastirana i neuseljiva, kao i da je kredit iz 2008. godine uložen u renoviranje upravo navedene nekretnine. Također, da je kupljena nekretnina bila derutna, neuseljiva i u stanju kako je

4. P Ob-116/2021-29

prikazano na fotografijama u spisu potvrdila je i svjedokinja R.L. koja je bila prodavateljica nekretnine, te joj sud poklanja vjeru jer ima neposredna saznanja o stanju nekretnine u vrijeme kupovine od strane tužiteljice i tuženika.

25. Među strankama je sporno predstavlja li nekretnina u A. zajedničku imovinu stranaka ili posebnu imovinu tuženika.

26. Tuženik u svom iskazu potvrđuje da je novac dobio od roditelja i to kao dar njemu i tužiteljici kao bračnim drugovima, te mu sud ne poklanja vjeru kada je promijenio iskaz i naveo da je novac darovan samo njemu jer se prethodno okrenuo svom punomoćniku koji je na njegov prvotni iskaz odmahnuo glavom. Kako sam tuženik potvrđuje da je novac darovan njemu i tužiteljici zajedno, a što potvrđuje i svjedok I.M., sud ne poklanja vjeru iskazu svjedoka K. F., G. B., J. M., A. M. i M. M. jer su njihovi iskazi u tom dijelu u suprotnosti s iskazom samog tuženika, a također niti jedan od navedenih svjedoka nije znao reći ništa drugo o renoviranju i adaptaciji nekretnine iako su radovi izvođeni intenzivno dvije godine, izvođeni su i nakon toga 2008., svjedoci su prijatelji, te braća i sestra tuženika, te je i sam tuženik potvrdio da su ih pomagali i roditelji tužiteljice, slijedom čega sud ne poklanja vjeru iskazima navedenih svjedoka smatrajući ih usmjerenim na pogodovanje tuženiku. Posebno je kontradiktoran iskaz svjedokinje Matilde Majić koja tvrdi da je vidjela i čula za predaju 25.000 DEM, da bi potom navela kako nije bila prisutna kada je novac predan i ne zna koje godine. Iz iskaza tužiteljice, tuženika, te svjedokinje M.

V. proizlazi da su od kupovine pa nadalje stranke pomagali kako roditelji tužiteljice, tako i roditelji tuženika, a tuženik nije dostavio niti jedan dokaz, niti iz provedenih dokaza proizlazi da bi od roditelja dobio odjednom iznos od 25.000 DEM, posebno što je kupoprodajna cijena isplaćena u dva navrata 1997. i 1998., a što potvrđuje prodavateljica R.L., slijedom čega je nelogično da bi cijena bila isplaćena u takvim intervalima ukoliko je tuženik imao cjelokupan iznos odjednom. Sve i kad bi bilo točno da je tuženik dobio odjednom iznos od 25.000 DEM za kupovinu nekretnine, iz njegovog iskaza proizlazi da se radi o daru njemu i tužiteljici odnosno, namjera darivanja bi bila zajedničko darivanje, slijedom čega bi i novac dan od strane roditelja tuženika predstavljao zajedničku imovinu stranaka. S obzirom na navedeno, sud nije posebno ulazio u ocjenu je li darovan cjelokupan iznos ili samo određeni dio budući je navedeno nebitno za donošenje odluke iz ranije navedenih razloga. Iz iskaza svjedokinje R. L., kojoj sud poklanja vjeru u cijelosti jer je nezainteresirana za ishod spora, kupoprodajna cijena je plaćena u dva navrata i prilikom isplate bila je prisutna i tužiteljica, te navedena činjenica ukazuje da su stranke sporazumno raspolagale novcem primljenim kao dar i u odnosu na njega se ponašale kao u odnosu na zajedničku imovinu. Slijedom navedenog, sud smatra da nekretnina u A. predstavlja zajedničku imovinu stranaka u smislu odredbi čl. 271 i 281 Zakona o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94) pri čemu je sud imao u vidu da su i tužiteljica i tuženik bili zaposleni u vrijeme stjecanja nekretnine, zajedno su brinuli o djeci i kućanstvu, tužiteljica je kuhala, spremala, slijedom čega sud smatra da su njihovi udjeli u stjecanju imovine jednaki.

27. Također, iz provedenih dokaza proizlazi i da se nekretnina renovirala sve do 2000. godine kada su stranke u nju uselile, i to iz njihovih zajedničkih sredstava, darova roditelja tužiteljice i tuženika, 2008. je dodatno renovirana iznosom kredita koji je podigla tužiteljica, slijedom čega sud smatra da su i po odredbama čl. 252 i čl. 253 Obiteljskog zakona (Narodne novine 162/98) i čl. 248 i čl. 249 Obiteljskog zakona

4. P Ob-116/2021-29

(Narodne novine 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13) tužiteljica i tuženik suvlasnici u jednakim dijelovima na spornoj nekretnini.

28. Iskaz svjedokinje LJ. Đ. sud nije posebno cijenio jer navedena svjedokinja nema nikakvih saznanja o kupovini nekretnine. Slijedom navedenog, usvojen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu u kojem zahtjeva utvrđenje da bračnu stečevinu u jednakim dijelovima čini nekretnina upisana u zk. ul. ... k.o. A. Odbijen je dio zahtjeva koji se odnosi na davanje tabularne izjave jer se u konkretnom slučaju stjecanje suvlasništva na nekretnini temelji na zakonu i tužiteljica je ovlaštena ishoditi upis u zemljišnoj knjizi temeljem čl.130 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok obveza izdavanja tabularne izjave postoji samo u slučaju stjecanja vlasništva na temelju pravnog posla. S obzirom na navedeno odlučeno je kao pod I i II/ izreke presude.

29. Nadalje, tuženik ne čini spornim da je kredit realiziran 2008. kod PBZ utrošen u nekretninu u A. odnosno, za renoviranje i uređenje prizemlja nekretnine, da rate kredita otplaćuje tužiteljica, a da on nikada nije platio niti jednu ratu, kao niti ½ rata tužiteljici. Tijekom postupka je utvrđeno da je faktična bračna zajednica stranaka prestala 2014./2015., slijedom čega sud smatra da je tužiteljica mogla zahtijevati isplatu ½ rata kredita i prije veljače 2019., a kako je nedvojbeno da je tužiteljica i od veljače 2019. do siječnja 2020. samostalno plaćala rate kredita koji je utrošen za renoviranje prizemlja nekretnine u A., što je tuženik znao i s istim bio suglasan, sud smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za utvrđenje da dug po kreditu predstavlja zajednički dug stranaka kao bračnih drugova.

30. Kako iz podataka o kreditu i otplati po istom proizlazi da je tužiteljica od veljače 2019. do 31. siječnja 2020. platila ukupan iznos od 18.222,10 kn, te kako se radi o zajedničkom dugu stranaka, sud smatra da je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici iznos od 9.111,05 kn na ime ½ rata kredita, temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima u svezi s čl. 38 Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20), dok se odluka o kamatama temelji na odredbi čl. 1115 Zakona o obveznim odnosima jer sud tuženika smatra nepoštenim stjecateljem budući je znao i morao znati da je u obvezi sudjelovati u otplati kredita. Osim navedenog, ističe se i da tužiteljica nije potraživala kamate na svaki pojedinačni plaćeni iznos, a na što bi također imala pravo odnosno kamate na plaćene iznose zahtjeva u manjem opsegu od onog na koji ima pravo. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III i IV/ izreke presude.

31. Odbijen je dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje građevinskog i financijskog vještačenja jer sud smatra da je provedenim dokazima činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te bi se provođenjem vještačenja postupak nepotrebno odugovlačio. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je nekretnina u Antunovcu bračna stečevina stranaka u jednakim dijelovima, te ne postoji niti jedna druga okolnost na koju bi trebalo provoditi građevinsko vještačenje. Također, iz podneska Banke jasno i nedvojbeno proizlazi kada i koliko je tužiteljica platila na ime rata kredita od veljače 2019. do siječnja 2020., slijedom čega se i financijsko vještačenje ukazuje nepotrebnim.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tužiteljici je kao opravdan priznat trošak sastava tužbe u

4. P Ob-116/2021-29

iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima održanim 6. listopada 2021., 4. studenog 2021., 12. travnja 2022. i 15. rujna 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svako, trošak sastava podneska od 25. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kn, trošak sastava podneska od 25. veljače 2022. u iznosu od 250,00 kn, dok joj nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 1. prosinca 2021. jer takvo ročište nije održano, kao niti trošak sastava podneska od 23. ožujka 2022. jer je taj trošak skrivila sama tužiteljica budući nije dostavila adrese svjedoka kada ih je navodila u ranijem podnesku. S obzirom na navedeno, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 6.250,00 kn što s pripadajućim PDV-om predstavlja ukupan trošak u iznosu od 7.812,50 kn.

Osijek, 28. listopada 2022.

Sudac

Sanja Sušilović,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda na rješavanje nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku