Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-243/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja A. Š., OIB: …, S., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u K. & K. odvjetničko društvo d.o.o. u S., protiv prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S., kojeg zastupa punomoćnik J. M. K., odvjetnica u Z. i drugotuženika A. A. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu D., T., B. & K. OD d.o.o. iz Z., radi utvrđenja, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 14. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja A. V., odvjetnika u S., i punomoćnika prvotuženika J. M. K., odvjetnice u Z. te punomoćnika drugotuženika A. M., odvjetnice u Z., 28. listopada 2022.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj A. Š., OIB: …, S., isključivi vlasnik stana koji se nalazi u Stambeno poslovnom objektu „F.-L.“, sagrađen na pravu građenja na čst.zem. 820/1, površine 3630 m[2] , zemljište ispod objekta upisano u ZU 15816, upisano je etažno vlasništvo broj ZK uloška: 15817 K.O. S., etažno vlasništvo na pravu građenja s određenim omjerima i to pod:

R.br. 3. Udio prava građenja:

80/26946 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E 3)

dijela zgrade sagrađene na pravu građenja na čst.zem. 820/1 „F.-L.“, koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom stana br. 3. na II katu, koji se sastoji od ulaza, predprostora, sobe, kupaonice, WC-a, radne sobe, blagovaonice i dnevnog boravka, kuhinje, ukupne površine 69,12 m[2] , te kao pripatka lođe i drvarnice broj 3 u podrumu 5, ukupne površine 10,30 m[2] , sveukupne površine 79,42 m ,

pa je isti ovlašten na temelju ove presude izvršiti uknjižbu navedenog stana na svoje ime, uz istovremeno brisanje tuženika A. S. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S. (kao pravnog slijednika tvrtke A. S. d.o.o. S.)".

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Na temelju ove presude tužitelj A. Š., OIB: …, S., ovlašten je izvršiti brisanje založnog prava upisanog na stanu opisanom pod točkom I. ove presude, te brisati založna prava upisana u C listu - Teretovnici i to:

1. Na suvlasnički dio: 3 (80/26946)

R.br. 1.1. Pred. 09. lipnja 2009. Z-5977/09

Na teret 80/26946 dijela povezanog sa cjelinom stana broj 3, na II katu, a na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i depozitu od 26.03.2009.god., uknjižuje se pravo zaloga u iznosu od deset milijuna sto tisuća EURA, u protuvrijednosti kuna sa pripadajućim kamatama u korist:

1.2. ZABILJEŽUJE SE OVRŠNOST TRAŽBINE OPISANE POD st.1.1.

1.3. ZAPRIMLJENO 17.11.2015.god. pod brojem Z- 13522/2015 UKNJIŽBA, USTUPANJE ZALOŽNOG PRAVA, ANEKS UGOVORA O USTUPU TRAŽBINE 27.10.2015. UGOVOR O USTUPU TRAŽBINE 30.04.2014., PUNOMOĆ GR-389/15 od 16.02.2015. (koji izvornici se nalaze u zbirci isprava pod brojem Z-10951/15), pod poslovnim brojem Z-5977/09 s H.-A.-A.-B. d.d. pod st. 1.1. u korist:

1.5. ZAPRIMLJENO 30.01.2017.g. pod brojem Z-3130/2017

UKNJIŽBA, USTUPANJE ZALOŽNOG PRAVA, UGOVORA O CESIJI 15.12.2016., PUNOMOĆ 12.12.2016., pod posl.brojem Z-5977/09 u korist H-A. d.o.o. Z., u korist: A. A. d.o.o. za usluge OIB: …, Z.."

III. Nalaže se tužitelju A. Š. u roku od petnaest dana naknaditi prvotuženiku A. S. d.o.o. u stečaju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn / 497,72 EUR[1] . Odbija se zahtjev prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn / 1.161,33 EUR.

IV. Nalaže se tužitelju A. Š. u roku od petnaest dana naknaditi drugotuženiku A. A. d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn / 497,72 EUR. Odbija se zahtjev drugotuženika A. A. d.o.o. da mu tužitelj u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn / 1.012,02 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju i drugotuženika A. A. d.o.o., u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev za utvrđenje da je vlasnik stana koji se nalazi u stambeno poslovnom objektu „F.-L.“, sagrađenom na pravu građenja na čest.zem. 820/1, koji se sastoji od ulaza, predprostora, sobe, kupaonice, WC-a, radne sobe, blagovaonice i dnevnog boravka i kuhinje, ukupne površine 69,12 m[2] , te lođe i drvarnice broj 3 u podrumu 5, kao pripatka, ukupne površine 10,30 m[2] . Osim toga, tužbenim je zahtjevom tražio utvrđenje ovlaštenja da se na temelju presude može uknjižiti kao vlasnik stana te da se istovremeno briše upisano pravo prvotuženika.

2. Istaknuo je tužitelj i zahtjev da se izvrši brisanje založnog prava upisanog u teretovnici na suvlasničkom dijelu 3 (80/26946), koje je upisano na temelju Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i depozitu od 26. ožujka 2009., u iznosu od deset milijuna i sto tisuća eura, u protuvrijednosti kuna sa pripadajućim kamatama u korist drugotuženika A. A. d.o.o..

3.Tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva predmetnog stana temeljio je na činjenici da je s prvotuženikom A. S.d.o.o. u stečaju 12. listopada 2009. sklopio predugovor o kupoprodaji stana broj 01-55/208/2009. Izjavio je da su tim ugovorom on i prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju ugovorili cijenu stana u iznosu od 153.163,82 EUR. Prilikom sklapanja predugovora da je platio prvotuženiku A. S. d.o.o. u stečaju 69.202,54 EUR, a preostali iznos od 83.961,28 EUR da je trebao platiti prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora. Izjavio je da mu je prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju trebao predati stan u neposredan i samostalan posjed, slobodan od osoba i stvari, po sistemu "ključ u ruke" do 31.ožujka 2010., kada je trebala biti završena izgradnja zgrade,a što nije učinio, pa da se od 1. travnja 2010. prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem obveze predaje stana. S obzirom na to da su on i prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju člankom 10. predugovora ugovorili obvezu prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju platiti mu kamate za slučaj kašnjenja prodavatelja s predajom stana u visini od 5 % godišnje na do tada uplaćene iznose da je nastala obveza prvotuženika platiti kamate koja zajedno s do tada uplaćenim iznosom kupoprodajne cijene premašuje iznos ugovorene kupoprodajne cijene za predmetni stana. Pored toga izjavio je da je u stečajnom postupku koji se vodi nad prvotuženikom A. S. d.o.o. u stečaju vještačenjem utvrđeno da predmetni stan nema površinu od 79,42 m[2] , već da je površina stana manja od toga. Izjavio je da će nakon provedenog vještačenja u parnici precizirati tužbeni zahtjev, predložio je izvršiti prijeboj međusobnih tražbina na dan otvaranja stečaja te izjavio da je spreman platiti određeni iznos razlike cijene ukoliko se utvrdi da je dužan platiti.

4. Tužbeni zahtjev kojim je tražio brisanje upisanog založnog prava drugotuženika A. A. d.o.o. temeljio je na tvrdnji da to pravo ne postoji jer da je stečeno na temelju ništetnih ugovora. Izjavio je da je prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju s davateljem kredita sklopio ugovor o depozitu 26. ožujka 2009. na temelju kojega je upisano založno pravo na predmetnom stanu u iznosu od 10.100.000,00 EUR. Taj kredit da je odobren u devizama, protivno Zakonu o deviznom poslovanju i kreditnim odnosima s inozemstvom, pa da je ništetan. Zbog ništetnosti tog ugovora, da su ništetni i svi kasniji ugovori o prijenosu tražbine, pa tako i ugovor na temelju kojeg je drugotuženik A. A. d.o.o. stekao tražbinu osiguranu založnim pravom upisanim na predmetnoj nekretnini. O tome da se pred ovim sudom vodi parnica pod poslovnim brojem P-687/2018.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe i s tim u vezi osnovanosti tužbenog zahtjeva, tužitelj je predložio da sud izvede dokaze čitanjem isprava izvatka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj 15817 i predugovora o kupnji stana br. 01-55/208/2009. Predložio je i da sud izvede dokaz vještačenjem radi utvrđenja visine tražbine tužitelja i to uplaćene kupoprodajne cijene, ugovorne kazne ( kamata) i zbog manje površine stana.

6. Prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju je u odgovoru na tužbu izjavio da je tužbeni zahtjev neosnovan. Izjavio je da se nad prvotuženikom vodi stečajni postupak pred ovim sudom koji je otvoren 8. lipnja 2015. U tom postupku da je tužitelj prijavio tražbinu kao vjerovnik drugog višeg isplatnog reda koja je priznata u iznosu od 829.337,71 kn. Iz toga da je zaključiti da tužitelj nema aktivnu legitimaciju, jer traži utvrđenje da je vlasnik stana, dok istovremeno priznaje da nije u cijelosti ispunio svoju obvezu, već je platio samo manji dio kupoprodajne cijene, koji je uostalom prijavio kao tražbinu u stečajnom postupku koja mu je u tom postupku i priznata. Izjavio je i to da je tužba nedopuštena u dijelu kojim traži prijeboj međusobnih potraživanja. Istaknuo je i prigovor zastare. Izjavio je i to da su pravni poslovi na temelju kojih je prednik drugotuženika A. A. d.o.o. upisao hipoteku na predmetnom stanu valjani i to zato što je ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen, što nije sklopljen u Republici Hrvatskoj te stoga što H. A. R. AG i A. b. d.d. nisu neovlašteni vjerovnici.

7. Predložio je izvesti dokaze čitanjem isprava rješenja ovog suda poslovnog broja St-159/2014 od 7. prosinca 2016., rješenja ovog suda poslovnog broja St- 159/2014 od 1. srpnja 2016. i rješenja ovog suda poslovnog broja St- 159/2014 od 8. lipnja 2015.

8. Drugotuženik A. A. d.o.o. je izjavio da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine jer da nije sklopljen ugovor o kupoprodaji, niti je plaćena ugovorena cijena. Izjavio je i to da je založno pravo na nekretnini upisano na temelju sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini i depozitu od 26. ožujka 2009. koji je sklopljen između H. A.-A.-B. d.d. Z. i prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju, a ne na temelju ugovora o depozitu što navodi tužitelj. Osim toga, on da je stekao potraživanje H- A. d.o.o. na koje je H. A.-A.-B. d.d. Z. ( sada A. B. d.d.) prenijela tražbinu osiguranu založnim pravom. Izjavio je i to da je kojim slučajem predlagatelj osiguranja i stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine da to ne bi utjecalo na njegovo pravo da namiri svoje potraživanje osigurano založnim pravom.

9. Tužitelj je predložio i to da sud pribavi spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Z-4913/03 radi toga da izvede dokaz čitanjem ugovora koji je sklopljen između H. A. A. B. K. i prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju. Predložio je i da se pribave spisi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Z-5977/09, Z- 13522/2015 i Z-31522/2015 radi čitanja ugovora o kreditima na temelju kojih je upisano založno pravo u korist drugotuženika A. A. d.o.o. i prednika drugotuženika A. A. d.o.o. od kojih je drugotuženik A. A. d.o.o. kupio potraživanje osigurano založnim pravom. Iz istog razloga predložio je tužitelj pribaviti i spis ovog suda poslovnog broja P- 687/2018. Predložio je i izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja te svjedoka T. B. radi utvrđenja činjenica vezanih za sklapanje predugovora o prodaji te zasnivanja založnih prava u korist drugotuženika A. A. d.o.o.

10. Prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju predložio je da sud pribavi spis Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-4001/2019, kao i spis ovog suda poslovnog broja St-159/2014.

11. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži utvrđenje da je vlasnik stana u stambeno poslovnom objektu F. L., tvrdeći da je vlasništvo stekao na temelju pravnog posla. Osim toga, tužitelj traži i to da ga se ovlasti da na temelju presude briše upisano založno pravo na predmetnom stanu.

12. Sud je radi donošenja odluke o tužbenim zahtjevima izveo dokaze čitanjem isprava izvatka iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj 15817, predugovora o kupnji stana br. 01-55/208/2009, rješenja ovog suda poslovnog broja St-159/2014 od 7. prosinca 2016., rješenja ovog suda poslovnog broja St- 159/2014 od 1. srpnja 2016. i rješenja ovog suda poslovnog broja St- 159/2014 od 8. lipnja 2015.

13. Sud nije tražio spise Općinskog suda poslovnih brojeva Z-4913/03, Z- 5977/09, Z- 13522/2015 i Z-31522/2015 jer nije bilo potrebe za čitanjem isprava koji se nalaze u tim spisima, radi kojih je tužitelj i predložio tražiti ove spise. Sud nije pribavio niti spis ovog suda poslovnog broja P-687/2018 jer nije bilo potrebe za izvođenje dokaza čitanjem isprava - ugovora na temelju kojih je drugotuženik A. A. d.o.o. stekao založno pravo, a zbog toga što je sud iz izvedenih dokaza te suglasnih izjava stranaka o određenim činjenicama zaključio da ne postoje ovlaštenja tužitelja u odnosu na predmet založnog prava drugotuženika A. A. d.o.o. Nije bilo potrebe niti za pribavljanjem spisa ovog suda poslovnog broja St-159/2014.

14. Nije bilo potrebe niti za izvođenjem dokaza vještačenjem. Tim dokaznim sredstvom tužitelj je kanio dokazati visinu tražbine koju ima prema prvotuženiku A. S. d.o.o. u stečaju i to uplaćene kupoprodajne cijene. S obzirom na to da je tužiteljeva tražbina prema prvotuženiku A. S. d.o.o. u stečaju već pravomoćno utvrđena u stečajnom postupku, a što je utvrđeno iz rješenja ovog suda poslovnog broja St- 159/2014 od 1. srpnja 2016. u iznosu od 829.337,71 kn, to nije bilo potrebe za izvođenjem tog dokaza. Tužitelj je predložio izvesti dokaz vještačenjem i radi utvrđenja njegova potraživanja ugovorne kazne prema prvotuženiku A. S. d.o.o. u stečaju i potraživanja zbog manje površine stana. Sud je odbio ovaj dokazni prijedlog radi utvrđenja iznosa tražbine ugovorne kazne jer je iz sadržaja izvedenih dokaza utvrđeno da ta tražbina nije nastala. Uostalom dokazni je prijedlog bio usmjeren zapravo na provjeru tužiteljeve tvrdnje da možda ima tražbinu koju može prijebojem suprotstaviti tražbini prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju. No kako tužitelj nedvojbeno prijeboj nije izjavio, već je predložio prijeboj to onda nije bilo potrebe za izvođenje ovog dokaza.

15. Sud nije izveo niti dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka T. B. jer nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza.

16. Iz sadržaja izvedenih dokaza i suglasnih izjava tužitelja zaključiti je da tužitelj nije stekao pravo vlasništvo predmetnog stana na temelju pravnog posla.

17. Tužitelj i prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju su sklopili pravni posao sadržan u ispravi naziva predugovor o kupnji stana br.01-55/208/2009, 12. listopada 2009. O tome nije bilo spora. Iako naziv isprave upućuje na zaključak o tome da je pravni posao tužitelja i prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju, predugovor, uzimajući u obzir sadržaj istog, zaključiti je da je riječ o ugovoru o kupoprodaji. Naime, prema članku 268. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Sklapanjem predugovora ne nastaju prava i obveze iz ugovora kojeg su stranke namjeravale zaključiti, već samo obveza na sklapanje ugovora. Jedina činidba predugovora je obveza da se sklopi drugi, glavni ugovor. U ovom stranačkom poslu je međutim ugovorena obveza plaćanja kupoprodajne cijene od strane predlagatelja osiguranja prije sklapanja „konačnog ugovora“. Ugovoreno je i da će prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju predati predmetni stan tužitelju nakon što tužitelj plati cijenu stana u potpunosti.

18. Člankom 5. predugovora tužitelj i prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju su ugovorili da će tužitelj dio kupoprodajne cijene u iznosu od 69.202,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti podmiriti prijenosom uplate sa stana 55 A na stan br. 3., opisan u predugovoru, a da će ostatak cijene u iznosu od 83.961,28 EUR u kunskoj protuvrijednosti podmiriti nakon potpisa i ovjere predugovora, a prije sklapanja kupoprodajnog ugovora i predaje stana. Tužitelj je tvrdio, a to je uostalom sadržano i u predugovoru o kupnji stana, da je djelomično platio cijenu i to u iznosu od 69.202,54 EUR.

19. U članku 6. predugovora tužitelj i prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju su ugovorili obvezu prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju predati tužitelju stan u roku od 15 dana nakon obavljenog tehničkog pregleda građevine, a što je predviđeno do 31. ožujka 2010., pod uvjetom da tužitelj do tada izvrši sve obveze preuzete predugovorom. U ovom članku sadržana je suglasnost tužitelja i prvotuženika da konačan ugovor o kupoprodaji stana mogu zaključiti i prije tehničkog pregleda zgrade, pod uvjetom da tužitelj izvrši uplatu ostatka kupoprodajne cijene.

20. Stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla definirano je člankom 115. člankom 119. i člankom 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00.,114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. - dalje: ZV).

21. Dakle, na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu. Pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.

22. Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. Vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava.

23. Prema odredbi članka 120. stavka 1. ZV-a vlasništvo se na nekretninama na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu pri čemu je pravni posao samo pravna osnova (titulus) za stjecanje prava vlasništva, dok je način stjecanja prava vlasništva (modus) upis u zemljišne knjige.

24. Dakle, sve dok pravo vlasništva nije upisano u zemljišne knjige tužitelj se ne može pozivati na to da je vlasnik predmetne nekretnine koje je stekao temeljem pravnog posla. Utoliko se tužitelj, tek zbog toga što je s prvotuženikom A. S. d.o.o. u stečaju sklopio pravni posao-predugovor o kupnji stana, ne može osnovano pozivati na to da ima pravo vlasništva.

25. Osim toga, tužitelj nije niti tvrdio da je u cijelosti ispunio obvezu plaćanja kupoprodajne cijene, niti da je preostala obveza plaćanja kupoprodajne cijene prestala.

26. Tužitelj je izjavio da mu stan nije predan u posjed u ugovorenom roku, pa da je stoga nasuprot tražbini prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju, tražbini ostatka kupoprodajne cijene, nastala tražbina tužitelja i to kamata ugovorenih člankom 10.

27. Člankom 10. predugovora su tužitelj i prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju ugovorili da za slučaj kašnjenja prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju s predajom stana, tužitelj ima pravo na kamate u visini od pet posto godišnje na dotad uplaćene iznose, kroz vrijeme zakašnjenja, računajući tijek kamata od 1. travnja 2010. Iako su stranke upotrijebile izraz kamate treba smatrati da je riječ o ugovornoj kazni. Međutim, a što je već prethodno iznijeto, stranke su ugovorile da će prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju imati obvezu predati tužitelju predmetni stan tek onda kada ovaj ispuni u cijelosti svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene. Tu obvezu tužitelj nedvojbeno nije ispunio, pa utoliko prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju nije pao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze 1. travnja 2010. Naime članak 10. stranačkog ugovora treba tumačiti zajedno s ostalim odredbama, pa tako i odredbom članka 6. stranačkog ugovora kojom je ugovorena obveza prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju predati tužitelju predmetni stan u posjed u roku od 15 dana po obavljenom tehničkom pregledu, što se predviđa do 31. ožujka 2010., ali pod uvjetom da je tužitelj do tada prema prvotuženiku A. S.d.o.o. u stečaju uredno izvršio i podmirio obveze preuzete predugovorom, dakle da je u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu.

28. S obzirom na to da prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju nije bio u zakašnjenju kroz od tužitelja označeno razdoblje, to onda nije niti nastala obveza plaćanja ugovorne kazne. No osim toga, baš je tužitelj izrazio sumnju u iznos ugovorne kazne, odnosno da je nastala u iznosu koji odgovara neplaćenom iznosu kupoprodajne cijene od 83.961,28 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Naime, on je izjavio da će, ukoliko bude utvrđeno postojanje većeg potraživanja prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju, dakle potraživanja preostalog iznosa cijene stana, učiniti plaćanje tog iznosa prvotuženiku A. S. d.o.o. u stečaju.

29. Uz to, postojanje tražbine ugovorne kazne ne bi samo za sebe imalo učinak u odnosu na obvezu plaćanja ostatka ugovorene cijene. To stoga što tužitelj nije niti tvrdio da je izjavio prijeboj, pa da je onda na taj način prestala obveza plaćanja ostatka kupoprodajne cijene, kao učinak prijeboja međusobnih tražbina, već je predložio da stranke provedu prijeboj uz to dodajući (stranica 3. tužbe s prijedlogom za određivanje privremene mjere) da će, ukoliko bude utvrđeno postojanje većeg potraživanja prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju prema tužitelju, dakle potraživanja preostalog iznosa cijene stana, predlagatelj učiniti plaćanje tog iznosa prvotuženiku. Člankom 196. ZOO-a je propisano da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju i da se nakon izjave o prijeboju smatra da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Dakle tražbina plaćanja preostalog dijela kupoprodajne cijene nije prestala prijebojem, odnosno tužitelj nije ispunio svoju obvezu nastalu na temelju ugovora o kupoprodaji.

30. Osim toga, tužitelj je izjavio da nije stupio u posjed stana. S obzirom na to da je posjedovanje kroz zakonom određeno vrijeme nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, to onda treba zaključiti da tužitelj nije stekao vlasništvo stana niti na temelju zakona.

31. Utoliko je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik stana opisanog u izreci ove presude pod točkom I trebalo odbiti, a kao nužnu posljedica te odluke i zahtjev da se tužitelj u zemljišnoj knjizi upiše kao vlasnik stana na temelju presude.

32. Tužitelj je tražio i da ga se presudom ovlasti izvršiti brisanje založnog prava upisanog na predmetnom stanu, odnosno na suvlasničkom dijelu 3 (80/26946) koje je upisano u korist drugotuženika A. A. d.o.o.

33. Taj je zahtjev istaknuo smatrajući da je založno pravo upisano na temelju ništetnog ugovora o depozitu koji je sklopljen između prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju i H. A. R. AG. od 26. ožujka 2009., pa da su stoga ništetni i svi kasniji ugovori na temelju kojih je došlo do prijenosa osiguranog potraživanja na drugotuženika A. A. d.o.o.

34. Propisano je člankom 297. stavkom 2. ZV-a da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

35. Prethodno je već iznijeto utvrđenje o tome da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetnog stana, na kojem postoji založno pravo u korist drugotuženika A. A. d.o.o. 36. S obzirom na to da ne postoji odnos tužitelja prema zalogu, ne postoje niti ovlaštenja u odnosu na zalog, pa niti ovlaštenje zahtijevati brisanje založnog prava drugotuženika A. A. d.o.o., radi čega je sud odbio tužiteljev zahtjev i odlučio kao u izreci presude pod točkom II.

37. Nakon što je glavna rasprava zaključena tužitelj je izjavio da povlači tužbu.

38. Propisano je člankom 193. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari. Tužba se može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje. Tužba se uz izričiti pristanak tuženika može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava. U tom slučaju tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj suglasnosti za povlačenje tužbe.

39. Tuženici su obaviješteni o povlačenju tužbe. Nisu dali izričiti pristanak na povlačenje tužbe, štoviše prvotuženik A. S. d.o.o. u stečaju izričito se protivio povlačenju tužbe.

40. Potom se tužitelj odrekao tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika A. A. d.o.o.

41. Odricanje tužitelja od tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika A. A. d.o.o. je izjavljeno nakon zaključenja glavne rasprave.

42. S obzirom na to da je člankom 331.a ZPP-a određeno da će sud bez daljnjega raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja) ako se tužitelj do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, zaključiti je da odricanje tužitelja od tužbenog zahtjeva nakon zaključenja glavne rasprave nema učinka jer u tom slučaju sud nije ovlašten donijeti presudu na temelju odricanja. Stoga je sud i o ovom tužbenom zahtjevu donio presudu na temelju razloga koji su prethodno iznijeti.

43. Propisano je člankom 154. stavkom 1. ZPP-a da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem parničnog postupka. Stoga je tužitelj dužan naknaditi i prvotuženiku A. S. d.o.o. u stečaju i drugotuženiku A. A. d.o.o naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka.

44. Sud je odluku o troškovima postupka koje tužitelj treba naknaditi prvotuženiku A. S. d.o.o. u stečaju i drugotuženiku A. A. d.o.o. donio na temelju članka 155. ZPP-a, na temelju Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14., 107/15. i 37/22., dalje: Tarifa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kn.

45. Sud je prihvatio zahtjev prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj naknadi troškove sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu koje je održano 8. lipnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9.1.Tarife) i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu koje je održano 14. rujna 2022. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife).

46. Sud je odbio zahtjev prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj naknadi troškove sastava podneska od 31. svibnja 2022. po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 3.125,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka. Sud je odbio i više traženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.875,00 kn, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tbr. 7.1. i Tbr. 8.1. Tarife. Iz istog razloga sud je odbio i više traženi trošak zastupanja na ročištu od 8. lipnja 2022. u iznosu od 1.875,00 kn i više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 14. rujna 2022. u iznosu od 1.875,00 kn.

47. Dakle, sud je prihvatio zahtjev prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, a odbio je zahtjev prvotuženika A. S. d.o.o. u stečaju da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn.

48. Sud je prihvatio zahtjev drugotuženika A. A. d.o.o da mu tužitelj naknadi troškove sastava odgovora na tužbu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu koje je održano 8. lipnja 2022. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9.1.Tarife) i trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu koje je održano 14. rujna 2022. u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife).

49. Sud je odbio više traženi trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.875,00 kn, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i Tbr. 7.1. i Tbr. 8.1. Tarife. Iz istog razloga sud je odbio i više traženi trošak zastupanja na ročištu od 8. lipnja 2022. u iznosu od 1.875,00 kn i više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 14. rujna 2022. u iznosu od 1.875,00 kn. Sud je odbio zahtjev drugotuženika da mu tužitelj naknadi trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 2.000,00 kn. Ovo stoga što sukladno članku 4. stavku 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18.) obveza plaćanja sudske pristojbe odgovora na tužbu za tuženika nije još nastala, jer obveza plaćanja sudske pristojbe odgovora na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu, što u konačnici znači da tuženik ovaj trošak nije niti imao. 50. Dakle, sud je prihvatio zahtjev drugotuženika A. A. d.o.o. da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kn, a odbio je zahtjev drugotuženika A. A. d.o.o. da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn.

51. Stoga je o troškovima ovog postupka odlučeno kao u izreci presude pod točkama III. i IV.

U Splitu 28. listopada 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.