Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

Pn-310/2019-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužitelja Ž. L., O.: …, iz S., kojeg zastupa

punomoćnica J. M., odvjetnica iz O. L. i Č., j.t.d., iz S.,

protiv tužene R. H., O.: …, koju zastupa O. u S., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane

14. rujna 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i zakonske zastupnice tužene, na ročištu za objavu održanom 28. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja:

"1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 3.750,00 HRK sa zateznom kamatom po stopi određenoj propisom iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 8. veljače 2017. pa do isplate.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnične troškove".

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljev zahtjev za oslobađanje od plaćanje sudske pristojbe kao neosnovan.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 HRK (265,44 Eura), dok ju je za više zatraženi od 500,00 HRK (66,36 Eura) odbio kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom 16. svibnja 2019. protiv tužene, a radi naknade štete u iznosu od 3.750,00 HRK.

1.1. Kao pravnu osnovu svog potraživanja tužitelj je naveo da je odvjetnik, da je protiv njega ŽDO u S. povelo kazneni

postupak koji se vodio pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K. 16/2001, da je 15. rujna 1996. lišen slobode, da je nakon toga sud donio rješenje o provođenju istrage, da je nakon završene istrage ŽDO protiv tužitelja podnijelo optužnicu broj KT-117/96 od 29. prosinca 2000., da je Županijski sud u Splitu proveo kazneni postupak u predmetu poslovni broj K. 16/01, da je 27. lipnja 2014. Županijski sud u Splitu donio presudu kojom je tužitelja proglasio krivim za kaznena djela iz čl. 337. st. 4. KZH i dr. i osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Sudac Županijskog suda u Splitu, M. P. da je HOK (dalje:

HOK) podnio disciplinsku prijavu protiv tužitelja i dostavio presudu Županijskog suda u Splitu K-16/01 od 27. lipnja 2014. HOK da je 8. rujna 2014.

donijela rješenje broj 7070/2014 kojim je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva jer je proglašen krivim i osuđen presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj K.

16/01. Vrhovni sud R. H. da je ukinuo osuđujuću presudu Županijskog

suda u Splitu i protiv tužitelja odbio optužbu. Rješenjem HOK-a broj 7070/2014 od 5. srpnja 2017. da je ukinuto rješenje od 8. rujna 2014. na način da je ''ukinuta obustava prava na obavljanje odvjetničke djelatnosti''. Za vrijeme trajanja mjere zabrane obavljanja odvjetništva tužitelj da nije mogao obavljati odvjetničke poslove, zastupati, sastavljati isprave, davati pravne savjete i da je time pretrpio štetu. Tužitelj da se tuženiku obratio u mirnom postupku, ali da je tuženik odbio zahtjev tužitelja. U predmetu Županijskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-44/2014 tužitelj da je kao izabrani branitelj branio O. E. M., optuženu za kazneno djelo ubojstva iz članka 246. Kaznenog zakona, za koje djelo je zapriječena kazna od jedne do deset godina zatvora. No, nakon donošenja rješenja iz točke 6. ove tužbe,

tužitelj da nije mogao poduzimati radnje u ovom predmetu, da nije mogao pisati podneske, da nije mogao zastupati kao branitelj O. E. M. na raspravi održanoj 8. veljače 2017. čime da je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 3.750,00 HRK, prema odredbi Tbr. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

1.3. Tužitelj je ujedno stavio i zahtjev za oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi.

1.2. U odgovoru na tužbu tužena je prvenstveno istaknula da nije ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku, a budući da zahtjev za mirno rješenje spora od 25. listopada 2018. priložen uz tužbu nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba radi čega se ne može smatrati da se tužitelj uopće obratio tuženoj zahtjevom za mirno rješenje spora na način koji je propisan odredbom čl. 186. a ZPP-a, a budući da zahtjev mora sadržavati sve ono što treba sadržavati tužba. Nakon što tužitelj nije udovoljio podnesku tužene koji je tužitelj nazvao zahtjevom za mirno rješenje spora da je tužitelj pokrenuo više desetaka tužbi pa da se radi o zloupotrebi procesnih ovlaštenja tužitelja i nedopuštenom raspolaganju stranke. Nadalje, tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije, a s obzirom da tužitelj nije dostavio dokaz o tome je li odvjetničku djelatnost obavljao samostalno, u zajedničkom uredu ili odvjetničkom društvu. Naime, ukoliko je od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017., za koje vrijeme je bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva, tužitelj bio član i osoba ovlaštena za zastupanje u javnom trgovačkom društvu (dalje JTD) koji obavlja odvjetničke poslove, sve radnje koje je tužitelj u tom razdoblju kao odvjetnik mogao poduzimati da bi bile isključivo u ime i za račun JTD-a, pa bi i šteta, ukoliko je uopće i nastala, bila šteta JTD-a jer članovi JTD- a sve radnje u okviru poslovanja društva poduzimaju u ime i za račun društva. Istaknut je i prigovor nedostatka pasivne legitimacije jer je mjeru privremene zabrane obavljanja odvjetničke djelatnosti tužitelju izrekla HOK kao

samostalna i neovisna strukovna organizacija, a ne tuženik, koji za postupanje HOK- a ne odgovara. U postupanju pravosudnih tijela u vezi vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja da nije bilo elemenata nezakonitog odnosno nepravilnog rada, pa da nisu ostvarene ni materijalno-pravne pretpostavke za odgovornost tuženika za eventualnu štetu. Na temelju odredbe čl. 59. Zakona o odvjetništvu sud da je bio dužan obavijestiti HOK, o izricanju osuđujuće presude

odvjetniku. Sama okolnost vođenja kaznenog postupka koji je završen presudom kojom je odbijena optužba da nije od značaja za postojanje odštetne odgovornosti tuženika jer se vođenje tog postupka ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom.

2. U postupku su izvedeni dokazi pregledom zahtjeva tužitelja za mirno rješenje spora od 3. prosinca 2018. (list 4 spisa), pregledom spisa Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-16/2001 i K-13/2018, pregledom spisa odvjetničke komore broj 7070/2014, pregledom spisa Županijskog suda u Splitu Kov-17/2014 odnosno K- 44/2014, pregledom spisa OK poslovni broj 7070/2014, pregledom

dopisa od 3. prosinca 2018., dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja svjedoka M. P. i L. P., kao suvišnom i po prijedlogu

stranaka zaključio raspravljanje.

2.1. Stranke su popisale parnični trošak. 3.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

3.1. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade štete i to izmakle dobiti tužitelja radi nemogućnosti zastupanja kao branitelja O. E.

M., optužene za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona,

za koje je djelo zapriječena kazna od jedne do deset godina zatvora, obzirom da nakon donošenja rješenja o zabrani tužitelj nije mogao braniti, pisati podneske i nije mogao zastupati O. E. M. na raspravi održanoj kod Ž.S.

u Splitu na raspravi 8. veljače 2017. u predmetu toga suda poslovni broj K-44/2014, čime da je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 3.750,00 HRK, prema Tbr. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

3.2. Među strankama nije bilo sporno na koji se način vodio i kako je završio premet Županijskog suda u Splitu broj K. 16/01 te kada je i koja rješenja donijela HOK, postupajući po disciplinskoj prijavi suca Županijskog

suda u Splitu. Ovdje treba napomenuti da je u skladu s odredbom čl. 59. Zakona o odvjetništvu ("NN" broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09 i 18/11, dalje: ZO) sud odnosno drugo državno tijelo dužno obavijestiti K. o pokretanju prekršajnog odnosno kaznenog postupka i određivanju pritvora protiv odvjetnika, izricanju osuđujuće presude odvjetniku i o odluci kojom se pravomoćno završava kazneni ili prekršajni postupak protiv odvjetnika.

3.3. Nije bilo sporno da je od 8. rujna 2014. do 5. srpnja 2017. tužitelju bila na snazi mjera zabrane obavljanja odvjetništva.

4. Prvenstveno je trebalo raspraviti pitanje postojanja procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

4.1. U skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05,

02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H. dužna se prije podnošenja tužbe obratili nadležnom DO sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

4.2. Tužitelj je uz tužbu priložio zahtjev za mirno rješenje spora koji je podnio nadležnom DO u S., koji je zaprimljen 7. prosinca 2018., i u

kojem je naveo da je u predmetu Županijskog suda u Splitu broj K. 16/01 presudom Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Kž. 646/14 odbijena optužba te da

je tužitelj pretrpio imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 15.170.00 HRK pa je predložena isplata tog iznosa.

4.3. Tužena je u odgovoru na tužbu navela da se ima smatrati da tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora jer njegov podnesak, koji je tako nazvao, nije sadržavao sve potrebne elemente koje sadrži tužba te je nakon podnošenja jednoga općenitog zahtjeva za mirno rješenje spora tužitelj pred ovim sudom podnio više desetaka tužbi, što da nije sporno.

4.4. S obzirom da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora naveo broj kaznenog postupka koji se pred Županijskim sudom u Splitu vodio protiv njega i koji je završio na povoljan način za njega te da je pretrpio štetu u iznosu koji je veći od iznosa koji traži u ovom postupku ovaj sud smatra da je tužitelj u zahtjevu naveo sve bitne činjenice o kojima ovisi zauzimanje stava o osnovanosti zahtjeva kao i određen novčani iznos te je time, i bez obzira što iznos nije identičan iznosu koji potražuje u ovom postupku, ispunio procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe za naknadu štete u ovom postupku.

5. Tužena je u odgovoru na tužbu istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije, a budući da spornu odluku od 8. rujna 2014., kojom je tužitelju obustavljeno obavljanje odvjetništva do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka ili drugačije odluke disciplinskih tijela, nije donijela tužena nego HOK.

5.1. U odnosu na tako dani prigovor valja kazati da je disciplinski postupak protiv tužitelja pred HOK-om pokrenut po disciplinskoj prijavi suca određenog za rad na predmetu Županijskog suda u Splitu i nakon što je HOK-u dostavljena presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj K. 16/01 od 27. lipnja 2014. kojom je tužitelj proglašen krivim i osuđen da postoji uzročno-posljedična veza između vođenja kaznenog postupka pred Županijskim sudom u Splitu i donošenja rješenja HOK-a kojim je tužitelju kao odvjetniku određeno vrijeme bilo obustavljeno pravo na obavljanje odvjetničke djelatnosti, pa sud nije prihvatio obrazloženje tuženika o nepravilnosti njegove pasivne legitimacije radi ovog razloga.

6. Stoga, valjalo je odrediti koja je pravna osnova za podnošenje tužbe za naknadu štete, koju tužitelj nije jasno i nedvosmisleno istakao u tužbi, a nije to bio ni dužan prema odredbi članka 186. stavka 3. ZPP-a prema kojoj će sud po tužbi postupiti i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, a ako je tužitelj pravnu osnovu naveo, sud nije za nju vezan.

6.1. Moglo bi se zaključiti da tužitelj smatra da mu šteta, koju je prema navodima tužbe pretrpio, pripada na temelju odredbe članka 105. stavka 1. Zakona o sudovima ("NN" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20),

a s obzirom da se u narativnom dijelu tužbe spominje ime i prezime suca koji je postupao u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K. 16/01. Prema ovoj odredbi tužena odgovara za štetu koju stranci u postupku nanese sudac svojim nezakonitim ili nepravilnim radom u obnašanju sudačke dužnosti.

6.2. Tužitelj očito smatra da je radi same činjenice da je osuđujuća presuda broj K. 16/01 od 27. lipnja 2014. Županijskog suda u Splitu po izjavljenoj žalbi ukinuta presudom i rješenjem Vrhovnog suda R. H. poslovni broj Kž. 646/14 te

je protiv tužitelja odbijena optužba riječ o nezakonitom i nepravilnom radu suca u obnašanju sudačke dužnosti.

6.3. Prije svega, osuđujuću odluku u kaznenom postupku, donijelo je vijeće Županijskog suda u Splitu, a ne sudac pojedinac. Osim toga, tužitelj osim donošenja drugačije odluke od one koju je donio Vrhovni sud R. H., koju nije

donio sudac pojedinac nego vijeće više sudaca, ne tumači koje bi to nezakonito i nepravilno postupanje suca dovelo do eventualnog nastanka štete. Sud je u predmetu poslovni broj K. 16/01 Županijskog suda u Splitu proveo zakonit, neovisan i pravilan postupak, pa, po ocjeni ovog suda, nema nikakvih okolnosti koje bi ukazivale na nezakonit ili nepravilan rad suca u obnašanju sudačke dužnosti u tom postupku,

radi čega je sud zaključio da nema mjesta primjeni odredbe članka 105. Zakona o sudovima.

6.4. Naknadu štete spominje i odredba članka 14. Zakona o kaznenom postupku ("NN" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, i 152/14, dalje ZKP 08) koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelj naveo da je pretrpio štetu i prema kojoj odredbi osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna te druga prava utvrđena zakonom.

6.5. Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba propisan je u ranijem Zakonu o kaznenom postupku ("NN" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, dalje ZKP 97) u glavi XXX. s tim da su, na temelju odredbe članka 573. al. 3. ZKP 08, odredbe Glave XXX. ZKP-a 97 i nadalje u primjeni do donošenja posebnog zakona.

6.6. Prema odredbi članka 476. stavka 1. (čl. 494. st. 1.) ZKP-a 97 pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku oštećenik kao tužitelj, odnosno privatni tužitelj, odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom. Prema odredbi članka 478. stavka 3. (čl. 496. st. 3.) ZKP-a 97 tužba za naknadu štete podnosi se protiv R. H..

Dakle, jasno je da je tužena pasivno legitimirana za naknadu štete na temelju odredbi članka 14. ZKP-a 08 i članka 478. stavka 3. (čl. 496. st. 3.) ZKP-a 97. Nakon što je po žalbi tužitelja osuđujuća presuda u odnosu na tužitelja ukinuta odlukom Vrhovnog suda R. H. i tužitelj oslobođen od optužbe proizlazi da na temelju citiranih odredbi ZKP-a (97 i 08) tužitelj, kao osoba neopravdano osuđena za kazneno djelo, ima pravo na naknadu štete, ukoliko se utvrdi da je štetu pretrpio.

6.7. Tužitelj je iznio tvrdnju da je radi donošenja rješenja kojim mu je bilo obustavljeno obavljanje odvjetništva izgubio zaradu jer za vrijeme trajanja obustave obavljanja odvjetničke djelatnosti nije mogao kao branitelj braniti okrivljenu O. E. M., optuženu za djelo iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona, za koje je djelo zapriječena kazna od najmanje jede do deset godina zatvora. No, nakon donošenja rješenja o obavljanju odvjetništva tužitelju, koji da nije mogao kao branitelj zastupati okrivljenu O. E. M. na raspravi održanoj 8. veljače 2017.,

čime da je tužitelju nastupila šteta u iznosu od 3.750,00 HRK, prema odredbi Tbr. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

7. Pregledom predmeta Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-44/2014 odnosno zapisnika od 8. veljače 2017. i preslike punomoći razvidno je da je na punomoći koja je priložena u spisu stoji da se ovlašćuje J. M. i društvo

L. i Č. j.t.d. S., za zastupanje u predmetu Županijskog suda u Splitu u predmetu pod poslovnim brojem K-44/2014, (list 3134 kopiranog spisa), te ponovo zamjenička punomoć (list 3171 spisa) kojom se ovlašćuje Z. L. i R. T.,

odvjetnici iz O.D. L. & Č. j.t.d. u S., te na navedenoj

punomoći stoji i pečat odvjetnice J. M. i društva L. i Č., j.t.d.

S., i to zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ-a pod poslovnim brojem

K-44/14, koju punomoć je izdala okrivljena O. E. M. navedenim

odvjetnicima.

7.1. N., pregledom Zapisnika s rasprave održane pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-44/2014 od 8. veljače 2017. razvidno je da su kao branitelji okrivljene O. E. M. na raspravi bili prisutni Z.

L. i J. M., odvjetnici u S. (list 3180 priloženog kopiranog spisa

Županijskog suda u Splitu).

7.1. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZO-a dva ili više odvjetnika upisanih u imenik odvjetnika K. mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe

(OD), koje se osniva kao javno trgovačko društvo ili kao društvo s ograničenom odgovornošću (st. 2.). Na OD se na odgovarajući način primjenjuje Zakon o trgovačkim društvima (st. 3.). U odredbi čl. 29. st. 1. ovog Zakona propisano je da pravnu pomoć u odvjetničkom društvu mogu pružati samo odvjetnici i odvjetnički vježbenici, a odvjetnici koji rade u OD ne moraju biti članovi društva (st. 2.). Prema odredbi čl. 30. st. 2. ZO-a odvjetnik koji radi u društvu dužan je pružati one oblike pravne pomoći koje mu odredi društvo, ako ugovorom sklopljenim između društva i odvjetnika nije drugačije određeno.

7.2. Nije sporno da je tužitelj član i osnivač OD L. i

Č. j.t.d. S. te da je u tom društvu kao odvjetnik radio (i još uvijek radi) i B. Č.. Spornu radnju pristupa na ročište održano kod Županijskog suda u Splitu u spisu poslovni broj K- 44/2014, da su na raspravi održanoj toga dana 8. veljače 2017. za okrivljenu O. E. M. bili prisutni Z. L. i J. M.,

odvjetnici u S., koji su tada bili članovi toga odvjetničkog društva. Nadalje, u odnosu na navedeno ročište na koje nije mogao pristupiti kao branitelj okrivljene O. E. M. za navesti je da je dostava poziva OD bila

uredno iskazana.

7.3. Stoga, ni tužitelju ni odvjetničkom društvu nije nastala bilo kakva šteta koja bi bila u uzročno-posljedičnoj vezi s donošenjem rješenja HOK-a. Naime, o izgubljenoj zaradi moglo bi se govoriti samo u slučaju da radi donošenja rješenja o obustavi obavljanja odvjetništva nitko iz OD L. i Č. j.t.d.

S. tužitelj nije mogao kao branitelj okrivljene O. E. M. pristupiti na ročište održano 8. veljače 2017. u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-44/2014, pa je tužitelj kao član odvjetničkog društva radi toga izgubio zaradu i to u vidu troška pristupa na ročište sukladno odredbi Tbr 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Kako su spornu radnju pristupa na ročište obavili zaposlenici OD L. i Č. i to Z. L. i J. M. (umjesto Ž.

L.) radi čega nije došlo do gubitka zarade u visini troškova pristupa na ročište na koje je kao branitelj trebao pristupiti braniti okrivljenu O. E. M., a umjesto njega su pristupili Z. L. i J. M., članovi tog odvjetničkog ureda, pa je za navesti da tužitelju nije nastao trošak kojeg potražuje.

7.4. Članovi društva koje je osnovano kao javno trgovačko društvo, naime, solidarno odgovaraju za obveze odvjetničkog društva. Javno trgovačko društvu je trgovačko društvu u koje se udružuju dvije ili više osoba zbog trajnog obavljanja djelatnosti pod zajedničkom tvrtkom, a svaki član društva odgovara vjerovnicima društva neograničeno solidarno cijelom svojom imovinom (članak 68. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima - NN broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19). Prema odredbi članka 78. ovog Zakona svaki član društva ima pravo i obvezu voditi poslove društva. Dakle, tužitelj nije dokazao da mu je nastala bilo kakva šteta.

7.5. Stoga, tužbeni zahtjev je trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

8. Sud je odbio prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe kao neosnovan, radi čega je riješeno kao pod točkom I. izreke rješenja. Naime, pogrešno tužitelj smatra da time što je tužena R. H., u smislu odredbe

članka 11. stavak 1. točka 1. ZPP-a, oslobođena od plaćanja sudske pristojbe i tužitelj kao druga stranka u postupku automatski mora biti oslobođen od plaćanja sudske pristojbe. Da bi stranka bila oslobođena od plaćanja sudske pristojbe mora dokazati da je ispunjen neki od uvjeta propisan odredbom članka 11. stavak 1. Zakona o sudskim pristojbama, a što tužitelj nije učinio. Nadalje, prema odredbi članka 172. ZPP-a pravo na oslobođenje od plaćanja troškova postupka i pravo na stručnu pomoć stranka ostvaruje na način i uz uvjete propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć.

8.1. Uvjeti i postupak za ostvarivanje pravne pomoći, propisani su odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći („NN“ br. 143/13. – dalje: ZBPP).

Odredbe ZBPP-a propisuju da je oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi vrsta sekundarne pravne pomoći koja se pokreće podnošenjem zahtjeva nadležnom uredu državne uprave koji temeljem članka 17. stavak 1. ZBBP-a o zahtjevu odlučuje rješenjem. Dakle, za odlučivanje o zahtjevu za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi nije nadležan sud, pa je ovaj sud takav zahtjev odbacio. Ujedno, kako tužitelj nije dostavio sudu rješenje ureda državne uprave kojim se oslobađa od plaćanja sudskih pristojbi ovaj sud je stava da je upravo tužitelja dužan platiti sudski pristojbu na tužbu jer je odredbom članka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("NN" broj 74/95., 57/96., 137/03., 125/11., 112/12., 157/13. i 110/15.) određeno da je pristojbu dužna platiti osoba na čiji se zahtjev, ili u čijem se interesu poduzimaju radnje propisane zakonom, a za podneske koje podnosi, a prema odredbi članka 4.

Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe nastaje za podneske (tužbe, pravne lijekove, prigovore i sl.) Radi navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja pod točkom I.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a jer je tužitelj u cijelosti izgubio spor pa ga je trebalo obvezati na naknadu troškova kojima je bila izložena tužena. Tuženoj je sud priznao trošak sastava odgovora na tužbu i trošak zastupanja na dva ročišta i to od 19. listopada 2021. i 14. rujna 2022., od po 50 bodova (ukupno 150 bodova), te je tuženoj priznat trošak pristupa na dva ročišta od 15. veljače 2022. i 12. svibnja 2022. od po 25 bodova, (dakle 50 bodova). Ukupan broj bodova od 200 trebalo je pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se tim postupkom dobije (2.000,00 HRK) predstavlja trošak koji je trebalo priznati tuženoj i koji je dužan podmiriti tužitelj, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja, dok ju je trebalo odbiti za iznos od 500,00 HRK kao neosnovan.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 28. listopada 2022.

S U T K I NJ A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude i ovog rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

-punomoćnici tužitelja

-tuženoj

-u spis