P-1718/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda D. R. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja A. K. O. …. iz K. K.,
R. 18, zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., protiv tuženika Z. banka d.d. T.. bana J. J. 10, Z.. OIB ……., zastupane po punomoćniku odvjetničkom društvu P. &. iz Z. I. , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave
zaključene dana 14.rujna. 2022 u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja A. V. odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika M. G., a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu 28.listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana isplati iznos od 83.815,27 kuna/11.124,20 eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi o d15% do 31,12.2007. od 01.01.2008 do 31.07.2015. po kamatnom stopi koja se određuje za svako polugodište povećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za trio postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do ispate, kako slijedi:
na iznos od 6,25 kn od 01.06.2006.
na iznos od 124,52 kn od 01.03.2008.
na iznos od 174,56 kn od 01.04.2008.
na iznos od 65,67 kn od 01.05.2008.
na iznos od 29,29 kn od 01.06.2008.
na iznos od 78.48 kn od 01.07.2008.
na iznos od 0,02 kn od 01.08.2008.
na iznos od 11,63 kn od 01.09.2008.
na iznos od 64,55 kn od 01.10.2008.
na iznos od 377,13 kn od 01.11.2008.
na iznos od 147,68 kn od 01.12.2008.
na iznos od 402,41 kn od 01.01.2009.
na iznos od 436,96 kn od 01.02.2009.
na iznos od 454,39kn od 01.03.2009.
na iznos od 413,02 kn od 01.04.2009.
na iznos od 407,03 kn od 01.05.2009.
na iznos od 342,15 kn od 01.06.2009.
na iznos od 285,11 kn od 01.07.2009.
na iznos od 358,05 kn od 01.08.2009.
na iznos od 400,97 kn od 01.09.2009.
na iznos od 376,49 kn od 01.10.2009.
na iznos od 352,66 kn od 01.11.2009.
na iznos od 407,40 kn od 01.12.2009.
na iznos od 459,25 kn od 01.01.2010.
na iznos od 513,84 kn od 01.02.2010.
na iznos od 499,51 kn od 01.03.2010.
na iznos od 591,43 kn od 01.04.2010.
na iznos od 567,75 kn od 01.05.2010.
na iznos od 589,45 kn od 01.06.2010.
na iznos od 848,24 kn od 01.07.2010.
na iznos od 789,35 kn od 01.08.2010.
na iznos od 1.010,29 kn od 01.09.2010.
na iznos od 893,75 kn od 01.10.2010.
na iznos od 806,10 kn od 01.11.2010.
na iznos od 1.018,44 kn od 01.12.2010.
na iznos od 1181,31 kn od 01.01.2011.
na iznos od 1.063,22 kn od 01.02.2011.
na iznos od 1.080,53 kn od 01.03.2011.
na iznos od 995,71 kn od 01.04.2011.
na iznos od 1.021.90 kn od 01.05.2011.
na iznos od 1.310,27 kn od 01.06.2011.
na iznos od 1.350,79 kn od 01.07.2011.
na iznos od 1.646,01 kn od 01.08.2011.
na iznos od 1.530,67 kn od 01.09.2011.
na iznos od 1.350,95 kn od 01.10.2011.
na iznos od 1.346,26 kn od 01.11.2011.
na iznos od 1.326,62 kn od 01.12.2011.
na iznos od 1.391,87 kn od 01.01.2012.
na iznos od 1.463,70 kn od 01.02.2012.
na iznos od 1.465.85 kn od 01.03.2012.
na iznos od 1.420,70 kn od 01.04.2012.
na iznos od 1.439,03 kn od 01.05.2012.
na iznos od 1.465.97 kn od 01.06.2012
na iznos od 1.436,93 kn od 01.07.2012.
na iznos od 1.439,43 kn od 01.08.2012.
na iznos od 1.412,64 kn od 01.09.2012.
na iznos od 1.363,08 kn od 01.10.2012.
na iznos od 1.423,50 kn od 01.11.2012.
na iznos od 1.445,45 kn o d 01.12.2012.
na iznos od 1.436,68 kn od 01.01.2013.
na iznos od 1.348,44 kn od 01.02. 2013.
na iznos od 1.409,60 kn od 01.03.2013.
na iznos od 1.423,60 kn od 01.04.2013.
na iznos od 1.396,13 kn od 01.05.2013.
na iznos od 1.314,80 kn od 01.06.2013.
na iznos od 1.264,30 kn od 01.07.2013.
na iznos od 1.309,06 kn od 01.08.2013.
na iznos od 1.339,30 kn od 01.09.2013.
na iznos od 1.418,67 kn od 01.10.2013.
na iznos od 1.375,31 kn od 01.11.2013.
na iznos od 1.394,71 kn od 01.12.2013.
na iznos od 1.410,59 kn od 01.01.2014.
na iznos od 1.358,30 kn od 01.02.2014.
na iznos od 1.389,51 kn od 01.03.2014.
na iznos od 1.373,48 kn od 01.04.2014.
na iznos od 1.342,33 kn od 01.05.2014.
na iznos od 1.328,26 kn od 01.06.2014.
na iznos od 1.334,43 kn od 01.07.2014.
na iznos od 1.373,58 kn od 01.08.2014.
na iznos od 1.413,63 kn od 01.09.2014.
na iznos od 1.410,07 kn od 01.10.2014.
na iznos od 1.430,19 kn od 01.11.2014.
na iznos od 1.459,08 kn od 01.12.2014.
na iznos od 1.447,32 kn od 01.01.2015.
na iznos od 1.463,68 kn od 01.02.2015.
na iznos od 1.463,68 kn od 01.03.2015.
na iznos od 1.464,60 kn od 01.04.2015.
II.Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 11.507.12 kn/1.527,26 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje tijeku od 21.12.2021., pa do isplate po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena,.
Obrazloženje:
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 05.06.2019. tužitelj je naveo: Tužitelj je dana 20.01.2006. s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 02/06 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazan kao 67129,00 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju HNB.
2. Tuženik je u gore navedenom unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru i to u čl. 1 Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 2 i čl. 7 Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 2 naveo visinu kamatne stope u iznosu od 4,90%godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke (Temeljem odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava te protivno zakonodavstvu. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupa ka kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja i to pred T. sudom u Z. pod poslovnim brojem P- U
navedenom postupku V. t sud R. je dana 13.6.2014. odlučujući po
žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-…….., u točki II,potvrdio presudu TS u Z., poslovni broj P-, kojom se utvrđuje da je tuženik
Z. .. d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od
10.09.2003 do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time i interese i prava tužiteljice tako što je potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostavnom odlukom banke a kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna , odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem P.- od 14.06.2018. potvrdio presudu u Z., poslovni broj
P-… kojom se utvrđuje da je tuženik Z. d.d. (kao
prvotuženik u postupku) u razdoblju od 01.04.2005. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužiteljice, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj96/13 i to člancima 81.,82, i 90 a od 7.8.2007.do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07,125/07, 75/09, 79/09 i 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima
3. U svom odgovoru na tužbu od 07.10.2019. tuženik je naveo: Deklaratorni tužbeni zahtjevi neuredni su io neodređeni, dakle nepodobni za raspravljanje pa tuženik predlaže da ih sud odbaci, podredno odbije. Sudska praksa razvila je jasne kriterije za određenost ovakvih tužbenih zahtjeva. osim navedenog, a u odnosu na prvo postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev, tuženik ističe da je zahtjev kako glasi usmjeren k utvrđenju ništetnosti tužiteljeve obveze da uopće vrati kredit i plati kamatu. Činjenični historijat tužbe ne podupire visinu kondematornog zahtjeva. Ni slova o tome kako je tužitelj došao do traženog novčanog iznosa. Tužba je nekonkluzivna. Činjenične tvrdnje iz tužbe u kojima se obrazlaže da je tuženik stekao neku korist bez osnove na teret tužitelja u iznosu od 85.551,30 kn, ne odgovaraju dokazima pa ni prvom stanju stvari,U vezi s uvodno istaknutim prigovorom zastare, tuženik ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v.VSRH rev-… od 26.06,1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr … od
6.2.2013..)a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate..Tuženik drži da kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi broj Rev-…. od 20.03.2018,.
4. Prema članku 502.c. Zakona o parničnom postupku (isto i po članku 118. Zakona o zaštiti potrošača) sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača. Tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, te stoga ne postoji, sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare. Da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače, onda bi to bio propisao. Ali nije, već je predvidio da pojedinačni potrošač može koristiti u svom postupku jedino utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa.Iz navedenog proizlazi kako E. akceptira potrebu daljnjeg
unaprijeđivanja zaštite potrošača na području EU, i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava država članica. Komisija pritom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija. Dakle, Ako Prijedlog ove Direktive bude prihvaćen tad će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima, u skladu sa osnovnim načelima vladavine prava i pravne sigurnosti, odnosno donošenjem zakonodavnog akta H. S., usklađenog s Direktivom.Što se triče
valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora kao i u članku 23. P) Ugovora gdje se neposredno prije tužiteljeva potpisa, navodi da je tužitelj upoznat s činjenicom da su sve obveze na povrat kredita vezane uz valutnu klauzulu te izrijekom potvrđuje da pristaje na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz primjena tečajnih odnosa za vrijeme postojanja …ovog Ugovora".
5. Valutna klauzula j e izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Isto tako nije sporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,90%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose. Iz navedenog se može zaključiti kako je stabilnost tečaja CHF prema EUR primarni cilj Š.
… (kao št je cilj H.-a
stabilnost kune prema E. op.a), ali također kako Š. ne
vidi realan rizik od značajnih promjena tečaja u budućnosti, obzirom na (I) okolnost dugotrajne tečajne stabilnosti, (ii) činjenicu da je u E. uvođenjem E. došlo do formiranja valutnog bloka umjesto niza pojedinačnih nacionalnih valuta te (iii) ono što se čini, po stajalištu vice-guvernera presudnim, činjenicu kako se švicarska valuta priblažava temeljima vlastite vrijednosti pretežno u švicarskoj ekonomiji a ne u poziciji rezervne valute. Tuženik je korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita dužni pridržavati. Počevši od 01.01.2013. godine kamatna stopa mijenja se u skladu sa promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju:6M LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope – u konkretnom slučaju 6,485 postotnih poena.
6. Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao ugovor o kreditu, br. 2/06, aneks ugovora o kreditu, otplatni plan kredita obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu, prometi po kreditu, nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. T. od 01.02.2021. god.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Punomoćnici parničnih stranaka su potpisali parnični trošak.
9. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka nije sporno da su iste zaključile ugovor o kredit kao i aneks ugovora o kreditu , i isti kredit je konvertiran.
10. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim stranka se ukazala prijepornim da li tužiteljica ima pravo potraživati, preplaćene iznose , sa osnova razlike u tečaju CHF kao i razlike zbog promjenjive kamatne stope. Dana 17.09. 2019 godine Vrhovni sud RH je , u postupku kolektivne pravne zaštite tzv. Slučaj F." donio odluku pod poslovnim brojem Rev- kojom je potvrdio
presudu V. R. pod poslovnim brojem Pž-… od 14.06.2018. godine a
kojom je već ranije potvrđena presuda TS u Z., poslovni broj P-
od 4.7.2013. godine te je pravomoćno presuđeno kako je valutna klauzula u švicarskim francima nezakonita i ništetna.
11.Sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku čl. 502. c. (dalje ZPP9 te Zakona o zaštiti potrošača čl. 138 a (sada lk. 118, dalje ZZP) ovakva presuda obvezuje ovaj sud te ovaj prvostupanjski sud ne može u ovom postupku donijeti nikakvu drugačiju odluku pošto je vezan za pravno utvrđenje ove presude o ništetnosti ugovorne klauzule u švicarskim francima, a što ukazuje i Vrhovni sud u svojoj odluci poslovni broj Rev…. od 19.3.2019. godine kada upozorava na izravan učinak pravomoćnih presuda iz spora kolektivne pravne zaštite što znači da u pogledu osnova potraživanja sudovi u pojedinačnim postupcima nemaju potrebu izvođenja bilo kakvih dokaza, osim izvesti dokaz finanancijsko knjigovodstvenim vještačenjem u smislu utvrđenja iznosa koje je tuženik neosnovano stekao pošto bi vođenje postupka na drugačiji način predstavljalo povredu odredaba Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača vezano za kolektivnu pravnu zaštitu.
12.U pogledu Općih uvjeta također tuženik neosnovano prigovara jer je i to tom pitanju odlučio Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev od
19.03.2019. u kojoj odluci je VSRH, po izvanrednoj reviziji Zagrebačke banke d.d. jasno ustvrdio kako je kamatna stopa utvrđena na ovaj način također samovoljno i protuzakonito određena od strane tuženika i to baš na identičan način na koji je tuženik od početka ugovornog odnosa samovoljno određivao kamatne stope.
13.Sukladno iznijetom jasno je da je tuženik i nakon donošenja bilo kakvih dokumenata, Općih uvjeta promjene kamatnih stopa nezakonito naplaćivao kamatnu stopu koja je veća od početne kamatne stope te neosnovano stjecao mjesečne iznose koje tužitelj sada potražuje u ovoj tužbi tim više št je ponovno samovoljno odredio i maržu i parametar i to na način da je "zatečenu kamatnu stopu" naprosto samovoljno podijelio na proizvoljno određenu maržu i parametar.
14.Prigovor zastare je neosnovan pošto je i tom pitanje riješeno odlukom Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev- u kojoj je najviši sud dana 20.03.2018
zauzeo pravno shvaćanje u vezi pitanja zastare u istovjetnim predmetima, i to po izvanrednoj reviziji Zagrebačke banke d.d. kako je tijek zastare prekinut podnošenjem tužbe u sporu kolektivne pravne zaštite te da nikakve zastare u ovom predmetu nema niti može biti. Na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je smatrao da je pravomoćno utvrđeno da je tužena kao poslovna banka povrijedila prava tužiteljice kao potrošača, tj. korisnika kredita u smislu da je ugovorila nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u švicarskom franku pa da joj je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta na ime promjenjive kamatne stope na ime valutne klauzule sve sukladno odredbi članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine") br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu :ZOO) koja visina tužbenog zahtjeva da je utvrđena provedenim financijskim vještačenjem sukladno kojem je tužiteljica i uredila tužbeni zahtjev. Pri tome sud je primjenjio odredbe članak 81. stavka 1. i 2. članka 83., članka 84. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, u daljnjem tekstu Zakon o potrošačima) ukazujući i na odredbe članka 241. 215., 323 i 1115 ZOO.
15.Dakle u ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak,a što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom Rev. od 19. ožujka 2019. Ovo stoga jer prema odredbi članka 502. stavak 1 ZPP zdruge, tijela ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrijeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
16.Odredbom čl. 502 b. ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502., ZPP , dok je u članku 502 c ZPP propisan učinak presude donije po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.. stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a stavak 1. ZPP. Dakle imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu citiranih odredaba čl. 502.c. ZPP-a ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba ( a tužena nije dovela u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je pokrenula tužiteljica kao potrošač) , nije nužno provoditi poseban dokazni postupak. što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda. Vezano za presudu E. broj C od 9. srpnja 2020 te isticanje prigovora da bi se u
konkretnom slučaju radilo o dispozitivnim normama koje ne ulaze u područje primjene Direktive Vijeća od 5. travnja 1993. broj 93/13 EEZ, tuženoj ponovno valja ukazati na direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama. Tužena je sve navedene prigovore mogla i morala isticati u navedenim postupcima u kojima su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivnih tužbi temeljem činjeničnih i pravnih utvrđenja na koje se poziva tužitelj, a za koja je utvrđenja vezan sud u ovome postupku, temeljem naprijed spomenutih odredaba članka 502.a članka 502 .h. ZPP. Utoliko u navedenom dijelu nisu ostvareni žalbeni prigovori tužene. S obzirom da učinak nepoštenih ugovornih odredaba djeluje ex tunc unatrag od trenutka sklapanja Ugovora smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nje bila ugovorena tako da u odnosu na tužiteljicu kao potrošača i ne može imati učinak (Što je sukladno odlukama E. suda za ljudska prava u kojima je E. sud
utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite nepoštenih odredaba. U konkretnom slučaju kod utvrđenja nepoštenim a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franka , tužiteljica je stekla pravo od tužene zahtjevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatila temeljem tih ništetnih odredaba. Kako je tužiteljica istaknutim zahtjevima zatražila isplatu upravo novčanih iznosa koje je tužena isplatila temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito nalazi i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primjenio materijalno pravo kada je tuženu kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici isplati tražene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje tijeku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO koji reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
17.Sud smatra da nije osnovan prigovor radi prebijanja. manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i niže) a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja cijeneći naprijed navedeno nije bila jasno predočena pa tužena ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, dok je osnovan prigovor zastare budući je od prvog dospjelog iznosa i postavljanja prigovora radi prebijanja 21.1.2020. nastupila zastara, te zastarjelo potraživanje nije moguće prebiti a tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača, koja je prekinula zastaru u odnosu na potraživanje tužiteljice.
18.Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. T. proizlazi od 01.02.2021 da je temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 20.1.2020. tužiteljica A. K. u razdoblju od 01.5.2006 god,. pa do 15.4.2015. zbog promjene kamatne stope i primjene valutne klauzule više platila u iznosu od 83.815,24 kn.
19.Kako je tužitelj u cijelosti uredio tužbeni zahtjev temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka M. T. to je takav tužbeni zahtjev trebao u cijelosti usvojiti odnosno kao u izreci ove presude.
20.Ovaj sud smatra da nije osnovan prigovor radi prebijanja jer je došlo do nezakonitog postupanja tuženika a tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nećeg što nije niti primila a time niti tražbina tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi nije osnovana a i nastupila je zastara potraživanja. iz razloga što tuženu ne štiti kolektivna tužba za zaštitu potrošača.
21.Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
22.Odluka o troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZKP-a, a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 1000 kn, pristupa na ročište ,od 3.12.2019-1000,00 kn. pristupa na ročište od 27.02.2020-1000,00kn. pristupa na ročište od 15.11.2021- 1000 kn sastava podneska od 17.02.2021-1000,00kn. sastava podneska od 10.11.2021-1000 kn,pristupa na ročište 15.11.2021-1.000,00 troškova vještačenja- 2000 kn ,sudskih pristojbi tužbe- 1.205,70 kn, pa zbrajajući te iznose dolazi se do iznosa od 11.507,12 kn koji iznos je i naveden u izreci ove presude.
Split, 28. listopada 2022.
S U D A C
DRAGAN RAMLJAK,v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud u Splitu u 3 primjerka.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja,
2. punomoćniku tuženika,
3. u spis
