Poslovni broj: UsI-1647/22-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: N. M. iz I., protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Z., radi poništavanja rješenja, 28. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-10/22-02/03442079157, URBROJ: 341-99-11/2-22-2592 od 28. travnja 2022. godine i za poništavanje t. I., II. i III. rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: UP/I-140-10/22-02/03442079157, URBROJ: 341-25-11/2-22-7014 od 14. ožujka 2022. godine.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava odluke iz upravnog postupka kojima mu je odbijeno u staž osiguranja s povećanim trajanjem utvrditi razdoblje od 01. listopada 1997. godine do 05. prosinca 2018. godine. Inače je tužitelju staž osiguranja s povećanim trajanjem utvrđen za naredno razdoblje od 06. prosinca 2018. godine do 31. kolovoza 2021. godine.

Rješenja iz upravnog postupka se temelje na očitovanju Hrvatske vatrogasne zajednice od 04. ožujka 2022. godine, u kojem stoji da je tužitelj na Zagrebačkom velesajmu - iako je još 21. prosinca 1999. godine stekao zanimanje vatrogasac - tek od 06. prosinca 2018. godine obavljao poslove na radnom mjestu profesionalnog vatrogasca, s obzirom na to da do navedenog datuma za njegovo radno mjesto nisu bili traženi uvjeti iz Zakona o vatrogastvu (najnoviji propis je u NN 125/19, raniji u NN 106/99, 117/01, 36/02, 96/03, 174/04, 38/09 i 80/10, a još raniji u NN 58/93 i 87/96 - ZV).

Tužitelj u tužbi osporava tuženikovo dodatno utvrđenje o tome da je radio u radnom vremenu od 8 do 16 sati te ističe da je radio u smjenama. Ukazuje na to da mu je zanimanje vatrogasac te da je za to radno mjesto kontinuirano provodio redovne zdravstvene preglede. Tužitelj navodi i to da je u kasnijem razdoblju, koje mu je utvrđeno u staž osiguranja s povećanim trajanjem, zapravo radio iste poslove kao i ranije.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je na temelju generalne upute Hrvatske vatrogasne zajednice od 27. srpnja 2021. godine dana 08. rujna 2021. godine podnio zahtjev za utvrđivanje staža osiguranja s povećanim trajanjem za cjelokupno razdoblje njegovog rada na Zagrebačkom velesajmu, od 01. listopada 1997. godine do 01. rujna 2021. godine. Na temelju čl. 110. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 - ZMO) svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tužitelj počevši od 01. listopada 1997. godine zasnovao radni odnos na Zagrebačkom velesajmu, najprije kao djelatnik za čuvanje objekata domar - vatrogasac, zatim kao zaštitar - vatrogasac, pa onda kao vatrogasni tehničar - zaštitar i konačno kao vatrogasni tehničar - zaštitar - voditelj smjene. U sudskom spisu i u spisu upravnog tijela su priloženi svi sukcesivni tužiteljevi ugovori o radu, s odgovarajućim aktom o sistematizaciji njegovog radnog mjesta po pojedinom ugovoru o radu.

Na temelju čl. 3. t. 14. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84 i 71/14 - Pravilnik) poslovi vatrogasaca jesu poslovi s posebnim uvjetima rada. Dakle, sud utvrđuje da su u Pravilniku definirani pojedini poslovi, kao poslovi s posebnim uvjetima rada - a ne pojedina radna mjesta u vezi kojih bi se smatralo da radnik obavlja poslove s posebnim uvjetima rada.

Prema tome, u konkretnom slučaju ne mogu biti odlučni pojedini nazivi tužiteljevih radnih mjesta (koji u sebi obuhvaćaju i termine „vatrogasac“ i „vatrogasni tehničar“), već je odlučno je li tužitelj i u kojem razdoblju obavljao poslove vatrogasca u smislu čl. 3. t. 14. Pravilnika. Zbog toga također ne može biti odlučno niti to što tužitelj doista od 1999. godine ima stečeno zanimanje vatrogasac, kao niti to što je za svoja radna mjesta kontinuirano provodio redovne zdravstvene preglede s obzirom na nazive tih radnih mjesta.

Naprotiv, u konkretnom slučaju je na temelju specifičnih zahtjeva iz sistematizacije pojedinih radnih mjesta (na kojima je tužitelj bio zaposlen) bitno utvrditi da li se radilo o poslovima za koje je bio određen specifičan uvjet, odnosno zahtjev vezan uz položen stručni ispit za obavljanje poslova zaštite od požara. To je u skladu i s čl. 2. st. 1. t. 20. novog ZV-a (a u bitnom i odgovarajućih odredbi ranijih ZV-ova) po kojoj je (profesionalni) vatrogasac fizička osoba koja udovoljava uvjetima iz tog propisa za obavljanje poslova (profesionalnog) vatrogasca. U tom smislu sud utvrđuje da priložene sistematizacije radnih mjesta na kojima je tužitelj bio zaposlen u Zagrebačkom velesajmu nisu sadržavale specifičan uvjet, odnosno zahtjev položenog stručnog ispita za obavljanje poslova zaštite od požara, sve do ugovora o radu od 11. veljače 2019. godine za radno mjesto vatrogasni tehničar - zaštitar - voditelj smjene, u odnosu na koje radno mjesto je u priloženoj sistematizaciji propisan uvjet položenog stručnog ispita za obavljanje poslova zaštite od požara.

Naime, u tom (zadnjem) ugovoru o radu od 11. veljače 2019. godine je izvršeno pozivanje na opis poslova utvrđen Pravilnikom o sistematizaciji radnih mjesta od 06. prosinca 2018. godine, u kojem je za radno mjesto vatrogasnog tehničara - zaštitara - voditelja smjene propisan uvjet položenog stručnog ispita za obavljanje poslova zaštite od požara.

Iz navedenog bi proizlazilo da je po sistematizaciji radnih mjesta na Zagrebačkom velesajmu još od 06. prosinca 2018. godine bio propisan uvjet stručnog ispita za obavljanje poslova zaštite od požara za radno mjesto vatrogasnog tehničara - zaštitara - voditelja smjene, a tužitelj je na tom radnom mjestu bio zaposlen i na dan 06. prosinca 2018. godine, na temelju prethodno sklopljenog ugovora o radu od 13. svibnja 2014. godine.

Iz navedenog proizlazi pravilnim očitovanje Hrvatske vatrogasne zajednice od 04. ožujka 2022. godine o tome da je tužitelj tek od 06. prosinca 2018. godine bio zaposlen na radnom mjestu koje je obuhvaćalo poslove vatrogasca za koje su traženi posebni uvjeti iz ZV-a.

Stoga su upravna tijela pravilno i zakonito postupila kada su tužitelju u staž osiguranja s povećanim trajanjem utvrdila samo razdoblje od 06. prosinca 2018. godine do 31. kolovoza 2021. godine, odnosno kada su mu odbila utvrditi u staž osiguranja s povećanim trajanjem razdoblje od 01. listopada 1997. godine do 05. prosinca 2018. godine.

Na pravilnost i zakonitost donesenih rješenja ne utječu tuženikova utvrđenja o rasporedu radnog vremena tužitelja.

Odlučne činjenice su utvrđene na temelju postojeće materijalne dokumentacije pa je sud na raspravnom ročištu odbio prijedlog tužitelja za njegovo saslušanje. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja neosnovan, sud ga je odbio na temelju čl. 57. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

U Zagrebu, 28. listopada 2022. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.