Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 31 Gž Ovr-1205/2021-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Marijanu Vugiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja K. J. G., OIB …, U., zastupanog po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Đ. V., OIB …, D., zastupanog po punomoćniku A. Ć., odvjetniku u S., radi odgode i proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-829/2020 od 4. ožujka 2021. godine, dana 28. listopada 2022. godine
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-829/2020 od 4. ožujka 2021. godine
Obrazloženje
1. Rješenjem i zaključkom suda prvog stupnja odlučeno je:
"r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu izvansudske ovrhe koja se provodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine podnesenog dana 26. studenog 2020. na temelju pravomoćne i ovršne odluke suda – presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1630/2019 od 29. lipnja 2020. godine.
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. Ovršnog zakona zbog kojih je izjavio žalbu odnosno prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim."
2. Protiv ovog rješenja žali se ovršenik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Suprotno navodima žalbe ovršenika nije učinjena ona povreda odredaba ovršnog postupka na koju u kazuje ovršenik.
5. Pobijano rješenje u svemu je sačinjeno sukladno čl. 338. st. 4. u vezi čl. 347. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.
6. Prvostupanjski sud navodi da je člankom 210. st. 2. OZ propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
7. Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ, sud može, na prijedlog ovršenika, odgoditi u potpunosti ili djelomice ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i ako je uz prethodno navedenu pretpostavku kumulativno ispunjen još koji uvjet iz točaka 1. do 10. članka 65. stavka 1. OZ.
8. Prvostupanjski sud zaključuje da ovršenik nije dokazao jedan od kumulativno traženih uvjeta za odgodu ovrhe a to je da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu pa odbija njegov prijedlog kao neosnovan.
9. Ova odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.
10. Na žalbene navode valja reći da ovaj sud po načelu formalnog legaliteta nema ovlaštenja preispitivati zakonitost i pravilnost ovršne isprave – pravomoćne i ovršne sudske odluke pa žalbeni navodi koji ukazuju na to nisu pravno relevantni.
11. Pritom valja reći da je upravo prvostupanjski sud svojim zaključkom od 4. ožujka 2021. godine, a koji ovršenik ni ne pobija upravo i uputio ovršenika da pokrene parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ.
12. Nadalje, na navode žalbe valja reći da je ovršenik u svom prijedlogu za odgodu izvansudske ovrhe samo naveo da ukoliko izvansudska ovrha ne bi bila odgođena, da bi time ovrhovoditelj podigao taj iznos sa svog računa te time osujetio ovršenika da makar i kroz protuovrhu povrati svoj novac.
13. Međutim, kroz samo takvu tvrdnju ovršenika, a bez da bi učinio vjerojatnim a obzirom na financijske mogućnosti ovrhovoditelja zbog kojih ne bi mogao kroz protuovrhu ili tužbu u parničnom postupku radi stjecanja s osnovom koja je otpala, vratiti iznos koji je naplatio ovrhovoditelj kroz izvansudsku ovrhu, ne čine dovoljno pouzdanu osnovu da se njegov prijedlog uvaži kao osnovan, pa stoga je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je ovršenika odbio s takvim prijedlogom.
14. Zbog navedenog, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 28. listopada 2022. godine
Sudac:
Marijan Vugić, v.r.
