Poslovni broj: I Kžzd-26/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LM zbog kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, broj Kzd-1/2018-34 od 11. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog LM kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivim optuženog LM zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta opisanog u članku 166. stavku 2. u vezi sa člankom 158. stavak 1. i 5. KZ/11. pa je na temelju članka 166. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/2022. – dalje: ZKP/08.) optuženik dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 7. ZKP/08. i to troškove kombinirano psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 7.000,00 kn (sedam tisuća kuna), te dopune istog u iznosu od 3.611,00 kn (tri tisuće šesto jedanaest kuna), troškove biološkog vještačenja u iznosu od 15.730,00 kn (petnaest tisuća sedamsto i trideset kuna) kao i paušalni iznos od 2.000,00 kn (dvije tisuće kuna).

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi LM po branitelju Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni te optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi LM se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi kaznene odgovornosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Optuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer "nije na valjan način obrazložena osnova postojanja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret" zbog čega da pobijanu presudu nije moguće ispitati te da je nerazumljiva i međusobno proturječna. Međutim, drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer u pobijanoj presudi nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, a izneseni razlozi su jasni, razumljivi i potpuno sukladni stanju spisa.

7. Nadalje, u žalbi se navodi da se pobijana presuda temelji na iskazu oštećene kojeg je dala na dokaznom ročištu pred sucem istrage prilikom kojeg ispitivanja optuženik nije imao branitelja iako mu je obrana bila obvezna s obzirom na kaznu zatvora koja je zapriječena za predmetno kazneno djelo, čime se upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

7.1. U skladu sa člankom 66. stavak 1. točka 2. ZKP/08. okrivljenik mora imati branitelja ako se postupak vodi zbog kaznenog djela iz nadležnosti županijskog suda od prvog ispitivanja ili donošenja rješenja o provođenju istrage do pravomoćnog dovršetka kaznenog postupka. Iz podataka u spisu proizlazi da je sudac istrage proveo ispitivanje žrtve 15. rujna 2017., a rješenje o provođenju istrage doneseno je 29. rujna 2017. dok je prvo ispitivanje okrivljenika provedeno 6. prosinca 2017. iz čega proizlazi da je ispitivanje žrtve provedeno prije nego je obrana u predmetu postala obvezna i to na prijedlog državnog odvjetnika u skladu s odredbama članka 292. stavak. 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 115. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19., dalje: ZSM/11). Posebna zaštita djeteta je da se ono ispita žurno bez odugovlačenja pa je odredbom članak 115. stavak 1. ZSM/11. određeno da će nadležni državni odvjetnik za mladež najkasnije u roku od tri dana od upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava za kaznena djela protiv spolne slobode, kaznena djela protiv spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i kaznena djela protiv braka, obitelji i djece sucu istrage za mladež staviti prijedlog za održavanje dokaznog ročišta, radi ispitivanja djeteta kao svjedoka, dakle i prije ispitivanja osumnjičenika i donošenja rješenja o provođenju istrage.

7.2. Nadalje, odredba članka 115. stavak 4. ZSM/11. određuje da će se, kada je dijete ispitano kao svjedok putem video-linka, na raspravi uvijek reproducirati snimka ispitivanja, što je i učinjeno u prvostupanjskom postupku na raspravi na što stranke nisu imale primjedbe, a odredba članka 292. stavak 1. ZKP/08. određuje da se dijete može samo iznimno ponovno ispitati i to na isti način. Također, odredbama članka 43. i 44. ZKP/08. su utvrđena prava djeteta kao žrtve kaznenog djela, ali i posebna prava žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode pri čemu je bitno pravo žrtve da bude saslušana bez neopravdane odgode te da se daljnje saslušanje provodi samo u mjeri u kojoj je to nužno za potrebe kaznenog postupka, a ne radi ponavljanja iskaza.

7.3. Optuženik tek u žalbi problematizira zakonitost provođenja ispitivanja žrtve, iako njegovo pravo na obaveznu obranu počinje s njegovim prvim ispitivanjem ili donošenjem rješenja o provođenju istrage, pa u konkretnom slučaju nije to pravo narušeno ispitivanjem djeteta na dokaznom ročištu, a optuženik nije tijekom rasprave u nazočnosti branitelja, nakon što je reproducirana DVD snimka ispitivanja žrtve, imao primjedbe na tako izvedeni dokaz, niti je predlagao ispitivanje žrtve na raspravi. Stoga se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer su pravilno primijenjene odredbe ZKP/08.

7.4. Također, ovaj drugostupanjski sud je, u povodu podnesenih žalbi, ispitao pobijanu presudu u skladu s obvezom iz članka 476. stavak 1. ZKP/08., te je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

8. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik navodi da prvostupanjski sud nekritički prihvaća iskaz žrtve CM ne obazirući se na liječničku potvrdu specijalističke ordinacije obiteljske medicine od 4. srpnja 2017. iz koje proizlazi da je na djetetu konstatirana modrica na području desnog dijela trbuha prema kuku, a da je ostali nalaz uredan te da iz rezultata hitnog pregleda ginekologa Opće bolnice Karlovac proizlazi da je himen intaktan, a biološki uzorci nisu uzeti jer ne bi bili vjerodostojni za vještačenje. Nadalje, ističe da iz provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja vještaka dr.sc. Jadranke Zorić i dr.sc. HM proizlazi da su iz razgovora s djetetom utvrdili da dijete navodi da želi vidjeti oca kao i da je skrivila ono što je rekla, da to nije istina, da je izmislila i da je samo gledala slike, a što je u skladu s njegovom obranom da je dijete vjerojatno gledalo pornografski sadržaj koji mu je bio lako dostupan. Navodi i da je prvostupanjski sud neosnovano poklonio vjeru svjedokinji RM koja je njegova bivša punica i s kojom nije u dobrim odnosima pa ima određeni interes da ga tereti, s obzirom da je namjeravao tražiti skrbništvo nad djetetom. Tvrdi i da je nejasno zašto prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka BM kojem je žrtva rekla da je optuženika optužila za nešto što je vidjela u časopisima i omotima erotskih filmova, jer ju je tukao pa mu se željela osvetiti. Također, navodi da je zanemarena činjenica da niti jedan od saslušanih svjedoka ne navodi da se dijete protivilo susretima s njim, niti da bi se dijete ponašalo na neobičan način niti je pokazivalo da je pretrpjelo kakvo traumatično iskustvo.

8.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud proveo sve potrebne i relevantne dokaze koje je potom, uključujući i obranu optuženika, pojedinačno i u međusobnoj povezanosti, savjesno i valjano analizirao te kritički ocijenio, a potom izveo pravilan zaključak da je optuženik zlouporabom odnosa zavisnosti počinio kazneno djelo kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

8.2. U pravu je prvostupanjski sud kada prihvaća iskaz žrtve, djeteta CM kao istinit i uvjerljiv s obzirom na sadržajnost tog iskaza i detalje koje je dijete iznijelo kako u iskazu tako i u pisanoj izjavi, imajući pritom na umu rezultate provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja, koje je pravilno prihvaćeno kao objektivno i stručno, da je dijete sposobno dati vjerodostojan iskaz te da način davanja iskaza djeteta CM upućuje na to da je ono o čemu priča realno proživljeno. Činjenica što je žrtva vještacima izrazila želju da viđa optuženika te da je prvotno navela da se ništa nije dogodilo, da bi potom opisivala događaje ne čine iskaz žrtve nevjerodostojnim s obzirom na to da iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je djevojčica u krugu svoje obitelji, prije svega očuha s kojim je živjela, bila izložena velikim pritiscima, u smislu da su njene izjave uzete kao neistinite, koja situacija je kod nje dovela do toga da se emocionalno destabilizira i da postane ambivalentna kako prema ocu tako i prema samoj sebi te su takve izjave zapravo odraz njenog unutrašnjeg previranja zbog tih pritisaka. Također, vještakinja za psihologiju dr.sc. Jadranka Zorić navela je da je moguće da dijete iskazuje o nečemu što je vidjelo na slikama, televiziji, a ne što se stvarno dogodilo, no isto je u konkretnom slučaju otklonila obzirom da testiranje realnih iskustava kroz bogatstvo detalja kojima se opisuje predmetni događaj te spomenuta uklopljenost u prostor i vrijeme znači da je to autentičan kontekst nekog događanja što upućuje da je ono o čemu je dijete pričalo i realno proživljeno. U tom smislu prvostupanjski sud s pravom ne prihvaća obranu optuženika niti kao vjerodostojan iskaz BM, očuha žrtve, kada navodi da mu je žrtva rekla da je optuženika iz osvete optužila za nešto što je vidjela u časopisima.

8.3. Nadalje, valja istaknuti da se kazneno djelo za koje je optuženik osuđen u pravilu čini bez prisutnosti trećih osoba, što znači da nema svjedoka koji bi iskazivali o neposrednim opažanjima, kako je i u konkretnom slučaju, no to samo po sebi ne upućuje na to da djelo nije počinjeno. Iz opsežne sudske prakse proizlazi da se kod kaznenih djela protiv spolne slobode na štetu djece relevantne činjenice najčešće utvrđuju na temelju iskaza djece-žrtava, te svjedoka koji su o djelu saznali od djece. Pritom svakako treba uzeti u obzir pojedinosti konkretnog slučaja, težinu terećenog kaznenog djela, učestalost radnji izvršenja, osobu počinitelja, njegov odnos sa žrtvom, dob žrtve, te okolnosti u kojima je žrtva o proživljenom događaju ispričala drugim osobama. Navedene okolnosti prvostupanjski sud je uzeo u obzir pa se analiza i ocjena iskaza svjedoka po čuvenju RM, bake žrtve koji se podudara sa iskazom žrtve i njenom pisanom izjavom te rezultatima provedenog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja žrtve ukazuje ispravnom.

8.4. U pravu je optuženik kada navodi da iz nalaza ginekologa proizlazi da je himen žrtve intaktan i da nisu uzeti biološki uzorci jer ne bi bili vjerodostojni za vještačenje, no isto ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik gurao svoj spolni organ u spolovilo žrtve jer iz iskaza žrtve proizlazi da je s tom radnjom prestajao kada bi je "žabica" (spolovilo) pekla, a i svjedokinja RM iskazala je da je prilikom tuširanja, a nakon što bi se žrtva vratila od optuženika, vrlo često primijetila da joj je spolovilo crveno te bi se žalila da je peče.

8.5. Također, niti navodima svjedoka FM, IM i ŠM koji su iskazivali o tome da se žrtva nije protivila susretima s ocem te da na njoj nisu primijetili neobično ponašanje ili posljedice traume, zbog svega ranije navedenog, nije dovedena u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega je žalba optuženika neosnovana.

9. Državni odvjetnik, žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da je prvostupanjski sud unatoč istaknutim brojnim otegotnim okolnostima uz izostanak olakotnih okolnosti, optuženika osudio na kaznu zatvora na granici zajamčenog minimuma odnosno da nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti, osobito odnos zavisnosti djeteta o njemu i odnos povjerenja koje mu pripada kao ocu djeteta, činjenicu da je susrete radi druženja i viđanja s djetetom iskoristio za svoje seksualne pobude kao i da su optuženikovi postupci imali za posljedicu stvaranje tjeskobe, osjećaja krivnje za proživljene događaje odnosno da se počinjeno kazneno djelo negativno odrazilo na daljnji psihofizički razvoj žrtve.

9.1. Optuženik u žalbi ističe da mu je kao otegotno pogrešno cijenjena okolnost da je dva puta osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje te da se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima, a da mu je prvostupanjski sud kao olakotno propustio cijeniti činjenicu da je otac još dvoje djece, da je starije životne dobi od 62 godine s ozbiljnim zdravstvenim problemima.

9.2. U pravu je optuženik kada navodi da mu je kao olakotno prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu narušenog zdravstvenog stanja zbog invaliditeta te aktualno bolesti oka i gihta, a koje zdravstveno stanje proizlazi iz podataka u spisu, no nije u pravu kada navodi da mu je olakotnim trebao cijeniti činjenicu da je otac još dvoje djece jer iz podataka u spisu proizlazi da su punoljetni i da s njima nije u kontaktu. Također, prvostupanjski sud nije bio dužan cijeniti stariju dob optuženika (rođen je 1960.) koja se žalbom ističe, s obzirom da se ne radi o poodmakloj životnoj dobi.

9.3. Suprotno stavu optuženika, prvostupanjski sud je ispravno otegotnim cijenio dosadašnju kaznenu osuđivanost za dva kaznena djela prijetnje navodeći da iako se ne radi o istovrsnim kaznenim djelima, da ista upućuje na neusklađenost optuženikova ponašanja sa pozitivnim pravnim normama. Također, prvostupanjski sud je opravdano otegotnom cijenio dob žrtve, koja je u vrijeme počinjenja djela imala 6 i pol do 7 i pol godina (u presudi pogrešno navedeno 9 godina), duljinu trajanja ovog kaznenog djela od preko godine dana, broj radnji koje je poduzeo prema oštećenoj te njihovu raznovrsnost, da se radilo o optuženikovom dobro osmišljenom i planiranom postupanju, ali i stupnju povrjeđivanja zaštićenog dobra, odnosno činjenicu da je dijete uslijed ovih događaja moralo ići na psihološke tretmane. Pritom nije u pravu državni odvjetnik kada ističe da nije dovoljno cijenjena činjenica da je optuženik iskoristio odnos povjerenja djeteta-žrtve koja mu je kćer, odnosno da je iskoristio odnos zavisnosti djeteta o njemu i odnos povjerenja koje mu pripada kao ocu djeteta jer prvostupanjski sud nije cijenio tu okolnosti niti bi je mogao tako cijeniti budući da zlouporaba zavisnosti djeteta predstavlja bitno obilježje kaznenog djela i ne može se dodatno vrednovati.

9.4. Po drugostupanjskom sudu tako navedene okolnosti, uzimajući u obzir težinu počinjenog kaznenog djela i stupanj krivnje kojim je kazneno djelo počinjeno, odnosno, da je kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom kao i zapriječeni raspon kazne zatvora od najmanje pet do dvadeset godina, već su dovoljno došle do izražaja u odmjerenoj kazni zatvora u trajanju od šest godina, koja odgovara i težini i opasnosti počinjenog djela, te će se upravo takvom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., zbog čega nisu prihvatljive žalba državnog odvjetnika i optuženika za izricanje kazne zatvora u duljem ili kraćem trajanju.

10. Slijedom navedenog trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 27. listopada 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.