Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-2548/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužiteljice M. Č., OIB: ..., iz T., koju zastupa opunomoćenik D. R., odvjetniku u O., protiv tuženog doma zdravlja, OIB: ..., O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. rujna 2022. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, V. R., odvjetničke vježbenice kod odvjetnika D. R. i opunomoćenice tuženika, M. Š., 27. listopada 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženom domu zdravlja, OIB: ..., O., isplatiti tužiteljici M. Č., OIB: ..., iz T., iznos od 1.690,27 kuna (tisuću šesto devedeset kuna i dvadeset sedam lipa) / 224,34 eura (dvjesto dvadeset četiri eura i trideset četiri centa)[1] bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- za rujan 2016. na iznos 352,92 kn od 16. listopada 2016. do isplate,

- za listopad 2016. na iznos 352,60 kn od 16. studenog 2016. do isplate,

- za studeni 2016. na iznos 368,57 kn od 16. prosinca 2016. do isplate,

- za prosinac 2016. na iznos 353,90 kn od 16. siječnja 2017. do isplate,

- za siječanj 2017. na iznos 262,29 kn od 16. veljače 2017. do isplate, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženom domu zdravlja, OIB: ..., O., isplatiti tužiteljici M. Č., OIB: ..., iz T., prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.043,12 kuna (dvije tisuće četrdeset tri kune i dvanaest lipa) / 271,17 eura (dvjesto sedamdeset jedan euro i sedamnaest centi)[2] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 27. listopada 2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. veljače 2021. ovom sudu podnijela tužbu kojom kao radnica od tuženika kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Ističe kako je radnica tuženika, a tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Navodi kako su Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. Obzirom da je nastupila recesija, dana 12. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razinu 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. na iznos od 5.415,37 kuna sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz članka III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a koje su usvojene i u obliku Arbitraže odluke od 7. prosinca 2011. Tužiteljica navodi kako je Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga 5 godina, te da je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu primjena Izmjena Dodatka sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Tužiteljica smatra kako Izmjena Dodatka sporazumu predstavlja Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te odredbe čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kao i odredbe članka 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, kojom je utvrđena primjena Dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna po pitanju visine plaće u javnim službama. Dodaje i kako su Vlada RH sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi članka VII. st. 1. Izmjena Dodatka sporazumu. Tužiteljica smatra kako su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. Izmjena Dodatka sporazumu ispunjeni koncem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016. Navodi kako je odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da je poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Ističe kako je 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014, te da su isti statistički pokazatelji potvrđeni i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015. Navodeći kako je aritmetička sredina prethodno navedene dvije stope realnog rasta BDP upravo 2 %, tužiteljica smatra kako je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relativni podaci DZS-a. DZS je dana 20. listopada 2016. godine objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP za 2014. Tužiteljica navodi kako i iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561% dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%, pa revidirani podaci DSZ-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015. Budući da je odredbom čl. VII. c. st. 3. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava "za mjesec" da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, tužiteljica je stava da se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn, te potražuje iznose manje isplaćene plaće za razdoblje od rujna 2016. do siječnja 2017. Podneskom od 12. rujna 2022. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev sukladno izračunu koji je dostavio tuženik, te potražuje ukupno 1.690,27 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare. Navodi kako je materija koja se odnosi na plaće u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama gdje je osnovica za obračun plaće u utuženom periodu definirana sukladno Dodatku sporazumu od 13. svibnja 2009. u visini od 5.108,84 kn. Tuženik ističe da on nije stranka sporazuma između Vlade i sindikata niti može samostalno postupati po takvom sporazumu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III Izmjena i dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. navodeći kako je u njima određeno da se uskladba plaća odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Kako je promatrani tromjesečni BDP zabilježio 12 uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od 4. tromjesečja 2011. do 3. tromjesečja 2014., tuženik navodi kako proizlazi da se primjena čl. III Izmjena treba odgoditi za 12 uzastopnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, slijedom čega smatra da uvjeti za povećanje osnovice plaće u javnim službama nisu ni nastupili. Ističe da Izmjene i dopune dodatka sporazumu od 26. listopada 2011. važe 5 godina, što je isteklo 25. listopada 2016. te je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Isto tako, tuženik smatra da je ništetna i pravno nevaljana Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011. godine iz razloga što je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nije potpisan od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije kao neosnovan.

3. U tijeku postupka sud je pročitao platne liste za isplatu plaće tužiteljice i ostalu dokumentaciju u spisu.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika.

7. U ovom postupku sporno je pitanje pasivne legitimacije, ispunjenja uvjeta za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, kao i pitanje pravne valjanosti Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. Iz platnih lista za isplatu plaće tužiteljice, a koje je ovaj suda ocijenio kao vjerodostojne, proizlazi da je tuženik od rujna 2016. do prosinca 2016. tužiteljici obračunavao plaću primjenjujući osnovicu od 5.108,84 kune, dok je plaću za siječanja 2017. obračunavao primjenjujući osnovicu od 5.211,02 kuna.

9. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Državni zavod za statistiku je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosno na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. rujna 2015. Odredbom čl. VIIIc. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je da ako piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“, to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica. Stoga, prema stavu ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., te je tuženik bio dužan isplaćivati plaću tužiteljici primjenjujući osnovicu iz čl. III. počevši od plaće za mjesec prosinac 2015.

10. Odlukom Vlade RH o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. propisano je kako se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kune, a ista će se primjenjivati od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. Iz platnih lista proizlazi kako je plaća tužiteljice sa taj mjesec obračunata primjenjujući osnovicu od 5.211,02 kune, sukladno prethodno navedenoj odluci Vlade RH. Sukladno članku 9. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., dalje u tekstu – Zakon o radu), primjenjujući za radnika najpovoljnije pravo, tuženik je bio dužan obračunavati plaću i za mjesec siječanj 2017. primjenjujući osnovicu iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u iznosu 5.415,37 kuna.

11. Stavljanjem u odnos jedne i druge osnovice proizlazi da je osnovica koju je tuženik bio dužan primijeniti za 4 % veća u odnosi na osnovicu koju je primijenio. S obzirom na to da nije bilo sporan način obračuna razlike potraživanja za preostale mjesece gdje se bruto iznos plaće množio s 6 %, koliko je iznosila razlika primijenjene osnovice i osnovice koju je tuženik sukladno osnovici iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bio dužan primijeniti, budući da se radi o jednostavnom matematičkom izračunu sud je bruto plaću tužiteljice koja je za siječanj 2017. iznosila 10.699,15 kuna pomnožio s 4 %, te dobio razliku od 427,97 kuna, na koju razliku je i tuženik ukazao podneskom od 21. ožujka 2022.

12. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud ističe kako se tužbeni zahtjev tužiteljice temelji na Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a koji predstavlja kolektivni ugovor, što tuženik nije niti osporavao. Stranke navedenih Izmjena i dopuna jesu Vlada RH i sindikati javnih službi čiji je član i tuženik. Sukladno čl. 194. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., dalje – Zakon o radu) kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, pa tako u ovom slučaju obvezuje i tuženika. Sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o radu tuženik kao poslodavac je obvezan radniku za obavljeni rad isplatiti plaću. Dakle, tuženik je taj koji ima obvezu isplate plaće tužiteljice, a sve sukladno pravnim aktima koji su bili na snazi u tom trenutku, pa tako i kolektivnim ugovorima i njihovim izmjenama i dopunama.

13. Tuženik tumači kako nisu ispunjeni uvjeti za primjenu čl. III. smatrajući kako se odgoda uskladbe ( koja je ugovorena čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu) odnosi na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta, te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, koliko je trajao pad BDP-a. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev- 1111/2020-2.

14. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da se radi o kolektivnom ugovoru, na iste se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je istekla 26. siječnja 2017.

15. Tuženik prigovara valjanosti Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. zbog nedostatka potpisa od strane svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. U uvodu iste stoji kako je donesena na temelju odredaba Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama iz 2009., a iz Dodatka sporazumu je vidljivo kako je isti potpisan po predstavniku Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a čiji potpis nedostaje na navedenoj arbitražnoj odluci. Arbitražna odluka je donesena i na temelju sporazuma o arbitraži od 5. i 6. prosinca 2011. sklopljenog između Vlade RH i sindikata javnih službi – potpisnika Dodatka Sporazumu, dakle na temelju dokumenata koje je potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je imao svoje predstavnike koji su bili članovi arbitraže koja je donijela spornu Arbitražnu odluku, a to su mr. sc. I. B. iz Hrvatskog liječničkog sindikata i Z. L. iz Sindikata hrvatskih učitelja, koji su predstavljali sindikate javnih službi, potpisnike Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., a jedan od tih potpisnika je i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Dakle, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je preko svojih predstavnika sudjelovao u donošenju Arbitražne odluke, a nije niti bilo potrebno da svaki od sindikata javnih službi sudjeluje u njenom donošenju, pa je prigovor tuženika o njenoj nevaljanosti iz navedenih razloga u cijelosti neosnovan.

16. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare. Člankom 139. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14. i 127/17., dalje - Zakon o radu) je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Najstarije potraživanje tužiteljice jeste ono za rujan 2016. koje dospijeva 16. listopada 2016. Kako je tužba predana 15. veljače 2021., zastara nije nastupila niti za jedan mjeseca za koji tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće.

17. Tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev za isplatom 1.690,27 kuna za sve plaće od rujna 2016. do siječnja 2017. Opunomoćenica tuženika je na ročištu održanom 20. rujna 2022. priznala visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici za sve plaće od rujna 2016. do siječnja 2017. iznos od 1.690,27 kuna, kako je i odlučeno u izreci presude pod točkom I.

18. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a te na način pobliže naveden u izreci ove presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. – dalje u tekstu: ZPP). Kako je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici pripadaju joj troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: OT) i vrijednosti predmeta spora. Visina troška utvrđena je za svaku pojedinu parničnu radnju prema vrijednosti predmeta spora u trenutku njenog poduzimanja. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku - odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu 1.000,00 kn (prema odredbi Tbr. 7. t. 1. OT), za sastav podneska od 27. travnja 2022. – 250,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. OT), za sastav podneska od 12. rujna 2022. – 62,50 kuna (Tbr. 8. t. 3. OT), kao i za zastupanje na ročištu održanom 20. rujna 2022. – 250,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT), odnosno ukupno 1.562,50 kuna, a što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 2.043,12 kuna. O trošku za pristup ročištu za objavu presude sud nije odlučivao u presudi iz razloga što zatraženi trošak u ovom trenutku još nije nastao i neizvjesno je hoće li nastati. Ukoliko opunomoćenik tužiteljice pristupni na ročište za objavu presude, o istom će sud odlučiti posebnim rješenjem. Tužiteljici nije priznat trošak u iznosu od 62,50 kuna za sastav podneska od 12. rujna 2022. iz razloga što navedenim podneskom tužiteljica samo uređuje tužbeni zahtjev, a koji podnesak se ne vrednuje sukladno Tbr. 8. t. 1. OT, već Tbr. 8. t. 3. OT. Svi navedeni priznati troškovi bili su nužni i potrebni za vođenje parnice. Na sve priznate troškove dosuđena je i zatezna kamata prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, , sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.) o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

20. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 27. listopada 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. tužiteljici po opunomoćeniku

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi