Poslovni broj 6 Pn-63/2019-23

Republika Hrvatska

Općinski sud u Metkoviću

Stalna služba u Pločama

Vladimira Nazora 14

20340 Ploče

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, Stalna služba u Pločama, po sucu tog suda Darku Jelčiću, u pravnoj stvari tužitelja J. Z. , P. s. .., A., Nj., OIB: .., koga zastupa punomoćnik D. P. , odvjetnik u Z., B. .., protiv tuženika P. K. iz P., B. o. .., OIB: .., koga zastupaju punomoćnici B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., V. .., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 21. rujna 2022. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, prema članku 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), 27. listopada 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev što glasi:

Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 195.000,00 kuna / 25.880,95 eura¹ u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, zajedno s zateznom kamatom koja teče od:

-01.06.2013. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.07.2013. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.08.2013. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.09.2013. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.10.2013. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.11.2013. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.12.2013. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.01.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.02.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.03.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.04.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.05.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.06.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.07.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.08.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.09.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.10.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.11.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.12.2014. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.01.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.02.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.03.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.04.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.05.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.06.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.07.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.08.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.09.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.10.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.11.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.12.2015. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.01.2016. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.02.2016. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.03.2016. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.04.2016. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.05.2016. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.06.2016. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.07.2016. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

-01.08.2016. godine na iznos od 5.000,00 kn do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dane nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 9.375,00 kuna / 1.244,28 eura¹, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 2.300,00 kuna / 305,26 eura¹ tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je pravomoćnom i ovršnom ispravom – presudom Općinskog suda u D., Stalne službe u P. posl. br. P-.. od 28.04.2016. godine tuženik u obvezi predati u posjed i slobodno raspolaganje tužitelju nekretninu – zgradu i dvorište – oznake č. zem. .., ZU .. k.o. B., slobodnu od svih osoba i stvari. Tuženik je u posjedu nekretnine iz toč. 1. ove tužbe još od početka ovog stoljeća, te tužitelju s naslova korištenja nekretnine nije platio niti jednu lipu. Vlasništvo tužitelje nije prijeporno, a isti je svoja prava na nekretnini prenio na svoju kćerku K. L. dana 03.09.2016 godine, i to baš Ugovor o darovanju br. OU .. od 03.09.2016. godine, koji je proveden u zemljišnim knjigama naslovnog suda. Tuženik, dakle, posjeduje i koristi navedenu nekretninu preko 20 godina. Na pravnom temelju odredbe čl. 219 ZOO-a tužitelj smatra da se tuženik neosnovano obogatio za iznos cijele najamnine (koja pripada tužitelju) koji je mogao postići na tržištu. Ovakav pravni stav izražen je u odlukama VSRH br. Rev 1493/2009 od 14.09.2011. Rev 18841/1991-2 od 28..11.1991., Rev 1078/1992 od 05.11.1991.. Potraživanje tužitelja za stjecanje bez osnove prema tuženiku zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina. Prosječna visina najamnine za predmetnu nekretninu iznosi najmanje 5.000,00 kn svaki mjesec, tako da tužitelj potražuje ovaj iznos za razdoblje od 2013-2016. Dakle, tuženik je korištenjem nekretnine iz toč. 1. tužbe u označenom razdoblju prouzročio štetu tužitelju, budući on tu kuću nije mogao davati u najam te od toga ostvarivati prihod. Stoga, tužitelj osnovano smatra, da je po ovom osnovu, svaki mjesec u promatranom razdoblju izgubio najmanje 5.000,00 kuna. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev pobliže označen pod I. izreke.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže sudu tužbu odbiti, a tužitelja osuditi na snošenje parničnih troškova tuženika. Tužba je u cijelosti neosnovana. Činjenica je da postoji pravomoćna i ovršna presude Općinskog suda u D., Stalna služba u P., kako se to navodi u činjeničnom supstratu tužbe. Međutim, a što tužitelj očito svjesno i namjerno prešućuje, ta presude je postala pravomoćna donošenjem drugostupanjske presude Županijskog suda u D. broj: 2 Gž-… od 14. ožujka 2018. godine. Ova činjenica je bitna jer je tek pravomoćnošću prvostupanjske presude moglo nastaviti nastati određeno pravo, utemeljeno na toj presudi. Sve ostale činjenice koje se navode u tužbi su netočne, osim činjenice darovanja. Naime, činjenica je da tuženik koristi stambenu zgradu izgrađenu na čest. zem. .. k.o. B.. Međutim, tužitelj, opet svjesno i namjerno, prešućuje odlučnu činjenicu i okolnost: ta zgrada je, u vrijeme kada je tuženik kupio predmetnu nekretninu, od sada pok. D. E. bila izgrađena samo u grubim radovima, a što jasno proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka M. B., kojega je dao u parničnom postupku, vođenom pod brojem, najprije P-.., a u konačnici pod brojem P-... Prema navedenom vještačenju, utvrđeno je, citira se nalaz i mišljenje vještaka: ''Kako je predmetna stambena građevina u vrijeme kupoprodaje bila izvedena do faze grubih građevinskih radova, odnosno da nije bila u funkciji normalnog stanovanja'' – završava citat. Tek nakon izvedenih brojnih građevinskih radova, tuženik je dogradnjama, gradnjama, adaptacijama, ugradbama i ostalim djelatnosti, osposobio predmetnu građevinu za stanovanje. Naprijed navedene činjenice ukazuju na to da tužitelj nije mogao davati u najam predmetnu stambenu građevinu, a to iz prostog razloga što ona nije bila useljiva, dakle radi se o pukoj činjenici traženje od strane tužitelja, a na ime najamnine, kako se to izričito navodi u tužbi, nešto nepripadno, jer se takva građevina nije mogla dati u najam. Usput rečeno, tužitelj se neosnovano poziva na odredbu čl. 219. ZOO-a, u ovoj parnici ima se primijeniti Zakon o obveznim odnosima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine. A obzirom da tužitelj svoje pravo na naknadu isključivo temelji na činjenici da bi on predmetnu stambenu građevinu davao u najam, tuženik ističe prigovor zastare prava potraživanja u konkretnom slučaju. Naime, ovdje se ne radi o primjeni općeg zastarnog roka od 5 godina, nego, a pošto se radi o najamnini, zastara prava potraživanja nastupa protekom 3 godine, dakle tražbina tužitelja, kada bi bila i osnovana zastarijevala bi za tri godine, a to temeljem čl. 229. ZOO. To konkretno znači da, kada bi tužitelj uopće imao pravo na kakvu naknadu u ovom slučaju, to bi pravo mogao ostvarivati najkasnije počevši od 16. svibnja 2015. godine, a s obzirom na ugovor o darovanju, potraživanje bi se moglo odnositi samo na vrijeme od 16. svibnja 2015. godine do 3. rujna 2016. godine, kada je tužitelj prestao biti vlasnikom predmetne nekretnine. Posebice se prigovara visini ''najamnine'' u mjesečnoj svoti od 5.000,00 kuna. Naime, uopće nije iz tužbe razvidno na koji je način tužitelj došao do toga novčanog iznosa, i kako bi on to, pa i u slučaju najma neuseljive stambene zgrade, mogao ubirati svaki mjesec čak 5.000,00 kuna. Dakle, sporna je i visina tužbenog zahtjeva, dakako kada bi tužitelj imao uopće pravo naplatiti, na ime najamnine, nešto od tuženika. Tuženik, u ovom odgovoru ističe i činjenicu da mu je tužitelj još uvijek dužan isplatiti novčanu svotu od 667.101,52 kune, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. listopada 2003. godine, a što tužitelj izbjegava platiti, pa i na način da je jedinu nekretninu u RH darovao trećoj osobi, koje darovanje je nezakonito i o čemu se kod tog suda vodi poseban spor pod brojem P-.., a predmet spora je pobijanje dužnikovih, ovdje tužitelja, parvnih radnji. Stoga, a sve kada bi pravomoćno bila utvrđena tražbina po ovoj tužbi, predstoji prijeboj međusobnih tražbina, a činjenica je da je sadašnji dug tužitelja, po citiranoj presudi, veći od 1.5000,00 kuna.

3.U dokaznom postupku pregledani su: presuda Općinskog suda u D., Stalne službe u P. P-.. od 28.04.2016. (listovi 5-13 spisa), zapisnik od 06.05.2010. ovog suda (listovi 26-27 spisa), izvadak iz zemljišne knjige ZU .. k.o. B. (listovi 29-30 spisa), dopis Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostava M. od 04.02.2020. (list 38 spisa), presuda Županijskog suda u D. Gž-.. od 14.03.2018.g. (listovi 42-48 spisa), tlocrti (listovi 50-51 spisa), dopis - očitovanje J. B. od 14.07.2020. (listovi 53- 54 spisa), zapisnik Općinskog suda u M. P-.. od 15.07.2022. (listovi 73-75 spisa), preslika spisa ovog suda P-.. (P-..) (listovi 1 do 64 tog spisa).

4. Sud je na ročištu od 21. rujna 2022. Godine riješio da nove dokaze koje je tužitelj predložio i to pozivanjem stalnog sudskog vještaka J. B. da izvrši očevid na licu mjesta u svrhu financijskog vještačenja te izvođenjem procjeniteljskog vještačenja po P. N., neće uzeti u obzir jer su predloženi protivno st. 2. čl. 299. ZPP- a, te se neće izvoditi dokaz saslušanjem stranaka jer sud smatra da se izvođenjem tih dokaza neće bitnije utvrditi činjenično stanje u ovom predmetu.

5. Naime, tužitelj je u tužbi predložio na okolnost utvrđenja prosječene visine najamnine za predmetnu nekretninu pribaviti izvješće Porezne uprave za razdoblje od 2013. do 2016. godine o visini najamnine, te vještačenje po vještaku financijske struke, koji dokazi su i prihvaćeni na ročištu 02. srpnja 2018. godine, a na kojem je zaključen prethodni postupak.

6. Ministarstvo financija–Porezna uprava, Područni ured D., Ispostava M. u dopisu Urbroj: … od 04. veljače 2020. godine, a povodom zahtjeva suda da dostavi podatak o visini najamnine za k.č. .. ZU .. k.o. B.., dakle predmetnu nekretninu, odgovara da se tržišna vrijednost nekretnine utvrđuje temeljem ugovora o najmu koji je najmodavac u obvezi dostaviti Poreznoj upravi, odnosno na osnovi podataka koje porezni obveznik sam navede u ugovoru. Ako su iskazane vrijednosti u ugovoru o najmu u skladu s tržišnim cijenama, kojima porezna uprava raspolaže, uvažavajući ostale parametre (mjesto, lokacija, starost nekretnine, pristupačnost, dostupnost električne energije, vode i sl.) takva vrijednost se prihvaća i utvrđuje porezna osnovica. Slijedom iznesenog, a prema podacima koji su joj dostavljeni u upitu, nije u mogućnosti dostaviti tražene podatke jer nema dovoljno navedenih parametara po kojim bi dostavila procjenu.

7. Stoga sud nije mogao utvrditi visinu najamnine za predmetnu nekretninu u razdoblju od 2013. -2016. godine prema podacima porezne uprave.

8. Zbog utvrđenja prosječne visine najamnine sud je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem rješenjem od 24.03.2020. godine nakon čega je tužitelj u podnesku od 03.04.2020. godine predložio da se izvede dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka financijsko – građevinske struke, dakle predložio je izvođenje novog dokaza (očevid) nakon zaključenja prethodnog postupka.

9. Stalni sudski vještak za knjigovodstvo i financije J. B. (dalje: vještak) je vratio spis sudu bez izvršenog vještačenja, a razlog je naveo u dopisu od 14. srpnja 2020. godine. Vještak bitno ističe da je nakon proučavanja spisa utvrdio da se u istom ne nalazi podatak o visini najamnine po m2 za zatvoreni prostor (zgrade) i otvoreni prostor (zemljište) na području G. P. ni za naselje B., niti vještak raspolaže tim podacima. Vještak je dopisom od 12. lipnja 2020. godine od G. P. zatražio navedene podatke, ali od G. P. nije primio iste zbog čega ne može izvršiti zadano vještačenje.

10.Očito je da financijskom vještaku nije potreban očevid za vještačenje, niti bi u konkretnom slučaju vještak ove struke mogao utvrditi „stanje same nekretnine i stanje izgrađenosti iste“. Naime, tužitelj tek u podnesku od 3. travnja 2020. (list 41 spisa) iznosi novu činjenicu i to da površina predmetne nekretnine upisana u zemljišnu knjigu i katastar ne odgovara stvarnom stanju izgrađenosti iste zbog čega podaci u spisu nisu dovoljni u svrhu pravilnog utvrđenja visine iznosa koji bi tuženik bio dužan platiti tužitelju "već je potrebno da vještak izlaskom na lice mjesta utvrdi stanje same nekretnine i stanje izgrađenosti iste".

11. Tužitelj u podnesku od 13. rujna 2022. godine predlaže sudu vještakom imenovati P. N. zbog izvođenja procjeniteljskog vještačena s obzirom da je ovaj vještak angažiran u predmetu koji se odi kod ovog suda među istim strankama pod brojem P-.., a riječ je o također o naknadi štete iz iste osnove samo za razdoblje od 2005. do 2010. godine.

11. Tuženik se na ročištu od 21. rujna 2022. godine protivi izvođenju novog dokaza po vještaku P. N. bitno ističući da je tužitelj u tužbi i na pripremnom ročištu predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, da bi isti tek nakon zaključenja prethodnog postupka predložio da se izvede dokaz kombiniranim financijskim i građevinskim vještačenjem i to po vještaku građevinske struke, kao i izlazak suda na lice mjesta, a što je protivno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a.

12. Tužitelj, a nakon što nije mogao predloženim dokazima i to pribavljanjem podataka od Porezne uprave i financijskim vještačenjem dokazati tvrdnju iz tužbe da je visina najamnine za predmetnu nekretninu najmanje 5.000,00 kuna svaki mjesec, pa potražuje 195.000,00 kuna za razdoblje od 2013.-2016. godine i to sa svaki mjesec 5.000,00 kuna sa zateznim kamatama kako je pobliže označeno u točki I. izreke ove presude, nakon zaključenja prethodnog postupka predlaže izvođenje dokaza po vještaku P. N., dipl. ing. arhitekture, dakle, stalnom sudskom vještaku iz oblasti građevine Županijskog suda u D..

13. Stajalište je ovog suda da tužitelj, u situaciji kada je utvrđeno da se visina najamnine ne može utvrditi dokazima koje je predložio i to pribavljanjem podataka od Porezne uprave i financijskim vještačenjem, ne može nakon zaključenja prethodnog postupka predlagati nove činjenice i nove dokaze, jer je sud u tom slučaju dužan postupiti po odredbi čl. 299. st. 3. ZPP-a i to tako da nove činjenice i nove dokaze ne uzme u obzir.

14. Tužitelj u ovom predmetu nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je presuđeno kao u izreci.

15.Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 142/2012, 103/14, 118/14 i 107/15, u daljnjem tekstu: OT).

16. Tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 2.500,00 kuna, za zastupanje na ročištima 02. srpnja 2018. godine 2.500,00 kuna, 21. rujna 2022. godine 2.500,00 kuna ili ukupno 5.000,00 kuna za zastupanje na dva ročišta pa je trošak tužitelja 7.500,00 kuna, tom iznosu pribrojen je PDV od 25 % što iznosi 1.875,00 kuna pa je parnični trošak tuženika 9.375,00 kuna / 1.244,28 eura¹ (čl. 155. st. 1. ZPP-a). U ostalom dijelu u iznosu od 2.300,00 kuna / 305,26 eura¹ za sudske pristojbe tuženikov zahtjev nije osnovan jer tuženik taj trošak nije imao.

17. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci pod I. i II.

U Pločama, 27. listopada 2022. godine

S u d a c :

Darko Jelčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnik tužitelja D. P. , odvjetnik u Z., B. ..

2.Punomoćnici tuženika B. Š., N. T. i L. Š., odvjetnici u P., V. ..