- 1 -              Poslovni broj: Usž-417/2023-4

 

 

Poslovni broj: Usž-417/2023-4

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja A. H. iz Z., S., kojeg zastupa opunomoćenik A. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Z., radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1015/2021-10 od 9. studenog 2022., na sjednici održanoj 20. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1015/2021-10 od 9. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-224-02/17-01/7654, urbroj: 511-01-203-20-11 od 15. prosinca 2020. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Rješenjem tuženika se odbija zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, pozivom na članak 26. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ 53/91., 28/12., 113/93., 130/11. i 110/15.).

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje:  ZUS).

              Nastavno u žalbi tužitelj u bitnom navodi da prvostupanjska presuda nije obrazložena, a niti tuženikovo rješenje, pri čemu upire na bitnu povredu pravila sudskog postupka. Dodaje da se u pobijanoj presudi posebno ne navodi ni ne obrazlaže postojanje konkretnih zapreka za primitak u hrvatsko državljanstvo, a niti izvor podataka, jer se uz interpretaciju stajališta tuženika i pozivanje na spis SOA-e, pobliže ne navode razlozi koji bi ukazivali da postoji zapreka koja bi tuženiku dala zakonsku osnovu za odbijanje tužiteljevog zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo. S time u vezi tužitelj upire i na razloge zbog kojih smatra da se na opisani način krše ustavna prava, a posebno pravo na pravično suđenje propisano u članku 29. stavku 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj dodaje i da je prvostupanjski sud propustio obrazložiti razloge zbog kojih je odbio prijedlog tužitelja da ga se sasluša, kao i svjedok Z. H., njegova supruga, odnosno da se provede daljnji dokazni postupak.

              Tužitelj dodaje u žalbi i da je obveza prvostupanjskog suda bila ispitati osnovanost razloga zbog kojih je SOA dala negativno mišljenje u odnosu na tužitelja, a što je propustio učiniti. Dodaje i da je tijekom postupka dostavio potvrdu i uvjerenje iz kojih proizlazi da tužitelj u Republici Hrvatskoj nikada nije bio kazneno osuđen, a niti se protiv njega u Republici Hrvatskoj vodio kazneni postupak, a što izravno dovodi u sumnju istinitost tuženikovih navoda iz osporenog rješenja. Tužitelj smatra da je prvostupanjski sud bio dužan u pobijanoj presudi bar sumarno ili općenito iznijeti okolnosti koje upućuju na razloge koji su u konkretnom slučaju zapreka za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo.

              Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i otkloni nedostatke te presudom odluči o predmetnoj stvari. Tužitelj u tužbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi razloge već istaknute u osporenom rješenju, kojim je zahtjev tužitelja odbijen primjenom odredbe članka 26. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Tuženik dalje navodi razloge zbog kojih smatra da su žalbeni razlozi neosnovani, a prvostupanjska presuda pravilna i na zakonu utemeljena. Predlaže da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, u okviru opsega žalbe, u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj dana 12. lipnja 2017. podnio zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo s osnove članka 10. Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno činjenice da je u braku s hrvatskom državljankom.

8.              Odredba članka 26. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisuje da Ministarstvo unutarnjih poslova može odbiti zahtjev za stjecanje ili za prestanak državljanstva iako su ispunjene pretpostavke ako ocijeni da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih se zahtjev za stjecanje ili prestanak državljanstva treba odbiti.

9.              Članak 4. stavak 2. ZUS-a propisuju da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnih tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, u granicama ovlasti i svrhe radi koje je ovlast dana.

10.              Ocjenjujući zakonitost tuženikovog rješenja ovaj Sud je izvršio uvid u sudski spis i tuženikov spis dostavljen uz odgovor na tužbu. Prvostupanjski sud je održao ročište dana 6. srpnja 2022. i 2. studenog 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, na koji način je strankama omogućio da se u skladu s člankom 6. ZUS-a izjasne o svim zahtjevima i navodima druge strane, odnosno o svim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

11.              Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, prvostupanjski sud je pravilno tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim te ga pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbio.

12.              Iz dokumentacije spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da, iako tužitelj ispunjava zakonom propisane pretpostavke, uključujući i pretpostavku propisanu u članku 8. stavku 1. točki 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu, da postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih je zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo odbijen.

13.              Tijekom upravnog spora izvršena je sigurnosna provjera primjenom odredaba Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 79/06. i 105/06.-ispravak), konkretno odredbe članka 42. tog Zakona, kojom je propisano da se sigurnosna provjera provodi za sve osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo.

14.              Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“ 85/08. i 86/12.) propisano je da nadležna Sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosnih zapreka za strance koji se primaju u hrvatsko državljanstvo, koje se, prema važećim zakonskim odredbama, ne treba obrazložiti.

15.              Prvostupanjski sud je prije održavanja usmene javne rasprave izvršio uvid u dokumentaciju Sigurnosno-obavještajne agencije i to u klasificirane podatke koji predstavljaju zapreku za primitak u hrvatsko državljanstvo tužitelja. Naime, sud je na temelju uvida u klasificirane podatke ocijenio da postoje opravdani razlozi za zaključak da u konkretnom slučaju postoji sigurnosna zapreka za pozitivno rješavanje zahtjeva tužitelja.

16.              S time u vezi, a imajući na umu da se radi o dokumentima, odnosno klasificiranim podacima koji su označeni stupnjem tajnosti i podliježu propisanoj zaštiti, u skladu s odredbama Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ 79/07. i 86/12.) i Zakona o informacijskoj sigurnosti („Narodne novine“ 79/07.), nije bilo zakonske osnove da se tužitelj upozna sa sadržajem te dokumentacije.

17.              Stoga je i prema ocjeni ovog Suda pravilno postupio prvostupanjski sud kada je tužitelju uskratio uvid u podatke na temelju kojih je utvrdio da postoje sigurnosne zapreke za pozitivno rješavanje njegovog zahtjeva.

18.              Također je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je tuženik zakonito primjenjujući diskrecijsko ovlaštenje propisano u članku 26. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, pravilno zaključio da za primitak tužitelja u hrvatsko državljanstvo postoje sigurnosne zapreke. Takvu ocjenu je tuženik donio na temelju klasificiranih podataka Sigurnosno-obavještajne agencije iz kojeg razloga je donesen daljnji zaključak da u predmetnom slučaju postoje razlozi od interesa za Republiku Hrvatsku zbog kojih se zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo tužitelja treba odbiti. Tuženik je donio ocjenu na temelju propisane diskrecijske ovlasti, odnosno u okviru opsega te ovlasti i u skladu sa svrhom zbog koje je ovlast dana.

19.              Također je i ovaj Sud izvršio uvid u klasificirane podatke koji ovdje predstavljaju zapreku za primitak u hrvatsko državljanstvo tužitelja, odnosno u dokumentaciju Sigurnosno-obavještajne agencije (o čemu je sastavljena službena zabilješka 20. ožujka 2024.).

20.              S obzirom na naprijed navedeno, prema ocjeni ovog  Suda, prvostupanjska presuda je donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja te uz pravilnu primjenu mjerodavnog prava.

21.              U osvrtu na žalbene navode tužitelja valja reći da ovaj Sud u predmetnom slučaju nije našao razloge koji bi ukazivali na povredu pravila sudskog postupka, a nije osnovan ni žalbeni navod o pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Naime, postoji zakonska osnova za donošenje tuženikovog rješenja, jer bez obzira na kojoj zakonskoj odredbi se temelji zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo, tj. neovisno o tome jesu li ispunjeni zakonom propisani uvjeti ili ne, za primitak u hrvatsko državljanstvo, tuženik ima mogućnost primjene ovlaštenja propisanog u članku 26. stavku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu, ukoliko ocijeni da postoje razlozi koji čine zapreku za primitak u hrvatsko državljanstvo.

22.              S obzirom na primjenu konkretne zakonske odredbe s koje osnove je odbijen zahtjev tužitelja za primitak u hrvatsko državljanstvo, neosnovani su i žalbeni navodi o povredi postupovnih prava, jer je tužitelju tijekom provedenog postupka ograničen uvid samo u klasificirane podatke, a takvo ograničenje je u predmetnom slučaju opravdano i razmjerno cilju i svrsi zakonom propisane zaštite. Naime, s obzirom da u predmetnom slučaju preteže potreba zaštite nacionalne sigurnosti i vrijednosti iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka, a opseg djelovanja SOA-e na području Republike Hrvatske je uređen člankom 23. stavkom 1. Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, zbog čega niti danim obrazloženjem razloga na kojima se temelji tuženikovo rješenje, a niti pobijanom presudom, nisu povrijeđena ustavna prava tužitelja.

23.              Slijedom navedenog, tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, zbog čega je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

24.              Odluka o troškovima se temelji na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, to je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo odbiti kao neosnovan.

 

U Zagrebu 20. ožujka 2024.

 

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.