REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 67/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B.-G. P. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 25. svibnja 2021. broj K- 35/2019 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 8. prosinca 2021. broj I Kž-306/2021, u sjednici održanoj 27. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

Zahtjev osuđenog B.-G. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K- 35/2019 od 25. svibnja 2021 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-306/2021 od 8. prosinca 2021.,osuđen je B.-G. P. zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. i čl. 253.st. 3. KZ/11 za koja su mu utvrđene kazne zatvora od po jedne godine i šest mjeseci te zbog kaznenog djela iz čl. 248. KZ/11 za koje mu je utvrđena kazna zatvora od šest mjeseci pa je, primjenom odredaba o stjecaju, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od dvije godine i šest mjeseci. Temeljem čl. 557. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), u vezi čl. 77 st. 1. KZ/11 oduzeta mu je imovinska korist u iznosu od 399.500,00 kn., a oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je

III Kr 67/2022-3

imovinskopravni zahtjev u iznosu od 1.139.425,48 kn koji iznos je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

2. Osuđeni B.-G. P. je, po svom branitelju Z. T., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog ''povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 517. st.1. toč.1. ZKP-a vezano za čl. 469 st. 1. toč. 1. i toč. 2. ZKP-a, zbog povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 517 st. 2. ZKP-a vezano za čl. 468 st. 2. ZKP-a i zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 3. ZKP-a.'' s prijedlogom da se utvrde navedene povrede i pobijana presuda preinači te osuđenik oslobodi optužbe, a podredno ''da se osuđeniku smanji izrečena jedinstvena bezuvjetna kazna zatvora''. Ujedno je predloženo odgoditi izvršenje presude do donošenja odluke o izvanrednom pravnom lijeku u smislu čl. 518. st. 5. ZKP/08.

3. Temeljem čl. 518. st. 4 ZKP/08, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika i predložio da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor je dostavljen na znanje osuđeniku i njegovom branitelju.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Iako podnositelj u uvodu zahtjeva ističe zakonom dopuštene osnove pobijanja, iz sadržaja zahtjeva i tamo iznesenih razloga proizlazi da pretežno problematizira činjenična utvrđenja sudova te većim djelom reproducira navode žalbe podnesene protiv prvostupanjske presude.

6. Ističući povredu iz čl. 517. st. 1. čl. 1. u vezi čl. 469. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a (ispravno čl. 469. toč. 1. i 2. ZKP/08) navodi da na strani osuđenika postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju te je ''upitno da li je djelo koje se osuđeniku stavlja na teret kazneno djelo u smislu načina njegova postupanja i djelovanja''.

6.1. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11, tvrdi se da ''iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi osuđenik podignuta sredstva s računa TD. P. d.o.o. koristio za osobne potrebe, već za dobrobit i prosperitet društva… što proizlazi iz ugovora koji prileže spisu te iz iskaza svjedoka S. L. kojem je sud poklonio vjeru''. Dalje se navodi da je '' u dokaznom postupku ostalo nedokazano da li je i kakvu konkretnu štetu svojim neposrednim postupanjem prouzročio tom društvu ili državnom proračunu niti je razvidna uzročna veza…'' a sudovi da su pogrešno vrednovali rezultate financijskog vještačenja te da ''to ne može biti ključni dokaz na kojem bi sud mogao temeljiti osuđujuću odluku…nije utvrđeno tko je od optuženika pribavio koliki iznos i za koju svrhu… osuđenik je, kao odgovorna osoba, izložio svoju osobnu imovinu kao jamac kredita...''.

6.2. U odnosu na kaznena djela iz čl. 256 st. 3. i čl. 248. KZ/11, ukazuje se da je ''TD. P. d.o.o. angažirala i plaćala ovlaštenog profesionalnog knjigovođu (pok. N. M.), … sud u dokaznom postupku vezano za predmetne inkriminacije nije utvrdio činjenice neposrednim uvidom u poslovne knjige P. d.o.o. …''.

III Kr 67/2022-3

6.3. Sve navedeno, smatra podnositelj zahtjeva, jesu okolnosti koje isključuju osuđenikovu krivnju odnosno postojanje samog kaznenog djela tj. ''u konkretnoj pravnoj, dokaznoj i činjeničnoj situaciji sud je imao sve zakonske uvjete za primjenu načela in dubio pro reo kao jednog od temeljnih načela kaznenog prava''.

7. Prije svega, povreda kaznenog zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 469 toč. 1. ZKP/08 procjenjuje se prema činjeničnom stanju kakvo su sudovi utvrdili u izreci pravomoćne presude, a ne onom kakvo je, prema stajalištu podnositelja, trebalo utvrditi. Budući da činjenični opis kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude sadrži sve objektivne i subjektivne elemente inkriminiranih kaznenih djela, to ova povreda zakona očito nije ostvarena.

7.1. Isto tako, okolnosti navedene u zahtjevu ne isključuju osuđenikovu krivnju u smislu čl. 469. toč. 2. ZKP/08, kako pogrešno smatra podnositelj. Ne radi se ovdje o isključenju kaznene odgovornosti u smislu osuđenikove neubrojivosti, stvarne zablude i slično, već o tome da podnositelj problematizira dokazanost subjektivne komponente bića kaznenog djela u vidu izravne namjere.

7.2. Sve navedeno ukazuje da je zahtjev, ustvari, podnesen zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tj. iz osnova temeljem kojih se ovaj izvanredni pravni lijek po zakonu ne može podnijeti. Naime, prema taksativno nabrojanim osnovama u čl. 517. st. 1. ZKP/08, činjenično stanje ne može se pobijati zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer bih se, u protivnom, dopustilo njegovo preispitivanje u trećem stupnju izvan zakonom predviđenih uvjeta.

8. Nadalje, zahtjevom se ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 517. st. 2. (ispravno čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08) u vezi čl. 468. st. 2. ZKP/08 i tvrdi da se presuda protiv osuđenika ''temelji djelomično na nezakonitom dokazu'', pri čemu se osporava nalaz i mišljenje financijskog vještaka. Međutim, u zahtjevu se ne navodi temeljem kojih razloga iz čl. 10 st. 2. ZKP/08 bi navedeni dokaz bio nezakonit niti je tijekom postupka traženo izdvajanje tog dokaza po bilo kojem osnovu. Slijedom navedenog, ovakvom paušalnom tvrdnjom nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog zakona niti je osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kako se to uopćeno zahtjevom tvrdi.

9. Vezano za provedeno financijsko vještačenje po vještaku za knjigovodstvo R. P., podnositelj smatra da je trebalo provesti dopunu tog vještačenja nakon izmjene optužnice koja, osim toga, prethodno nije dostavljena optuženiku u smislu čl. 441 st. 3. ZKP/08.

9.1. Nasuprot tome, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je obrana bila upoznata s izmijenjenom optužnicom na raspravama od 12. veljače 2021 i 20. svibnja 2021. te nije tražila bilo kakav rok za dodatno očitovanje. Pri tome, izmjenom optužnice državni odvjetnik je skratio inkriminirani period, a time i umanjio visinu protupravno pribavljane imovinske koristi čime je postupljeno u korist osuđenika. Nakon što je pisani nalaz i mišljenje te usmeni iskaz financijskog vještaka pročitan na raspravi od 5. siječnja 2021. uz suglasnost stranaka, nikakvih primjedbi niti prijedloga za dopunu vještačenja nije bilo. Budući da, dakle, stranke nisu predlagale dopunu tog

III Kr 67/2022-3

vještačenja, sudovi nisu bili dužni u presudi navoditi razloge zbog čega dopuna vještačenja nije provedena po službenoj dužnosti. Stoga se ovim navodima zahtjeva ne dovodi u sumnju pravičnost provedenog postupka, već se ponovno pokušava osporiti utvrđeno činjenično stanje, sada sa aspekta njegove nepotpunosti.

9.2. Pri tome, netočno se u zahtjevu tvrdi da bi razlozi navedeni pod toč. 33. toč. 2. obrazloženja prvostupanjske presude predstavljali ''korektivni izračun'' kakav sud ne bi bio ovlašten sačiniti bez dopune financijskog vještačenja. Nasuprot tome, prvostupanjski je sud u potpunosti našao dokazanim kaznena djela iz izmijenjene optužnice te je pod navedenom točkom svog obrazloženja za to naveo razloge. Isto tako, promašeno se zahtjevom tvrdi da bi drugostupanjski sud, bez održane rasprave, utvrđivao činjenice koje nije utvrdio sud prvog stupnja. Naime, sud drugog stupnja je u potpunosti prihvatio utvrđenja iz prvostupanjske presude i odbio podnesene žalbe kao neosnovane pri čemu nije utvrdio niti jednu novu činjenicu.

10. Konačno, nije ostvarena niti povreda odredaba kaznenog postupaka u žalbenom postupku iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 time što bi drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve navode žalbe optuženika.

10.1. Naime, uvidom u obrazloženje drugostupanjske presude utvrđeno je da je taj sud dao jasne i dostatne razloge u odnosu na sve relevantne prigovore istaknute u žalbi optuženika te je, u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, razmatrao eventualne povrede zakona. Suprotno tvrdnji zahtjeva, sud drugog stupnja je pod toč. 6. obrazloženja svoje presude odgovorio i zbog čega smatra da povreda prava na pravično suđenje nije ostvarena. Drugo je pitanje što se podnositelj zahtjeva ne slaže s razlozima suda drugog stupnja, međutim, to još ne znači i da bi taj sud povrijedio svoju dužnost iz čl. 487. st. 1. ZKP/08 koja bi bila od utjecaja na presudu.

11. Zaključno, dakle, zahtjev osuđenika je pretežito podnesen zbog pogrešno ili nepotpunog činjeničnog stanja tj. iz razloga temeljem kojih se po zakonu ne može podnijeti, a dijelom taj zahtjev nije niti osnovan pa je, sukladno čl. 519. u vezi čl. 512. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 i 88/22) trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 27. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.