REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 1. Pr-11812/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice I.B.A. iz Z., OIB …, zastupane po punomoćniku D.P., odvjetniku u Z., protiv tuženika škola D.D. iz Z., OIB …, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika D.P. i punomoćnice tuženika K.H., dana 27. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku škola D.D., Z., OIB:…, da tužitelju, I.B.A., Z., OIB: …, plati iznos od 6.529,24 kuna / 866,58 eura[1] , sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos od 492,37 kn od dana 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 463,20 kn od dana 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 533,51 kn od dana 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 407,59 kn od dana 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 477,69 kn od dana 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 477,82 kn od dana 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 454,99 kn od dana 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 462,06 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 460,68 kn od dana 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 475,14 kn od dana 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 447,45 kn od dana 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 479,92 kn od dana 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 422,42 kn od dana 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 474,40 kn od dana 16. veljače 2017. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanog u navedenim iznosima.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.437,50 kn / 456,23 eur[2] , sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 27. listopada 2022. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanjakredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika, a to je bila i u razdoblju između prosinca 2015. i veljače 2017. godine, na radnom mjestu kako je to navedeno u platnim listama. Tuženik, kao poslodavac, predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama.

2. Dana 23. studenog 2006. godine, između Vlade RH i Sindikata javnih službi, sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (dalje: Osnovica) za 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009. godine, među istim strankama, sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu), kojim je određeno da Osnovica ostaje na razini osnovice iz 2008. godine, u iznosu od 5.108,84 kuna bruto. Člankom III. Dodatka Sporazumu određen je način povrata Osnovice, uvećanjem za 6%, na iznos od 5.415,37 kuna bruto, kada se za to ispune uvjeti (rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto).

3. Dana 26. listopada 2011. godine, među istim strankama, sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene Dodatka Sporazuma), čiji sadržaj je usvojen i u obliku Arbitražne odluke, od 7. prosinca 2011. godine, a kojim izmjenama su ponovno definirani uvjeti za korekciju Osnovice. Člankom XI stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazuma, ugovoreno je razdoblje važenja u trajanju od 5 godina, s time da je, zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnog ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu (3 mjeseca), primjena istog trajala do 26. siječnja 2017. godine. Dana 28. prosinca 2012. godine, Vlada RH i Sindikati javnih službi usvojili su Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazuma (dalje: Vjerodostojno tumačenje). Odredbom članka III Izmjena Dodatka Sporazuma, ugovoreno je da će Osnovica iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema tim Izmjenama i dopunama. Dana 28. kolovoza 2015. godine, Državni zavod za statistiku (dalje: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine, u kojem se navodi kako prva procjena pokazuje da je spomenuti BDP realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Navedeno je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. godine. Dana 27. studenog 2015. godine, DZS objavio je prvu procjenu tromjesečja BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine, u kojem se navodi kako prva procjena pokazuje da je spomenuti BDP realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Navedeno je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. prosinca 2015. godine. Aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi 2% (1,2% + 2,8% = 4% ; 4% : 2 = 2%), čime je krajem studenog 2015. godine ispunjen uvjet iz članka III Izmjena Dodatka Sporazuma, obzirom da su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Člankom VII c stavak 3. Izmjena Dodatka Sporazuma određeno je da, ako se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava "za mjesec", tada se ta primjena, isplata, odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu. Slijedom toga, po ispunjenju spomenutih uvjeta, Osnovica u iznosu od 5.415,37 kuna bruto trebala je biti primijenjena od prosinca 2015. godine pa nadalje, sve do prestanka važenja akta iz točke 5. ove tužbe, odnosno do 26. siječnja 2017. godine. U prilogu je presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz prosinca 2020. godine kojom je potvrđena pravna osnova za ovu tužbu i kojom je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio reviziju Republike Hrvatske i potvrdio ranije presude koje su donesene u korist radnika.

4. Tuženik nije izvršio korekciju tužiteljičine plaće, primjenom Osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna bruto, već je u navedenom razdoblju, nastavio obračunavati plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kuna. Tužiteljica stoga potražuje razliku plaće prema obračunu iz tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 52. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama određeno je da se plaća isplaćuje jednom mjesečno za prethodni mjesec, s time da razmak između dviju isplata ne smije biti dulji od 30 dana, dok je čl. 92. st. 3. Zakona o radu, određeno da se plaća isplaćuje za prethodni mjesec najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

5. Tužiteljica od tuženika potražuje iznos naveden u tužbenom zahtjevu, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na svaki pojedinačni, manje plaćeni mjesečni iznos, od prvog sljedećeg dana po dospijeću pa do isplate. Tužiteljica potražuje od tuženika ukupan iznos od 6.529,24 kuna bruto sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

6. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, pritom ne spori činjenicu da je tužiteljica zaposlenik tuženika.

Iz odgovora na tužbu proizlazi kako nije sporno da je dana 25. studenog 2006. god. između Vlade RH s jedne strane te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja s druge strane sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, niti da je sporno da je dana 13. svibnja 2009. god. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a niti da su dana 26. listopada 2011. god. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, sve kako navodi i tužitelj.

7. Međutim, tuženik ističe kako je pogrešan navod tužiteljice da bi Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. god. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili nešto slično u odnosu na Sporazum o Dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, već da isti predstavlja dodatak, odnosno izmjene i dopune u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenog 2006. god., a koji sporazum je različit sporazum od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. god.

8. Nadalje, tuženik ističe kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost te sadržaj istih. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. potpisane su od sedam potpisnika, dok su prethodeći Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisani od osam potpisnika. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. je parafirao, ali ne i potpisao – dakle – nije niti sklopio jedan potpisnik Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i potpisnik Dodatka Sporazumu – Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a slijedom čega da bi bile pravno valjane, sve Izmjene i Dopune imaju se uvijek sačiniti i sklopiti od svih stranaka ugovornog odnosa, što je temeljno načelo obveznog prava. Činjenično, razvidno je da na ugovornoj strani sindikata ne postoji identitet stranaka. Pravna situacija je ista i u slučaju kada se radi o kolektivnom ugovoru - da bi izmjene kolektivnog ugovora bile pravno valjane, potrebno je da ih sklope svi sindikati koji su sklopili izvorni kolektivni ugovor. Slijedom čega tuženik ističe da su pravno nevaljane, ništetne i nepostojeće Izmjene i Dopune Dodatka Sporazumu od dana 26. listopada 2011. god. te ne postoji utuživa obveza pa niti ona uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaću u javnim službama, odnosno i drugih usklađivanja plaća iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

9. U odnosu na pravnu narav i pravnu valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. god., Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. god. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. tuženik ističe da isti nisu bili na zakonit način sklopljeni kolektivni ugovori budući sklapanju kolektivnog ugovora nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu ZoR-a. Naime, poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata nego samo s predstavnicima određenih, pojedinačnih i nekih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa te navedeni predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbe čl. 186. ZoR-a. Dakle, radi se o sporazumu koji po svojoj pravnoj naravi predstavlja običan ugovor, sporazum obveznog prava, ali ne i kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava.

10. Zbog pravnog propusta kolektivnog pregovaranja pri odboru sindikata za kolektivne pregovore ne može se raditi o kolektivnim ugovorima, stoga ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama. Također, niti u pogledu sadržaja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od dana 23. studenog 2006. god. i pripadajućih Dodataka Sporazumu te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ne može se govoriti o kolektivnom ugovoru jer isti sadržajem ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. Budući naprijed navedeni pravni izvori nisu kolektivni ugovor po svojoj pravnoj naravi, to dovodi do toga da ne postoje odredbe s normativnim učinkom, pa se ni tužiteljica kao radnica zaposlena kod tuženika koji je javna ustanova, ne bi mogla pojaviti kao aktivno legitimirana i potraživati prava iz Sporazuma.

11. Osporava se navod tužiteljice da bi u utuženom razdoblju osnovica za obračun plaće iznosila 5.415,37 kn bruto temeljem čl. III. Izmjena i Dopuna dodatka Sporazumu od 26.10.2011. Naime, plaća u javnim službama uređuje se prije svega odredbama ZPJS-a i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama („NN“ 39/09 i 124/09; u daljnjem tekstu: Zakon o osnovici). Prema odredbi čl. 4. ZPJS-a plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok prema odredbi čl. 5. istog Zakona polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće čini prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini koju utvrđuje DZS i objavljuje u „Narodnim novinama“. Konačno, članak 2. Zakona o osnovici uređuje način utvrđivanja osnovice plaće u javnim službama. Navedena uređenja plaće i osnovice plaće u javnim službama predstavljaju strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć. Svaki eventualni automatizam usklađivanja ove osnovice koji bi proizlazio iz Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. bio bi u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici. Slijedom navedenog, sve do donošenja odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama dana 29. studenog 2016. god. s primjenom od 1. siječnja 2017. god., u primjeni je bila osnovica za obračun plaće u visini 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazuma od 13. svibnja 2009. god.

12. Tuženik ističe kako tužiteljica pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući isti previđaju da u čl. VII. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu stoje uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a prema kojima se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prošle godine). Kako je nakon sklapanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu realni tromjesečni BDP zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. godine, a zaključno s trećim tromjesečjem 2014. godine, to nesporno proizlazi da se uskladba prema čl. III. – V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. godine pa nadalje. To znači kako okolnosti za povećanje osnovice u javnim službama u iznosu i na način kako to navode tužitelji nisu nastupile.

13. Obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obračun razlike plaća tužiteljice (str. 6 spisa), Dodatak Sporazumu o osnovici 2009. (str. 7-11 spisa), Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu 2011. (str. 12-19 spisa), DZS priopćenja za javnost (str. 20-25 spisa), procjene DZS-a (str. 26-30, 52-55 spisa), arbitražnu odluku (str. 31-38 spisa), vjerodostojno tumačenje od 28.12.2012. (str. 39-41 spisa), sudsku praksu (str. 42-51, 69-94 spisa), Sporazum o osnovici plaće u javnim službama (str. 56-58 spisa) te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

15. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

16. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlika u plaći u utuženim razdobljima.

18. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika. Osim što navedena činjenica nije sporna, ona nedvojbeno proizlazi iz priloženih ugovora o radu. Nadalje, među strankama nije sporno niti da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. ZPJS-a te da je tuženik u utuženim razdobljima isplaćivao tužiteljima plaću po osnovici od 5.108,84 kn.

19. Sporno je pravno pitanje - je li tuženik tužiteljici u utuženim razdobljima bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. god. te arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. god.

20. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara- medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili dana 23. studenog 2006. god. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. god. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili dana 26. listopada 2011. god. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. god. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. god. donijeli 28. prosinca 2012. god. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. godine do zaključno trećeg tromjesečja 2014. godine, tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. godine zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04. prosinca 2015. god. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. god. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. god., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017. godine.

21. Dakle, za odlučivanja u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- dana 23. studenog 2006. god. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- dana 13. svibnja 2009. god. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- dana 26. listopada 2011. god. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. god. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. god. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

22. Prije svega valja reći da je prigovor tuženika vezan za ništetnost i nevaljanost Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, te konačno Vjerodostojnog tumačenja u cijelosti neosnovan. Naime, činjenica je da navedene Izmjene nisu doista potpisane od strane jednog od Sindikata koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. (Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske). Međutim, da bi to utjecalo na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena navedeni Sindikat bi trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Slijedom navedenog, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite, te pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke. Ujedno takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3.4.2017.g., Revr 847/10-2 od 7.12.2011.g., te odluke Revr 1797/09-2 od 7.2.2012.g.), te odluke Ustavnog suda RH broj U-III/3535/2013 od 5.3.2015.g. Konačno, navedene Izmjene i dopune unesene su i u odredbu čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ 141/12; u daljnjem tekstu: TKU/12) od 12. prosinca 2012. god., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan između ostalih i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači daje i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga po mišljenju ovog suda navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće su u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali. Ujedno se napominje da je činjenica da su doista plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim - prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016. god., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017. god.

23. Obzirom na naprijed navedeno, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ 115/10; u daljnjem tekstu: TKU/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. god., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. god. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god., a na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. god. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god.

24. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. god. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. god. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

25. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. god. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. god. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da su tužitelji u cijelom spornom razdoblju bili u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao njihovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21; u daljnjem tekstu: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelj može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Tuženikova obveza tužiteljima isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26. listopada 2011. god. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. god. proizlazi iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

26. Slijedom navedenog, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. god., obzirom je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. god. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. god. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počam od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljima obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. god., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

27. Tuženik ističe prigovor zastare za sva utužena potraživanja.

28. Prigovor zastare je neosnovan. Sukladno odredbi čl. 232. st. 1. i 2. ZOR-a primjenjuje se petogodišnji rok zastare iz odredbe čl. 139. ZoR-a. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je unutar predviđenog zastarnog roka od pet godina, pa je neosnovan tuženikov prigovor. U odnosu na niti jedno utuženo potraživanje nije protekao petogodišnji zastarni rok od dospijeća do podnošenja tužbe.

29. Uzimajući dakle u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev. 30 Napominje se da je tuženik na ročištu 19. rujna 2022. god. naveo da ne osporava visine tužbenog zahtjeva niti zatraženi tijek kamate.

31. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate tekuće od 16.-og u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZOR-a.

32. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

33. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. st.

1. ZPP-a. Prilikom dosuđivanja naknade troška tužiteljici, sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, troškovniku tužiteljice te o tome da primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje.

34. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav tužbe od 26.03.2021. (75 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 03.06.2022. (75 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 19.09.2022. (75 bodova po tbr. 9/1 OTH), za pristup na ročište održano 27.10.2022. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 3.437,50 kn.

35. Sud je tužiteljici priznao i zatraženu kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13. i 93/14.) i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a tekućom od dana presuđenja do isplate.

Zagreb, 27. listopada 2022.

Suda c :

Siniša Marinović, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 8 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4.-6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku