Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-44/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, kao sud drugog stupnja, po sucu Ivanu Stipčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz K. G.,
OIB: … , koju zastupa punomoćnik D. M.,
odvjetnik u S., protiv tuženika z a v o d a ,
OIB: …, sa sjedištem u Z., radi isplate, odlučujući
o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-5089/2021- 7 od 28. travnja 2022., 27. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika zavoda kao neosnovana
i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-5089/2021-7 od 28. travnja 2022. pod točkom I. izreke u pobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti iznos od 5.544,67 kn/ 735,90 eur[1] s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose te pod točkom II. izreke.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 5.544,67 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, za što je zahtjev tužiteljice odbijen (točka I. izreke) te joj naknaditi trošak postupka od 2.812,50 kn s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke), sve u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom I. izreke u dosuđujućem dijelu te pod točkom II. izreke pravovremeno je žalbu podnio tuženik „iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, a „osobito“ zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da drugostupanjski sud odluku u pobijanom dijelu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda valja navesti da se konkretno radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 10.000,00 kn.
6. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točki 1., 2. te 4. do 14. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Radi navedenog žalbeni navodi tuženika koji se odnose na žalbene razloge iz kojih se u ovom sporu presuda ne može pobijati nisu razmatrani po ovome sudu.
7. Protivno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži dovoljno jasne i neproturječne razloge s obzirom na predmet spora i okolnosti slučaja te nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
8. Također, u donošenju pobijane presude nije počinjena niti neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće (i naknada plaća) u utuženom razdoblju radi razlika između obračuna po osnovici po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kn po kojoj su po tužiteljici trebale biti obračunavane.
10. Tuženik neosnovano osporava pasivnu legitimaciju u ovom sporu jer ona proizlazi iz nesporne činjenice da je tužiteljica u spornom razdoblju bila njegov radnik, a obveza isplate plaće u smislu odredbe članka 7. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17. i 98/19. - dalje: ZR) jedna je od osnovnih obveza poslodavca.
11. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. - članak 51. stavak 4. („Narodne novine“, broj 141/12., dalje u tekstu: TKU/12), koji u članku 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU/12, u stavku 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.
12. Odredbom članka 9. stavka 3. ZR propisano je, a tako je bilo propisano i člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 149/09., 61/11. i 73/13.), da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenog između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
13. U članku 1. Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. ugovoreno je da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine. 26. listopada 2011. Vlada RH i s i n d i k a t sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III. izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj z a v o d a ukažu na poboljšanje stanja odnosno
rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Isto tako, člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %, a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. ZR primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je 26. siječnja 2017. Naprijed navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se članak III. mijenja i glasi: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415, 37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji z a v oda ukažu na poboljšanje stanja,
odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna". Također, u članku IV. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Nadalje, odredbom članka V. Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima II. i IV. Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci z a v o d a , uvećana za 1,5%, slijedom čega je
Vlada RH donijela novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine", broj: 25/13.), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,2125.
14. Slijedom navedenog, i prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje kolektivnm ugovorom između Vlade RH i sindikata, te odredbe članka 51. stavka 4.
Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10., dalje: TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavka 4. TKU/12 kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Isto tako, odredbom članka 51. stavka 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavka 4. TKU/12. Radi toga i iz navedenih razloga ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i sindikati dana 28. prosinca 2012. usvojili
Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
15. Isto tako, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u člancima III.-IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz općepoznatih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio zavod, vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo
negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn.
16. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik počevši od 1. siječnja 2016. i dalje u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn kao i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
17. Obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu utuženog iznosa na ime razlike u plaći tužiteljice primjenom osnovice za obračun plaće od 5.415,37 kn bruto, pri čemu matematički izračun visine utuženog iznosa prema tim parametrima nije bio sporan, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
18. Pobijana odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi je pravilna i zakonita i donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava te nije osnovan žalbeni navod tuženika da tužiteljici ne pripada nagrada za sastav podneska od 8. veljače 2022. jer se radi o obrazloženom podnesku kojim tužiteljica sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.) odgovara na navode iz odgovora na tužbu tuženika i time potrebnim za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).
19. Radi navedenog je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
20. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom I. izreke u dijelu kojim je zahtjev tužiteljice djelomično odbijen jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.
U Sisku 27. listopada 2022.
Sudac
Ivan
Stipčić,v.r.
