Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-483/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. A., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. K-310/2022-9 od 31. kolovoza 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. F. A. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. K-310/2022-9 od 31. kolovoza 2022. godine, opt. F. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa je temeljem navedene zakonske odredbe za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i provedeno u istražnom zatvoru od dana 9. lipnja 2022.godine, pa nadalje.

1.2. Na temelju čl. 68. KZ/11, opt. F. A. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati najdulje do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu ZKP/08), opt. F. A. u cijelosti je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri (čl. 467. st. 1. toč. 4. ZKP/08), s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne strožu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca, te da se optuženiku izrekne djelomična uvjetna osuda na način da se ima izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a dio u trajanju od 8 mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, a da mu se izrekne sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja i to bolničkog u trajanju od 3 mjeseca i ambulantnog u trajanju od 2 godine, te opt. F. A. po braniteljici R. K. K., odvjetnici iz S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe i ukine mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja.

2.1. Državni odvjetnik u odgovoru na žalbu optuženika ističe kako ista nije osnovana te predlaže da drugostupanjski sud žalbu odbije u cijelosti.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-420/2022 od 18. listopada 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalbe državnog odvjetnika i opt. F. A. nisu osnovane.

5. Žalitelj (opt. F. A.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno žalbenom navodu, koji se posebno ne obrazlaže, prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6. Žalitelj (opt. F. A.) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Iako se optuženik žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno. Optuženik u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Nakon pozorne analize i ocjene sadržaja obrane optuženika, koji poriče počinjenje kaznenog djela, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da iz obrane optuženika proizlazi da je kritične zgode došao do kuće ošt. J. K. kako bi razriješio međususjedske odnose. Nadalje, pozornom ocjenom iskaza ošt. J. K., čiji iskaz prvostupanjski sud po pravilnoj ocjeni prihvaća kao vjerodostojan, prvostupanjski sud također pravilno zaključuje da je po dolasku do oštećenikove kuće optuženik počeo prijetiti oštećeniku na način i u vrijeme kako je to opisano u izreci presude.

6.2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode optuženik uputio ošt. J. K. prijeteći mu na način kako je to opisano u izreci presude, popraćeno i prijetećom gestikulacijom, držeći nož u rukama, koja odgovara sadržaju verbalne prijetnje, kao i prvostupanjski sud, tako i ovaj drugostupanjski sud, nalazi da su izrečene riječi prijetnje prikladne i objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod žrtve ošt. J. K., nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li bi optuženik zaista i učinio ono čime prijeti, već činjenica da je žrtva te prijetnje ozbiljno shvatila i da se izgovorene prijetnje i popratne gestikulacije prestrašila, a što je razvidno iz sadržaja oštećenikovog iskaza.

6.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

6.4. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica.

6.5. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj (opt. F. A.) pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se niti ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno.

7.1. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. F. A. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

8. Nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

8.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. F. A. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.

8.2. Stoga takva kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

9. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o sigurnosnoj mjeri. To iz razloga što je prvostupanjski sud pravilno ocijenio rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je ubrojivost optuženika tempore criminis bila bitno umanjena zbog neliječenog psihotičnog procesa – perzistirajućeg sumanutog poremećaja – koja bolest će i u budućnosti poticajno djelovati na počinjenje novih kaznenih djela moguće i sa težim posljedicama, a za otklanjanje te opasnosti vještak predlaže izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

9.1. Sukladno prijedlogu vještaka psihijatra prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je temeljem čl. 68. st. 1. KZ/11, optuženiku izrekao predloženu sigurnosnu mjeru čije trajanje je određeno sukladno čl. 68. st. 3. KZ/11.

10. Nije osnovan žalbeni osnov optuženika zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu. To iz razloga što se na raspravi 31. kolovoza 2022. godine ošt. J. K. izjasnio da ne postavlja imovinskopravni zahtjev, sukladno čemu prvostupanjski sud nije o imovinskopravnom zahtjevu niti odlučivao.

11. Opt. F. A. pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Iz sadržaja odluke o troškovima proizlazi da je prvostupanjski sud, temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, oslobodio optuženika od plaćanja svih troškova kaznenog postupka zbog lošeg imovinskog stanja. Navedeni žalbeni navod optuženik uopće ne obrazlaže. Imajući u vidu prethodno navedeno evidentno je da je navedeni žalbeni razlog optuženik u tome dijelu potpuno neosnovan.

12. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbe valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 27. listopada 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić