Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1420/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nediljke Radić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Zavoda, OIB: ..., Z., Područna služba u V., zastupanog po punomoćnici po zaposlenju P. K., protiv tuženika C. O. d.d., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-146/2019-17 od 13. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 27. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-146/2019-17 od 13. svibnja 2022.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku C. O. d.d., Z., OIB: ... isplatiti tužitelju Zavodu, Z., OIB: ... iznos od 63.275,26 kune (slovima: šezdeset i tri tisuće kuna i dvjesto sedamdeset i pet kuna i dvadeset i šest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 4.718,80 kn od 23. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 28.795,56 kn od 1. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 29.760,90 kn dana donošenja presude pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da bi mu tuženik pored iznosa iz toč. I. izreke ove presude bio dužan isplatiti još i daljnji iznos od 30.524,61 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. travnja 2016. do isplate, kao neosnovan."

2.Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke žalbe je podnio tužitelji, a protiv točke I. tuženik, pobijajući presudu pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu tuženika je odgovoreno.

4. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

5. Na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno je:

- da je 8. svibnja 1994. osiguranik tužitelja P. F. stradao u prometnoj nesreći,

- da je za tu prometnu nesreću presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K- 353/94-24 od 29. svibnja 1996. proglašen krivim I. O., koji je upravljao osobnim vozilom reg. oznake Vž- ... osiguranim kod tuženika broj police: 01090054247,

- da je kod osiguranika tužitelja P. F. nastupila invalidnost, te je osiguraniku P. F. rješenjima tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu,

- da je tuženik mirnim putem podmirio tužitelju prethodno nastalu štetu po osnovi isplata invalidske mirovine za razdoblje do 31. prosinca 2014., dok za štetu koja je nastala tužitelju isplatama invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. je tuženik podmirio tek djelomično, te je ostao dug u iznos od 17.528,89 kn. Isto tako, za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. je tuženik podmirio dug tek djelomično, te je preostao dug u iznosu od 17.714,52 kn, a za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. je tuženik odbio namiriti u cijelosti dospjelo potraživanje tužitelj u iznosu od 28.795,56 kn, kao i za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 29.760,90 kn.

6. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik u obvezi isplatiti na ime naknade štete iznos od 17.528,89 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 17. travnja 2016., iznos od 17.714,52 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 23. travnja 2017., iznos od 28.795,56 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2018. i iznos od 29.760,90 kn zajedno sa zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude pa do isplate, odnosno sporno je po kojem propisu tužitelj ima pravo potraživati štetu.

7. Prvostupanjski sud smatra da šteta kao relevantna činjenica prema vremenu čijeg nastanka se određuje koja će se odredba primijeniti, za tužitelja nastaje prilikom isplate svake invalidske mirovine, pa se, u konkretnom slučaju, za utvrđivanje osnove i visine nastale štete za tužitelja, kao i općenito za sve sporove za naknadu štete koja nastaje tužitelju, kao lex specialis primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju, te su zbog toga za naknadu štete u ovome predmetu mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, dalje: ZOMO), a koji je zakon stupio na snagu 1. siječnja 2014., a kako je to propisano odredbom čl. 192. navedenog Zakona. Tako je i u odluci broj Rev-2530/2018 od 8. siječnja 2020. Vrhovni sud Republike Hrvatske iznio jasan pravni stav da je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata mirovine relevantan zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.

8. Prema odredbi članka 161. ZOMO-a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.), time da naknada stvarne štete, koju Hrvatski zavod za zapošljavanje ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava (st. 2.), a zahtjevom za naknadu štete Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina) (st. 3.).

9. Nadalje, prema odredbi članka 164. st. 1. ZOMO-a Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. tog Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), dok su, prema st. 5. tog članka, za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz st. 1. do 3. istog članka mjerodavne odredbe ZOMO-a. ZOMO daje pravo tužitelju zahtijevati naknadu štete i izravno od društva za osiguranje te u čl. 164. st. 5. izričito propisuje da su za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne odredbe ZOMO-a, koje predviđaju naknadu isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu.

10. Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: U-I-856/2016 od 7. veljače 2017. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka ocjene suglasnosti s Ustavom članka 161. stavka 2. ZOMO-a.

11. Prvostupanjski sud pravilno smatra djelomično osnovanim prigovor zastare koji je istaknuo tuženik tijekom postupka, a u odnosu na tražbine tužitelja iz 2016., tj. za tražbine tužitelja koje su dospjele prije 21. studenog 2016. jer je za sve mjesečne isplate prije navedenog datuma nastupila zastara. Prema odredbi članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/8, 78/15, 29/18, u daljnjem tekstu: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva u roku od 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 21. studenoga 2019., za sve mjesečne isplate mirovine za koje tužitelj traži naknadu štete nastale prije 21. studenog 2016. nastupila je zastara jer je proteklo više od 3 godine od dospijeća svake mjesečne isplate te je prvostupanjski sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev za iznos od 63.275,26 kuna sa zateznom kamatom, a djelomično odbio za iznos od 30.524,61 kuna sa zateznim kamatama. Takvo stajalište je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-791/2011-2 od 15. travnja 2015.

12. Na dosuđeni iznos je pravilno dosuđena zatezna kamata temeljem odredbe članka 29. st. 2. ZOO-a, a u svezi s odredbom čl. 165. st. 3. ZOMO-a, kojom je propisano da na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu. Za štete nastale u navedenom razdoblju tužitelj sukladno citiranom propisu zateznu kamatu potražuje od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

13. Žalbeni razlozi i navodi tužitelja i tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge.

14. Radi toga su, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijene žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 27. listopada 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.