REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 18 Pr-161/2020-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Dariu Partlu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku D.R., odvjetniku u Z., protiv tuženika S. d.o.o., Z., OIB …, zastupanog po punomoćnicima I.Š. i B.V., odvjetnicima u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja D.R., odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika L. A.M., odvjetničke vježbenice, 27. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06.12.2019 god. tužitelju M.K. iz Z., OIB …, koju je donio tuženik S. d.o.o. OIB: …, te da radni odnos tužitelja nije prestao te je tuženik dužan tužitelja vratiti na rad, na poslove direktora ili drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku S. d.o.o., Z., OIB …, naknaditi tužitelju M.K. iz Z., OIB …, parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn / 265,44 eura[1] , u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio radnik tuženika od 2013., a temeljem ugovora o radu od 01.04.2013. na radnom mjestu direktora.

2. Dana 06.12.2019. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tužitelj zaprimio isti dan. Tužitelj je putem punomoćnika 20.12.2019. protiv pobijane odluke uložio zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev je tuženik zaprimio, ali na njega nije odgovorio.

3. Pobijana odluka o otkazu u cijelosti je nedopuštena i neosnovana. Naime, tuženik navodi da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa time što je 2014. osnovao tvrtku A.M. d.o.o., a za koju činjenicu da je tuženik saznao 28.11.2019. jer je tada došao u posjed izvatka iz Trgovačkog suda u Zagrebu za navedenu tvrtku. Ovaj navod obrazloženja odluke o otkazu nije točan. Gospodin S.S. koji je osnivač i vlasnik tvrtke S. d.o.o. koja je osnivač i vlasnik tuženika, za postojanje i djelatnost tvrtke A.M. d.o.o., kao i činjenicu da je tužitelj suosnivač te tvrtke saznao je 14.11.2019. prilikom dolaska u Z. u poslovnicu tuženika. Osim toga g. S.S. je i 18.11.2019. ponovno došao u poslovnicu tuženika u Z. u pratnji supruge i potpisnika pobijane odluke o otkazu, kojom prilikom je tužitelju predstavio g. N.L. kao novog direktora. Tom prilikom je ponovno tema razgovora bila tvrtka A.M. d.o.o. i uloga tužitelja u toj tvrtki. G. S.S. je i nekoliko dana kasnije ponovno došao u Zagreb u prostorije poslodavca s osobom koju je predstavio kao informatičara koji će preuzeti podatke s računala.

4. Iz navedenog proizlazi također da je pobijana odluka o otkazu donesena izvan prekluzivnog roka propisanog odredbom čl. 116. Zakona o radu.

5. Prije donošenja pobijane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik nije tužitelju omogućio iznošenje obrane, a što je protivno odredbi čl. 119. Zakona o radu.

6. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže utvrditi kao nedopuštenu odluku o izvanrednom otkazu, te predlaže naložiti tuženiku da tužitelja vrati na poslove koje je obavljao na temelju otkazanog ugovora o radu, poslove direktora ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

7. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. Tuženik je pobijanu odluku o izvanrednom otkazu donio u roku od 15 dana, računajući od dana saznanja za tešku povredu radne obveze, odnosno nakon što je saznao da je tužitelj osnovao drugu tvrtku te da je imenovan za njenog direktora, pri čemu ta tvrtka obavlja istu djelatnost kao i tuženik. Za navedenu činjenicu tuženik je saznao onog dana kada je zaprimo izvadak iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu. Nakon toga zatraženo je od tužitelja očitovanje u pogledu navedene činjenice, ali tužitelj se nije opravdao. Tužitelj je osnovao novu tvrtku koja radi na istoj adresi kao i tuženik i ima istu djelatnost te na takav način "potkradao" tuženika, i to kroz duže vremensko razdoblje.

8. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6.12.2019. (strana 4-5 spisa), zahtjev za zaštitu prava s preslikom povratnice (strana 6-8 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2013. (strana 9 spisa), izvršio je uvid u izvadak iz sudskog registra za tvrtku A.M. d.o.o. (strana 46-48 spisa), izvršio je uvid u dopis Trgovačkog suda u Zagrebu od 1.6.2021. (strana 52 spisa), proveo je dokaze saslušanjem svjedoka

R.J.

(strana

spisa),

J.

Z.(strana

41-42

spisa), R.S.(strana 42 spisa), saslušanje tužitelja kao stranke (strana 65-66 spisa) i zz tuženika (strana 67-68 spisa).

10. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj radio kod tuženika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.4.2013., a u čl. 1. ugovora o radu navodi se da je tužitelj zasnovao radni odnos za obavljanje poslova direktora.

13. Predmetna odluka o otkazu donesena je 6.12.2019. Iz potvrde o primitku (strana 8 spisa), razvidno je da je tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu putem pošte 20.12.2019. Uzevši u obzir datum donošenja odluke o otkazu i datum kada je zahtjev za zaštitu prava predan poslodavcu putem pošte, nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zahtjev za zaštitu prava uložio u roku od 15 dana od dana donošenja odluke o otkazu.

14.Tužba radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu podnesena je sudu 20.1.2020. Odredbom čl. 133. st. 2. ZR-a je propisano da ako poslodavac u roku 15 dana od dostave zahtjeva radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Tužitelj je naveo da tuženik nije odgovorio za zahtjev za zaštitu prava, a nesporno je da istom nije udovoljio. Slijedom navedenog, tužitelj je bio dužan podnijeti tužbu u roku od 30 dana od zaprimanja zahtjeva za zaštitu prava od strane poslodavca. Kako je zahtjev za zaštitu prava podnesen putem pošte 20.12.2019., a tužba je podnesena 20.1.2020., to je nedvojbeno utvrđeno da je podnesena u roku propisanom u čl. 133. st. 2. ZR-a.

15.Uvidom u odluku o otkazu ugovora o radu utvrđeno je da se tužitelju stavlja na teret da je 2014. osnovao novu tvrtku te je imenovan njezinim direktorom. Radi se o tvrtki A.M. d.o.o. za trgovinu i usluge, a ista tvrtka obavlja poslove iz djelatnosti koju obavlja tuženik. Ova činjenica predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu propisan u čl. 116. ZR-a.

16. Iz iskaza svjedoka R.J. proizlazi da je do prosinca 2019. bio zaposlenik tvrtke S.r, a nakon toga se zaposlio u tvrtci A.M., a u istoj je i suvlasnik i direktor. Nema nikakvog saznanja o tome kada je tuženik zaprimio dopis Trgovačkog suda u Zagrebu iz kojeg proizlazi da je osnovana tvrtka A.M. te da je tužitelj njezin osnivač i direktor. Međutim, bio je prisutan razgovoru koji se dogodio 14.11.2019. u prostorijama tvrtke S. kada je došao i vlasnik S.S. te je rekao svjedoku i tužitelju da zna da su 2014. osnovali tvrtku A.M. i da su njezini suvlasnici te je naveo da razmišlja o tome da im da izvanredni otkaz. Tom razgovoru bili su nazočni samo svjedok S. i tužitelj. Dogodio se još jedan razgovor 18.11. u prostorijama tuženika, a istom su nazočili i R.S. i N.L., sadašnji direktor tuženika. I u tom razgovoru od 18.11. spominjala se tvrtka A.M., kao i činjenica da su tužitelj i svjedok suvlasnici iste. Tada se nije spominjalo izvanredne otkaze. Par dana kasnije bio je još jedan sastanak na kojem se razgovaralo o preseljenju kompjutorskih podataka u Z., a koji su bili bitni za posao, budući je g. L. iskazao spremnost da obavlja posao iz Z.. Tužitelj i svjedok obavljali su poslove za tvrtku A.M. od 2014., od osnivanja, ali u slobodno vrijeme, a ne tijekom radnog vremena, i ne u prostorima i sa sredstvima tuženika. Firma A.M.inače nije ostvarivala nikakvu dobit, a poslovala je na način da sve što je tvrtka A.M. prodavala svojim kupcima, kupovala je od tvrtke S. i moguće je da se taj dio posla, kada se kupovalo od tvrtke S., odrađivao za vrijeme radnog vremena, ali je to istodobno i bio posao za tvrtku S. Oni su tako podizali promet tvrtke S. i pojačavali bonuse. Svjedok je napomenuo da je g. K. u rodbinskim odnosima s vlasnikom S. i ne zna jesu li oni razgovarali o tome da A.M. robu koju prodaje nabavlja kupnjom od tvrtke tuženika. Tvrtka A.M. nije imala zaposlenike, a svjedok se zaposlio tek kada je dobio otkaz u tvrtki S.

17.Potvrdio je da je poslovanje tuženika i tvrtke A. M. vrlo slično ili isto, dakle, radi se o istim poslovima.

18.Precizirao je da su na trećem sastanku bili nazočni g. S. i njegova supruga, K.i svjedok, te još jedna osoba koja je predstavljena kao informatičar. Tom trećem sastanku g. L.nije bio prisutan.

19.Svjedok J.Z. je iskazala da nije zaposlenik tuženika, ali radi u knjigovodstvenom servisu koji vrši knjigovodstvene usluge za tuženika. Nema saznanja o tome kada je tuženik saznao za osnivanja tvrtke A.M., ali zna da je to bilo negdje sredinom studenog 2019. Naime, u njen knjigovodstveni servis došli su gđa i gdin S. i još jedna osoba, svjedoku nepoznata, te su joj priopćili da s njezinim knjigovodstvenim servisom prekidaju suradnju s 01.01.2020. i to iz razloga što je svjedok morala znati da je osnovana naprijed navedena tvrtka. Svjedok je inače znala za osnivanje te tvrtke, ali je smatrala da nije njezina dužnost da o tome obavještava tuženika. Svjedok je potvrdila da je do sredine studenog tuženik znao da je osnovana tvrtka A.M. Svjedok je vodila knjigovodstveni servis za A.M. te je od dana osnutka te tvrtke znala za njezino postojanje i tko su njezini osnivači, ali o činjenici osnivanja te tvrtke i tko su osnivači nije izvijestila tuženika, nego je tuženik njoj, nakon što je saznao za osnivanje tvrtke, otkazao daljnju suradnju. Dolazak tuženika i njegove supruge u knjigovodstveni ured svjedoka bio je sredinom studenog, a svjedok se toga sjeća na temelju činjenice da je tada tuženiku predala obrasce za PDV za listopad, a oni su se morali predati do 20. studenog P.u. Dakle, taj je dolazak u njezin knjigovodstveni ured svakako bio par dana prije, ali svjedok se o tome se ne može točno izjasniti.

20.Svjedok R.S. je iskazala da su suprug i ona saznali za osnivanje tvrtke A.M. onda kada su pribavili izvadak iz Registra Trgovačkog suda u Zagrebu, a pribavio im ga je B.S.na njihovo traženje, koji je otišao u Trgovački sud u Zagrebu, dobio izvadak i poslao ga je tuženiku. Poslao ga je autobusom koji vozi na relaciji Z.-Z., a tuženik ga je preuzeo, ali se svjedok ne sjeća kojeg je to bilo datuma. Suradnja s knjigovodstvenim servisom gđe Z. otkazana je zbog činjenice što se tvrtka S. selila u Z. iz Z. i to je bilo početkom 2020. i tada je službeno promijenjena adresa tvrtke tuženika kojoj je novo sjedište u Z. Stoga se tuženik više nije htio koristiti uslugama servisa u Z. Svjedok je potvrdila da je sa suprugom doista bila u servisu gđe Z.sredinom studenog 2019., a s njima je bio i novi knjigovođa koji je iz Z., L.Z., a tražili su od gđe Z.financijske kartice i financijsku dokumentaciju kako bi se postupno preuzeo rad servisa. U tom trenutku ni suprug ni svjedok nisu znali za osnivanje tvrtke A.M. i da su njezini osnivači J. i K. Stoga otkazivanje suradnje servisu gđe Z. nije u nikakvoj vezi s osnivanjem te tvrtke niti je tada to rečeno gđi Z. Svjedok je s g. L. ., a isto tako i njezin suprug, razgovarala više puta, ali se svjedok ne sjeća datuma razgovora, te ne zna kada se tvrtka A.M. počela prvi puta spominjati. Međutim, za činjenicu da je osnovana i tko su osnivači nepobitno se saznalo kada je tuženik dobio izvadak iz registra Trgovačkog suda, a do tada su bila samo nagađanja i sumnje. Moguće je da je tuženik u posjed izvatka došao 28.11.2019. kada je dostavljen iz Z. autobusom. G. S. je otišao je na autobusnu postaju u Z. po naprijed navedeni izvadak koji je dostavljen iz Z. Potvrdila je da je tvrtka A.M. poslovala na način da je od tvrtke S. kupovala sve što je onda prodavala. Tvrtka S. se bavi Internet prodajom kućanskih aparata, a tako i tvrtka A.M.. Prije pribave izvatka iz registra Trgovačkog suda postojale su samo sumnje o osnivanju i djelovanju tvrtke i tko su vlasnici, a provjera tih sumnji izvršena je na način da je pribavljen izvadak iz registra Trgovačkog suda. Razlog preseljenja tvrtke S. d.o.o. u Z. je u činjenici da se saznalo da su K.i J., zaposlenici tuženika, osnivači konkurentske tvrtke A.M.

21.Svjedok je upozorena na kontradiktornost u svom iskazu, budući je navela da je došla sa suprugom u knjigovodstveni ured gđe Z. radi otkazivanja suradnje istom, radi preseljenja tvrtke tuženika u Z., a iskazala je također da pri dolasku u knjigovodstveni ured još nije postojala namjera otkazati knjigovodstvenom uredu Z. zbog selidbe. Nakon toga je navela da je sa suprugom došla u knjigovodstveni servis kako bi vidjela kakvo je stanje knjigovodstva tvrtke S. te su zato došli s drugim knjigovodstvenim djelatnikom da to provjeri, a omaškom je navela da je već tada postojala odluka da se otkaže knjigovodstvenom servisu Z. Odluka o preseljenju tvrtke tuženika donesena je tek nakon saznanja i potvrde o osnivanju tvrtke A.M. Na sastanku gđe Z. nije bilo rečeno da je osnovana tvrtka A.M.

22. Tužitelj M.K. je iskazao da je točno da je osnovao društvo A.M. 2014. i da je direktor istoga. To je društvo osnovano kao potpora u poslovanju S. d.o.o., a otprilike godinu dana prije osnutka tog Društva tužitelj je obavijestio direktora tuženika g. S.S.da će osnovati Društvo. On na to nije reagirao, nije imao ni primjedbe. Dana 14.11.2019. ga je vlasnik S. pitao je li osnivač i direktor navedene tvrtke, a tužitelj je to potvrdio. Razgovoru je bio nazočan R.J. Par dana poslije došli su g.S. i gđa R., koja je isto vlasnik S. i g. L. te su rekli da će prebaciti poslovanje S. u Z. Za A.M. su pitali što oni imaju od te tvrtke, a tužitelj je odgovorio da je to potpora S. i da je to interes tuženika. Nakon toga su 6.12.2019. došli g. L. i gđa R., javni bilježnik i ponudili sporazumni raskid radnog odnosa, što tužitelj nije prihvatio, nakon čega mu je uručen predmetni otkaz. Potvrdio je da A.M. obavlja slične poslove kao i S., da se u dijelu radi o istim poslovima. Sve narudžbe, prodaje artikala, A.M. je nabavljao od S. te je S.dobivao bonuse na prodaju i ostalo. A. M. je od 2014. poslovao preko S. na opisani način i nije ostvarivao profit.

23.Poslovalo se na način da je S. bio dobavljač A.M. konkretne robe, a S. da bi ostvario bonuse od dobavljača morao je prodati određenu količinu robe, a što je veća količina robe nabavljana od S. d.o.o., to je bio veći bonus za S. d.o.o. Vlasnici su dobivali izvješća o radu. U tim izvješćima uvijek se navodila tvrtka A.M.

24. Zz tuženika S.S. je iskazao da iako je suvlasnik tuženika nije bio uključen u poslovanje istog, osim što mu je direktor g. K. slao izvještaje. Nije imao saznanja da bi g. K. bio osnivač i direktor društva A.M. d.o.o. On to tuženiku nije rekao. Iz izvještaja koje mu je slao g. K. vidio je da se među kupcima robe tuženika često pojavljuje i tvrtka A.M. i uočio je da na temelju tih kupoprodajnih poslova tvrtka S. s tvrtkom A.M. nije ostvarivala gotovo nikakvu dobit, odnosno nije bilo marže. U svakom slučaju, na temelju tih izvještaja postavio si je pitanje vezano za tvrtku A.M., te je zatražio u studenom 2019. od prijatelja B.S. da ode u Trgovački sud u Zagreb i da pribavi dokumentaciju za tvrtku A.M., odnosno izvadak iz registra kojega mu je on pribavio i tada je ustanovio da je g. K. osnivač i direktor tvrtke. Supruga koja je drugi suvlasnik firme tuženika i g S. nakon toga su odlučili dati izvanredni otkaz tužitelju, te ga je napisao drugi član Uprave, tada N.L., kojega su imenovali novim direktorom, a tužitelj je razriješen. Tužitelju je otkazan ugovor o radu upravo zbog činjenice što nije rekao da je osnivač i direktor tvrtke A.M. To nije smio prešutjeti. Potvrdio je da je sredinom studenog 2019. bio u knjigovodstvu kod gđe Z., ali se ne sjeća sadržaja razgovora. Ne zna je li mu tada uručen obračun PDV za tvrtku S. Potvrdio je da je u 2019. bio više puta u tvrtci tuženika i razgovarao i s tužiteljem i s J., ali datuma tih razgovora se ne sjeća. Tema razgovora bila je mogućnost uvoza robe iz inozemstva te ostvarivanja što bolje marže za S., ali nije se razgovaralo o tvrtci A.M. Tužitelj je g. S. redovito dostavljao financijska izvješća o poslovanju tuženika i to negdje od 2012. ili 2013. pa sve dok nije prestao raditi kod tuženika. U pravilu su se financijska izvješća dostavljala na mjesečnoj razini.

25.Izvanredni otkaz propisan je u čl. 116. st. 1. ZR-a te poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. St. 2. čl. 116. ZR-a propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

26.Uvidom u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu te iz iskaza suvlasnika tuženika i tužitelja nedvojbeno je utvrđeno da se izvanredni otkaz kojega je tuženik dao tužitelju temelji na činjenici da je tužitelj osnivač i direktor tvrtke A.M. d.o.o. koja se bavi istim poslovima kao i tvrtka tuženika.

27. Nedvojbeno je utvrđeno iz iskaza tužitelja i suvlasnika tuženika da se tvrtka A.M. d.o.o. bavi istim poslovima kao i tvrtka tuženika. Među strankama nije sporno, a navedeno je utvrđeno i uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tvrtku A.M. d.o.o., da je tužitelj direktor i osnivač tvrtke A.M. d.o.o. Nadalje je utvrđeno da je tvrtka A.M. d.o.o. osnovana 2014., a navedeno proizlazi iz iskaza tužitelja, suvlasnika tuženika i svjedoka J. Iz navedenog slijedi da je tvrtka osnovana tijekom radnog odnosa tužitelja kod tuženika, budući je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika bio na temelju ugovora o radu sklopljenog 1.4.2013.

28.Među strankama je sporno kada je tuženik saznao za činjenicu da je tužitelj osnivač i direktor tvrtke A.M. d.o.o. Iz iskaza svjedoka J. proizlazi da je tuženik najkasnije u studenom 2019. imao saznanja da je direktor i osnivač tvrtke A.M. tužitelj, budući je naveo da se još 17.11. u prostorijama tuženika spominjala tvrtka A.M. i činjenica da su tužitelj, kao i svjedok J., direktor i suvlasnici iste. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je otprilike godinu dana prije osnutka društva obavijestio direktora tuženika da će osnovati društvo, na što g. S. nije reagirao, ali je 14.11.2019. g. S. pitao tužitelja je li osnivač i direktor navedene tvrtke, a tužitelj je tada to potvrdio. Iz iskaza suvlasnika tuženika S.S., kao i iz iskaza R.S., također suvlasnika tuženika, proizlazi da je za činjenicu da je tužitelj direktor i osnivač tvrtke A.M. tuženik saznao 28.11.2019., kada je g S. dostavljen izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tvrtku A.M. d.o.o., a koji je pribavio i dostavio im B.S. Nadalje proizlazi, kako je navela gđa R.S., da su do tada postojale samo glasine i sumnje o tome tko je direktor i vlasnik tvrtke A.M.

29. Po stavu suda datum saznanja za činjenicu da je tužitelj osnivač i da je upisan kao direktor tvrtke A.M. d.o.o. nije datum kada je tuženik pribavio izvadak iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tu tvrtku, obzirom iz dokaza provedenih u ovome postupku proizlazi da je tuženik i prije pribave izvatka iz sudskog registra za tvrtku A.M. d.o.o. imao saznanja o ovoj činjenici. Navedeno je utvrđeno iz iskaza tužitelja ali isto tako i svjedoka J. i Z. Iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da se i prije nego što je tuženik pribavio izvadak iz sudskog registra za tvrtku A.M. d.o.o. u prostorijama tuženika, ali i u prostorijama knjigovodstvenog ureda Z., razgovaralo o tvrtci A.M. d.o.o., pri čemu iz iskaza svjedoka J. i tužitelja proizlazi da je g. S., suvlasnik tuženika, već tada znao da je tužitelj direktor tvrtke A.M. d.o.o. i jedan od osnivača iste. Valja navesti da iz iskaza g. S. i druge

suvlasnice

tuženika,

njegove

supruge

R.S.

također

proizlazi da su se i prije pribave izvatka iz sudskog registra za tvrtku A.M. d.o.o. vodili u prostorijama tuženika, ali i u knjigovodstvenom servisu Zovak razgovori u kojima se spominjala i tvrtka A.M. d.o.o. Svjedok Z. iskazala je da su joj sredinom studenog 2019. pristupili u ured gospođa i gospodin S. i još jedna osoba i priopćili joj da s njezinim servisom prekidaju suradnju zbog toga što je osnovana tvrtka A.M. d.o.o., a svjedok J. je naveo da se u prostorijama tvrtke tuženika 14.11.2019. odvio razgovor između S.S., tužitelja i svjedoka J. tijekom kojeg je g. S. rekao njima da zna da su osnovali tvrtku A.M. d.o.o. da su njezini suvlasnici te da razmišlja o tome da im da otkaz. Tužitelj je iskazao da je potvrdio tijekom razgovora 14.11.2019. g. S. da je osnivač i direktor tvrtke A.M. d.o.o, budući ga je g. S. to upitao. Sud iskaze tužitelja i svjedoka J. i svjedoka Z. u naprijed opisanom dijelu cijeni kao životne i uvjerljive jer se poklapaju u bitnim činjenicama te su svjedok J. i tužitelj iskazali da se 14.11.2019. odvio razgovor u kojem je g. S. dao do znanja da zna da su tužitelj i svjedok J. osnivači tvrtke A.M. d.o.o., pri čemu je tužitelj navedenu činjenicu tijekom toga razgovora i potvrdio a posredno je navedeno potvrdila i svjedok Z. koja je navela da su joj sredinom studenoga pristupili gospođa i gospodin S. i otkazali joj suradnju navodeći kao razlog otkazivanja činjenicu da je osnovana tvrtka A.M. d.o.o. 30.Činjenicu da je sredinom studenoga bila u knjigovodstvenom servisu sa suprugom

S.S.

potvrdila

je

i

R.S.

u

svome

iskazu, no sud ocjenjuje kao neživotan i neuvjerljiv njezin iskaz u dijelu u kojem je navela da ni ona ni suprug u tom trenutku nisu znali za osnivanje tvrtke A.M. d.o.o. i tko su njezini osnivači. Naime suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka J. i svjedoka Z. i tužitelja, a iskaz R.S. suvlasnika tuženika je kontradiktoran,

budući

je

najprije

iskazala

da

je

sredinom studenoga 2019. došla u knjigovodstveni ured s namjerom da otkaže suradnju istome, no potom je iskazala da prilikom dolaska u knjigovodstveni servis najprije nije postojala namjera otkazivanja suradnje knjigovodstvenom uredu te se ispravila tek nakon upozorenja suda na kontradiktornost u njezinom iskazu, navevši potom da je u knjigovodstveni servis pristupila sa suprugom kako bi se vidjelo stanje knjigovodstva tvrtke S.

31.Međutim i suosnivač tuženika

R.S. je iskazala da su postojale određene sumnje o osnivanju i djelatnosti tvrtke A.M. d.o.o. i tko su njezini vlasnici pri čemu je provjera izvršena pribavom izvatka iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu. U odnosu na navedeno valja ukazati na iskaz tužitelja i iskaz zz tuženika S.S. koji su u bitnom jednako iskazivali o činjenici da je tužitelj redovito tuženiku (suvlasniku g. S.S.) slao financijske izvještaje o poslovanju tvrtke tuženika, i to na mjesečnoj razini, u kojima se navodila i tvrtka A.M. d.o.o. te su u bitnome na jednak način opisali poslovnu povezanost između tvrtke A.M. d.o.o. i tvrtke tuženika, odnosno da se poslovanje odvijalo na način da je tvrtka A.M. d.o.o. kupovala robu od tuženika, pri čemu je zz tuženika naveo da je uočio da tvrtka S. s tvrtkom A.M. d.o.o. nije ostvarila gotovu nikakvu dobit, a financijska izvješća o poslovanju tuženika tužitelj je slao sve od 2012. ili 2013., sve dok nije prestao raditi kod tuženika.

32.Iz navedenog je nedvojbeno utvrđeno da je zz tuženika S.S. na temelju financijskih izvještaja koji su mu dostavljani morao imati saznanja o postojanju tvrtke A.M. d.o.o. i njezinoj povezanosti i poslovanju s tvrtkom S. d.o.o. i o načinu na koji je poslovala s tvrtkom S. d.o.o., i to od osnutka tvrtke A.M. d.o.o., pri čemu je financijske izvještaje tužitelj redovito dostavljao tuženiku kroz duži vremenski period, odnosno sve od osnivanja te tvrtke 2014. Stoga, uzevši u obzir navedeno, sud ocjenjuje kao neživotan i neuvjerljiv iskaz S.S. i R.S. o tome da nisu imali saznanja o činjenici tko je osnivač te tvrtke i tko je upisan kao njezin direktor sve do pribave izvatka iz sudskog registra za tvrtku A.M. d.o.o., odnosno da nisu provjeravali činjenicu tko je osnivač, vlasnik i direktor tvrtke A.M. d.o.o. koja se pojavljivala redovito u financijskim mjesečnim izvještajima kroz duže vremensko razdoblje. Slijedom navedenoga, sud cijeni kao životne i uvjerljive iskaze tužitelja i svjedoka J. iz kojih proizlazi da je najkasnije 14.11.2019. S.S. morao znati da je tužitelj osnivač i direktor tvrtke A.M. d.o.o., odnosno da je rekao da zna da je tužitelj direktor i osnivač tvrtke A.M. na sastanku u prostorijama tuženika koji se odvio 14.11.2019.

33. Valja navesti da je sud službenim putem, upitom kod Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrdio da je zahtjev za pribavom izvatka iz sudskog registra za društvo A.M. d.o.o. podnesen 29.11.2019. od strane B.S. Predmetnom spisu na str. 52 prileži dopis Trgovačkog suda u Zagrebu kojim je odgovoreno na upit ovog suda te navedeni dopis potvrđuje iskaze suvlasnika tuženika R.S. i S.S. da je od g. S. zatraženo da pribavi izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tvrtku A.M. d.o.o., s time što je to bilo 29.11.2019., a ne 28.11.2019. kao se navodi u odluci o otkazu te kako su iskazivali suvlasnici tuženika. Međutim, utvrđeno je da je tuženik i prije pribave izvatka iz sudskog registra imao saznanja o činjenici da je tužitelj jedan od osnivača i direktor tvrtke A.M. d.o.o., stoga se ne može smatrati da je za ovu činjenicu saznao tek pribavom izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu.

34.Napominje se da se na ročištu 13.09.2022. tuženik očitovao da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a nakon upozorenja suda da iz iskaza stranaka i saslušanih svjedoka proizlazi da je g. L., član Uprave tuženika, koji je potpisao predmetnu odluku o otkazu, bio nazočan sastanku na kojemu se razgovaralo i o tvrtci A.M. d.o.o., tuženik se očitovao da ni nakon upozorenja suda ne predlaže provesti dokaz saslušanjem g. L. Slijedom navedenog, sud je sadržaj razgovora koji su se nedvojbeno odvili u prostorijama tuženika 14.11.2019. te potom u knjigovodstvenom uredu Z. (svjedok Z. je navela da se razgovor u njezinom uredu odvio svakako prije

20.11.2011., budući se odvio prije predaje obrazaca za PDV-e za listopad poreznoj upravi, koji su se obrasci morali predati do 20. studenoga 2019.) utvrdio iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka.

35.Sud je utvrdio da je i prije pribave navedenog izvatka iz registra Trgovačkog suda u Z. za tvrtku A.M. d.o.o. odgovorna osoba tuženika imala saznanja o tome da je tužitelj suosnivač i da je upisan kao direktor tvrtke A.M. d.o.o., odnosno utvrdio je da je tuženik imao saznanja o toj činjenici na kojoj se temelji odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu najkasnije 14.11.2019., a kako je predmetna odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena 6.12.2019. to je utvrđeno da je donesena po proteku prekluzivnog roka od 15 dana računajući dana saznanja za činjenicu na kojoj se temelji izvanredni otkaz, slijedom čega je takva oduka nedopuštena.

36.Budući je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu donesena po proteku prekluzivnog roka od 15 dana, sud nije posebno ocjenjivao predstavlja li činjenica na kojoj se temelji predmetna odluka o otkazu, da je tužitelj suosnivač i direktor konkurentske tvrtke tuženiku, opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu te je usvojen tužbeni zahtjev na način da je predmetna odluka o otkazu utvrđena kao nedopuštena te da nije prestao radni odnos tužitelja te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, na poslove direktora ili druge odgovarajuće poslove, pri čemu se napominje da je tužitelj upisan kao direktor tvrtke A.M. d.o.o., ali nije bio u radnom odnosu u toj tvrtci u trenutku donošenja odluke o izvanrednom otkazu pri čemu iz iskaza svjedoka Juzbašića proizlazi da tvrtka A.M. nije imala zaposlenih djelatnika, odnosno svjedok J. se zaposlio tek nakon što je i sam dobio otkaz kod tuženika.

37.Odluka o parničnom trošku priznatom tužitelju, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, temelji se na važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to (Tbr.7/2), kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova OT iz radnih odnosa (poništenje otkaza), osim u procijenjenim predmetima, dakle 200 bodova OT, što obračunato s paušalom od 10,00 kn za jedan bod iznosi 2.000,00 kn, odnosno 265,44 eura. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. listopada 2022.

Sudac:

Dario Partl, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u četiri jednaka primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika