1

Poslovni broj: Gž R-43/2022-3

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-43/2022-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz N. K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u O. d. R. i k. j.t.d. Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, za ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-582/2016-28 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. ožujka 2024.

 

p r e s u d i o    j e

             

              I. Odbija se žalba tužitelja M. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Pr-582/2016-28 od 13. svibnja 2022. u točkama III., IV. i V. izreke presude.

             

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

 

Obrazloženje

             

              1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

             

              I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i na ime bolovanja za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011.g. do 30. lipnja 2015.g. iznos od 1.356,69 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za listopad 2011.g. na iznos od 19,58 kn počev od 16. studenog 2011.g. do isplate

- za studeni 2011.g. na iznos od 397,25 kn počev od 16. prosinca 2011.g. do isplate

- za ožujak 2012.g. na iznos od 33,06 kn počev od 16. travnja 2012.g. do isplate

- za travanj 2012.g. na iznos od 54,11 kn počev od 16. svibnja 2012.g. do isplate

- za srpanj 2012.g. na iznos od 66,11 kn počev od 16. kolovoza 2012.g. do isplate

- za veljaču 2013.g. na iznos od 68,18 kn počev od 16. ožujka 2013.g. do isplate

- za ožujak 2013.g. na iznos od 126,54 kn počev od 16. travnja 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 140,92 kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 292,04 kn počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 158,90 kn počev od 16. travnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g.do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

 

              II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011.g. do 30. lipnja 2015.g. iznos od 2.389,30 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za rujan 2011.g. na iznos od 32,40 kn počev od 16. listopada 2011.g. do isplate

- za prosinac 2011.g. na iznos od 286,53 kn počev od 16. siječnja 2012.g. do isplate

- za siječanj 2012.g. na iznos od 153,23 kn počev od 16. veljače 2012.g. do isplate

- za kolovoz 2012.g. na iznos od 600,31 kn počev od 16. rujna 2012.g. do isplate

- za rujan 2012.g. na iznos od 39,14 kn počev od 16. listopada 2012.g. do isplate

- za prosinac 2012.g. na iznos od 82,44 kn počev od 16. siječnja 2013.g. do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 62,06 kn počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

- za svibanj 2013.g. na iznos od 239,12 kn počev od16. lipnja 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 466,24 kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za rujan 2013.g. na iznos od 37,43 kn počev od 16. listopada 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 107,66 kn počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 147,15 kn počev od 16. veljače 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 135,59 kn počev od 16. travnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.

 

              III. Odbija se tužitelj za dio potraživanja neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom u ukupnom iznosu od 13.721,41 kn, te za dio razlike naknade plaće za godišnji odmor u ukupnom iznosu od 5.635,36 kn, zajedno s kamatama na te iznose.

 

              IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora iz točke I. i II. ove presude.

 

              V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

              2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u točkama III. i IV. izreke presude i odluku o troškovima postupka, točku V. izreke (tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv točaka I. i II. izreke presude jer je u tom dijelu uspio u sporu). 

 

              2.1. U žalbi prigovora ocjeni izvedenih dokaza, ističe da je tuženik bio dužan voditi evidenciju radnog vremena tužitelja, u skladu s propisima, a na temelju izvedenih dokaza je utvrđeno da tuženik nije uredno vodio evidenciju radnog vremena, pa je na tuženiku teret dokaza po kojoj pravnoj osnovi je tužitelj koristio slobodne dane. Ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), pobija odluku o troškovima postupka i predlaže preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tužitelju troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Zahtijeva naknadu troškova žalba, nagradu za sastav žalbe, uvećano za PDV.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba je neosnovana.

 

              5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

 

              6. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.

 

              7. Predmet ovog spora je isplata razlike plaće tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom i naknade na ime bolovanja za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 30 lipnja 2015., kao i razlike naknade plaće za godišnji odmor za isto utuženo razdoblje.

 

              8. Među strankama nije sporno da je tužitelj u navedenom razdoblju bio zaposlen kod tuženice, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), kako je to pobliže navedeno u točki 4. obrazloženja prvostupanjske presude.

 

              9. Sporno je da li  je tuženica isplatiti tužitelju plaću i naknade plaće u skladu s propisima, u skladu sa ostvarenim satima rada u predmetnom razdoblju, prema evidenciji radnog vremena koju je bila dužna voditi tuženica, u skladu s propisima na koje se poziva tužitelj, odredbama Zakona o radu, kao općeg propisa i posebnih propisa, koji se odnose na tuženicu u ovakvoj vrsti predmeta.

 

              10. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu razlike plaće i naknada plaće, kako je to tužitelju priznato u točkama I. i II. izreke presude, dok je u preostalom dijelu tužbenih zahtjev odbijen kao neosnovan, kako je to odlučeno u točkama III. i IV. izreke presude.

 

              11. Tužitelju je priznato pravo na isplatu razlike plaće i naknada plaće na temelju provedenog vještačenja po D. S. d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja.

 

              11.1. Prvostupanjski sud je i po ocjeni ovog suda opravdano prihvatio varijantu obračuna iz Dopune nalaza i mišljenja vještaka koja uvažava rad tužitelja na terenu, a koja ostvarenu razliku plaće za takav rad umanjuje za iskorištene slobodne dane.

 

              11.2. Naime, utvrđenje prvostupanjskog suda, u dijelu da je tužitelj prema evidenciji radnog vremena, koju je vodila tuženica, ostvario određen broj slobodnih dana,  osim za obavljene straže i dežurstva, i za prekovremeni rad, kako je to pobliže navedeno u nalazu i mišljenju vještaka, kao i razlozima presude, žalba nije uspjela dovesti u sumnju.

 

              11.3. Pri tome nije odlučno što u evidenciji radnog vremena tuženica nije naznačila početak i završetak rada i druge podatke, u skladu s Pravilnikom o načinu vođenja evidencije o radnicima i Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (točka 15. obrazloženja prvostupanjske presude) jer je evidentno da je tužitelj koristio određeni broj slobodnih dana, povrh slobodnih dana ostvarenih za obavljene straže i dežurstva, a za koje tužitelj nije dokazao da ih je koristio po nekoj drugoj pravnoj osnovi, npr. kao dobrovoljni darivatelj krvi, za potrebe preseljenja i sl., uz pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je teret dokaza da je tužitelj te slobodne dane koristio po nekoj drugoj pravnoj osnovi, a ne zbog prekovremenog rada, na tužitelju.

 

              11.4. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14., 17/17., dalje: ZR), Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09. i 124/09., dalje: ZOSOS/02) i Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 73/13., dalje: ZOSOS/13), koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013., kao i podzakonske akte donesene na temelju tih propisa, kada je visinu razlike obračunao prema propisima koji su regulirali materiju isplate plaće za razdoblje do 1. lipnja 2014., te razdoblje nakon toga.

 

              11.5. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da kod obračuna plaće i naknada plaće djelatnih vojnih osoba posebni propisi, kojima je propisan način obračuna i isplate plaća i naknada plaća djelatnih vojnih osoba, imaju prednost u odnosu na primjenu općih propisa, Zakona o radu i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, s pozivom na sudsku praksu u istovrsnim predmetima, uključujući i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike  (tako i točke 26. i 27. obrazloženja prvostupanjske presude).

 

              12. Pravilno je primijenjen petogodišnji rok zastare, u skladu s odredbama ZR, kada je prigovor zastare odbijen kao neosnovan (točka 39. obrazloženja), kao i članak 90. stavak 4. ZR o dospjelosti svakog mjesečnog iznosa, u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11.,  78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.) kod odlučivanja o tijeku zatezne kamate (točka 46. obrazloženja).

 

              13. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka.

 

              14. Prvostupanjski sud je u tom smislu dao jasne i logične razloge, u skladu s izvedenim dokazima, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, to žalba tužitelja nije uspjela dovesti u sumnju

 

              15. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu (članak 368. stavak 1. ZPP), dok u nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

 

              16. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

 

Sisak, 20. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Ljiljana Milina, v.r.