Poslovni broj: 14 UsI-2110/22-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: I. A. iz P., C., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik B. E., odvjetnik u Š.,

S. R. D, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi invalidske mirovine, bez održavanja rasprave, dana 27. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141- 02/22-03/01048910800, URBROJ: 341-99-06/2-22-2471 od dana 21. rujna 2022. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/22- 03/01048910800, URBROJ: 341-99-06/2-22-2471 od dana 21. rujna 2022., tužitelj je, u bitnom, naveo da drugostupanjsko tijelo postupa protivno uputi sadržanoj u obrazloženju presude U. suda u S., poslovni broj: 7 Uslmio-447/20-6 od dana 26. veljače 2021., u kojoj je jasno navedeno da Spisu tuženika prileži zapisnik revizijskog tima broj XIII, broj: 05-R-41110 od dana 17. rujna 2010., u kojem se konstatira da je tužitelj ostvario pravo na osnovu relevantnih činjenica, svojstvo RVI 30% IX grupe po osnovi rane zadobivene u svojstvu pripadnika OS HVO, te se navodi i medicinska dokumentacija iz koje je to razvidno, pri čemu da se i u obrazloženju rješenja od dana 9. travnja 2008. kojim je tužitelju priznat status RVI sa 30% invaliditeta, navodi kako je tužitelj ranjen 22. svibnja 1992. i 4. kolovoza 1994.“. Nadalje, vezano za nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 714602 od dana 17. veljače 2022. na kojem se temelji prvostupanjsko rješenje i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 807179 od dana 16. rujna 2022. na kojem se temelji drugostupanjsko rješenje tužitelj ističe kako su navedena vještačenja provedena nestručno i neobjektivno bez da se o provođenju istih obavijestio tužitelj i bez da se tužitelju dalo priliku da se očituje na navedena vještačenja i iznese prigovore. Tužitelj da drži da je u konkretnoj situaciji bilo nepotrebno provoditi vještačenje pošto iz rješenja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata S., broj: R- 03/1-41-20108 od dana 9. travnja 2008. jasno proizlazi invaliditet tužitelja te da navedeno rješenje tužitelj drži dovoljnim osnovom da se istom prizna pravo na invalidsku mirovinu temeljem ranjavanja primjenom čl. 142. st. 1. ZHBDR-a. Podredno tužitelj ističe kako spisu prileži dokumentacije dostavljena od strane tužitelja iz koje proizlazi tužiteljeva invalidnost. Slijedom navedenog da tužitelj predlaže da Naslovni sud poništi pobijano rješenje tuženog tijela i predmet vrati tuženom tijelu na ponovno odlučivanje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze M., Grupe/samostalni izvršitelj za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze K., broj 07/33-45/1-29/21-1 od dana 1. rujna 2021. da proizlazi da je tužitelj je bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. travnja 1994. te da je na vojnoj dužnosti povrijeđen dana 22. svibnja 1992. i 4. kolovoza 1992. Rješenjem Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno- oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008. da je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta po osnovi povrede zadobivene u obavljanju vojnih dužnosti kao pripadniku OS HVO-a počevši od 1. prosinca 2007. Citirajući odredbu čl. 142. st. 1. ZOHBDR-a naveo je da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Splitu, evidencijski broj vještačenja: 714602 od dana 17. veljače 2022., dok je osporeno rješenje tuženika doneseno temeljem nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu, evidencijski broj vještačenja: 807179 od dana 16. rujna 2022. u kojim je navedeno kako radna sposobnost tužitelja nije trajno smanjena za preko polovice u odnosu na zdravog osiguranika te da kod njega nije nastupilo trajno smanjenje radne sposobnosti niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Istaknuo je da je bitno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI). Priznanje statusa RVI u Bosni i Hercegovini na temelju ranjavanja ili zatočeništva, odnosno statusa RVI od I do IV skupine po osnovi bolesti ili ozljede da je samo zakonom propisana pretpostavka na temelju koje da se medicinska dokumentacija mogla dostaviti Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom radi donošenja nalaza i mišljenja o tome postoji li invalidnost prema čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju. Slijedom navedenog da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

3. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/22-03/01048910800, URBROJ: 341-99-06/2- 22-2471 od dana 21. rujna 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š. KLASA: UP/I 141-02/21-03/01048910800, URBROJ: 341-19-06/2-21-8215 od dana 24. ožujka 2022. kojim je pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane I. A., ovdje tužitelju, odbijen zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

4. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

6. Odredbom čl. 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO), mjerodavnog u konkretnom slučaju, propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

7. Člankom 142. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, dalje: ZHBDR) propisano je da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji, dok je stavkom 2. istog članka propisano da su pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine.

8. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 141-02/22-03/01048910800 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut tužiteljevim zahtjevom podnesenim dana 11. prosinca 2019.; da je tužitelj rođen dana 6. srpnja 1946.; da je tužitelj hrvatski državljanin; da je bio pripadnik postrojbe Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od dana 8. travnja 1992. do 31. ožujka 1995.; da je pripadnik borbenog sektora HVO-a; da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., broj 92962 od dana 19. prosinca 2019. odbijen tužiteljev zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu u smislu čl. 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji s obzirom da mu pravomoćnim rješenjem nije utvrđena invalidnost po osnovi bolesti ili ozljede od I. do IV. skupine jer mu je prestalo pravo i naknada osobne invalidnine; da je na navedeno rješenje tužitelj uložio žalbu koja je rješenjem Područnog ureda u Š., broj 92962 od dana 26. veljače 2020. odbačena kao nepravodobna; da je rješenjem Središnje službe u Zagrebu broj: 515721 od dana 31. ožujka 2020. u točki I izreke žalba na rješenje Područnog ureda u Š., broj: 515721 od dana 26. veljače 2020. uvažena te je poništeno navedeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š. od dana 26. veljače 2020. te je uzeta u razmatranje žalba izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., broj 92962 od dana 19. prosinca 2019. U točki II izreke odbijena je žalba na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Š., broj: 929620 od dana 19. prosinca 2019.; da je tužitelj protiv navedenog rješenja Središnje službe od dana 31. ožujka 2020. kod U.suda u S. pokrenuo upravni spor,

te da je presudom U. suda u S., poslovni broj: 7 Uslmio-447/20-6 od dana

26. veljače 2021. uvažena tužba i poništena točka II izreke rješenja tuženika, broj: 515721 od dana 31. ožujka 2020. uz obrazloženje da je u konkretnom slučaju trebalo provesti postupak u smislu odredbe čl. 142. st. 1. i st. 3. ZOHBDR-a u vezi odredbe čl. 39. ZOMO-a; da je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu radi kompletiranja i provođenja postupka medicinskog vještačenja u smislu odredbe č l. 39. ZOMO-a u vezi s odredbom čl. 142. st. 3. ZOHBDR-a; da je rješenjem Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008. tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta po osnovi povrede zadobivene u obavljanju vojnih dužnosti kao pripadniku OS HVO-a počevši od dana 1. prosinca 2007.; da je prema Uvjerenju Službe za pitanja boraca, invalida, izbjegla i raseljena lica i socijalnu zaštitu, Općine K. od dana 18. svibnja 2020. isplata invalidnine suspendirana do javljanja tužitelja na Ijekarsku komisiju; da je prema Uvjerenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, Odsjeka za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze M., Grupe/samostalni izvršitelj za pitanja evidencija iz oblasti vojne obveze K., broj 07/33-45/1-29/21-1 od dana 1. rujna 2021. tužitelj bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 23. travnja 1994. te da je na vojnoj dužnosti povrijeđen dana 22. svibnja 1992. i 4. kolovoza 1992.; da je prvostupanjsko upravo rješenje doneseno na temelju nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u S., evidencijski broj vještačenja: 714602 od dana 17. veljače 2022.; da je povodom žalbe pribavljeno mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 807179 od dana 16. rujna 2022.

9. Dakle, da bi se tužitelju priznalo traženo pravo potrebno je da isti, sukladno gore citiranim odredbama čl. 142. st. 1. i st. 2. ZHBDR kumulativno ispunjava sljedeće pretpostavke: da se radi o pripadniku borbenog sektora HVO-a, da se radi o državljaninu Republike Hrvatske te da mu je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva ili da mu je priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.

10. Naime, nesporno je između stranaka da je tužitelj hrvatski državljanin i pripadnik borbenog sektora HVO-a, međutim iz spisu priloženog pravomoćnog rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno- oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008. jasno proizlazi da je I. A., ovdje tužitelju, priznato svojstvo ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta po osnovi povrede, čime nije ispunjena jedna od kumulativno propisanih pretpostavki da bi se primjenom gore citiranih odredbi čl. 142. ZHBDR i čl. 39. ZOMO uopće pristupilo vještačenju radne sposobnosti tužitelja, radi čega ovaj Sud neće posebno iznositi što je utvrđeno u Nalazima i mišljenjima pribavljenim u prvostupanjskom i drugostupanjskom upravnom postupku.

11. Obzirom da tužitelju nije priznato svojstvo ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva niti status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, već status ratnog vojnog invalida IX grupe sa 30% invaliditeta po osnovi povrede (koji stupanj nije obuhvaćen gore citiranom odredbom čl. 142. st. 2. ZHBDR), to se nije niti moglo, a niti trebalo pristupiti vještačenju radne sposobnosti tužitelja u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu.

12. Dakle, kraj onog što proizlazi iz rješenja Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008. nije niti potrebno posebno analizirati daljnje dokaze koji prileže spisu tuženog tijela jer već uvidom u navedeno rješenje jasno proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete propisane gore citiranom odredbom čl. 142. ZHBDR da bi mu se priznalo traženo pravo, radi čega se svi prigovori tužitelja izneseni u tom smislu u tužbi ukazuju u cijelosti neosnovanima.

13. Slijedom svega naprijed navedenog, kraj gore utvrđenog činjeničnog stanja koje nesporno proizlazi iz Federalnog ministarstva za pitanje boraca i invalida obrambeno-oslobodilačkog rata, Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida domovinskog rata, broj R-03/1-41-20/08 od dana 9. travnja 2008., po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.

14. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

15. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 27. listopada 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- opunomoćeniku tužitelja B. E., odvjetniku u Š., S.

R. .D

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Mihanovićeva 3

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.