REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: 10 Pr-390/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice D.M. iz K.S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica po zaposlenju S.L.M., dipl. iur., protiv tuženika-protutužitelja H.P. d.d., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik po zaposlenju I.A., dipl. iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 27. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tužiteljici-protutuženici D.M. da tuženiku-protutužitelju H.P. d.d. isplati iznos od 90.000,00 kn (slovima: devedesettisuća)/11.945,05 EUR[1] (slovima: jedanaesttisućadevetstočetrdesetpet euraipetcenti), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. ožujka 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja H.P. d.d. u dijelu potraživanja na ime zatezne kamate koja na iznos od 90.000,00 kn teče od 28. svibnja 2020. do 9. ožujka 2022.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba tužiteljice D.M. od 21. veljače 2022. povučena.
Obrazloženje
1. Tužiteljica-protutuženica (dalje: tužiteljica) u tužbi od 21. veljače 2022. navodi da je tuženik 14. ožujka 2014. donio Odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga kojom je tužiteljici prestao radni odnos kod tuženika. Presudom ovog suda od 30. siječnja 2020. poslovnog broja Pr-3316/2019 utvrđeno je da navedena odluka nije dopuštena te je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove radnog mjesta ˝operater II˝. Citirana presuda potvrđena je presudom Županijskog suda od 27. svibnja 2020. poslovnog broja Gž R-604/2020. Tužiteljica je temeljem pravomoćne presude vraćena na rad 7. kolovoza 2020., ali joj za razdoblje nezakonitog prestanka radnog odnosa nije isplaćena naknada plaće i prigodnih nagrada koju u ukupnom iznosu od 419.594,62 kn zajedno sa zateznom kamatom u ovom postupku potražuje.
2. Tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) u odgovoru na tužbu od 10. ožujka 2022. navodi da opreza radi osporava osnovu i visinu tuženog zahtjeva. Navodi da tuženik nije isplatio tužiteljici naknade plaća za razdoblje od prestanka rada do vraćanja na rad, ali ne u iznosu kako je to navedeno u tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da je tužiteljica u sporno vrijeme bila zaposlena kod drugih poslodavaca (od odluke o otkazu pa do vraćanja na rad) pa u vrijeme kada je ista bila zaposlena kod drugih poslodavaca nema osnove potraživati naknadu plaća od tuženika. Prema izračunu temeljem svojih poslovnih evidencija, tuženik smatra da tužiteljici duguje na ime neisplaćenih naknada plaća za sporno razdoblje neto iznos od 315.968,10 kn, odnosno iznos od 414.377,77 kn bruto, a koji iznosi su utvrđeni nakon što su oduzeti iznosi naknade plaća koji su tužiteljici isplaćeni od strane dva poslodavca kod kojih je u međuvremenu bila zaposlena. Nadalje navodi da je tuženik tužiteljici isplatio prigodne nagrade za razdoblje od prestanka rada do vraćanja na rad u ukupnom iznosu od 18.882,83 kn. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate. Tuženik podnosi i protutužbu navodeći da je temeljem odluke o otkazu 16. lipnja 2014. isplatio tužiteljici otpremninu u iznosu od 90.000,00 kn. S obzirom da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2020. poslovnog broja: Gž R-604/2020 utvrđena nedopuštenom odluka o otkazu, a temeljem koje je tuženik isplatio tužiteljici otpremninu, smatra da je otpala pravna osnova stjecanja navedene otpremnine pa predlaže naložiti tužiteljici isplatu iznosa od 90.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. svibnja 2020. (prvi dan nakon donošenja drugostupanjske presude) uz naknadu troška postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.
3. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem presude ovog suda od 30. siječnja 2020. poslovnog broja Pr-3316/2019-30 (list 5-16 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. svibnja 2020. poslovnog broja Gž R- 604/2020-2 (list 17-20 spisa), isplatne liste za 3/2021 (list 45 spisa) i 8/2020 (list 47 spisa), isplatne liste za otpremninu (list 46 spisa), izračuna plaće tužiteljice (list 48-50 spisa), potvrde HZMO (list 51-53 spisa), preslike bankovnih kartica tužiteljice (list 54-55 spisa) te isplatne liste za 8/2022 (list 59-65 spisa).
4. Tužiteljica je na ročištu održanom 26. rujna 2022. povukla tužbu u ovom predmetu budući da je njeno potraživanje u cijelosti plaćeno uplatom tuženika od 18. kolovoza 2022.
5. Na temelju odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci rješenja.
6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je protutužbeni zahtjev tuženika osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tuženika za povrat otpremnine u iznosu od 90.000,00 kn, za čiju isplatu je osnova naknadno otpala.
8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Operater II, koji ugovor je tuženik otkazao Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 14. ožujka 2014., da je pravomoćnom presudom ovog suda od 30. siječnja 2020. poslovnog broja Pr-3316/2019-30 utvrđeno kako je odluka o otkazu tuženika nedopuštena te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, da je tuženik 16. lipnja 2014. isplatio tužiteljici otpremninu u iznosu od 90.000,00 kn, koju tužiteljica po pozivu iz dopisa tuženika nije tuženiku isplatila.
9. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. citiranog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
10. Budući da je tijekom postupka među strankama bilo nesporno da je tužiteljici 16. lipnja 2014., na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 14. ožujka 2014., isplaćena otpremnina u iznosu od 90.000,00 kn, za koju isplatu je osnova otpala nakon što je pravomoćnom presudom ovog suda od 30. siječnja 2020. poslovnog broja Pr-3316/2019-30 citirana odluka utvrđena nedopuštenom, utvrđeno je da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te je tužiteljica vraćena na rad, to je, na temelju odredbe članka 1111. stavka 3. ZOO, odlučeno kao u stavku I izreke ove presude.
11. Na temelju odredbe članka 1115. ZOO, tuženiku je dosuđena zatezna kamata od 10. ožujka 2022. (dan podnošenja protutužbe u ovom predmetu) budući da je prema ocjeni ovog suda tužiteljica u konkretnom slučaju bila poštena stjecateljica. S obzirom da spisu ne prileži dopis tuženika od 27. srpnja 2020. kojim je tužiteljicu pozvao na povrat isplaćene otpremnine, a koji je naveden kao dokazni prijedlog u odgovoru na tužbu, to nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi kada je tuženik pozvao tužiteljicu na povrat iznosa od 90.000,00 kuna. Stoga je kao dan podnošenja zahtjeva uzet dan podnošenja protutužbenog zahtjeva ovom sudu.
12. Protutužbeni zahtjev tuženika je odbijen kao neosnovan u dijelu potraživanja na ime zatezne kamate koja na iznos od 90.000,00 kn teče od 28. svibnja 2020. do 9. ožujka 2022., na temelju odredbe članka 1115. ZOO. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.
13. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.
14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. listopada 2022.
Sutkinja
Mateja Cvitić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužiteljici po pun. 2.
Tuženiku po pun.