REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Stalna služba u Pakracu

Pakrac, Trg pape Ivana Pavla II broj 12

Posl.br.: REF 35: P-442/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu toga suda Dobrili Krajnović, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Lidije Karolj, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Z., OIB: …, protiv tuženika T. J., iz J., OIB: …, zastupan po punomoćniku A. D., odvjetniku iz V., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. rujna 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, te nenazočnosti punomoćnika tuženika, uz javno objavljivanje 27. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku T. J., s prebivalištem u J., OIB: …, isplatiti tužitelju zavodu, Z., OIB: …, iznos od 67.564,08 kn/8.967,29 eur[1] na račun broj HR1210010051863000160, Državnog proračuna Republike Hrvatske model HR26, poziv na broj odobrenja 5908-27-19-03478120428 sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. rujna 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.640,00 kn/350,39 eur[1] , sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj zavod, Z. podnio je tužbu protiv tuženika T. J., iz J., OIB: …, radi isplate.

2. U tužbi navodi da se dana 03. studenog 2013. godine dogodila nesreća u kući osiguranika tužitelja I. H. u ul. L. G. br. 3. u J., kojom prilikom je ranjen osiguranik tužitelja I. H., na način da je dobio ranu na lijevu natkoljenicu i ranu lijeve potkoljenice sa stranim metalnim tijelima u području lijevog skočnog zgloba s prijelomom desne potkoljenice, strijelnu ranu ispod bočnog maleola lijevog stopala, koje ozljede su teške tjelesne ozljede. Na temelju naprijed navedenog tuženik je osuđen presudom Županijskog suda u Vukovaru broj K-29/14-12 od 26. veljače 2015. godine, koja presuda je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-280/15-6 od 14. srpnja 2015. godine. Isto tako pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj 14 Pn-604/15-23 od 05. travnja 2018. godine naloženo je tuženiku da oštećeniku I. H. nadoknadi štetu. Rješenjem HZMO- Područnog ureda u Bjelovaru Klasa: UP/I 141-02/19- 01/03359469502, UR.BR.: 341-02-05/3-19-8827, te broj spisa 133867 od 07. lipnja 2019. godine tužitelj je osiguraniku I. H. odredio invalidsku mirovinu zbog 100% ozljede izvan rada, zbog čega je nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, počevši od 08. studenog 2018. godine u svoti od najniže mirovine u iznosu od 2.534,09 kn mjesečno dok od 01. siječnja 2019. godine najniža mirovina iznosi 2.563,06 kn čijim izvršenjem rješenja tužitelj trpi štetu. Kako isplatama novčane naknade zbog tjelesnog oštećenja nastaje šteta tužitelju za koju odgovara tuženik. Radi se o regresnom zahtjevu tužitelja prema tuženiku kao osiguravatelju. Tužitelj nije direktno pretrpio štetu iz predmetne nezgode, već je štetu pretrpio tužiteljev osiguranik, dok je tužitelj kao osiguravatelj isplatio davanje iz mirovinskog osiguranja, koja u ovom postupku (regresno) potražuje od tuženika kao odgovornog za prouzročenu štetu. Kako isplatama određene i priznate invalidske mirovine korisniku mirovine tužitelj trpi štetu koju potražuje da tuženik nadoknadi i to za razdoblje od 08.

11. 2018. godine do 31. 12. 2018. u iznosu od 4.476,90 kn, za razdoblje od 01.01.2019. do 30.06.2019. godine iznos od 15.378,36 kn, od 01. 07. 2019. do 31.

12. 2019. iznos od 15.753,84 kn, od 01. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. iznos od 15.865,08 kn, i od 01. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. iznos od 15.089,90 kn što ukupno iznosi 67.564,08 kn za koje razdoblje tužitelj potražuje od tuženika da plati. Za štetu koja je nastala tužitelju isplatom invalidske mirovine, tužitelj je dva puta pokušao poslati tuženiku Zahtjev za podmirenje duga i to prvi puta 18. siječnja 2021. godine i drugi put 03. veljače 2021. godine, oba puta vraćena je dostava sa napomenom "Obaviješten, nije podigao pošiljku". Za štetu koju je prouzročio tuženik odgovoran je temeljem čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19). Kako tuženik odbija primiti pravovremeno podnošene Zahtjeve za naknadu štete od strane tužitelja i to zahtjev od 18. siječnja 2021. i 03. veljače 2021. gdje tužitelj potražuje za razdoblje od 08. 11. 2018. godine do 31. 12. 2020. godine naknadu u punom iznosu isplaćene invalidske mirovine za navedeno razdoblje, na temelju naprijed izloženog tužitelj predlaže naslovnom sudu kao stvarnom i mjesnom nadležnom sudu, sukladno čl. 34. st. 1. t. 9. i odredbi čl. 52. Zakona o parničnom postupku, da nakon provedenog postupka temeljem odredaba čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN broj 115/18) donese slijedeću presudu: "Nalaže se tuženiku T. J., s prebivalištem u J. OIB: …, isplatiti tužitelju zavodu, Z., OIB: …, iznos od 67.564,08 kn na račun broj HR1210010051863000160, Državnog proračuna Republike Hrvatske model 26, poziv na broj odobrenja 5908-27-19-03478120428 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za navedeni iznos od dana primitka tužbe do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana."

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te osporava kako pravni osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Nesporni su navodi iz točke l. historijata tužbe, dok tuženik u potpunosti osporava sve navode iz točke ll. - lV. tužbe, te se u cijelosti protivi postavljenom zahtjevu. Kod Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba Vinkovcima pod poslovnim brojem Pn- 604/2015 vodio se postupak za naknadu štete tužitelja l. H. protiv tuženog T. J., u kojem postupku je l. H. ishodio pravomoćnu presudu kojom je ovdje tuženiku s osnova naknade štete iz štetnog događaja navedenog u toč. 1 historijata tužbe, naloženo l. H. isplatiti iznos od 49.750,00 kuna na ime naknade neimovinske štete te iznos od 9.000,00 kuna na ime naknade imovinske štete. S obzirom na navedeno, tuženik je svu štetu nastalu štetnim događajem podmirio l.i H., i ne može odgovarati za nikakvu daljnju štetu. Također, tuženik osporava i osnovu za isplatu invalidske mirovine l.H., odnosno smatra da l. H. nije izgubio radnu sposobnost kako to navodi tužitelj, jer tuženik ima saznanja kako l. H. obavlja teške tjelesne poslove, kao npr. šumarske radove, a koje poslove zasigurno ne bi mogao obavljati da ne posjeduje radnu sposobnost kako je to naveo tužitelj. Stoga tuženik predlaže provesti medicinsko vještačenje na okolnost utvrđenja radne sposobnosti kod l. H., odnosno na okolnost jesu li s obzirom na posljedice štetnog događaja kod l. H. nastale takve posljedice koje bi opravdavale određivanje invalidske mirovine u iznosu kako je odredio tužitelj. S obzirom na naprijed navedeno tuženik ističe kako je visina postavljenog tužbenog zahtjeva neosnovano visoko određena, te da tužitelj potražuje dosudu iznosa koji mu de facto i de iure ne pripada. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu da po provedenom postupku odbije tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan i obveže istog na platež prouzročenih parničnih troškova. (list 71-72).

4. Tužitelj u podnesku od 28. listopada 2021. navodi kako tuženik u odgovoru na tužbu paušalno osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva s obrazloženjem da je tuženik temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Vinkovcima broj 14 Pn- 604/2015-23 od 05. 04. 2018. godine, i presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-736/2018-2 od 03. 10. 2018. godine je podmirio svu nastalu štetu osiguraniku tužitelja H. I. te da nije odgovoran za bilo kakvu drugu štetu. Navodi tuženika su neosnovani jer u ovom predmetu naknadu štete tužitelj potražuje na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a (NN 115/18 i 102/19) u svezi s odredbom čl. 162 stavak 1. istog Zakona, temeljem kojih tužitelj štetu može potraživati na temelju pravomoćnog priznatog prava iz mirovinskog osiguranja, odnosno na temelju pravomoćnog rješenja i izvršene isplate i kao što predviđa članak 162. st. 1. gdje tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, što je u ovom slučaju odgovara tuženik kao osoba koja je naprijed navedena oštećenja prouzročila. Isto tako tuženik je odgovoran zbog toga što je štetu počinio kaznenim djelom zbog čega je i kažnjen temeljem presude Županijskog suda u Vukovaru broj: K-29/14-92 od 26. 02. 2015. godine iz koje proizlazi odgovornost tuženika. Nadalje uvidom u cjelokupnu priloženu dokumentaciju te navedene presude tuženik se svojim navodima iznesenim u odgovoru na tužbu upustio u parcijalno tumačenje odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznim odnosima kao da isti nisu u vezi s ostalim odredbama navedenih Zakona. Tuženik je propustio pristupiti sustavnom tumačenju odredaba ZOMO-a i ZOO-a a temeljem kojih se utvrđuje povezanost jedne pravne norme s drugim pravnim normama i njezinih pripadnosti pravnom sustavu odnosno pravnim institucijama. Prigovori tuženika vezano za osnov i visinu za isplatu invalidske mirovine su neosnovane iz razloga što je tužitelj donio rješenje broj: klasa UP/ I 141-02/19-01/03359469502, UR. BR.: 341-02-05/3-19-8827, te broj spisa 133867 od 07.06.2019. godine, tužitelj je osiguraniku I. H. odredio invalidsku mirovinu zbog 100% ozljede izvan rada, zbog čega je nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, počevši od 08. 11. 2018. godine i to na temelju zdravstvene dokumentacije koja je bila priložena spisu i na temelju zahtjeva osiguranika tužitelja, gdje je komisija utvrdila zdravstveno stanje osiguranika koje rješenje se ne može osporiti u ovom postupku. Za vještačenje invalidnosti nadležni su samo ovlašteni vještaci po Zakonu o mirovinskom osiguranju i Uredbi o medicinskom vještačenju. Parnični sud je vezan pravomoćnim rješenjem tužitelja u odnosu na utvrđenje razloga nastupa profesionalne nesposobnosti za rad (invalidnosti) osiguranika tužitelja, a kako je navedeno u priloženom rješenju zbog ozljede izvan rada i o sadržaju tog rješenja više se ne može odlučivati kao o prethodnom pitanju. O tom pravnom pitanju je Ustavni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske takvo pravno shvaćanje zauzeo u nizu svojih odluka. U svojoj odluci broj U-III-350/2006 od 20.05.2008. Ustavni sud RH navodi da su parnični sudovi vezani ne samo za odluku upravnog tijela u granicama njezine pravomoćnosti nego i za činjenična utvrđenja u toj odluci, a koja supstanciraju sadržaj izreke odluke. Parnični sudovi nisu nadležni vršiti ocjenu radne sposobnosti osiguranika tužitelja obzirom je isto isključivo u nadležnosti tužitelja kao javne ustanove na koju su prenesene javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja. Temeljem iznesenog, a kako su prigovori tuženika paušalni jer isti nije ni priložio ni predložio nijedan dokaz na okolnosti utvrđenja svojih navoda, tužitelj predlaže da naslovni sud prigovor tuženika odbije kao neosnovan te tužbu tužitelja usvoji u cijelosti. (list 85-86)

5. Tuženik u podnesku od 21. prosinca 2021. navodi kako ostaje kod svih navoda istaknutih u svom odgovoru na tužbu te se i nadalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u odnosu na pravni osnov tako i u odnosu na visinu potraživanja. Iako tužitelj dostavlja presudu Ustavnog suda RH kao dokaz svojoj tvrdnji kako je parnični sud vezan za utvrđenja iz parničnog postupka, tuženik i nadalje tvrdi kako osporava i uzrok za određivanje invalidske mirovine, a osporava i stupanj invaliditeta i stoga i iznos novčanih sredstava isplaćen korisniku invalidske mirovine. Stoga tuženik drži da su utvrđenja iz dostavljene presude neprimjenjive na predmetnu pravnu situaciju. S obzirom da je teret dokaza na tužitelju, a da je i sam tužitelj u svojoj tužbi predložio provođenje medicinskog vještačenja, te financijskog vještačenja to tuženik ističe da se ne protivi dokaznim prijedlozima tužitelja. U odnosu na izbor osobe vještaka, tužitelj prepušta odluku sudu, ali moli da vještak bude s područja Grada Zagreba. Također tuženik predlaže i saslušanje korisnika invalidske mirovine I. H.. (list 91-92)

6. Tužitelj u svom podnesku od 15. srpnja 2022. godine navodi kako se očituje na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja. Prije svega tužitelj i dalje ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te se očituje na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka J. R.. Navode te mišljenje odnosno zaključak knjigovodstveno-financijskog vještaka J. R. od 04.07.2022. godine tužitelj prihvaća u cijelosti jer je isti potvrdio navode tužitelja da je osiguraniku I. H. iz Č., OIB: …1, za razdoblje od 08. studenog 2018. do 31. prosinca 2020. godine, tužitelj na temelju rješenja o invalidskoj mirovini platio iznos od 67.564,08 kn, a koji iznos je i utužen u ovom postupku. Iz svega do sada navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te tuženika obveže na naknadu troškova postupka. (list 135)

7. Tuženik u podnesku od 19. rujna 2022. prvenstveno ističe kako tužitelj nije sukladno obvezi od 05. rujna 2022. godine uredio svoj tužbeni zahtjev na način da uz iznose u kunama istakne iznose u valuti euro. Shodno navedenom tuženik predlaže sudu pozvati tužitelja na uređenje tužbenog zahtjeva, te predlaže odgoditi naprijed navedeno ročište na trošak tužitelja. Ukoliko se predmetno ročište ipak održi, tužitelj ostaje kod svih navoda istaknutih u svom odgovoru na tužbu te se i nadalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako u odnosu na pravni osnov tako i u odnosu na visinu potraživanja. Također, tuženik predlaže i saslušanje korisnika invalidske mirovine l. H.. (list 140)

8. Sud je izvršio uvid u rješenje zavoda KLASA: UP/I 141-02/19-01/03359469502, URBROJ: 341-02-05/3-19-8827 od 07. lipnja 2019. (list 4-10), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika zavoda od 13. studenog 2018. (list 11-16), Zahtjeve za naknadu štete za isplaćenu invalidsku mirovinu Ivica Horvat za razdoblje od 08.11.2018.-31.12.2020. godine (list 17-22), obračun zavoda od 12. siječnja 2021. (list 23), presudu Županijskog suda u Vukovaru, posl.br.: K-29/14-92 od 26. veljače 2015. (list 24-39), presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br.: I Kž-280/2015-6 od 14. srpnja 2015. (list 40-43), presudu Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima posl.br.: Pn-604/2015-23 od 10. svibnja 2018. (list 44- 52), presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici posl.br.: Gž-736/2018-2 od 03. listopada 2018. (list 53-57), odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br.: U- III/350/2006 od 20. svibnja 2008 (list 87-90), u spis zavoda, broj 133867 (list 95), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka R. računovodstvo i revizija d.o.o. od 04. srpnja 2022. (list 109-127)

9. Sve izvedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

10. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava da je osiguranik tužitelja l. H. izgubio radnu sposobnost kako to navodi tužitelj, osporava da su zbog štetnog događaja kod l. H. nastale takve posljedice koje bi opravdavale određivanje invalidske mirovine u iznosu kako je odredio tužitelj.

11. Sud je izvršio uvid u:

-rješenje zavoda KLASA: UP/I 141-02/19-01/03359469502, URBROJ: 341-02- 05/3-19-8827 od 07. lipnja 2019. te je utvrđeno kako je I. H., kod kojeg je zbog 100% ozljede izvan rada nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, određena invalidska mirovina počev od 08. studenog 2018. u svoti od 2.534,09 kn mjesečno, dok od 01. siječnja 2019. najniža mirovina iznosi 2.563,06 kn mjesečno;

-nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika zavoda od 13. studenog 2018. te je utvrđeno kako je osiguraniku I. H. utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti sa datumom 08. studeni 2018. (naveden je uzrok kako je 04. studenog 2013. u ranjavanju vatrenim oružjem zadobio sklopetarnu ranu lijeve natkoljenice, lijeve potkoljenice i otvoreni multifragmentalni prijelom desne potkoljenice sa posljedičnom ankilozom desnog skočnog zgloba);

- rješenje zavoda, KLASA: UP/I 141-02/21-01/03359469502, URBROJ: 341- 02-05/3-21-1201 od 19. travnja 2021. te je utvrđeno kako se I. H. dosadašnjem korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti priznaje navedeno pravo i nadalje u istom opsegu. (rješenje u spisu zavoda).

12. Izvršen je uvid u obračun zavoda od 12. siječnja 2021. te je utvrđeno kako je osiguraniku I. H. u razdoblju od 08. studenog 2018. do 31. prosinca 2020. na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje isplaćen novčani iznos od 67.564,08 kn. 13. Sud je izvršio uvid u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka J. R. te je utvrđeno kako je nalaz sačinjen temeljem svih raspoloživih podataka iz spisa, pribavljenih podataka od tužitelja, kao i temeljem dane i precizirane zadaće vještaku od strane Suda i u istom je utvrđeno: da je osiguraniku I. H. iz Č., OIB:…, za razdoblje od 8. studenog 2018. do 31. prosinca 2020. godine tužitelj isplatio ukupno 67.564,08 kuna, s temelja rješenja o invalidskoj mirovini.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještačenje provedeno u skladu s pravilima struke, savjesno i objektivno.

15. Nesporno je da je osiguranik tužitelja I. H. 03. studenog 2013. zadobio teške tjelesne ozljede koje su bile posljedica kaznenog djela počinjenog od strane tuženika za koje je tuženik osuđen presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. broj K- 29/14-12 od 26. veljače 2015. godine, koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Kž-280/15-6 od 14. srpnja 2015. godine. Isto tako pravomoćnom presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima posl. broj Pn-604/15-23 od 10. svibnja 2018. godine djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici posl. broj Gž-736/2018-2 od 03. listopada 2018. naloženo je tuženiku da oštećeniku I. H. nadoknadi neimovinsku štetu (povreda prava osobnosti) i imovinsku štetu (u vidu tuđe njege i pomoći) nastalu povodom štetnog događaja.

16. Iz rezultata provedenog upravnog postupka proizlazi kako je osiguraniku tužitelja zbog 100% ozljede izvan rada nastao djelomičan gubitak radne sposobnosti, te mu je određena invalidska mirovina počev od 08. studenog 2018. (prema nalazu i mišljenu uzrok gubitka radne sposobnosti I. H. proizlazi iz događaja 04. studenog 2013. kada je ranjen vatrenim oružjem te je tom prilikom zadobio sklopetarnu ranu lijeve natkoljenice, lijeve potkoljenice i otvoreni multifragmentalni prijelom desne potkoljenice sa posljedičnom ankilozom desnog skočnog zgloba).

17. Nesporno je kako je osiguraniku tužitelja ozljedu izvan rada nastalu u događaju 04. studenog 2013. prouzrokovao tuženik.

18. Odredbom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21) propisano je kako Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, dok je odredbom čl.162. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano kako Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

19. Budući tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete, koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja u razdoblju od 08. studenog 2018. do 31. prosinca 2020. i to od osobe koja je uzrokovala invalidnost osigurane osobe, a sve sukladno citiranim odredbama Zakona sud je tužitelju dosudio traženi iznos od 67.564,08 kuna/8.967,29 eur[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 13. rujna 2021. kao dana primitka tužbe od strane tuženika, sve kako je tužitelj potraživao u tužbi i tužbenom zahtjevu, do isplate, sukladno odredbi članku 29. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11,28/18, 78/15 i 126/21).

20. Po mišljenju ovog suda parnični sud nije ovlašten preispitivati zakonitost donesene odluke upravnog tijela u upravnom postupku odnosno vezan je rješenjem nadležnog upravnog tijela kojim je osiguranik tužitelja ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica štetnog događaja koji je prouzrokovao tuženik (kao prethodno pitanje (čl.12.st.1.ZPP)) te sud nije izvodio dokaz medicinskim vještačenjem predložen o strane tuženika na okolnost utvrđenja radne sposobnosti osiguranika tužitelja odnosno na okolnost jesu li s obzirom na posljedice štetnog događaja kod l. H. nastale takve posljedice koje bi opravdavale određivanje invalidske mirovine u iznosu kako je to odredio tužitelj, koja visina je utvrđena i knjigovodstveno-financijskim vještačenjem (pravno stajalište izraženo i kroz odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj Revt 614/2017-2 od 30. ožujka 2021.)

21. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 19. rujna 2022. kako tužitelj nije uredio svoj tužbeni zahtjev na način da uz iznose u kunama istakne i iznose u valuti eur, ističe se kako je tužitelj podnio tužbu i tužbeni zahtjev 11. svibnja 2021., a ne nakon 05. rujna 2022. da bi ga bilo opravdano pozivati na uređenje tužbenog zahtjeva, već je sud obvezan u svojoj odluci dvojno iskazati novčane vrijednosti, sukladno uputama Ministarstva financija Republike Hrvatske, a sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

22. Tužitelju je priznat traženi trošak na ime vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn te putni trošak za pristup na dva ročišta (23. prosinca 2021. i 20. rujna 2022.) sukladno čl.8. i 9. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima (Narodne novine 8/88) i to u iznosu od 640,00 kn (160,00 km (u jednom smjeru 80 km) x 2,00 kn x 2 dolaska) budući je punomoćnik tužitelja naveo kako je došao osobnim automobilom, budući nema direktne linije na relaciji Bjelovar-Pakrac-Bjelovar te bi dolazak drugačijim prijevoznim sredstvom iziskivao velike troškove, što prihvaća i ovaj sud; odnosno tužitelju su priznati ukupni troškovi u iznosu od 2.640,00 kn/350,39eur[1] te je odlučeno kao u izreci.

U Pakracu, 27. listopada 2022.

S U D A C:

DOBRILA KRAJNOVIĆ v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu i uručenje presude.

DNA:

1. zavod,

Z.

2. Odvjetnik A. D.

V.,