Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 16 Pr-22/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Darku Magdiću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja I. G., OIB: … , P., F. G. 119, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. bolnice D.. T. B., OIB: … , Ž. S. 1, K., koga zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica u O. društvu J. & partneri iz Z., radi isplate, temeljem prijedloga više sudske savjetnice – specijaliste Marine Rengel Brlečić, nakon zaključene javne i glavne rasprave 13. rujna 2022., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika, te odluke objavljene 27. listopada 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnici D.. T. B., OIB: … , Ž. S. 1, K., da tužitelju I. G., OIB: … , P., F. G. 119, na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 1.267,32 kuna/168,20 eura[1] (slovima: tisućudvijestošezdesetisedam kuna i tridesetidvije lipe/stošezdesetiosam eura i dvadeset eurocenti) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od:

- 37,90 kn/5,03 euro[1] od 16.04.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 116,20 kn/15,42 euro[1] od 16.05.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 101,05 kn/13,41 euro[1] od 16.06.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 52,82 kn/7,01 euro[1] od 16.07.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,13 kn/7,18 euro[1] od 16.11.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,37 kn/10,53 euro[1] od 16.12.2017. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 57,85 kn/5,64 euro[1] od 16.01.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 91,11 kn/12,09 euro[1] od 16.03.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

¹

- 86,94 kn/11,54 euro[1] od 16.05.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 39,77 kn/5,28 euro[1] od 16.07.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 82,83 kn/10,99 euro[1] od 16.08.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,54 kn/15,33 euro[1] od 16.09.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 45,56 kn/6,05 euro[1] počevši od 16.10.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 79,61 kn/10,57 euro[1] počevši od 16.11.2018. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 87,18 kn/11,57 euro[1] počevši od 16.01.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 34,17 kn/4,54 euro[1] počevši od 16.02.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,29 kn/1,90 euro[1] počevši od 16.05.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 35,72 kn/4,74 euro[1] počevši od 16.09.2019. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 55,44 kn/7,36 euro[1] počevši od 16.03.2020. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna/207,38 eura[1] (slovima: tisućupetstošezdesetdvije kune i pedeset lipa/dvjestasedam eura i tridesetosam eurocenti), uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno 27. listopada 2022. do isplate u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj dana 1. travnja 2022. navodi da ima zasnovan radni odnos kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je tijekom radnog odnosa tužitelju isplatio umanjenje plaće na način da od 1.4.2017. do 1.4.2022. godine tuženik nije platio tužitelju dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji dodatak tužitelju pripada pravo sukladno odredbama čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/2015) i čl 55. KU (NN 29/2018, 92/19) i prema pripadajućem „Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak“. Dakle, ovom tužbom tužitelj traži plaćanje dodataka zbog otežanih uvjeta rada pošto mu je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća u utuženom razdoblju), ali ne i dodatak zbog otežanih uvjeta rada, a koji dodatak je obračunao i platio samo za odrađeni redovni rad.

1.2. Nadalje, u vremenskom razdoblju od 1.4.2017. godine do podnošenja ove tužbe, tuženik nije platio tužitelju dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj svaki sat rada redovnog i prekovremenog rada radio na svom radnom mjestu i u svakom trenutku je imao odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak tužitelj ima pravo sukladno čl. 59a Dodatka I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15). Dakle, ovom tužbom tužitelj traži plaćanje dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pošto mu je tuženik platio odrađene sate prekovremenog rada (prema platnim listama o isplati mjesečnih plaća za utuženo razdoblje), ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a koji dodatak je obračunat i isplaćen samo za odrađeni redovni rad.

1.3. S obzirom da je tuženik tužitelju pogrešno obračunao i isplatio plaće po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Kako se podaci o radu tužitelja i podaci o korištenju godišnjeg odmora u spornom razdoblju nalaze kod tuženika, pribavom istih podataka od tuženika, a podredno nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj će moći urediti tužbeni zahtjev. Stoga tužitelj predlaže da sud donese rješenje kojim nalaže tuženiku da za tužitelja dostavi potrebne podatke i donese presudu kojom se tužbeni zahtjev usvaja.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik prvenstveno ističe da ne postoje uvjeti za usvajanje stupnjevite tužbe. Također, iz navedenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi tužitelj ostvarivao tražena uvećanja za vrijeme prekovremenog rada na način kako to u tužbi navodi. Pogrešno tužitelj tumači da mu pripada pravo na dodatke na plaću na način kako to u tužbi naznačuje. Prvenstveno tuženik ističe da niti jedan Zakon o radu koji je bio na snazi u predmetno utuženom razdoblju, a niti Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13, 96/15 dalje u tekstu: KU/13) i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu: KU29/18) ne sadrže odredbu po kojoj bi tužitelju pripadalo pravo na dodatke na plaću i to kumulativno za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu za vrijeme prekovremenog rada. Također, teret dokaza da mu neko pravo pripada u konkretnom slučaju je na tužitelju. U predmetnom kontekstu značajna je odredba čl. 53 st. 4 i 5 KU/13, odnosno odredba čl. 51 st. 4 i 5 KU/18 jer se upravo u njemu izričito navodi kako se obračunava plaća za vrijeme prekovremenog rada. Pri čemu tuženik napominje da nije sporno da je dežurstvo samo jedan od načina kako tužitelj prekovremeno radi, a ne i jedini način, ali predmetna odredba najodređenije u cijelom kolektivnom ugovoru određuje način izračuna plaće za vrijeme prekovremenog rada. Naime, najprije se u stavku 4. ranije citiranih članaka određuje da se vrijeme u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća kao prekovremeni rad, da bi se zatim u st. 5 istih članaka odredilo da radnicima kojima je u koeficijentu složenosti poslova sadržan položajni dodatak ili taj dodatak ostvaruju temeljem odredbi ovog Ugovora (KU/13 i KU18) plaća iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati (koja se plaća kao prekovremeni rad sukladno st. 4.) obračunava se u odnosu na osnovnu plaću (ne uvećanu plaću) radnog mjesta na kojem radnik dežura. Osnovna plaća jasno je određena čl. 47. st. 2. KU/13 odnosno čl. 45 st. 2 KU/18 kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

2.2. Nadalje, tuženik smatra da naknada za prekovremeni rad ne predstavlja dio osnovne plaće. Člankom 47. st 1. KU/13, odnosno čl. 45 st. 1. KU/18 jasno je određeno da plaću radnika čini: a) osnovna plaća i b) dodaci na osnovnu plaću. Stavak 3. istih članaka određuje da se dodacima na plaću smatraju: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća, a kao vrsta uvećanja plaće u čl. 51 st. 1. KU/13 odnosno u čl. 49 st. 1 KU/18 predviđeno je i povećanje plaće za prekovremeni rad. U istoj normi izričito se navodi da se uvećanje plaće za prekovremeni rad vrši na osnovnu plaću koja je kao takva određena čl. 47. st. 2. KU/13 odnosno čl. 45 st. 2 KU/18 i to kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te ne postoji pravni temelj za stav tužitelja da naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće. Nije istinita tvrdnja da bi tuženik tužitelju na pogrešan način vršio obračun naknade za godišnji odmor, budući da je naknada računata sukladno odredbama Zakona o radu i pripadajućih kolektivnih ugovora.

2.3. Nadalje, tuženik smatra da se na njega ne primjenjuju odredbe Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12). Nije istinita tvrdnja tužitelja da mu je tuženik pogrešno isplaćivao plaću i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora niti je tužitelj predmetno dokazao okolnosti koje bi opravdavale dosudu novčanih iznosa po istim osnovama.

2.4. Također, tuženik navodi da je FINANCIJSKA AGENCIJA izvršitelj obrade podataka u Registru zaposlenih u javnom sektoru te da slijedom navedenog ista vrši centralni obračun plaća za sve radnike poslodavaca u zdravstvu pa tako i za tužitelja predlaže se Naslovljenom sudu da na temelju čl. 211 ZPP-a o predmetnoj parnici obavijesti FINANCIJSKU AGENCIJU sa sjedištem u Zagrebu, Vrtni put 3, a s obzirom da će u slučaju usvajanja predmetnog zahtjeva tuženik biti u mogućnosti pokrenuti postupak radi naknade štete protiv FINANCIJSKE AGENCIJE koja vrši obračun plaće za sve radnike tuženika pa tako i za tužitelja. Ujedno, tuženik ističe da on kao poslodavac tužitelja ni na koji način nema utjecaj na mijenjanje obračuna plaća svojih zaposlenika, odnosno radnika jer se obračun plaća provodi u COP-u (centralnom obračunu plaća) na nivou Republike Hrvatske za sve zaposlenike tuženika. Slijedom toga, tuženiku nikako nije bilo moguće napraviti bilo kakve izmjene obračuna plaća za svoje zaposlenike čak i da su one opravdane i pravno valjane jer promjene u COP-u (centralnom obračunu plaća) ne izvršava poslodavac, ovdje tuženik. 6). Slijedom svega navedenog u ovom odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti te da obveže tužitelja na platež parničnih troškova tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: obračun iz COP-a razlike plaće za utuženo razdoblje (list 17-19), evidencija o radnom vremenu tužitelja (list 22-52), rješenje od 26.10.2015. (list 53), rješenje od 30.6.2017. (list 54), rješenje od 1.10.2019. (list 55), rješenje od 4.5.2020. (list 56), rješenje od 17.6.2020. (list 57), rješenje od 25.11.2020. (list 58), rješenje od 26.11.2020. (list 59), rješenje od 30.12.2020. (list 60), rješenje od 2.1.2021. (list 61), rješenje od 1.3.2021. (list 62), rješenje od 30.4.2021. (list 63), rješenje od 31.5.2021. (list 64), rješenje od 3.1.2022. (list 65), rješenje od 1.2.2022. (list 66), rješenje od 1.3.2022. (list 67), rješenje od 30.3.2022. (list 68), obračunske isprave za isplatu plaće – naknade (list 69-199).

4. Na temelju kritičke analize svih provedenih dokaza primjenom odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP), sud dolazi do zaključka da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Na pripremnom ročištu održanom dana 12. srpnja 2022. sud je usvojio prijedlog tužitelja te tuženiku naložio dostavu potrebne dokumentacije te obračun iznosa razlike plaće. Tuženik je isto dostavio podneskom od 28. srpnja 2022. pa je tužitelj konačno postavio svoj tužbeni zahtjev podneskom od 12. rujna 2022.

6. Odredbom čl. 186. b. ZPP-a nije propisano da će sud odbaciti stupnjevitu tužbu ako tužitelj prije podnošenja nije zatražio dokumentaciju na temelju koje bi tek nakon knjigovodstvenog vještačenja bilo utvrđeno da je tuženik propustio isplatiti tužitelju po osnovu radnog odnosa ono što mu pripada. Sve da je tom dokumentacijom tužitelj i raspolagao, bez provođenja knjigovodstvenog vještačenja ili dostave obračuna razlike plaće ne bi mogao utvrditi i postaviti određeni tužbeni zahtjev za sporno potraživanje. Stoga, po mišljenju ovoga suda podnošenje stupnjevite tužbe, a obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te vrstu novčanog potraživanja i pravni osnov istoga, je dopušteno, neovisno o tome što odredba čl. 186.b. st. 3 ZPP-a,

upućuje na podnošenja takove tužbe u slučaju u kojem tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podatka koje mu tuženik ne želi dati, iako istima raspolaže. Kako je tužitelj određeni tužbeni zahtjev postavio odmah nakon dostave obračuna razlike plaće od strane tuženika, time je opravdao prethodno podnesenu stupnjevitu tužbu.

7. Sporno je u ovom postupku pripada li tužitelju u utuženom razdoblju pravo na povećanu plaću, odnosno dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, odnosno razlika između isplaćenog dijela za prekovremeni rad i dijela koji mu je tuženik po tvrdnji tužitelja trebao isplatiti temeljem odredbe čl. 57. i čl. 55. KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno je li mu tuženik bio dužan isplatiti dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene sate redovnog i prekovremenog rada, te da li je tuženik pogrešno obračunao i isplatio naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

8. Odredbom članka 47. stavak 1. KU-a/13, a koji se sukladno odredbi članka 79. KU/13 primjenjuje od 1. prosinca 2013. propisano je kako plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koja je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5%, za svaku navršenu godinu radnog staža. Istog sadržaja kao odredba članka 47. stavak 1. KU-

a/13 je odredba članka 45. stavak 1. KU/18 koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018., pa nadalje, a ovo sukladno odredbi članka 75. KU/18. Također odredba članka 45. stavak 2. KU/18 sadržajno odgovara odredbi članka 47. stavak 2. KU/13.

9. Odredbom članka 47. stavak 3. KU-a/13, kao i odredbom članka 45. stavak 3. KU/18, propisano je kako su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

10. Za navesti je kako je odredbom članka 51. stavak 1. KU-a/13, baš kao i odredbom članka 49. stavak 1. KU-a/18 propisano da će se osnovna plaća radnika uvećati: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a ovo u svezi sa odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“: br. 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11. i 130/11., dalje ZOB).

11. U konkretnom slučaju, prema stajalištu ovog suda, tužitelj ima pravo na odrađene dodatke na plaću, pa tako i na dodatak za posebne uvjete rada od 16% kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 12% (od 1. listopada 2015.), a ta se prava kumuliraju. Tužitelju se uvećava plaća radi otežanih uvjeta rada od 16%

¹

na temelju odredbi članka 57. stavci 1. i 2. KU-a/13, odnosno sukladno odredbama članka 55. stavci 1. i 2. KU-a/18.

12. Dodatak na plaću od 12%, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, proizlazi iz odredbe članka 59. a KU-a/13, odnosno odredbe članka 5. Dodatka I., KU-a/13, kao i iz odredbe članka 58. KU-a/18.

13. Sud nalazi kako se navedeni dodaci odnose i na prekovremeni rad, uzimajući u obzir da tužitelj radi u istim uvjetima tijekom redovnog radnog vremena kao i u vrijeme prekovremenog rada. Stoga tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatak na posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, i u odnosu na nesporno ostvarene sate prekovremenog rada.

14. KU/13 bio je u primjeni od 1. prosinca 2013., a ovo u suglasju sa odredbom članka 79. KU/13. Odredbom članka 2. KU/13 propisano je kako se ovaj ugovor zaključuje na vrijeme od 4 godine, što bi značilo do 1. prosinca 2017. Međutim odredbom članka 199. stavak 1. ZR/14 pored ostalog je propisano kako se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojim se uređuje sadržaj radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, što u konkretnom slučaju znači produženu primjenu pravnih pravila sadržanih u KU/13 do 28. veljače 2018. Naime novi KU/18 sukladno odredbi članka 75. KU/18 primjenjuje se upravo od 1. ožujka 2018, a zaključen je na vrijeme od 12 mjeseci sukladno odredbi članka 2. KU/18. Dodatkom I. KU/18 („Narodne novine“ br. 35/19.) i to baš čl. 2. ugovoreno je kako će se KU/18 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019. Izmjenom Dodatka I. KU/18 („Narodne novine“ br. 78/19.) ugovoreno je kako će se ovaj dodatak nastaviti primjenjivati najduže do 31. listopada 2019., a Dodatkom II. KU/18 („Narodne novine“ br. 92/19.) i to baš odredbom članka 2. ugovoreno je kako će se KU/18 primjenjivati do 31. prosinca 2022. Slijedom navedenog kroz predmetno razdoblje primjenjivali su se u neprekinutom kontinuitetu KU/13, a potom KU/18, sukladno čijim odredbama je i ovaj sud presudio u predmetnom slučaju.

15. Valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, na sjednici odjela od 9. prosinca 2019. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „Zdravstveni radnici za vrijeme važenja kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i 96/15., dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“

16. Na ročištu glavne rasprave održanom dana 13. rujna 2022. tuženik je izričito izjavio kako ne osporava tužbeni zahtjev u odnosu na visinu istog već samo u odnosu na njegov pravni osnov. Stoga je, uzimajući u obzir gornja utvrđenja, valjalo usvojiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.267,32 kn/168,20 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos od šesnaestog dana u mjesecu za obavljeni rad u proteklom mjesecu i to za vremenski period od ožujka 2017. do veljače 2020. koja se sastoji od neto iznosa, doprinosa, te poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

17. Tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata na svaki mjesečni iznos prema stopi zatezne kamate određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, od šesnaestog u mjesecu, kada je tuženik pao u zakašnjenje s isplatom temeljem odredbe čl. 84. st.

3. Zakona o radu.

18. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora iz konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa).

19. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 kn, trošak podneska od 13.6.2022. u iznosu od 250,00 kn, trošak podneska od 12.9.2022. u iznosu od 250,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 12. srpnja 2022. u iznosu od 125,00 kn,

trošak zastupanja na ročištu od 13. rujna 2022. u iznosu od 250,00 kn, trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 125,00 kuna, odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.250,00 kn, te troškovi PDV-a na navedene iznose u iznosu od 312,50 kn, odnosno sveukupno 1.562,50 kn.

Koprivnica, 27. listopada 2022.

Sudac

Darko Magdić  v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik M. K., Z.

2. Odvjetnik A. J., Z.

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured, Ispostava Koprivnica

¹