Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 P-478/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S., kojeg zastupa stečajna upraviteljica M. Š., S., protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: …, koju zastupa zastupnik po zakonu Županijsko državno odvjetništvo u S., radi naknade štete, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 14. rujna 2022. u prisutnosti D. J., zamjenika županijskog državnog odvjetnika u S. i u odsutnosti tužitelja, 27. listopada 2022.

p r e s u d i o  je

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: …, tužitelju M. d.o.o., S., OIB: …, na ime naknade štete, u vidu izgubljene zarade, od dana 01. siječnja 2014. pa do 31. prosinca 2016. isplatiti ukupan iznos od 969.940,62 kn / 128.733,24 EUR[1] , sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na iznos od:

- 312.123,57 kn, od 01. siječnja 2015. pa do isplate,

- 316.081,90 kn od 01. siječnja 2016. pa do isplate,

- 341.735,15 kn od 01. siječnja 2017. pa do isplate

po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju M. d.o.o. u stečaju, OIB: …, u roku od petnaest dana naknaditi tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ, OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu od 9.699,00 kn /1.287,28 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je istaknuo tužbeni zahtjev da mu tužena naknadi štetu u iznosu od 969.940,62 kn koja je izgubljena zarada u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2016.

2. Izjavio je da je 2009. Ministarstvo, Porezna uprava, Područni ured S., Ispostava S., provelo porezni nadzor te da je rješenjem od 6. svibnja 2009. utvrđeno postojanje duga tužitelja u iznosu od 1.336.417,72 kn. Radi naplate tog duga da je 29. prosinca 2009. tužitelju blokiran račun. Uslijed toga da je onemogućeno njegovo poslovanje. Kasnije da se pokazalo neutemeljeno postojanje duga utvrđenog rješenjem Ministarstva Porezna uprava, Područni ured S., Ispostava S.

3. Izjavio je da je već podnio tužbu protiv tuženika za naknadu štete nastalu u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2013. Povodom te tužbe da je pred ovim sudom vođen postupak pod poslovnim brojem P-538/2015 u kojem je 13. srpnja 2017. donesena nepravomoćna presuda kojom je utvrđeno da je tužitelju nepravilnim radom Porezne uprave nanesena šteta.

4. Tužitelj je radi ocjene dopuštenosti tužbe dostavio sudu zahtjev za mirno rješenje spora od 27. siječnja 2017., kao i odgovor Županijskog državnog odvjetništva u S. na taj zahtjev od 6. ožujka 2017.

5. Radi dokazivanja istinitosti navoda o iznesenim činjenicama te dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva predložio je izvesti dokaze čitanjem isprava nalaza i mišljenja br.4/14, presude ovog suda poslovnog broja P-538/15, nalaza i mišljenja br.1/17, dopisa Županijskog državnog odvjetništva u S. od 6. ožujka 2017., presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1159/13, procjene tržišnih vrijednosti nekretnina, nalaza vještaka u predmetu poslovnog broja I Kio-102/11, DOPISA Ministarstva - Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. od 4. ožujka 2010., optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u S. od 31. listopada 2013., prijedloga tužitelja od 9. ožujka 2011., zahtjeva tužitelja za deblokadu računa od 7. studenoga 2011., 14. lipnja 2011. i 16. ožujka 2012., žalbe tužitelja protiv rješenja o ovrsi od 23. studenoga 2010., rješenje o ovrsi od 10. studenoga 2011., žalbe od 21. prosinca 2009., rješenja o ovrsi od 9. prosinca 2009., tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske od 2. prosinca 2009., rješenja Ministarstva, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 9. listopada 2009., žalbe tužitelja od 30. lipnja 2009., poreznog rješenja Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda S. od 6. svibnja 2009. i zapisnika Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda S. od 20. veljače 2009.

6. Tužena je u odgovoru na tužbu ocijenila tužbenih zahtjev neosnovanim i predložila ga odbiti. Izjavila je da tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi članka 14. Zakona o sustavu državne uprave, prema kojem Republika Hrvatska odgovara za štetu koju pravnoj osobi nezakonitim ili nepravilnim radom nanese tijelo državne uprave. Međutim, u konkretnom slučaju da ne postoji nezakonit ili nepravilan rad tijela uprave, a tako ni odgovornost tužene. Naime, da je Porezna uprava, Područni ured u S. nakon provedenog nadzora utvrdila nepravilnosti u postupku obračunavanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 21. kolovoza 2008. kod tužitelja. Slijedom rezultata nadzora da je tužitelju izdano porezno rješenje kojim mu je naloženo plaćanje manje plaćenog poreza i kamata u iznosu od 1.017.944,12 kn. Protiv tog rješenja tužitelj da je izjavio žalbu koja je odbijena rješenjem drugostupanjskog tijela. Protiv rješenja drugostupanjskog tijela tužitelj da je podnio tužbu koja je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-13459/2009 od 24. svibnja 2012. odbijena. U toj presudi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske izrazio stajalište da nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već da je pobijano rješenje doneseno na podlozi potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona. Stoga da je porezno rješenje postalo pravomoćno. Tužitelj da poreznim aktom utvrđenu tražbinu nije podmirio po dospijeću, pa je nadležni Područni ured Porezne uprave poduzeo daljnje radnje radi prisilne naplate tražbine, odnosno izdao rješenje o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava tužitelja, koje je postalo ovršno 18. prosinca 2009. te poduzeo druge radnje radi naplate poreznog duga (provedba upisa osiguranja).

7. U provedenom poreznom nadzoru da se iz knjigovodstva tužitelja nije mogla utvrditi točna osnovica za oporezivanje (PDV i dobit) jer da su se knjiženja poreznog obveznika temeljila na nevjerodostojnoj dokumentaciji. Stoga da su se u postupku nadzora ostvarili uvjeti za procjenu porezne osnovice, odnosno primjenu iste temeljem odredbe članka 79. stavka 1. tada važećeg Općeg poreznog zakona i članka 18. stavka 3. tada važećeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Porezno tijelo da je utvrdilo prodajne cijene po metru kvadratnom i osnovom toga utvrdilo obvezu manje plaćenog poreza na dodanu vrijednost, odnosno poreza na dobit. Tužena je u spis dostavila isprave iz informacijskog sustava Porezne uprave o vrijednosti nekretnina po metru kvadratnom na približnim lokacijama i u približno vrijeme, navodeći da usporedbom tih podataka o cijeni stanova u predmetnom razdoblju, proizlazi zaključak o tome da su cijene bile bitno više od onih koje je utvrdio vještak M. T. i da su približne onima koje je utvrdila Porezna uprava pa da stoga ne može biti govora o nepravilnom radu Porezne uprave. Dakle, porezni nadzor da je proveden u skladu s ovlaštenjima iz Općeg poreznog zakona, da je potom doneseno rješenje kojim je utvrđena porezna obveza, koje je u konačnici izvršeno ovrhom na novčanim sredstvima tužitelja te ovrhom nad pokretninama tužitelja i prisilnim osiguranjem.

8. Dakle, porezni nadzor da je proveden u skladu s ovlaštenjima iz Općeg poreznog zakona, da je potom doneseno rješenje kojim je utvrđena porezna obveza, koje je u konačnici izvršeno ovrhom na novčanim sredstvima tužitelja te ovrhom nad pokretninama tužitelja i prisilnim osiguranjem.

9. S obzirom na to da je kontrolom zakonitosti i pravilnosti akata provedenom od strane drugostupanjskog tijela te Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, utvrđeno da nadležna tijela nisu postupala nezakonito ili nepravilno, zaključiti je da nije ispunjena pretpostavka odgovornosti tužene.

10. Izjavila je tužena i da je protiv tužitelja i odgovorne osobe kod tužitelja u kaznenom postupku donesena odbijajuća odluka, no da ta činjenica nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost rješenja koje je donijelo prvostupanjsko porezno tijelo, a potom ispitalo drugostupanjsko porezno tijelo i nadležni sud. S obzirom na ishod kaznenog postupka, tužitelj da je podnio i prijedlog za ponavljanje postupka Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske u predmetu broj Us-13459/2009 i Us-1387/2011. Naime, tužitelj je u prijedlogu izjavio da smatra da bi novu činjenicu odnosno mogućnost upotrebe novih dokaza na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za tužitelja, predstavljala presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K- 1159/2013 od 13. ožujka 2014. No, suprotno stavu tužitelja, Visoki upravni sud Republike Hrvatske da je u oba predmeta odbacio prijedlog za ponavljanje postupka, a da je Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak odbio prijedlog za obnovu postupka.

11. Predložila je tužena izvesti dokaze čitanjem isprava presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-13459/2009 od 24. svibnja 2012., rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Uss- 85/2014 od 30. listopada 2014. pa rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Uss-70/2014 od 26. veljače 2015. i rješenja Ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 19. rujna 2016.

12.S obzirom na to da je rješenjem ovog suda poslovnog broja St-698/2017 od 8. studenoga 2018. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem, sud je rješenjem poslovnog broja 3 P-542/2017-8 od 7. siječnja 2019. utvrdio prekid postupka.

13. Potom je tužena predložila odrediti nastavak postupka i obavijestila sud da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem poslovnog broja Pž- 4411/2019 od 28. siječnja 2020. preinačio presudu ovog suda poslovnog broja 3 P- 538/2015 tako što je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu u razdoblju koje je prethodilo razdoblju obuhvaćenom ovom tužbom.

14. Sud je rješenjem poslovnog broja 3 P- 542/2017-11 od 4. ožujka 2021. pozvao stečajnu upraviteljicu tužitelja preuzeti parnični postupak i nastavio postupak.

15. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu štete nastale nezakonitim, odnosno nepravilnim radom tijela državne uprave.

16. Radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava nalaza i mišljenja br.4/14, presude ovog suda poslovnog broja P-538/15, nalaza i mišljenja br.1/17, dopisa Županijskog državnog odvjetništva u S. od 6. ožujka 2017., presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1159/13, procjene tržišnih vrijednosti nekretnina, nalaza vještaka u predmetu poslovnog broja I Kio- 102/11, DOPISA Ministarstva - Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. od 4. ožujka 2010., optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u S. od 31. listopada 2013., prijedloga tužitelja od 9. ožujka 2011., zahtjeva tužitelja za deblokadu računa od 7. studenoga 2011., 14. lipnja 2011. i 16. ožujka 2012., žalbe tužitelja protiv rješenja o ovrsi od 23. studenoga 2010., rješenje o ovrsi od 10. studenoga 2011., žalbe od 21. prosinca 2009., rješenja o ovrsi od 9. prosinca 2009., tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske od 2. prosinca 2009., rješenja Ministarstva, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 9. listopada 2009., žalbe tužitelja od 30. lipnja 2009., poreznog rješenja Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda S. od 6. svibnja 2009. i zapisnika Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda S. od 20. veljače 2009., presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-13459/2009 od 24. svibnja 2012., rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Uss-85/2014 od 30. listopada 2014. pa rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Uss-70/2014 od 26. veljače 2015. i rješenja Ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak od 19. rujna 2016.

17. Uzimajući u obzir navode tužbe, kako je već rečeno, predmet spora predstavlja zahtjev za naknadu štete nastale nezakonitim, odnosno nepravilnim radom tijela državne uprave, odnosno Ministarstva, Porezne uprave.

18. Među strankama nije bilo spora o sljedećim činjenicama:

- da je Zapisnikom o obavljenom inspekcijskom nadzoru obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja kod tužitelja od 20. veljače 2009. utvrđeno da je tužitelj 2007. godine uplatio manje poreza na dobit, te poreza na dodanu vrijednost;

- da je rješenjem Ministarstva, Porezne uprave, Područni ured S. od 6. svibnja 2009. utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za 2007., 2008. godinu te porez na dobit za 2007. godinu te da je tužitelju naloženo ispunjenje utvrđene porezne obveze;

- da je tužitelj protiv navedenog rješenja podnio žalbu;

- da je tužiteljeva žalba rješenjem Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/09-01/584, Urbroj: 513-04/09-2 od 9. listopada 2009. odbijena;

- da je Ministarstvo, Porezna uprava, Područni ured S. 9. prosinca 2009. donijela rješenje o ovrsi, a kojim rješenjem je tužitelj ukupno dužan tuženoj iznos od 1.336.417,72 kn;

- da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-13459/2009 od 24. svibnja 2012. odbijena tužiteljeva tužba protiv rješenja Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/09- 01/584, Urbroj: 513-04/09-2 od 9. listopada 2009.;

- da je tužitelj protiv navedene presude podnio prijedlog za ponavljanje postupka;

- da je Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Uss-70/14-2 od 26. veljače 2015. odbačen navedeni prijedlog;

- da je tužitelj podnio prijedlog za ponavljanje postupka dovršenog presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-1387/2011-5 od 29. svibnja 2014.;

- da je rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Uss-85/14-2 od 30. listopada 2014. odbačen navedeni prijedlog.

19. Naime tužitelj kao uzrok štete i to izmakle koristi u razdoblju u kojem nije poslovao i ostvarivao zaradu, nalazi u nezakonitom i nepravilnom radu spomenutog tijela uprave, konkretno u postupanju u donošenju rješenja Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda S., Klasa: UP/I-471-02/08-01/356, Urbroj: 513-07-17-09-27 od 6.svibnja 2009. te rješenja o ovrsi kojima je određena prisilna naplata duga utvrđenog poreznim rješenjem od 6. svibnja 2009.

20. Stoga je prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu trebalo primijeniti članak 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 127/00., 59/01., 199/03. i 79/07.) kojim je propisano da štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

21. Za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu citirane odredbe trebaju kumulativno biti ispunjene tri pretpostavke, nezakonit i/ili nepravilan rad tijela državne uprave, postojanje štete te uzročna veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete, pri čemu je bitno dokazati da je nastala šteta neposredna posljedica nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave, to jest da šteta ne bi nastala da njega nije bilo. Pri tome treba definirati nezakonit rad kao postupanje suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu ili propuštanje primjene zakona, drugog propisa ili općeg akta, a nepravilan rad kao činjenje ili nečinjenje suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti.

22. Kod utvrđivanja uzročne veza između nezakonitog i/ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete treba voditi računa da uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jeste veza između štetne radnje kao uzroka i nastale štete kao posljedice. Od više mogućih uzroka koji bi mogli biti u bližoj vezi s nastalom štetom uzima se u obzir onaj koji je pravno relevantan jer je adekvatan i tipičan. Tipičan je onaj uzrok koji redovno dovodi do određene štete, za koji životno iskustvo pokazuje da uzrokuje određene štetne posljedice, pri čemu se isključuju svi događaji koji su na određeni način ušli u kompleks uzroka koji su prethodili šteti, ali nisu tipični za nastanak takve štete.

23. Iz sadržaja isprava nastalih u postupku provođenja nadzora, utvrđivanja porezne obveze, a potom i provjere zakonitosti i pravilnosti tog postupka kroz žalbeni postupak i upravni spor, utvrđeno je da je poreznim nadzorom utvrđena nepravilnost u iskazivanju prihoda od prodaje stanova. Potom je Ministarstvo, Porezna uprava, Područni ured S. rješenjem od 6. svibnja 2009. utvrdilo razlike neevidentiranih prihoda i poreza na dodanu vrijednost i poreza na dobit. Protiv navedenog rješenja je tužitelj podnio žalbu koja je odbijena rješenjem Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Klasa: UP/II-471-02/09-01/584, Urbroj: 513-04/09- 2 od 9. listopada 2009. Iz obrazloženja tog rješenja utvrditi je da je žalba izjavljena u bitnom stoga što je tužitelj smatrao da zapisnik na kojem se temelji porezno rješenje sadrži fiktivne činjenice i neosnovane zaključke te da je rezultat proizvoljnosti u nastupu poreznog tijela. Žalba je odbijena s obrazloženjem da je u postupku nadzora nad porezom na dodanu vrijednost utvrđeno da tužitelj nije u cijelosti evidentirao prihode od prodaje stanova u stambeno-poslovnom objektu M. u S. i da mu je procjenom utvrđena razlika prihoda od 1.568.327,31 kn i porez na dodanu vrijednost od 354.063,93 kn. Osim toga, da je tužitelj koristio veći odbitak pretporeza po primljenim računima po U. l. C. d.o.o. i L. l. C. u iznosu od 10.185,65 kn, kao i da je neosnovano koristio pretporez od 60.955,40 kn prilikom kupnje stana u Z., a koji nije koristio za obavljanje gospodarske djelatnosti i ostvarenje prihoda. Osim toga, nadzorom poreza na dodanu vrijednost iz 2008. da je izvršena procjena vrijednosti prodanih stanova u objektu M. te na razliku utvrđenih prihoda obračunat porez na dodanu vrijednost od 141.826,95 kn. Osim toga, da od prodaje stanova tužitelj nije evidentirao prihode u iznosu od 1.568.327,31 kn pa je na ukupnu osnovicu od 1.690.163,57 kn obračunat porez na dobit od 338.032,71 kn. Osim toga, u obrazloženju stoji da je nadzorom poreza na dobit za 2007. utvrđeno da je tužitelj temeljem ugovora o financijskom leasingu za osobne automobilu neosnovano knjižio rate na teret troškova u iznosu od 336,11 kn, a po osnovi kupljenog stana u Z. neosnovano na teret troškova knjižio amortizaciju u iznosu od 58.500,18 kn. Odlučujući o žalbi, to tijelo je utvrdilo da je postupak nadzora pravilno proveden i da su utvrđene činjenice na temelju kojih je iz osnovanih razloga procijenjena porezna osnovica. Naime, navedeno je da na temelju članka 18. stavka 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 47/95., 106/96., 164/98., 105/99., 54/00., 73/00., 127/00., 48/04., 82/04., 90/05. i 76/07.), porezna uprava može temeljem podataka o poslovanju poreznom obvezniku procijeniti poreznu osnovicu ukoliko nema propisanu dokumentaciju i porezne evidencije. To stoga što su kod tužitelja utvrđeni propusti u pogledu vođenja poslovnih knjiga i sastavljanja knjigovodstvenih isprava za unos podataka u poslovne knjige.

24. Potom je presudom poslovnog broja Us-13459/2009-6 od 24. svibnja 2012. Visoki upravni sud Republike Hrvatske odbio tužbu usmjerenu na osporavanje zakonitosti naprijed spomenutog rješenja. Visoki upravni sud Republike Hrvatske utvrdio je da prethodno spomenutim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je postupanje nadležnog tijela pri donošenju rješenja ocijenio pravilnim, odnosno donesenim s poštivanjem zakonskih odredbi, na osnovi potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona. To stoga što su tijekom inspekcijskog nadzora obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza i drugih javnih davanja u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 21. kolovoza 2008. kod tužitelja utvrđene nepravilnosti u pogledu obračuna poreza i utvrđene porezne obveze u rješenju od 6. svibnja 2009. Točnije, utvrđeno je da tužitelj kao investitor stambeno-poslovnog objekta M. u S., nije u poslovnim knjigama evidentirao izgradnju stambenih i poslovnih prostora na klasi 6 glavne knjige u 2007. već da su evidentirani rashodi razdoblja osnovom izgradnje stambeno-poslovnog objekta na klasi 4 glavne knjige u 2006. i 2007. Osim toga da je utvrđeno da je tužitelj prilikom prodaje stanova u ugovorima iskazao vrijednost zemljišta i komunalija u iznosu koji odgovara iskazanim rashodima osnovom nabave zemljišta i plaćenim komunalijama. Iz kupoprodajnih ugovora, ispostavljenih računa i izvršenih uplata kupaca, da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo razlike u pogledu kupoprodajne cijene stana po ugovorima i ispostavljenim računima u odnosu na više primljene uplate za stanove. Tijekom nadzora da je utvrđeno da je tužitelj dio uplata za stanove primao u gotovini, a kako nije vodio blagajničko poslovanje, da se nije moglo utvrditi da su gotovinske uplate evidentirane u poslovnim knjigama. Osim toga da je kupcima stanove prodavao ispod tržišnih cijena. Tako postupanje da predstavlja nepravilnost u iskazivanju prihoda od prodaje stanova, pa je prvostupanjsko tijelo utvrdilo razlike neevidentiranih prihoda i poreza na dodanu vrijednost. Pored toga da je tužitelj koristio pretporez iako to nije mogao. Dakle, presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-13459/2009 od 24. svibnja 2012. odbijena je tužba protiv rješenja od 9. listopada 2009. s obrazloženjem da je upravno tijelo prilikom donošenja rješenja od 6. svibnja 2009. poštovalo zakonske odredbe te da je rješenje doneseno na osnovi potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

25. Rješenje Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. od 6. svibnja 2009., a kako su to već prethodno u postupku kontrole zakonitosti i pravilnosti tog akta utvrdila nadležno tijelo te sud, nije odstupilo od zahtjeva zakonitosti i pravilnosti, pa slijedom toga i obveze nametnute tužitelju tim rješenjem nisu, a kako to tvrdi tužitelj, nepostojeće odnosno neutemeljene. Na temelju tog rješenja, koje je sukladno članku 127. stavku 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 127/00., 86/01., 150/02. i 147/08., dalje: OPZ) ovršna isprava, porezno tijelo donijelo je rješenje o ovrsi sukladno članku 127. stavku 4. OPZ-a. Prema članku 129. stavku 1. OPZ-a ovrha se provodi u opsegu koji je potreban za namirenje poreznog duga iz cjelokupne imovine poreznog obveznika. Ovrha se između ostalog, provodi i pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava poreznog dužnika kod banke ili druge financijske organizacije ovlaštene za platni promet i pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnina, baš kako je to i određeno rješenjima o ovrsi Ministarstva, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S. od 10. studenoga 2010. te 9. prosinca 2009. Utoliko donošenje rješenja o ovrsi radi prisilne naplate poreznog duga nije radnja koja bi se mogla ocijeniti nezakonitom ili nepravilnom, pa utoliko niti tvrdnje tužitelja o tome da je rad nadležnih tijela uprave bio nezakonit ili nepravilan nisu dokazane.

26. Uzimajući stoga u obzir sve navedeno zaključiti je da ne postoji odgovornost tužene za štetu tužitelju, pa je stoga tužbeni zahtjev trebalo odbiti u cijelosti.

27. Tužena je u cijelosti uspjela u ovoj parnici, pa joj je tužitelj, sukladno članku 28. stavku 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), dužan naknaditi troškove parničnog postupka.

28. Sukladno članku 155. ZPP-a i članku 163. ZPP-a u vezi s Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 969.940,62 kn, sud je priznao tuženoj kao potreban za vođenje ove parnice trošak zastupanja na ročištu održanom 14. rujna 2022. u iznosu od 9.699,00 kn.

29. Stoga je sud prihvatio kao osnovan zahtjev tužene da joj tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.699,00 kuna.

U Splitu 27. listopada 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.