Poslovni broj Gž Ovr-597/2022-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. D., pokojnog A., iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku J. A.-M., odvjetniku u S., protiv ovršenika HEP d.o.o., S., OIB: …, zastupan po punomoćniku K. P., odvjetniku iz S., radi naplate sudskih penala, rješavajući žalbu ovršenika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Supetru, poslovni broj Ovr-5159/2015 od 12. ožujka 2021., 27. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba ovršenika te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna Služba u Supetru poslovni broj Ovr-5159/2015 od 12. ožujka 2021., osim u dijelu izreke kojom je odbijen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja u iznosu od 1.000,00 kn i rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja radi naplate sudskih penala u iznosu od 179.000,00 kn.

II. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn / 414,75 eur[1] u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je da se na temelju ovršne isprave pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Supetru pod poslovnim brojem Ovr-46/14 od 19. veljače 2014., radi naplate sudskih penala u iznosu od 179.000,00 kn određuje ovrha pljenidbom navedenog iznosa na novčanim sredstvima ovršenika, dok je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu iznosa od 1.000,00 kn odbijen kao neosnovan.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovršenik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) u vezi s člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20; dalje OZ). U žalbi ovršenik ističe da rješenje o ovrsi od 19. veljače 2014. pod poslovnim brojem Ovr-46/14 ne predstavlja rješenje o izricanju sudskih penala kako pogrešno navodi prvostupanjski sud jer da se rješenjem o ovrsi ne može odrediti naplata sudskih penala. Navodi da je sve relevantne razloge iznio u reviziji protiv rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Gž Ovr-466/18 od 7.- studenog 2018. te navodi da je izvršio svoju obavezu utvrđenu ovršnom ispravom, slijedom čega da nisu bile ispunjene pretpostavke za izricanje sudskih penala niti za razdoblje od rujna 2017. do 30. siječnja 2019. Tvrdi da postupanje ovrhovoditelja predstavlja zloupotrebu procesnih mogućnosti i ovlaštenja s obzirom da ovršeniku nije omogućeno dokazivanje ispunjenja obaveze, a da je sve to sud prvog stupnja propustio sankcionirati. Poziva se na odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem Gž Ovr- 228/16 te navodi da sudski penali ne mogu zamijeniti rješenje o ovrsi ovršne isprave i ne mogu biti sredstvo za ostvarivanje zarade ovrhovoditelja te da u konkretnom slučaju postoje očiti nesrazmjer između onoga što ovrhovoditelj ističe kao dugovanu činidbu te iznosa penala koji su određeni pobijanim rješenjem, a iz čega proizlazi namjera ovrhovoditelja za stjecanjem nepripadne koristi.

3. Nadalje, ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije pokrenuo ovrhu radi ispunjenja obaveze pa da se stoga radi o šikanoznom postupanju ovrhovoditelja s ciljem ostvarivanja zarade putem naplate sudskih penala. Ovršenik navodi odluke Vrhovnog suda, Županijskog suda u Rijeci, Varaždinu, Vukovaru i Zadru u kojima su izražena različita pravna shvaćanja od onog kojeg je primijenio sud prvog stupnja.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika da je sud prvog stupnja odredio naplatu sudskih penala na temelju rješenja o ovrsi od 19. veljače 2014., jer je sud prvog stupnja sukladno članku 247. stavak 1. OZ-a tim rješenjem na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja odredio dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok za ispunjenje obaveze iz ovršne isprave, te je odlučeno da ako ovršenik ne ispuni svoju obavezu u tom roku biti dužan ovrhovoditelju isplatiti određeni novčani iznos za svaki dan zakašnjenja i to u iznosu od 1.000,00 kn na ime sudskih penala. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je rješenjem od 22. prosinca 2017. koje je ispravljeno rješenjem od 16. ožujka 2018. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate sudskih penala u iznosu od 1.245.000,00 kn za vremensko razdoblje od 3. travnja 2014. do 15. rujna 2017., da je rješenjem od 25. listopada 2019. određena naplata na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate sudskih penala u iznosu od 480.000,00 kn za vremensko razdoblje od 16. rujna 2017. do 30. siječnja 2019. U ovom postupku ovrhovoditelj je podnio zahtjev za naplatu daljnjih sudskih penala za razdoblje od 1. veljače 2019. do 30. srpnja 2019. jer je ovršenik ispunio obavezu 30. srpnja 2019., a što proizlazi iz podneska ovršenika kojim je obavijestio ovrhovoditelja 29. srpnja 2019. da će 30. srpnja 2019. pristupiti na njegove nekretnine u svrhu obavljanja radnje naloženih ovršnom ispravom te da je 6. kolovoza 2019. ovršenik podneskom obavijestio sud da su djelatnici ovršenika zajedno s kooperantima uklonili sve stupove sa zračnom vodom te zatrpali rupe u kojima su se nalazi predmetni stupovi pa da je stoga 30. srpnja 2019. postupljeno po obavezi iz ovršne isprave.

7. Sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 248. OZ-a da se odredi ovrha radi naplate sudskih penala u iznosu od 179.000,00 kn i to za razdoblje od 1. veljače 2019. do 30. srpnja 2019.

8. Naime, prema članku 247. stavak 4. OZ-a plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se na temelju ovršne isprave ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine, a iz stanja spisa proizlazi da ovrhovoditelj nije tražio ovrhu na temelju ovršne isprave pa stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje ovrhe radi naplate dosuđenih penala za sporno razdoblje.

9. Stoga po mišljenju ovog suda postupanje ovrhovoditelja nije sukladno članku 247. stavak 1., 2., 3. i 4. OZ-a kojim je tražio i ovrhu radi naplate dosuđenih penala u okviru članka 248. OZ-a i predstavlja zloupotrebu ovlaštenja.

10. Nadalje, ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije pokrenuo ovrhu radi ispunjenja obaveze, a da se radi o obavezi koja je vrlo lako u bilo kojem trenutku mogla biti izvršena putem treće osobe, pa da obaveza nije izvršena od 2014. do 2019., te uzimajući u obzir izjavu samog ovrhovoditelja na raspravi od 24. svibnja 2017. dokazuje da ovrhovoditelj ovrhu nije ni želio pokrenuti, a da je razlog tome da ovrhovoditelj se želi obogatiti putem sudskih penala neovisno o činjenici što je elektrodistribucijska mreža uklonjena.

11. Opisani žalbeni navodi su osnovani jer sudski penali su sredstvo pojačanja ispunjenja nenovčanih obveza i da bi se odredili potrebno je ispunjenje određenih pretpostavki, odnosno potrebno je da je ovršnom ispravom utvrđena nenovčana tražbina kao i da je protekao rok za njezino ispunjenje. Svrha sudskih penala ne može biti neosnovano obogaćenje ovrhovoditelja, jer ovrhovoditelj od donošenja ovršne isprave, presude suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-18/11 od 26. rujna 2012., do podnošenja zahtjeva na naplatu daljih sudskih penala 8. svibnja 2020., nije pokrenuo ovršni postupak radi ostvarenja nenovčane tražbine.

12. Stoga određivanjem ovrhe sudskih penala kroz sporno razdoblje za svaki dan po 1.000,00 kn, odnosno ukupno 179.000,00 kn ne postiže se svrha koja je propisana člankom 247. stavak 1. i 4. OZ-a.

13. Izricanje i ovrha sudskih penala kroz sporno razdoblje trebalo je motivirati ovršenika da ispuni obvezu, a ovrhovoditelju pružiti satisfakciju zbog neizvršenja tražbine, te određivanje sudskih penala i njihova ovrha ne mogu predstavljati osnovu za neosnovano obogaćenje, jer visina dosuđenih sudskih penali i njihova ovrha su u nesrazmjeru sa tražbinom koja se trebala izvršiti i koja je izvršena 30. srpnja 2019., a ovrhovoditelju je na ime sudskih penala radi neizvršenja iste obaveze već dosuđeno prvi puta 1.245.000,00 kn i drugi puta 480.000,00 kn, a obveza ovršenika je bila da ukloni pet električnih stupovima zajedno sa strujnim vodom. Identično pravno shvaćanje navodi se i u odluci ovog suda pod poslovnim brojem Gž Ovr-142/2021.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

15. Slijedom obrazloženog, žalbu ovršenika kao osnovanu je trebalo prihvatiti i rješenje suda prvog stupnja preinačiti pa je stoga primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

16. Ovršeniku su dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je uspio u žalbenom postupku pa je toga primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja, a troškovi se odnose na sastav žalbe sa PDV-om ukupno 3.125,00 kn.

U Rijeci 27. listopada 2022.

Sutkinja

Filka Pejković