Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 24 Gž R-2051/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Denis Meczner, odvjetnik u Samoboru, Ćirilmetodska 1, protiv tuženika DHL Global Forwarding d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 42363414238, kojeg zastupa punomoćnik Darko Terek, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6286/2020-15 od 17. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6286/2020-15 od 17. ožujka 2022.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6286/2020-15 od 17. ožujka 2022. suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
„1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga tuženika od dana 6.5.2020. i Odluka tuženika od dana 2.6.2020. kojima je tužiteljici VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1.4.2018. te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto OFR LCL Specijalist II, stupanj složenosti N u Global Forwardingu, odnosno na radno mjesto koje po prirodi poslova odgovara radnom mjestu za koje je sklopila ugovor o radu u skladu s njezinom stručnom spremom, znanjem, iskustvom i sposobnostima, u roku od 8 dana.
2. Nalaže se tuženiku DHL Global Forwarding d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 42363414238, naknaditi tužiteljici VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nastali parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn sukladno Tbr. 7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) uvećano za PDV, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sa tijekom kamate od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tnih poena, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II. Nalaže se tužiteljici VV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku DHL Global Forwarding d.o.o., Zagreb, Buzinski prilaz 10, OIB: 42363414238, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili podredno ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovljeni postupak. Traži naknadu troška žalbe.
3. Tuženik je dostavio pismeni odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tužiteljice. Traži naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Predmet ovog postupka jesu zahtjevi tužiteljice za utvrđenjem kako odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu nije dopuštena, da radni odnos nije prestao, vraćanje na rad, i naknadu troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:
-tužiteljica je od 19. veljače 2015. u neprekinutom radnom odnosu, najprije s prednikom tuženika DHL International d.o.o., a nakon statusnih promjena i sa tuženikom, te je od potpisivanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme dana 1. travnja 2018. zaposlena na radnom mjestu OFR LCL Specijalist II, stupanj složenosti (grade) „N“ ;
-dana 8. svibnja 2020. tuženik je donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s tužiteljicom po čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR) jer je zbog gospodarskih razloga prestala potreba za obavljanjem poslova njenog radnog mjesta: OFR LCL Specijalist II, stupanj složenosti (grade) „N“ ;
-u odluci se kao razlozi navode smanjenje poslovnih rezultata LCL odjela u financijskom i realnom obujmu i prijenos nekih poslova koje je radila tužiteljica u Indiju;
-također se navodi i kako je poslodavac pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnicu ali nije naznačeno s kojim radnicima je izvršena komparacija;
-protiv navedene odluke tužiteljica je 23. svibnja 2020. izjavila Zahtjev za zaštitu prava radnika;
-tuženik je odlukom od dana 2. lipnja 2020. odbio njen Zahtjev za zaštitu prava radnika kao neosnovan.
9. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja je primijenio propise iz čl. 40., čl. 115., i 135. ZR, te presudio kao u izreci.
10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo.
11. Prvostupanjski sud drži utvrđenim kako je tuženik u 2020. ostvario značajno lošije financijske rezultate u odnosu na 2019., da je došlo do smanjenja broja pošiljki uslijed krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 pa je tako pad prometa iznosio 20%, a pad pošiljki i količine tereta od 30% što se odrazilo na financijsku situaciju (tužiteljica u žalbi ne osporava ove činjenice), te je dio poslova administrativne naravi, kao što je fakturiranje, a koje je obavljala tužiteljica, prema odluci vlasnika tuženika preneseno u servisni centar u Indiji. Zbog toga je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužiteljice zbog gospodarskih razloga jer je uslijed loših financijskih rezultata i prenošenja dijela administrativnih poslova koje je obavljala tužiteljica došlo do smanjenja opsega posla na radnom mjestu i prestanka potreba za obavljanjem poslova na radnom mjestu specijaliste II u LCL odjelu, na kojem je kao jedini izvršitelj u tom odjelu radila tužiteljica. U okolnostima smanjenja opsega posla na radnom mjestu specijalist II u LCL odjelu te loših financijskih rezultata, tuženik je opravdano otkazao tužiteljici za koju je utvrdio da je višak, a na njeno radno mjesto nije zaposlio novog radnika.
12. Nadalje, prvostupanjski sud smatra kako je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu specijalist II u LCL odjelu. Osim nje u tom odjelu na radnom mjestu specijalist I radio je još samo OV. Poslovi radnih mjesta specijalist I i specijalist II u LCL odjelu su različiti. Radno mjesto specijalist II znači da se radi o djelatniku, početniku, koji radi jednostavnije poslove tog radnog mjesta, odnosno poslove niže razine, dok djelatnik na radnom mjestu specijalist I ima više iskustva te radi poslove više složenosti, odnosno kompleksnije poslove. Poslovi radnog mjesta specijalist II obuhvaćaju sistemske poslove, odnosno u suštini administrativne poslove, kao što su fakturiranje, obavještavanje komitenata o statusu njihovih pošiljaka i slično, dok je specijalist I samostalnije radno mjesto, radnik pregovara s dobavljačima, nudi usluge kupcima i organizira cjelokupni prijevoz od luke do odredišta, i tome slično. Iako je tuženik izvršio usporedbu radnika OV i tužiteljice, ne radi se o istim niti sličnim radnim mjestima ili poslovima tih radnih mjesta jer radno mjesto specijalist I obuhvaća velik dio poslova koje specijalist II ne obavlja jer se radi o poslovima veće složenosti i hijerarhije unutar organizacije rada. Stoga, nije postojala obveza tuženika da izvrši usporedbu tužiteljice kao jedinog izvršitelja na radnom mjestu specijalist II u odjelu LCL s radnikom OV koji obavlja poslove radnog mjesta specijalist I u LCL odjelu. Zato je prvostupanjski sud zaključio kako je tuženik opravdano otkazao tužiteljici, odnosno da je Odluka o otkazu dopuštena, pa je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje Odluke o otkazu i Odluke od 2. lipnja 2020. nedopuštenima i vraćanje na rad kod tuženika.
13. Izloženo pravno shvaćanje suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14. Pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano je za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP), kojemu pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što u svezi takvog postupanja žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i drži da na temelju provedenih dokaza nije trebalo odlučiti kao u osporenoj presudi te da je sud trebao izvesti sve dokaze koje je on predložio, nižestupanjski sud nije počinio postupovnu povredu na koju se žalbom ukazuje.
15. U žalbi se navodi kako sud nije izveo niz dokaza koje je predložila tužiteljica pretežito na okolnost postojanja usporednih radnika. Ali i po mišljenju ovog višeg suda izvedeni dokazu ukazuju sa sigurnošću da je zaključak sud kako takvih radnika nije bilo, naime specijalista II u LCL odjelu, a na kojem je radnom mjestu tužiteljica radila, pravilan. Tužiteljica ne tvrdi da je takvih radnika bilo na njenom odjelu. Najsrodnije radno mjesto specijalist I, na kojem je radio HV, nije istovjetno radnom mjestu specijalista II, o čemu sud prvog stupnja pruža iscrpno obrazloženje čiju pravilnost žaliteljica svojim žalbenim razlozima nije dovela u pitanje. Stoga činjenično stanje nije pogrešno ili manjkavo utvrđeno.
16. To što su radnici iz odjela OFR LCL i OFR FCL u slučaju potrebe uskakali u privremenu ispomoć jedni drugima ne mijenja ništa u ocjeni kako usporednih radnika nije bilo. U osnovi tužiteljica osporava poslodavcu primjerenost podjele na odjele OFR LCL i OFR FCL jer da oba odjela obavljaju iste poslove (razlika je navodno samo u tome da li se radi o punom ili zbirnom kontejnerskom prijevozu) zbog čega smatra kako je u komparaciju trebalo uključiti i radnike iz FCL odjela. Prema shvaćanju ovog višeg suda organizacija poslovnih odjela, radnih mjesta i podjela radnih zadataka je autonomno pravo poslodavca. Poslodavac određuje i organizira odjele, radna mjesta i radne zadatke prema svojoj autonomnoj odluci, a to može imati posljedicu sužavanja broja komparativnih radnika u situacijama poput predmetne.
17. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st.
1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna protivnoj stranci nadoknaditi njen potreban trošak postupka. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.
18. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
19. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspjela pa ju je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.
20. Također je valjalo po čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP odbiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na tužbu, jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice.
U Zagrebu 26. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
