Poslovni broj: 5 UsI-1595/22-9

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. B. iz Ž., B. …, OIB: …, zastupan po opunomoćeniku A. M., odvjetniku u

M., S. R. …, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike

Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14, OIB: 87892589782, uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. T. iz Ž., B. …, OIB: …, zastupane po M.

Š., odvjetniku u Z., B. …, radi oglašavanja ništavim

privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga, nakon javne rasprave zaključene 20. listopada 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, zainteresirane osobe i opunomoćenika zainteresirane osobe, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 26. listopada 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-335-06/22-01/33, URBROJ: 529-06- 03-02-01/2-22-2 od 6. lipnja 2022. i rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, Ispostava Makarska, KLASA: UP/I- 335-02/22-0401/0154, URBROJ: 2181/1-06-01-02/15-22-0001 od 3. ožujka 2022.

II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 (slovima: šesttisućadvjestopedeset) kuna/829,52 eura (slovima: osamstodvadesetdeveteura i 52 centa) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se za više zatraženi trošak zahtjev zainteresirane osobe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/22-01/33, URBROJ: 529- 06-03-02-01/2-22-2 od 6. lipnja 2022. odbijena je žalba A. B., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo, Ispostava Makarska, KLASA: UP/I-335-02/22-0401/0154, URBROJ: 2181/1-06-01-02/15-22-0001 od 3. ožujka 2022., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim privremenog rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu KLASA: UP/II-335-02/18-01/630 od 12. lipnja 2018. na ime A. T., OIB: …,

Ž., B. ….

2. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u bitnom navodeći kako je on svoj zahtjev za oglašavanje ništavim predmetnog privremenog rješenja o odobrenju utemeljio na činjenici kako je nekretnina u Ž., B. …, u kojoj se pružaju usluge u domaćinstvu, predmet ostavinskog

postupka iza smrti pok. M. B., koji postupak je prekinut do pravomoćnog

okončanja parnice koja se pred Općinskim sudom u Makarskoj vodi pod poslovnim brojem … (po tužbi A. T. protiv zakonskih nasljednika ostavitelja, radi utvrđivanja postojanja izvanbračne zajednice između nje i pok. M. B.). A.

T. kako temeljem privremenog rješenja o odobrenju, kojeg je ishodila na osnovu podnesenog zahtjeva za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, nesmetano raspolaže predmetnom nekretninom, iako imenovana nije vlasnica niti suvlasnica predmetnog objekta ni zemljišta na kojem se građevina nalazi, te ujedno nije niti imala suglasnost sada pok. M. B.za korištenje objekta u navedene

svrhe, te također nije proglašena nasljednikom sada pok. M.B.. Mišljenja je kako odredba članka 34. stavak 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21) predstavlja iznimku od stavka 2. tog članka, te se isključivo odnosi na mogućnost izdavanja privremenog rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu osobama koje ne mogu dokazati da su vlasnici objekta, a riječ je osobama koje su u roku podnijele zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine, a ujedno su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. članka 2. toga članka (da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju). Slijedom iznijetog, te kako A. T. nije niti podnositelj zahtjeva za legalizaciju, mišljenja je kako se nije moglo izdati rješenje kojim se imenovanoj omogućava pružanje usluga u domaćinstvu. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe kako je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za oglašavanje ništavim predmetnog privremenog rješenja o odobrenju, budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09, dalje ZUP) za oglašavanje rješenja ništavim. Nadalje, ističe kako je pogrešno stajalište tužitelja da se privremeno rješenje o odobrenju može izdati isključivo podnositelju zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, budući da je člankom 34. stavak 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisan samo uvjet da je pravovremeno podnesen zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja za nezakonito izgrađenu građevinu, neovisno o tome tko je zahtjev podnio, slijedom čega činjenica da je zahtjev podnio sada pok. M. B. ne može biti razlogom iz članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a da se rješenje oglasi ništavim. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Pozvana u smislu odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) da kao zainteresirana osoba sudjeluje u sporu i očituje se navode iz tužbe tužitelja, A.T. u odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako u odredbi članka 34. stavak 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti nigdje ne stoji kako se privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu izdaje jedino i isključivo podnositelju zahtjeva za pokretanje ozakonjenja nezakonite izgrađene zgrade. Također, ističe kako u konkretnom slučaju ne postoji takva nepravilnost koja bi po izričitoj zakonskoj odredbi bila razlog za ništavost rješenja u smislu odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP- a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, te potražuje trošak.

5. Podneskom od 22. rujna 2022. zainteresirana osoba se očitovala na odgovor na tužbu tuženika, opetovano navodeći kako je odredba članka 34. stavak 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti jasna.

6. U sporu je održana rasprava 20. listopada 2022. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu sa člankom 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika.

Opunomoćenik tužitelja je istaknuo kako su konkretnom slučaju upravna tijela primjenjujući odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti zauzela stav kako se privremeno rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu može izdati svakome tko dostavi dokaz da je u odnosu na predmetnu građevinu pravodobno podnesen zahtjev za legalizaciju, dok je potpuno nebitno je li je osoba kojoj se odobrava pružanje navedenih usluga podnositelj zahtjeva za legalizaciju, vlasnik ili suvlasnik objekta ili zemljišta na kojem se navedena građevina nalazi odnosno je li barem zakonski nasljednik podnositelja zahtjeva za legalizaciju kao dotadašnjeg iznajmljivača, ako je isti kao što je to ovdje slučaj u međuvremenu preminuo. Stoga je mišljenja kako je prilikom odlučivanja u predmetnoj upravnoj stvari pored odredbi Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti trebalo primijeniti i odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i odredbe Zakona o nasljeđivanju, kao što je to tuženik učinio u potpuno istoj upravnoj stvari obrazlažući svoje rješenje od 17. veljače 2022., kojeg je priložio u spis. Zaključno je istaknuo kako zainteresirana osoba prilikom ishođenja privremenog rješenja o odobrenju nije dokazala svoj pravni interes. Stoga, kako je zainteresiranoj osobi na temelju nezakonito donesenog privremenog rješenja za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu omogućeno nesmetano korištenje tuđe nekretnine, a samim tim i pribavljanje nepripadajuće imovinske koristi.

Opunomoćenik zainteresirane osobe je u bitnom istaknuo kako je odredbom članka 128. ZUP-a propisano kada je rješenje ništavo, a što u ovom slučaju nije ispunjeno.

7. Opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik zainteresirane osobe su popisali trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) i to opunomoćenik tužitelja trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu 20. listopada 2022. sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, odnosno 5.000,00 kuna bez PDV-a, a opunomoćenik zainteresirane osobe trošak odgovora na tužbu, podneska od 22. rujna 2022. i zastupanja na ročištu od 20. listopada 2022., sve po 250 bodova, ukupno 750 bodova, odnosno 7.500,00 kuna, uvećano za PDV-a od 25%.

8. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija koja se nalazi u sudskom spisu, te je pregledana i čitana cjelokupna dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Oglašivanje rješenja ništavim propisano je odredbom članka 128. ZUP-a, kojom je u stavku 1. propisano kako će rješenje oglasiti ništavim: 1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti, 2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku, 3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, 4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo, 5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala, 6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako će rješenje oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba. Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor, a prema stavku 4. ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.

11. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut prijedlogom tužitelja za oglašIvanje privremenog rješenja o odobrenju pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu KLASA: UP/II-335-02/18-01/630 od 12. lipnja 2018. na ime A. T., OIB: …, ovdje zainteresirane osobe, ništavim

u smislu odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a, koji je kod prvostupanjskog tijela zaprimljen 23. prosinca 2021. U prijedlogu tužitelj je istaknuo kako je predmetno privremeno rješenje o odobrenju izdano na ime zainteresirane osobe, iako je zahtjev za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene građevine i to upravo objekta na adresi u Ž. podnio sada pok. M. B., koji je sve do smrti (6.

rujna 2017.), temeljem do tada važećeg odobrenja, u predmetnom objektu pružao usluge u domaćinstvu, pa je stoga predmetno rješenje u smislu odredbe članka 34. stavak 4. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti nezakonito.

12. Postupajući po prijedlogu tužitelja, prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja, uz obrazloženje kako razlozi koje je tužitelj naveo u prijedlogu nisu razlozi propisani odredbom članka 128. stavak 1. ZUP-a, kao i da odredbom članka 34. stavak 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti nije propisano da se privremeno rješenje o odobrenju može izdati samo podnositelju zahtjeva za pokretanje postupka ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, s obzirom na činjenicu da rješenje o izvedenom stanu nema pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvara prava na zgradi za koju je doneseno i zemljište na kojem je ta zgrada izgrađena.

13. Tuženik u obrazloženju osporenog rješenja kojim je potvrdio prvostupanjsko rješenje, u bitnom ističe kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a, budući da bi razlog ništavosti trebao biti propisan Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti, koji takvo što ne propisuje.

14. Sud cijeni kako su pravilno postupila nadležna upravna tijela kada su odbila prijedlog tužitelja kao neosnovan, budući da se rješenje može oglasiti ništavim samo iz onih razloga koji su taksativno navedeni u odredbi članka 128. stavak 1. ZUP-a, pri čemu se u smislu članka 128. stavka 1. točke 6. ZUP-a mora raditi o takvoj nepravilnosti koja je izričito propisana kao razlog za ništavost rješenja, te mora biti propisana zakonom, a što nije slučaj u predmetnoj upravnoj stvari. Nezakonitost rješenja sama po sebi nije razlog za oglašivanje takvog rješenja ništavim. Naime, na ništavost se, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni. Pravomoćna rješenja koja nisu ništava, već su zbog njihove nezakonitosti samo pobojna, mogu se poništavati primjenom izvanrednih pravnih lijekova, unutar propisanih zakonskih, dakle, prekluzivnih rokova, pod uvjetima propisanim ZUP-om.

15. Slijedom navedenog, kako je ocjena suda da osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, to je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUP-a odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. presude.

16. Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

17. Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife zainteresiranoj osobi priznat trošak na ime sastava odgovora na tužbu od 18. kolovoza 2022. i zastupanja na ročištu od 20. listopada 2022. sve po 250 bodova, ukupno 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 5.000,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% iznosi 6.250,00 kuna/829,52 eura, prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 HRK. Zainteresiranoj osobi nije priznat zatraženi trošak na ime sastava podneska od 22. rujna 2022., budući da se ne radi o podnesku iz Tbr. 23. Tarife, odnosno podnesku koji sadrži činjenična i pravna razlaganja. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 26. listopada 2022.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

DNA:

1. A. B. iz Ž., B. …, zastupan po opunomoćeniku A.

M., odvjetniku u M., S. R. …

2. Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Zagreb, Prisavlje 14,

3. A.T. iz Ž., B. …, zastupana po M. Š., odvjetniku u Z.,

B. …

4. u spis

Rj./

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužitelja obvezati na plaćanje sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 22. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), te u svezi s Tar.br. 30. i 31. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19), u ukupnom iznosu od 900,00 kuna (400,00 kuna tužba i 500,00 kuna presuda), nakon pravomoćnosti presude.

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude. 4.

Kalendar 30 dana.