Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
P-3490/2020
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. M., zastupana po punomoćniku I. T. i
B. M., odvjetnicima u S., protiv tuženika pod 1) N. D., OIB: … iz S. B, te tuženika pod 2) I. D., OIB: …,iz S., , oboje zastupani po odvjetnicima u
Odvjetinčkom društvu L. – V. & P., nakon zaključene
javne i glavne rasprave dana 8.rujna 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika pod 1) osobno te punomoćnika tuženika pod 1) i pod 2) dana 26. listopada 2022,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" I. Nalaže se tuženiku pod 1) N. D., B.,OIB: …
da tužiteljici J. M. iz S., OIB: … isplati iznos od 180.000,00 EURA (stoosamdesettisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja na označeni iznos teče od dana ulaska tuženika pod 1) u posjed predmetne nekretnine 9.9.2015. (dana donošenja prvostupanjske presude Po-163/13), pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku pod 2) I. D., OIB: …, S. da tužiteljici J. M. iz S., OIB: …
isplati iznos od 20.000,00 EURA (dvadesttisuća eura) u kunskoj protuvrijednosti navedenog iznosa po srednjem tečaju HNB na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja na označeni iznos teče od dana ulaska tuženika pod 1) u posjed predmetne nekretnine 9.9.2015. (dana donošenja prvostupanjske presude Po-163/13), pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe." kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 100.000,00 kuna / 13272.28 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik pod 1) primio od prednika tužiteljice L. T. P. iznos od 180.000,00 Eur-a "na čuvanje" temeljem
Priznanice nadnevka " U S., 22.1.2018. godine", a tuženik pod 2) da je primio na čuvanje iznos od 20.000,00 Eur-a od prednika tužiteljice "na čuvanje" temeljem Priznanice nadnevka " U S., 26.10.2017.godine"
2. Nadalje, da je predmetni novac jamstvo da će se ispuniti obveza prednika tužiteljice odnosno da će N. D. ( tuženik pod 1) temeljem pravomoćne presude ovog suda poslovni broj Po-163/13 od 9.rujna 2015. stupiti u posjed nekretnine oznake čest.zem 8173/1 ZU 17979 ( ranije ZU 4439) K.O S., u naravi veliki salon cca 38.60 m2 sa pripadajućom terasomna južnoj strani visokog prizemlja sa pripadajućim dijelom atrija i skala anagrafske oznake S..
3. Nadalje, u tužbi se navodi da je L. T. P. darovala svojoj kćerki J.
M. ( tužiteljici) predmetnu nekretninu te da je sa istom zaključila Ugovor o prijenosu potraživanja ( duga) kojim je ustupila tužiteljici svoje potraživanje prema tuženicima u iznosu od 200.000,00 Eur-a.
4. Nadalje, budući je tuženik pod 1) u posjedu predmetne nekretnine predlaže kao u izreci.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedospjelosti obveze, nadalje, prigovor zakašnjenja vjerovnika, prigovor ništetnosti ugovora o ustupu duga, te ugovora o darovanju jer da su sklopljeni s ciljem da se tuženika onemogući u stjecanju prava koja mu pripadaju temeljem pravomoćne presude Po-163/13.
6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem Ugovora o ustupu duga ovjerenog u potpisu pod bojem OV-3201/2020 dana 6.kolovoza 2020., dopisa od 15.rujna 2020., Priznanice od 22.siječnja 2018., Priznanice od 26.listopada 2017., dopisa od 14.ožujka 2019., Priznanice od 3.svibnja 2019., Ugovora o darovanju nekretnine od 27.siječnja 2014. Ugovora o kupoprodaji od 19.veljače 2014., Ugovora o pristupanju dugu od 19.veljače 2014., Ugovora o prijenosu ugovora, Ugovora o prodaji nekretnine od 6.listopada 2017., Dodatka ugovora o kupoprodaji nekretnine od 2.ožujka 2020., privremenog poreznog rješenja od 20.listopada 2017., pregledom spisa Po-163/13, P-3490/20, P-1919/19, P4067/18, P-11295/15 Kis DO 174/20, te saslušanjem tuženika pod 1) u svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Naime, u smislu odredbi čl. 80. do 89. ZOO-a ustup tražbine (cesija) je prijenos otuđive tražbine od dosadašnjeg vjerovnika (ustupitelja - cedenta) na novog vjerovnika (primatelja - cesionara), a dužnik (cessus) i tražbina ostaju isti. Dakle, promjenom vjerovnika nije izmijenjen sadržaj obveznog odnosa - identitet obveznog odnosa ostaje isti.
8. Cesionar, da bi uspio u sporu protiv cessusa, mora dokazati da je cedent bio vjerovnik prenesene tražbine koju je ugovorom o cesiji prenio na cesionara. Ugovor o cesiji, koji nije potpisan od strane cessusa, nije dokaz o postojanju prenesene tražbine.
9. Da bi treća osoba kao cesionar mogla u parničnom postupku zahtijevati od dužnika ispunjenje njegove obveze prenesene ugovorom o cesiji, ona mora dokazati postojanje te obveze, to jest mora dokazati da je osoba koja je cesionaru ustupila tražbinu (cedent) imala tražbinu prema cessusu.
10. Predmet ovog postupka je potraživanje tužiteljice na koju je nenaplatnom cesijom preneseno potraživanje prema dužniku, a tuženik kao dužnik ima pravo isticati osim prigovora koje ima prema njemu kao takvom, a koje nije imao protiv dosadašnjeg vjerovnika i sve one prigovore koje je mogao istaknuti cedentu do trenutka kada je saznao za ustupanje. Tako ovdje tuženik ističe prigovor ništetnosti osnovnog ugovora o darovanju koji je prethodio cesiji posljedično tome ovlaštenje tužiteljice na podnošenje predmetne tužbe, te prigovor nedospjelosti tražbine.
11. Ovaj potonji ukoliko je osnovan / neosnovan sud će meritorno odlučiti o tužbenom zahtjevu što nije prepreka da se ponovno istakne takav zahtjev u novoj parnici.
12. Naime, tuženik tvrdi da prednica tužiteljice svojim ponašanjem opstruira izvršenje svoje ugovorne obveze iz ugovora o kupoprodaji i dodatka istome.
13. S druge strane, tužiteljica tvrdi, a ničim ne dokazuje da je obveza tuženika dospjela te da je isti u posjedu već dvije godine sve temeljem presude Po-163/13 te Ugovora o prodaji te Dodatka Ugovora o kupoprodaji.
14. Naime, nesporno se između tuženika pod 1) kao tužitelja u postupku Po-163/13 i L. T. P. kao prvotužene te J. B. ( sada B.) kao
drugotužene, vodio spor radi utvrđenja povrede prava prvokupa temeljem Predugovora o prodaji nekretnine sklopljenog u S. dana 7.lipnja 2005. koji pravno predstavlja ugovor o prodaji nekretnine, a kojim je tamo prvotužena L. T.
P. prodala drugotuženoj J. B. nekretninu 1/16 dijela zgrade označene kao čest.zem 8173/1 ZU 4439 K.O S. u naravi veliki salon cca 38,60 m2 sa pripadajućom terasom ( balkonom) koji se nalazi na južnoj strani visokog prizemlja sa pripadajućim dijelom atrija i skala, anagrafske oznake
sa svim pravima i služnostima i pripadnostima kao i odijeljeni dio zemljišta, površine cca 400 m2, koji se dio zemljišta u diobenom nacrtu IR-382/83, označen slovima ŽZ što odgovara 1/16 čest.zem 8173/1 te terasu iznad plažnog objekta sa zapadne strane od cca 60 m2 sagrađenu na čest.zem 9388/2 koji će stranke na terenu posebno označiti ( u daljnjem tekstu : predmetna nekretnina) u kojem postupku je ovdje tuženik pod 1) uspio te je temeljem presude dužna tužena pod 1) zaključiti s tuženikom pod 1) ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine za cijenu od 200.000,00 Eur-a. Predmetna presuda postala je pravomoćna 29.lipnja 2017.
15. Nije sporno da je sklapanju ugovora o cesiji prethodilo darovanje predmetne nekretnine ovdje tužiteljici od strane majke L. T. P. kojim je preneseno vlasništvo predmetne nekretnine sa L. T. P. na ovdje tužiteljicu te da je ista postala isključivim vlasnikom predmetne nekretnine.
16. Budući nije utvrđeno da je potraživanje tuženika ispunjeno to se dakle, postavlja pitanje legitimiteta tužiteljice za ispunjenje obveze prema tuženiku pod 1) temeljem pravomoćne presude i ugovora o prodaji kao i prava na traženje isplate kupoprodajne cijene, sada kada je tužiteljica upisana vlasnica, a nije u posjedu, je li uopće ovlaštena uvesti tuženika pod 1) u zakonit i materijalni posjed predmetne nekretnine.
17. Naime, temeljem prava plodouživanja L. T. P. u posjedu je predmetne nekretnine, a nitko nije dokazao drugačije, niti predložio dokaze na tu okolnost, što je tužiteljica bila dužna dokazati, dakle da je u posjedu predmetne nekretnine upravo tuženik pod 1), što ista nije učinila, a nije ni na tuženiku da dokazuje negativne činjenice.
18. Dakle, kada je ugovorom o prodaji predmetne nekretnine te dodatkom ugovora o prodaji nekretnine sklopljenog između tuženika pod 1) i majke tužiteljice, utanačeno da će ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 180.000,00 Eur-a biti isplaćen u roku dogovorno s Prodavateljem nakon što isti na uredan način preda kupcu ( tuženiku pod 1) materijalni i zakoniti posjed prodani mu salon te dio atrija i skala i dr. sa svim drugim pripadnostima i služnostima, a navedeno ničim nije dokazano to nije utvrđeno da je tražbina tužiteljice dospjela.
19. Nadalje, u ovom postupku nije utvrđeno da je tuženik pod 1) u posjedu predmetne nekretnine koju je kupio od prednice tužiteljice, slijedom čega nije utvrđeno niti da tužiteljica ili njezina prednica imaju dospjelo potraživanje prema tuženiku pod 1) koje se odnosi na isplatu kupoprodajne cijene, a navedeno ne dokazuju niti Priznanice.
20. Dakle, da bi tužitelj uspio u ovom postupku morao je dokazati da je izvršio svoju obvezu iz kupoprodajnog ugovora prema tuženiku te da je njegova tražbina dospjela, što isti nije učinio.
21. Nadalje, okolnost da je prednica tužiteljice raspolagala predmetnom nekretninom prije donošenja pravomoćne presude, dok je u isto vrijeme postojala zabilježba spora u zemljišnoj knjizi, ukazuje ovom sudu na nesavjesno postupanje prodavateljice odnosno izbjegavanje obveze predaje u posjed predmetne nekretnine tuženiku pod 1) što je razvidno kao što je razvidno da se time izbjegava realizacija kompletnog ugovora o kupoprodaji sklopljenog s tuženikom pod 1). Međutim, pobuda iz koje je sklopljen ugovor o darovanju posljedično tome utvrđenje ništetnosti istoga ne predstavlja prejudicijelno pitanje u ovoj pravnoj stvari. Osim toga, isto je predmet drugog postupka koji je u tijeku.
22. Što se tužiteljice tiče, navedena okolnost nije joj morala ni biti poznata jer se radi o besplatnom raspolaganju pa ova ne mora ni znati namjeru darovatelja ( izbjegavanje obveze prema tuženiku pod 1).
23. Slijedom događaja, neovisno o tome je li tužiteljica znala odnosno mogla znati da predmetnim besplatnim raspolaganjem L. T. P. onemogućuje izravnu uknjižbu tuženika pod 1) na predmetnu nekretninu, za reći je da je prednica tužiteljice raspolažući predmetnom nekretninom kao predmetom darovanja, sredstvom osiguranja i sl. dovela u pitanje mogućnost uopće ispunjenja svojih obveza prema kupcu ( tuženiku ) odnosno realizacije po pravomoćnoj presudi sklopljenog kupoprodajnog ugovora pa tako i isplate kupoprodajne cijene. Opisanim postupanjem je svakako na cedentu ( prodavatelju) odgovornost za (ne) mogućnost izvršenja obveze isplate kupoprodajne cijene prema cesionaru.
24. U tom smislu, valja reći, da ovaj ugovor o cesiji nije dokaz postojanja dospjele obveze tuženika pa time ne predstavlja osnov za utuženje tražbine - kupoprodajne cijene jer sam ugovor o cesiji (osim ako taj ugovor nije ovjeren od strane cessusa čime bi cessus priznao postojanje prenesene tražbine i ujedno svoje saznanje o ustupljenoj tražbini) u smislu odredbe članka 82. ZOO-a to ne dokazuje. Dakle, kada je tuženik s uspjehom istaknuo prigovor dospjelosti potraživanja iz osnovnog ugovora o kupoprodaji, to nije ispunjena materijalnopravna pretpostavka za usvajanje tužbenog zahtjeva na isplatu kupoprodajne cijene tužiteljici.
25. S druge strane tuženik pod 2) nije u obveznopravnom odnosu temeljem ugovora o kupoprodaji pa isti ne može biti ni pasivno legitimiran jer nije stranka niti osnovnog ugovora o kupoprodaji niti je pristupio dugu tuženika pod 2), pa isti ne može biti ni pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
26. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora (1.500.000,00 kn) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („ Narodne novine broj 91/04, 37/05,59/07) Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 148/09) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14) slijedom čega je priznat trošak odgovora na tužbu u visini od 1600 bodova ( Tbr.7.t. u svezi s Tbr.36 OT), zastupanja na ročištu od 12.listopada 2021. 1600 bodova, te zastupanje na ročištu od 8.ožujka 2022. 1600 bodova, ročištu od 9.svibnja 2022. 1600 bodova, te ročištu od 8.runa 2022. 1600 bodova, odnosno sveukupno 8000 bodova, pomnoženo sa vrijednosti boda jednakoj 10,00 kuna ( Tbr. 50) sveukupno iznosi 80.000,00 kuna uvećano za PDV (25%) u iznosu od 20.000,00 kune što sveukupno iznosi 100.000,00 kuna. Sastav odgovora na žalbu nije priznat sukladno odredbi čl. 155.st.1 ZPP-a jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.
27. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
Split, 26. listopada 2022.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.
Dna:
– punomoćniku tužitelja
– punomoćniku tuženika
– u spis
