REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-655/2018

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu toga suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja H. L., K. S. …, K. S., OIB: …,

zastupan po punomoćniku J. G., odvjetniku iz S.., protiv tuženika

H. O. K. d.d. z.o., Z., C. …, OIB: …, zastupano po punomoćnicima iz OD O., P. & p. d.o.o. radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 08. rujna 2022.g. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, a na ročištu od 26. listopada 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja u pogledu zatražene naknade neimovinske štete, a koji glasi:

»Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 26.500,00 kuna uvećanog za zatezne kamate tekuće od 21. kolovoza 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.«

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe po osnovu imovinske štete - tuđe njege i pomoći isplati tužitelju iznos od 205,00 kn /27,21€/[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. listopada 2022.g. pa do konačne isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. listopada 2022.g. pa do konačne isplate.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe po osnovu imovinske štete – troškova liječenja isplati tužitelju iznos od 1.122,00 kn / 148,91€ /[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. listopada 2022.g. pa do konačne isplate, dok se za više zatraženih 378,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 987,20 kn /131,02€/[3] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. listopada 2022.g. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 21. prosinca 2018.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja H.

L. protiv tuženika H. o. k. u kojoj se navodi da se dana 3.

studenog 2017. g. dogodila prometna nesreća za koju je odgovoran osiguranik tuženika Z. B., broj police osiguranja od automobilske odgovornosti …, u kojoj je tužitelj, posljedično, kao vozač, pretrpio štetu na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i posljedičnu imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege te troškova liječenja. U mirnom postupku koji je prethodio ovoj tužbi tuženik je tužitelju dana 30. listopada 2018. g. isplatio iznos od 6.000,00 (šesttisuća) kuna na ime naknade nespornog iznosa pretrpljene neimovinske štete.

Obzirom da je tuženik tužitelju ponudio sklapanje nagodbe na iznos koji niti približno ne odgovara visini pretrpljene štete, odnosno pravičnoj novčanoj naknadi i naknadi imovinske štete, to je tužitelj dana 31. listopada 2018. g. uputio tuženiku prigovor u kojem je zatražio da tuženik ponudi sklapanje nagodbe na adekvatan iznos. Dana

21. studenog 2018. g. tužitelj je zaprimio dopis tuženika kojim isti, sada, nudi sklapanje nagodbe na iznos od dodatnih 1.000,00 kn pored do tada isplaćenih 6.000,00 kn, kao i naknadu troška zastupanja po kvalificiranom punomoćniku - odvjetniku u iznosu od 1.875,00 kn koji iznos, na ime troškova zastupanja, je već i ponudio dopisom od 26. listopada 2018. g. Obzirom na evidentno neprimjereni iznos koji je tuženik ponudio tužitelju to isti nije sklopio nagodbu, odnosno sporazum o namirenju. U tužbi se dalje navodi da je tužitelj uslijed predmetne cestovne nezgode, od 3. studenog 2017. g., zatražio hitnu medicinsku pomoć na HKP KBC S. gdje je upisan u knjigu protokola pod rednim brojem …

nakon čega je otpušten na kućnu njegu. Tužitelj da je zadobio tjelesne ozljede i posljedice koje proizlaze iz medicinske dokumentacije i propisane terapije. Postavljen mu je Schantzov ovratnik, te mu je određeno mirovanje, nošenje obloga, izvođenje fizikalnih vježbi kod kuće, plivanje kao i fizikalna terapija. Uslijed predmetne cestovne nezgode, od 3. studenog 2017. g., tužitelj je zatražio hitnu medicinsku pomoć na HKP KBC S. gdje je upisan u knjigu protokola pod rednim

brojem … nakon čega je otpušten na kućnu njegu. Tužitelj je zadobio tjelesne ozljede i posljedice koje proizlaze iz medicinske dokumentacije i propisane terapije. Tužitelju je postavljen Schantzov ovratnik, te mu je određeno mirovanje, nošenje obloga, izvođenje fizikalnih vježbi kod kuće, plivanje kao i fizikalna terapija,

na pregledima tužitelj se žalio na bol i kočenje u vratu, bolove u desnom ramenu, bolove između lopatica, bol u zatiljku, učestale glavobolje i vrtoglavice te trnjenje prstiju, a što je objektivizirano liječničkim pregledom. Fizikalna terapija da mu je, zasada, određena u tri navrata po 15 puta, koju terapiju je tužitelj i prošao, dok je specijalističkim nalazom dr. med. I. Š., spec. fizikalne medicine i rehabilitacije od 8. svibnja 2018. g. preporučen nastavak provođenja fizikalne terapije. Iz specijalističkog nalaza od 3. studenog 2017. g. da je razvidno postojanje bolnosti pri pokretu lijevo paravertebralno, tonus muskulature napet, te mu je određeno mirovanje, analgetici po potrebi, Schantzov okovratnik, kontrola u neurokirurškoj ambulanti za 3-5 dana, a kontrola kod obiteljskog liječnika na prvi radni dan. Iz nalaza od 8. studenog 2017. g. da je razvidno da tužitelja boli i koči vrat s bolovima u desnom ramenu, te je postavljena dijagnoza iščašenja i nategnuća cervikalne kralježnice, određena mu je već propisana terapija kao i kontrola za desetak dana. Obzirom na isplaćeni nesporni iznos od 6.000,00 kn na ime naknade pretrpljene neimovinske štete, to tužitelj po odbitku istog iznosa od 6.000,00 kn isplaćenog u mirnom postupku, predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese presudu slijedećeg sadržaja:

„1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 25.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22.

kolovoza 2018. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime tuđe pomoći i njege iznos od 525,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime troškova liječenja iznos od 1.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

2. Dana 11. veljače 2020.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik u bitnome naveo:

- da se priznaje pasivna legitimacija kao i nastanak štetnog događaja 03.11.2017.g.,

- da se osporava visina svih iznosa koje tužitelj potražuje

- da je tuženik dana 30.10.2018.g., dakle prije podnošenja tužbe, uplatio na račun pun. tužitelja iznos od 6.000,00 kn, koji iznos tuženik drži primjerenim nastalom ozljeđivanju tužitelja,

3. Dana 23. lipnja 2020.g. zaprimljen je podnesak tužitelja, u kojem je tužitelj u bitnome naveo:

- da je na drugoj sjednici G. o. V. suda R. H.

(2/20) održanoj dana 5. ožujka 2020. g. i 15. lipnja 2020. g. zauzeto pravno shvaćanje da se mijenjaju orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2020. g., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02 u primjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Nadalje, sukladno predmetnom shvaćanju navedeni kriteriji i tako povećani iznosi primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. g. i stupanja na snagu ZOO/05.

- da slijedom iznesenog tužitelj uređuje točku I. tužbenog zahtjeva na način da ista sada glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 37.500,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22.

kolovoza 2018. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

4. Dana 28. svibnja 2022.g. zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem je tužitelj istakao:

- da sukladno rezultatima provedenih vještačenja tužitelj uređuje toč. I. tužbenog zahtjeva tako da ista sada glasi:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 24.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22.

kolovoza 2018. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje

od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

5. Dana 01. lipnja 2022.g. zaprimljen je podnesak tuženika, u kojem je tuženik istakao:

- da se tuženik na nalaze i mišljenja medicinskih vještaka očituje na način da istima ne prigovara budući oni potvrđuju tezu tuženika da je tužitelj pretjerano i neosnovano visoko postavio tužbeni zahtjev,

- da budući je tuženik još u mirnom postupku isplatio tužitelju nesporan iznos od 6.000,00 kn, u privitku dostavlja dokaz o uplati daljnjeg iznosa od 14.230,90 kn, a koji se odnosi na neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 11.250,00 kn, tuđu pomoć i njegu u iznosu od 320,00 kn te zakonsku zateznu kamatu na navedeno tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21.8.2018.g. do dana plaćanja 31.5.2022,

- da se ukupno uplaćeni iznos od 20.230,90 kn (6.000,00 kn ranije i 14.230,90 kn dana 31.5.2022.g.) odnosi na;

- neimovinska šteta 17.250,00 kn -

tuđa pomoć i njega 320,00 kn

- kamata u iznosu od 2.660,90 kn a koja se odnosi na kasnije plaćeni iznos od 11.250,00 kn tekuća od 21.8.2018. do dana plaćanja 31.5.2022.g. - da tuženik smatra kako je navedenom uplatom u cijelosti obeštetio tužitelja, a budući isti potražuje povrh nesporno plaćenih 6.000,00 kn još i daljnji iznos od 37.500,00 kn ( dakle ukupno 43.500,00 kn), to se tuženik ovim putem unaprijed protivi bilo kakvom smanjenju tužbenog zahtjeva ( izuzev za dio koji je plaćen uplatom u privitku) budući po stavu VSRH svako smanjenje predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je potreban pristanak tuženika,

- da tuženik predlaže sudu da u cijelosti odbije preostali tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Dana 03. lipnja 2022.g. kod ovog suda zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem je tužitelj istakao:

- da je na račun punomoćnika tužitelja dana 31. svibnja 2022. zaprimljena uplata iznosa od 14.230,90 kuna izvršena od strane tuženika, pa tužitelj ističe kako je suglasan da se od tog iznosa iznos od 13.910,90 kuna uračuna u naknadu neimovinske štete, a iznos od 320,00 kuna u naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege,

- da je među strankama nesporno da se iznos od 6.000,00 kuna isplaćen prije podnošenja tužbe računa u naknadu neimovinske štete,

- da s obzirom na tuženikovo unaprijed izneseno protivljenje eventualnom smanjenju tužbenog zahtjeva tužitelj ističe kako je tuženik prvotno tvrdio kako da je uplatom iznosa od 6.000,00 kuna u cijelosti namirio tužitelja s osnove neimovinske i imovinske štete pretrpljene u predmetnoj prometnoj nesreći dok je sada iz tuženikovih radnji razvidno kako je bilo osnovano potraživanje tužitelja barem za iznos od 20.230,90 kuna, dakle 3 (puta) više od iznosa koji je tuženik namirio u mirnom postupku.

- da s obzirom na izvršenu uplatu, tužitelj povlači tužbu za iznos glavnice od 11.250,00 kuna, uvećan za zatezne kamate tekuće od 21. kolovoza 2018. do isplate,

i ustraje u preostalom postavljenom zahtjevu u odnosu na naknadu neimovinske štete, slijedom čega ustraje u zahtjevu za isplatom iznosa od 26.500,00 kuna uvećanog za zatezne kamate tekuće od 21. kolovoza 2018. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- da s obzirom na izvršenu uplatu iznosa od 320,00 kuna na ime tuđe pomoći i njege,

i utuženi iznos od 525,00 kuna s osnove tog vida štete, tužitelj povlači tužbu za iznos od 320,00 kuna i ustraje u zahtjevu za isplatom preostalog utuženog iznosa od 205,00 kuna uvećanog za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate,

- da tužitelj predlaže da sud po potrebi izvede dokaz financijskim vještačenjem, ukoliko tuženik ospori matematički izračun visine tužbenog zahtjeva s obzirom na izvršene uplate,

- da sukladno čl. 158. st. 2. važećeg Zakona o parničnom postupku ako je tužitelj povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik,

- da se stoga predlaže donijeti rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe i obvezati tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate, sukladno postavljenom zahtjevu za naknadu troškova postupka.

7. Na ročištu od 08. rujna 2022.g. tužitelj je učinio nespornim da uplaćeni iznos od 2.660,90 kn predstavljaju kamate na iznos glavnice za razdoblje od 21.082018.g. do 31.05.2022.g.

8. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priložene medicinske dokumentacije, pregledom sporazuma o namirenju, pregledom prigovora tužitelja, pregledom zahtjeva za naknadu štete od 16. kolovoza 2018.g., pregledom izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, pregledom specijalističkih nalaza poliklinike za rehabilitaciju, pregledom zapisnika s druge sjednice G. o. V. suda RH

održane 05. ožujka 2020.g. i 15. lipnja 2020.g., izveden je dokaz saslušanjem tužitelja, medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr M. J.,

neurokirurgu, dr D. T., ortopedu, dr T. G., psihijatru, pregledom

računa P.M. od 10.03.2020.g. na iznos od 405,00 kn, te je izveden

dokaz pregledom ostale priložene dokumentacije.

9. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, dalje: ZPP).

10. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

11. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

12. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 03. studenoga 2017.g.

13. Sukladno članku 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj:35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a što se sukladno stavku 2. istog članka, pod pravima osobnosti podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

13.1 Nadalje, odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je stavkom 3. propisano da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

13.2 Čl. 1100 ZOO-a u st. 1 propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. U st 2

citiranog čl. propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i duševnom svrhom.

14. Među strankama nije sporno:

- da je dana 03. studenoga 2017.g. došlo do prometne nezgode u kojoj je stradao tužitelj,

- pasivna legitimacija i odgovornost tuženika, te osnov tužbenog zahtjeva,

- da tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja,

- da je tuženik po osnovu predmetnog štetnog događaja, po osnovu neimovinske štete tužitelju isplatio iznos od 6.000,00 kn dana 30.10.2018.g., potom iznos od 11.250,00 kn dana 31.05.2022.g.,

- da je tuženik dana 31.05.2022.g. po osnovu tuđe njege i pomoći isplatio tužitelju iznos od 320,00 kn, te

- dana 31.05.2022.g. iznos od 2.660,90 kn po osnovu kamata na iznos od 11.250,00

kn za razdoblje od 21.08.2018.g.,

15. Kao sporno ostalo je raspraviti visinu imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio uslijed prometne nezgode koja se dogodila dana 03. studenoga 2017.g.

16. Naime, tuženik smatra da je isplatom iznosa od 17.250,00 kn po osnovu neimovinske štete, 320,00 kn po osnovu imovinske štete i 2.660,90 kn po osnovu kamata u cijelosti namirio tužitelja po osnovu imovinske i neimovinske štete pretrpljene u prometnoj nezgodi od 03. studenoga 2017.g.

17. U svom iskazu iznesenom na ročištu od 18. ožujka 2022.g., tužitelj je istakao:

- da je zbog predmetne prometne nezgode morao uzeti bolovanje jer je zbog zadobivenih ozljeda bio spriječen za rad,

- da je zadobio ozljede vrata i desne lopatice, zbog čega je morao uzeti Schanzov ovratnik te ići na fizikalne terapije, i dan danas ide na neke terapije,

- da svako jutro kada se probudi ima trnce u šaci zbog čega i dalje ide na fizikalne terapije,

- da što se tiče nalaza od 10. 03. 2020. da se radi se o med. pregledu odnosno radi se o pregledu kojeg je morao obaviti jer su se u šaci pojavljivali trnci trnjenja šake, zbog toga je obavio taj MNG nalaz,

- da je on instruktor u autoškoli tako da je stalno napet, a to s obzirom za vrst poslova koje obavlja, da se nalazi stalno u automobilu sa kandidatima koji uče voziti.

18. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 11. travnja 2022.g., stalni sudski vještak dr M. J., neurokirurg, istakao je:

- da je pregledao med. dokumentaciju od tužitelja H. L., koji je rođen 1991.g., a koji je dana 03.11.2017.g., u prometnoj nesreći zadobio ozljedu vrata što je označeno kao: istegnuće vratnih struktura. On je bio vozač u automobilu. Pregledao je i drugu dokumentaciju u spisu što je od značaja za davanje vještačkog mišljenja. Na HKP u S. žalio se tužitelj na bolnost u vratu a

mišići su bili napeti. Izvršeno je rendgensko snimanje vratne kralježnice – nije bilo koštanih traumatskih promjena. Ostavljen je tužitelju imobilizacijski okovratnik preporučeno mirovanje te po potrebi da uzme tablete protiv bolova. Neurokirurški kontrolni pregled bio je pet dana kasnije i dalje se žalio na bolove u vratu. Nadalje, dana 11.11. bio je na drugom kontrolnom pregledu kada se ponovo bilježe bolovi u vratu i na leđima. Procjenjuje liječnik neurokirurg da više nije potrebno nositi okovratnik. Još jednom je bio na neurokirurškom pregledu i to 03.11.2018. godine. Upućen je tužitelj spec. za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Vidio je ukupno tri nalaza, spec. za fizikalnu medicinu, koja je u tri navrata, odredila fizikalno liječenje u trajanju od 10 dana. Nadalje, dokumentacije nema sve do neurološkog nalaza kada je učinjena i pretraga EMNG taj pregled i pretraga bili su 10.03.2020. godine. Ustanovljena je manje kronično oštećenje živčanih korjenova i to šestog i sedmog. - da je pregledao zdrav. karton tužitelja koji je priložen spisu, da nije našao da je ranije imao ozljede kao niti bolesti vratnog segmenta odnosno vratnih živčanih korjenova područja vrata.

- da je tužitelj doživio povredu njegovog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje. Ispoljila se povreda prava osobnosti u trpljenju bolova, imao je neugodnosti radi ovog ozljeđivanja, privremeno mu je u punom obimu bila reducirana životna aktivnost, a potom privremeno u polovičnom obimu. S neurokirurškog gledišta procjenjuje da je trajno preostalo oštećenje tjelesnog zdravlja. Imao je imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege od strane treće osobe kod kuće,

- da procjenjuje bolove u jakom intenzitetu u trajanju od 12 sati, nadalje u srednjem stupnju bili su prisutni sedam dana i nadalje, kroz dvadeset pet dana u blažem intenzitetu. Imao je i bolove u blažem intenzitetu ali povremene kada je odlazio na fizikalno liječenje to znači ukupno kroz 30 dana privremene bolove u danu četiri sata u blažem intenzitetu.

- da je imao neugodnosti poradi ovog ozljeđivanja ponajprije nakon prometnog incidenta, bio je transportiran u bolnicu što je za njega bio umjereni stresni događaj. Potom bio je izložen rendgenskom zračenju, a ostavljen mu je imobilizacijski okovratnik kojeg je nosio osam dana, potom je odlazio na kontrolne spec. preglede, odlazio je na fizikalno liječenje, fizikalne procedure su umjereno nelagodne, konačno radio je pretragu EMNG koja pretraga je umjereno neugodna jer je povezana s bockanjem iglicama, svega toga bio bi tužitelj pošteđen da se nije ozlijedio u predmetnoj prometnoj nesreći.

- da cijeni da privremeno u punom obimu nije bio sposoban za tjelesne aktivnosti kroz 10 dana, a poslije toga u polovičnom obimu kroz daljnjih 20 dana.

- da je tužitelj imao 26 godina kada je doživio predmetnu prometnu nezgodu, u zdravstvenom kartonu (žute korice i elektronički ispisi) nije evidentirano da je ranije imao ozljede vrata kao niti bolesti,

- da iz medicinske dokumentacije proizlazi da se tužio i na sijevanje bolova u ramena i lopatice, konačno uradio je pretragu MNG iako kasno a sve u vezi trnaca koje je osjećao. Manjka inicijalni MNG nalaz.

- da se s obzirom na naprijed izloženo odlučuje za procjenu trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja i to za 2%.

- da je trebao tuđu pomoć i njegu kroz 8 dana dva sata u danu njemu samom za osobne potrebe i ujedno u vidu pripomoći, i održavanju osobne higijene.

- da za ovu ozljedu procjenjuje ukupno trajanje liječenja od 4 mjeseca.

- da se MNG pretraga od 10.03.2020. mogla obaviti u KBC-u S. na teret Zavoda

19. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 11. travnja 2022.g., stalni sudski vještak dr D. T., ortoped, istakla je:

- da je pregledala sudski spis i priloženu med. dokumentaciju iz koje vidi da je tužitelj dana 03.11.2017. imao prometnu nezgodu kao vozač osobnog automobila.

- da se u anamnezi opisuje da je trznuo vratom, a osjećao je bolnost pri pokretu lijevo paravertebralno. Rendgen kralježnice je bio uredan. Preporučeno je mirovanje, šancov ovratnik, te analgetici.

Nakon toga se javljao u ambulantu kod neurokirurga. Okovratnik mu je skinut 21.11. 2017.

- da je nakon toga bio na pregledima kod fizijatra a priloženo je više kontrolnih nalaza iz kojih vidim da je uključivan više puta na fizikalnu terapiju i to je obavljao kroz drugi, treći i četvrti mjesec,

- da je u nalazima opisano da ima bolove u vratu trnce u rukama zatim ograničenu pokretljivost vrata naročito rotacije, te povišenu napetost mišića vrata. Zadnja terapija je bila do 16.04. 2022. g.

- da je s ortopedske strane došlo do umanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 2% a što se odnosi na umanjenu pokretljivost vrata u blagom stupnju pa će tužitelj ulagati napore prilikom vožnje gdje je potrebno okretanje glave u punom iznosu te kod svih radova gdje je potrebno duže držanje glavne u prisilnom položaju.

- da što se tiče bolova i tuđe njege i pomoći usuglasuje se bolovima datim od strane neurokirurga.

- da je postotak umanjenja životnih aktivnosti potrebno pribrojiti postotku kojeg je utvrdio vještak neurokirurg, te da se ukupno umanjenje životne aktivnosti kod tužitelja iznosi 4%.

20. U svom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 12. svibnja 2022.g., stalni sudski vještak psihijatar dr T. G. istakao je:

- da je pregledao sudski spis priloženu med. dokumentaciju u istom te pročitao odnosno upoznao se sa vještačenjima neurokirurga i ortopeda iznijetima na prethodnoj raspravi,

- da je iz svega razvidno da je tužitelj H. L. doživio prometnu nesreću u kojoj je ozlijeđen glede kojih ozljeda je liječen i rehabilitiran,

- da je o aspektima ozljeđivanja liječenja predmetnih ozljeda oporavku i posljedicama meritorno i detaljno su vještačili spomenuti vještaci,

- da u spisu nije našao nalaze koji bi osim svega gore navedenog ulazili u sljedeću sudsku psih. prosudbu (psih. liječenje).

- da temeljem svega iznijetog drži da se kod tužitelja a s obzirom na vjerojatni nastanak ozljeđivanja – iznenadni udarac drugog automobila u stražnji dio vozila kojim je upravljao tužitelj, u tom slučaju nije mogao razviti primarni strah jer nije postojala svijest o izravnoj egzistencijalnoj životnoj ugrozi,

- da se nakon toga razvija sekundarni strah u samom početku kao intenzivna jaka reakcija na aspekte ozljeđivanja i zabrinutosti za vlastito zdravlje, te drži da je u tako jakom intenzitetu strah mogao trajati 1 do 2 dana, u srednjem intenzitetu narednih 10-tak dana, te u blažem intenzitetu u sljedećih 4 do 6 tjedana. Povreda prava osobnosti na psihičko zdravlje a s obzirom na prosuđenu ukupno smanjivanje životne aktivnosti od 4 % koje su dali vještaci neurokirurg i ortoped drži da će biti trajnog karaktera trajnog obilježja no iste nalazi i procjenjuje unutar dodijeljenih postotaka.

21. Analizirajući gore izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da tužitelju, imajući u vidu uvodno citirane zakonske odredbe te nalaze i mišljenja sudskog vještaka liječnika neurokirurga dr M. J.,

ortopeda dr D. T. i psihijatra dr T. G., koje ovaj sud smatra

stručnim, objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti, a na koje stranke nisu imale primjedbi, uzimajući u obzir vrstu zadobivenih tjelesnih ozljeda, jačinu i trajanje tim povredama izazvanih fizičkih boli, i straha, ali i cijeneći značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljevo zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, vodeći računa o aspektima tužiteljeve osobnosti, a posebno o životnoj dobi (tužitelj je rođen 1991.g., a u vrijeme predmetnog štetnog događaja imao je 26 godina), zanimanje, imajući pri tome na umu i nelagode liječenja, ponajprije nakon prometnog incidenta bio je tužitelj transportiran u bolnicu što je za njega bio umjereni stresni događaj. Potom bio je izložen rendgenskom zračenju, a ostavljen mu je imobilizacijski okovratnik kojeg je nosio osam dana, potom je odlazio na kontrolne spec. preglede, odlazio je na fizikalno liječenje, fizikalne procedure su umjereno nelagodne, konačno radio je pretragu EMNG koja pretraga je umjereno neugodna jer je povezana s bockanjem iglicama, a svega toga bio bi tužitelj pošteđen da se nije ozlijedio u predmetnoj prometnoj nesreći.

22. Po stavu ovog suda tužitelju u tim okolnostima pripada pravična novčana naknada u smislu odredbi čl. 1100 ZOO-a u iznosu od 17.000,00 kn.

23. S obzirom da je tuženik tužitelju prije podnošenja tužbe, te tijekom trajanja ovog postupka isplatio ukupan iznos od 17.250,00 kn po osnovu neimovinske štete, to je ocjena ovog suda da je isplatom tog iznosa tužitelj u cijelosti namiren po osnovu pretrpljene neimovinske štete, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja po ovom osnovu valjalo odbiti u cijelosti.

24. Među strankama nije sporno da je tuženik na ime zakonskih zateznih kamata iznos neimovinske štete isplatio kamate za razdoblje od 21.08.2018.g., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana plaćanja 31.05.2022.g. u iznosu od 2.660,90

kn. Tužitelj nije osporavao visinu isplaćene kamate, pa je sud prihvatio iznos od 2.660,90 kn kao iznos kamate za razdoblje od dospijeća pa do isplate.

25. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

26. U odnosu na imovinsku štetu – tuđu njegu i pomoć, za navesti je slijedeće:

Iako je sudska praksa pokazala određeno kolebanje, a glede procjene visine cijene sata tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera, valja istaći kako se sudska praksa u posljednje vrijeme izjasnila da bi cijenu sata tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera, valjalo odrediti prema onim cijenama koje bi bile naplaćene od strane ustanova koje pružaju takvu pomoć, a ne prema cijeni satnice NKV radnika.

27. Člankom 1095. st. 1 ZOO-a propisano je :

« Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. »

27.1 Člankom 1085. ZOO-a propisano je:

»1/ Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala.

2/ Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu.

3/ Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.

4/ Naknada u novcu dosudit će se oštećeniku ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja.«

28. Stoga, da bi valjano primijenili odredbu članka 1095 ZOO-a, te određivanje visine štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, treba dati odgovor na pitanje koliko je (bi) platila oštećena osoba nekoj trećoj osobi obavljanje posla tuđe pomoći i njege nemedicinskog karaktera i to upravo u onom razdoblju kada je šteta nastala.

29. S obzirom da se radi o relativno maloj satnici, u konkretnom slučaju 8 dana po 2 h dnevno, to se ne može očekivati da bi bilo koja treća osoba pristala raditi 2h dnevno u domaćinstvu tužitelja, te istom pružati pomoć i njegu nemedicinskog karaktera i to prema satnici plaće NKV radnika. Potpuno je jasno kako osobe koje pružaju tuđu pomoć i njegu nemedicinskog karaktera za novac te koje u određeno domaćinstvo dolaze svega na

par sati dnevno traže značajno veće novčane svote, te je stoga potpuno prihvatljivo odrediti cijenu sata tuđe pomoći i njege upravo onako kako proizlazi iz potvrde doma L., a po kojoj bi cijena jednog sata tuđe njege i pomoći iznosila 35,00 kn po satu.

30. Prema vještvu vještaka dr M. J., kojem se pridružio i vještak ortoped, dr

D. T., tužitelju je bilo potrebno 8 dana po 2 h dnevno, dakle sveukupno 16h,

pa kada se 16h pomnoži sa 35,00 kn, to proizlazi da tužitelju po osnovu tuđe njege i pomoći pripada iznos od 560,00 kn.

31. S obzirom da je po ovom osnovu tužitelju od strane tuženika isplaćen iznos od 320,00 kn, to je iznos od 560,00 kn valjalo umanjiti za isplaćeni iznos od 320,00 kn, iz čega proizlazi da je tuženik dužan tužitelju po osnovu tuđe njege i pomoći isplatiti daljnji iznos od 240,00 kn. Međutim, kako je tužitelj po ovom osnovu, u konačno uređenom tužbenom zahtjevu, zatražio iznos od 205,00 kn, te kako sud odlučuje u granicama tužbenog zahtjeva, to je tužitelju po osnovu tuđe njege i pomoći dosuđen iznos od 205,00 kn.

32. Na dosuđeni iznos tužitelju pripada kamata počev od presuđenja, dakle od 26. listopada 2022.g., pa do konačne isplate. Naime, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupku i za koju tužitelj nije dostavio dokaze da je istu platio.

33. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke ove presude.

34. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova liječenja, za navesti je slijedeće:

Tužitelj je, da bi uspio u sporu i sa zahtjevom za isplatu naknade troškova liječenja – trebao dokazati ono što tvrdi i na čemu taj zahtjev temelji: da su ti troškovi bili medicinski opravdani - nužni, dakle zaista i načelno korisni i potrebni - odnosno da ti troškovi ne predstavljaju troškove koje je samoinicijativno odabrao (uzrokovao) zbog samo svog subjektivnog osjećaja da su tužitelju potrebni za liječenje, one nastale samo zbog tužiteljeve komocije ili ugode. Navedeno valja sagledati u svijetlu shvaćanja:

- da tužitelju (oštećeniku) pripada pravo na naknadu troškova koje je imao za liječenje od posljedica štetnog događaja, ali samo za one opravdane troškove

- polazeći od smisla odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a, prema kojoj: "Tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove iječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.",

- da oštećenom po tome pripada naknada samo onih troškova koji se utvrde korisnim i objektivno potrebnim za što brže i kvalitetnije ozdravljenje, one koji nastanu prema medicinski indiciranom liječenju, a koje nije moguće ostvariti redovitim korištenjem prava iz zdravstvenog osiguranja,

- (ali, pored prethodno navedenog) da je svaka oštećena osoba u obvezi, ako pretendira uspjehu sa zahtjevom da joj se troškovi naknade, učiniti sve što je objektivno u mogućnosti da smanji štetu koju trpi, pa time i koristiti se pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja: propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propust da to pravo ostvari zbog nedostavljanja dokumentacije tijelu koje o tim troškovima ima odlučiti (ili odobriti ih), ne može za posljedicu imati obvezu štetnika ili njegova osiguratelja da oštećenom naknadi štetu koju trpi propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja.

35. U konkretnom slučaju ocjena je ovog suda da su opravdani troškovi liječenja koje je tužitelj imao uslijed predmetne prometne nezgode putni troškovi koje je tužitelj imao prilikom obavljanja fizikalnih terapija na koje je tužitelj upućen od strane liječnika, te putni troškovi koje je tužitelj imao prilikom kontrolnih pregleda u KBC F.. Iz dokumentacija koja prileži spisu te iz vještva vještaka dr M. J., sud je utvrdio da je tužitelj u tri navrata po 10 dana obavljao fizikalnu terapiju.

36. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj imao 30 odlazaka na fizikalnu terapiju i 30 povrataka sa fizikalne terapije. Tužitelj nije priložio bilo kakve račune u tom pravcu,

pa je ovaj sud tužitelju naknadu dosudio po ovom osnovu po cijeni autobusne karte.

37. Pri tome je sud cijenio činjenicu da je prebivalište tužitelja u K. S., a da je tužitelj obavljao fizikalnu terapiju u S., a što proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. S obzirom na navedeno, tužitelju pripada trošak putne karta na relaciji K. S. - S. i to za 30 odlazaka u S. na terapiju i 30 povrataka iz

S. u K., dakle ukupno 60 putnih karata. Pregledom cjenika P. d.o.o. S., sud je utvrdio da putna karta u jednom pravcu na relaciji K. – S. iznosi

17.00 kn. Kada se 60 odlazaka i povrataka pomnoži sa 17,00 kn, to proizlazi da je tužitelj po osnovu troškova liječenja – odlazaka na fizikalnu terapiju imao trošak u iznosu od 1.020,00 kn.

38. Pored navedenog, spisu prileže kontrolni nalazi od 03.01.18.g., 21.11.17.g.,

08.11.l17.g., koje kontrolne nalaze ovaj sud dovodi u svezu sa predmetnom prometnom nezgodom, pa tužitelju pripada daljnji putni trošak u iznosu od 102,00 kn na ime putnih troškova. (3 dolaska iz K. u S. na kontrolu i 3 povratka = 6. 6X17 kn, koliko iznosi cijena putne karte = 102,00 kn.). Za nalaz od 03.11.2017.g. tužitelju nije priznat putni trošak s obzirom da se taj dan dogodila prometna nezgoda i da je tužitelj transportiran u bolnicu.

39. Dakle, sveukupni trošak liječenja po osnovu putnih troškova iznosi 1.122,00 kn. 40. U odnosu na iznos od 405,00 kn koji iznos tužitelj potražuje na ime troškova EMNG nalaza od 10. ožujka 2020.g. ocjena je ovog suda da to potraživanje nije osnovano. Ocjena je ovog suda da taj trošak jest u uzročnoposljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom, međutim, već je prethodno obrazloženo da je svaka oštećena osoba u obvezi, ako pretendira uspjehu sa zahtjevom da joj se troškovi naknade, učiniti sve što je objektivno u mogućnosti da smanji štetu koju trpi,

pa time i koristiti se pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja: propust da koristi pravo na naknadu troškova liječenja po osnovi zdravstvenog osiguranja ne može za posljedicu imati obvezu štetnika ili njegova osiguratelja da oštećenom naknadi štetu koju trpi propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja. U konkretnom slučaju, kako je to naveo stalni sudski vještak dr M. J., tužitelj je EMNG pretragu mogao obaviti

u KBC S. na teret Zavoda. Propust tužitelja da EMNG pretragu obavi u KBC S.

na teret Zavoda tuženik nije dužan platiti.

41. Što se tiče navoda tužitelja da je isti morao koristiti bolovanje, za navesti je da tužitelj po tom osnovu nije zatražio naknadu. Naime, ukoliko tužitelj primio manji iznos plaće zbog korištenja bolovanja uslijed predmetne prometne nezgode, radilo bi se o izgubljenoj zaradi, a ne o troškovima liječenja, pa s obzirom da po tom osnovu tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev, to taj vid štete tužitelju nije dosuđen.

42. S obzirom na sve navedeno i obrazloženo, tužitelju je po osnovu imovinske štete

– troškova liječenja dosuđen iznos od 1.122,00 kn dok je za više zatraženih 378,00 kn tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Na dosuđeni iznos troškova liječenja tužitelju pripada kamata koja teče od presuđenja, dakle od 26. listopada 2022.g. pa do konačne isplate. Naime, radi se o imovinskoj nenovčanoj šteti koju je sud utvrđivao tijekom postupka, a za koju tužitelj nije dostavio račune, pa sukladno tome, tužitelju pripada kamata od presuđenja pa do konačne isplate.

43. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. I,II i III izreke presude.

44. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1 ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22). Tužitelju zastupanom po pun. priznat je trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, trošak sastava zahtjeva u mirnom postupku 1.000,00 kn, trošak sastava prigovora u mirnom postupku 1.000,00 kn, zatim za pristupe ne ročište od 14.02.20.g., 14.02.22.g., 18.03.22.g., 11.04.22.g., 12.05.22.g.,

18.07.22.g. i 08.09.22.g. po 1.000,00 kn, za sastav podneska od 17.02.20.g.,

19.06.20.g., 23.06.20.g. i 28.05.22.g. po 1.000,00 kn, te za pristup na ročište od 09.06.22.g. 250,00 kn (25%), što ukupno iznosi 14.250,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 620,00 kn na ime sud. pristojbe na tužbu, te 620,00 kn na ime sud. pristojbe na ovu presudu, pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 15.490,00 kn.

45. Osnov među strankama nije sporan, pa istog sud nije utvrđivao. U pogledu visine tužitelj je uspio sa 37,13 %. Naime, tužitelj je u konačno uređenom tužbenom zahtjevu pored do tada već isplaćenog iznosa od 17.570,00 kn, tužitelj je zatražio i daljnji iznos od 28.205,00 kn, dakle, tužitelj smatra da je tuženik po osnovu pretrpljene imovinske i neimovinske štete koju je tužitelj pretrpio kritične prigode dužan isplatiti sveukupan iznos od 45.775,00. Međutim, nakon provedenog postupka ocjena je ovog suda da ukupna imovinska i neimovinska šteta koju je tužitelj pretrpio kritične prigode iznosi 17.000,00 kn. Slijedom iznijetog, ocjena je ovog suda da je tužitelj uspio u visini sa 37,13 %.

46. Kada se trošak tužitelja (15.490,00 kn) pomnoži s uspjehom u parnici (37,13%), to je tužitelju, razmjerno uspjehu u parnici priznat trošak u iznosu od 5.751,44 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 2.700,00 kn na ime troškova vještačenja, što zbrojeno iznosi 8.451,44 kn.

47. Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu i podneska od 29.05.20.g. po 1.000,00 kn, za pristup na roč. od 14.02.20.g.,

14.02.22.g., 18.03.22.g., 11.04.22.g., 12.05.22.g. po 1.000,00 kn, za sastav podnesaka od 01.06.22.g. i 30.08.22.g. po 1.000,00 kn, te za pristup na roč. od

09.06.22.g. 250,00 kn (25%), što sveukupno iznosi 9.250,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 2.312,50 kn na ime 25% PDV-a, te 310,00 kn na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu što sveukupno iznosi 11.872,50 kn.

48. Tuženik je u ovom sporu uspio sa 62,87% pa kada se iznos od 11.872,50 kn pomnoži sa uspjehom u parnici 62,87%, to tuženiku razmjerno uspjehu u parnici pripada iznos od 7.464,24 kn.

49. Kada se trošak tuženika prebije sa troškom tužitelja, to proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 987,20 kn. Na dosuđeni iznos troška tužitelju su priznate zatezne kamate od 26. listopada 2022.g., kao dana donošenja

ove presude, pa do konačne isplate. Stopa zateznih kamata temelji se na Prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima (Narodne novine 85/15, 140/15, 60/16, 64/17, 64/19, 1/20). Zbog navedenog sud je odlučio kao u točki IV izreke presude.

U Splitu, 26. listopada 2022.g.

S U D A C

Miro Maslać,

v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika