REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 161/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Tvrdeić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Angles Kontakt Centar d.o.o., Zagreb, Resselova 4, OIB: 20406323095, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buterin & partneri d.o.o., Zagreb, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R-1049/2019-2 od 10. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1970/17-26 od 29. travnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr- 1970/2017-40 od 8. studenoga 2019., na sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R- 1049/2019-2 od 10. rujna 2019. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1970/17-26 od 29. travnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1970/2017-40 od 8. studenoga 2019., kojom je suđeno:
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog osobitog razloga - radnik nije zadovoljio na probnom radu od 18.09.2017.g., kojom je otkazan Ugovor o radu sklopljen 17.08.2017.g. te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad, i to u roku od 8 dana od dana donošenja prvostupanjske presude.
III. Utvrđuje se da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 31.07.2017.g. u kojem je u čl. 5. navedeno da radnik započinje s radom temeljem ovog ugovora dana 14.08.2017.g. i u kojem je u čl. 9. navedeno da osnovna bruto plaća radnika iznosi 4.570,32 kuna i da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika počev od 14.08.2017.g.
IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju plaću i naknadu plaće u iznosu od 2.500,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koja teče od dana presuđenja do isplate, a sve to u roku 8 dana.
V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju s osnove povrede prava osobnosti iznos od 2.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koja teče od dana presuđenja do isplate, a sve to u roku od 8 dana.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, koja teče od dana presuđenja do isplate, a sve to u roku od 8 dana." (točka I. izreke).
Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II. izreke).
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pobijajući je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje ili da se drugostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz naknadu tužitelju troškova revizije.
3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.
4. Revizija nije osnovana.
5. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu od 18. rujna 2017. i zahtjev za vraćanje na rad kod tuženika, kao i utvrđenje da je tužitelj kod tuženika u radnom odnosu na temelju Ugovora o radu sklopljenog 31. srpnja 2017. te da mu pripada pravo na isplatu plaća i naknada plaća u iznosu od 2.500,00 kn za obavljeni prekovremeni rad, te zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti.
7. Tužitelj u reviziji neosnovano ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP).
8. Odredbom čl. 356. ZPP pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
9. Navodima u reviziji tužitelj nastoji ukazati na to da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 53. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/15, dalje: ZR).
10. Nižestupanjski su sudovi odbili tužbeni zahtjev zaključujući da je tuženik kao poslodavac osnovano otkazao ugovor o radu zaključen s tužiteljem, uz obrazloženje da poslodavac koji ocijeni, kao što je to tuženik učinio, da radnik ne zadovoljava na probnom radu ima pravo otkazati ugovor o radu navodeći samo kao razlog nezadovoljavanje na probnom radu u smislu odredbe čl. 53. st. 3. ZR. Naime, u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke sklopile tri ugovora o radu, od kojih je, u trenutku donošenja odluke o otkazu, bio na snazi upravo onaj ugovor o radu koji je i otkazan. Ovo jer, kako to navode i same stranke, nije postojala volja da se odredbe ranijih ugovora održe na snazi, kao i jer sam tužitelj, iako je pročitao zadnji ugovor, istome nije prigovarao, već ga je potpisao te njegovu valjanost nikada nije pobijao.
11. I prema pravom shvaćanju ovog suda, to što je tužitelj kod tuženika počeo raditi i prije potpisivanja otkazanog ugovora o radu - 14. kolovoza 2017. ne utječe na pravilnost utvrđenja da je između stranaka u trenutku donošenja odluke o otkazu bio upravo ugovor o radu od 18. kolovoza 2017. jer je voljom obiju stranaka, potpisivanjem tog ugovora, prestalo važenje ranije potpisanih ugovora o radu.
12. Stoga je bez pravnog uporišta tvrdnja tužitelja je odluka o otkazu donesena po proteku ugovorenog roka probnog rada, budući da se taj rok ne računa prema odredbama ugovora o radu zaključenog 31. srpnja 2017., već je probni rok počeo teći nakon što je tužitelj započeo s radom kod tuženika po ugovoru o radu od 17. kolovoza 2017. (18. kolovoza 2017.) i isticao je po proteku mjesec dana od početka rada (18. rujna 2017.), što znači da je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu (donesena 18. rujna 2017.) unutar vremena trajanja probnog rada.
13. Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili i da je odluka o otkazu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom radu zakonita i dopuštena, a sud nije ovlašten upuštati se u pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada jer je autonomno pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa (tako ovaj sud u odluci Revr-276/13-2 od 4. veljače 2014., Revr-793/2018 od 9. listopada 2019., Rev 861/2020 od 9. ožujka 2021. i dr.).
14. Što se pak tiče pozivanja revidenta na činjenicu da su ugovori zaključeni prema unaprijed otisnutom sadržaju, pripremljenom i predloženom po tuženiku, te da bi trajanje ugovorenog probnog rada trebalo tumačiti u korist tužitelja u smislu odredbe čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15, dalje: ZOO) valja odgovoriti da se, i prema utvrđenom sadržaju ugovora i iskazu tužitelja, ne radi o netransparentnoj ili nejasnoj odredbi ugovora pa nema niti mjesta tumačenju u smislu navedene odredbe čl. 320. st. 2. ZOO, već se u konkretnom slučaju, primjenjuje čl. 319. st. 1. ZOO, prema kojem se odredbe ugovora primjenjuju onako kako glase. Dakle, kako je u pogledu trajanja probnog rada volja ugovaratelja u ugovoru jasno i nedvosmisleno izražena to ne postoji potreba tumačenja tih odredbi, već se odredbe ugovora primjenjuje onako kako glase.
15. Zbog navedenih razloga ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. listopada 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
